1              Poslovni broj Kžzd-89/2024-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-89/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. K., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-94/2021-40 od 5. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-94/2021-40 od 5. ožujka 2024. na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08), opt. Z. K. oslobođen je krivnje  da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u čl. 172. st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 172. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11.

 

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo pali su na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 1. i 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

6. Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koju povredu nalazi u tome što su razlozi u presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni jer je sud na temelju činjenica koje je uzeo kao utvrđene donio pogrešan zaključak kada je u nedostatku dokaza opt. Z. K. oslobodio optužbe, pri čemu nije cijenio sve odredbe Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama od 7. studenog 2017. Međutim, takvim žalbenim navodima državni odvjetnik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

 

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik upire da je sud na temelju Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama od 7. studenog 2017. koji su sklopili optuženik i z. z. mlt. ošt. K. K., S. V. K., utvrdio i zaključio kako su se sporazumjeli da će od 1. siječnja 2018. do prosinca 2019. optuženik umjesto alimentacije u iznosu od 2.000,00 kuna uplaćivati mjesečno 1.000,00 kuna, a od 1. siječnja 2020. iznos od 2.000,00 kuna, pri čemu nije analizirao druge odredbe navedenog Sporazuma (str. 94 spisa) a koja odredba je sadržana u čl. 3., no da predmetni Sporazum sadrži šest članaka koje sud nije analizirao. Tako u čl. 1. Sporazuma stoji da su ugovorne stranke usuglašene u tome da je njihov brak sporazumno razveden te da je u razdoblju od 6. prosinca 2014. do 30. rujna 2016. optuženik prisilnom ovrhom plaćao alimentaciju u iznosu od 48.000,00 kuna, a u čl. 2. da će do kraja dana kada je sačinjen Sporazum (7. studeni 2017.) uplatiti preostali iznos koji će utvrditi FINA na tekući račun S. V. K. na koji je račun i do tada alimentacija uplaćivana, da će se potvrdom o uplati dug na ime alimentacije smatrati podmirenim te da će S. V. K. povući svoje zahtjeve temeljem kojih je vršena prisilna ovrha na novčanim sredstvima optuženika. Nastavno tome, u čl. 4. Sporazuma navedeno je da se Z. K. obvezuje da nikada neće potraživati svoj dio imovine koji su S. V. K. zajedno stekli u braku, dok je S. V. K. svojim potpisom na Sporazumu potvrdila da na dan 7. studeni 2017. nema nikakvih novčanih potraživanja s osnove alimentacije prema optuženiku. Također u žalbi upire i da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da optuženik nije redovno i prema presudi plaćao uzdržavanje, već povremene i umanjenje iznose te da je u inkriminiranom razdoblju ostao dug od 39.000,00 kuna odnosno 5.176,19 eura u odnosu na koji dug je  z. z. mlt. ošt. S. V. K. u svojstvu svjedoka iskazala da joj je optuženik na ime alimentacije plaćao povremeno iznose na ruke no da ne zna o kojim se iznosima radilo zbog proteka vremena. Ujedno ukazuje da je u inkriminiranom razdoblju optuženik bio zaposlen i ostvarivao prihode, da je bio vlasnik vozila BMW do 5. travnja 2017. te vozila Smart u razdoblju od 10. ožujka 2018. do ožujka 2020. iz čega proizlazi da je bio u mogućnosti plaćati alimentaciju u visini, rokovima i na način kako je to obvezan pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P Ob-475/2015-19 od 16. ožujka 2016.

 

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio činjenično stanje te nastavno tome pravilno zaključio kako nije na nedvojben način utvrđeno i dokazano da je počinio inkriminirano kazneno djelo, pri čemu je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, dostatne i provjerljive razloge, a koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, optuženik ne spori svoju obvezu uzdržavanja ali u svojoj obrani ukazuje da je tijekom inkriminiranog razdoblja jedno vrijeme bio nezaposlen, a što proizlazi i iz potvrde Zavoda, Regionalni ured O., Ispostava B. M. (str. 76 spisa), iz koje je vidljivo da se vodio u evidenciji nezaposlenih osoba od 22. prosinca 2017. do 15. srