Poslovni broj Kžmp-19/2024-8

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžmp-19/2024-8

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te suca za mladež Azre Salitrežić i suca Vlaste Šimenić-Kovač, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optuženog Đ. O., II-optuženog R. O. i III-optuženog K. O., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i, 114/22, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama I-optuženog Đ. O. i II-optuženog R. O. podnesenih protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Kmp-24/2023-60 od 11. siječnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2024., u prisutnosti I-optuženika Đ. O. te zamjenice ŽDO u O. A. D., a u odsutnosti II-optuženika R. O., branitelja I-optuženika J. V., odvjetnika iz Č. te braniteljice II-optuženika N. K., odvjetnice iz Č.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba I-optuženog Đ. O. i II-optuženog R. O. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu I-opt. Đ. O., II-opt. R. O. i III-opt. K. O. proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom i to: I-optuženi Đ. O. za kazneno djelo pod 1) iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11, II-optuženi R. O. za kazneno djelo pod 1) i 2) iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11, III-optuženi K. O. za kazneno djelo pod 2) iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11.

 

1.1. Na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 I-optuženi Đ. O. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca. II-optuženom R. O. za kazneno djelo pod 1) na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo pod 2) na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11 II-optuženi osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca. III-optuženi K. O. na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te se III-optuženom na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 II-opt. R. O. se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme od 5. rujna 2023. pa nadalje.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavak 1. i stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08) oštećenici M. G. i Ž. V. se upućuju u parnicu s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom i to M. G. u iznosu od 250,00 eura, te Ž. V. u iznosu od 150,00 eura.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08, I., II. i III-optuženici se u cijelosti oslobađaju obveze da naknade troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do točka 6. ZKP/08 te I. i II-optuženici nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja, pa oni padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv presude žalbu je podnio I-opt. Đ. O. osobno i putem branitelja J. V., odvjetnika iz Č. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kaznenopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba uvaži i ukine presuda.

 

2.1. Protiv presude žalbu je podnio II-opt. R. O., putem braniteljice N. K., odvjetnice iz Č. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba ZKP-a, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kaznenopravnoj sankciji. Predlaže da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbe optuženika je podnio državni odvjetnik te predlaže da se žalbe odbiju kao neosnovane.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, I-optuženi Đ. O., II-optuženi R. O., branitelj I-optuženika J. V., odvjetnik iz Č. te braniteljica II-optuženika N. K., odvjetnica iz Č..

 

5.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda je pristupio I-optuženi Đ. O. putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu te zamjenica ŽDO u O. A. D., dok na sjednicu nisu pristupili II-optuženi R. O., branitelj I-optuženog J. V., odvjetnik iz Č. te braniteljica II-optuženog N. K., odvjetnica iz Č., te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 u odsutnosti uredno obaviještenih II-optuženika R. O., branitelja I-optuženika J. V. te braniteljice II-optuženika N. K..

 

5.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe optuženika.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. I-optuženi Đ. O. i II-optuženi R. O. žalbama putem branitelja pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer smatraju da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da je navedena povreda rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedeno vide u tome što prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo teške krađe na štetu oštećenog M. G. ne obrazlaže na temelju kojih dokaza je utvrđena vrsta i količina otuđenih predmeta. II-optuženi R. O. žalbom putem branitelja upire da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na kazneno djelo teške krađe na štetu Ž. V. jer je svjedok Z. O. iskazao da je on otuđio predmete opisane u izreci presude, te nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka V. B..

 

7.1. Suprotno žalbenom navodu I-optuženog Đ. O. i II-optuženog R. O., prvostupanjski sud pozorno je cijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne, argumentirane razloge glede odlučnih i drugih važnih činjenica i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela kao i razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbama upiru I-optuženi Đ. O. i II-optuženi R. O., a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08. Nastavno navedenom, obrazlažući u žalbama ovu žalbenu osnovu I-optuženi Đ. O. i II-optuženi R. O. ustvari osporavaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda sa kojima nisu zadovoljni. 

 

8. I-optuženi Đ. O. i II-optuženi R. O. u žalbama ističu osnovu pobijanja prvostupanjske presude pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer smatraju da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da su u njihovim radnjama sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela teške krađe na štetu oštećenog M. G.. II-optuženi R. O. žalbom putem branitelja upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo teške krađe na štetu Ž. V..

 

8.1. Suprotno žalbenim navodima I-optuženog Đ. O. i II-optuženog R. O., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te na osnovu provedenih dokaza izveo valjane zaključke koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Naime I-optuženi Đ. O. i II-optuženi R. O. u odnosu na optužnicu izjavili su da se smatraju krivima za kaznena djela, a II-optuženi R. O. naveo je "u cijelosti priznajem počinjenje terećenih kaznenih djela na način kako su ona činjenično i pravno opisana pod točkama 1. i 2. predmetne optužnice" (zapisnik o raspravi 13. studenog 2023. list 252 spisa). Nakon takvog očitovanja o optužnici, u obrani Đ. O. i R. O. neosporavaju provaljivanje u kuću oštećenog M. G., no osporavaju da su otuđili predmete opisane u izreci presude. II-optuženi R. O. unatoč danom očitovanju u obrani navodi da je Z. O. je uzeo ručnu pumpu za vodu, te su uzeli ribu iz ribnjaka a posuđe nije vidio. Pravilno je prvostupanjski sud obrane I-optuženog Đ. O. i II-optuženog R. O. ocijenio nevjerodostojnim i proturječnim, a navedeno s obzirom na obranu koju su dali tijekom prvog ispitivanja iz koje je razvidno da optuženici otuđivanje predmeta prebacuju jedan na drugog, s tim da je I-optuženi Đ. O. prilikom prvog ispitivanja naveo da je u kući oštećenog u jednoj prostoriji primijetio u ormaru više mobitela te dovodeći je u vezu sa iskazom oštećenog M. G. koji je ocijenjen vjerodostojnim, pravilno zaključio da su se u radnjama I-optuženog Đ. O. i II-optuženog R. O. stekli svi objektivni i subjektivni elementi bića kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 te ih za navedeno oglasio krivim.

 

8.2. Pravilno je prvostupanjski sud  utvrdio da je II-optuženi R. O. počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 na štetu Ž. V.. Naime, II-optuženi R. O. očitovao se da se smatra krivim za navedeno kazneno djelo te iskazao da priznaje činjenične navode optužnice. II-optuženi R. O. mijenja obranu danu na raspravi u odnosu na obranu koju je dao prilikom prvog ispitivanja u kojoj u cijelosti priznaje učin naprijed navedenog kaznenog djela. Stoga je pravilno prvostupanjski sud analizirajući obranu II-optuženog R. O. suprotstavljajući je izvedenim dokazima (obrazloženje pod točkom 15.) izmijenjenu obranu na raspravi ocijenio nevjerodostojnom.

 

8.3. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice glede kaznenih djela, te o tome u obrazloženju naveo jasne i iscrpne razloge (obrazloženje pod točkama 13.–18.). Stoga ovaj drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2.-3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je u postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni, argumentirani, potpuni, te je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključak o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi I-optuženog Đ. O. i II-optuženog R. O. koji u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza ne dovode u sumnju potpunosti i utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

9. I-optuženi Đ. O. i II-optuženi R. O. pobijaju presudu zbog povrede kaznenog zakona, a navedenu žalbenu osnovu posebno ne obrazlažu, te se iz navedenog može zaključiti da predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza pa u vezi s tim sugeriranje drugačijeg zaključka glede odluke o njihovoj kaznenoj odgovornosti za navedena kaznena djela. Napose, za istaći je da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono na koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge o postojanju odlučnih činjenica koje je u obrazloženju pobijane presude naveo prvostupanjski sud, dakle, da su se u radnjama I-optuženog Đ. O. stekli elementi bića kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, te II-optuženog R. O. dva kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11 opisanih u izreci pobijane presude.

 

10. I-optuženi Đ. O. osobno i putem branitelja te II-optuženi R. O. žale se zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, smatraju da bi se blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.

 

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na I-optuženog Đ. O. i potpuno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost cijenio djelomično priznanje kaznenog djela, kajanje, imovinske prilike, da je otac dvoje maloljetne djece o kojoj je dužan skrbiti te kao otegotno raniju osuđivanost na bezuvjetnu kaznu zatvora po presudi Općinskog suda u Čakovcu broj KMP-2/2021 od 17. siječnja 2022. zbog istog kaznenog djela na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ni precijenio niti utvrđene olakotne niti otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje I-optuženog Đ. O., društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela za koje je proglašen krivim u okviru granica propisane kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud I-optuženog Đ. O. na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na I-optuženog Đ. O. kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela te će se navedenim ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, dakle, izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te utjecati na optuženog da ubuduće da ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, te pravilno kažnjavanja počinitelja.

 

10.2. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na II-optuženog R. O. i potpuno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao olakotnu okolnost da je II-optuženi R. O. djelomično priznao učin naprijed navedenih djela, izrazio kajanje, te otegotnu okolnost raniju osuđivanost po presudi Županijskog suda u Varaždinu broj Kmp-3/19 od 24. svibnja 2019. zbog kaznenog djela protiv imovine - razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11 i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. KZ/11 na kaznu maloljetničkog zatvora od dvije godine i šest mjeseci. Polazeći od stupnja krivnje II-optuženog R. O., društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela za koje je proglašen krivim u okviru granica propisane kazne za navedena kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud II-optuženom R. O. na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo pod točkom 1. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te za kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te primjenom odredbi za odmjeravanje kazne kod stjecaja kaznenog djela iz članka 51. KZ/11 II-optuženog R. O. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženog R. O. kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te će se navedenim ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te utjecati na optuženog da ubuduće da ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, te pravilno kažnjavanja počinitelja.

 

11. Slijedom navedenog, žalba I-optuženog Đ. O. i žalba II-optuženog R. O. nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 11. listopada 2024.

                                                                                                                Predsjednik vijeća

                                                                                                                Mario Kovač, v. r.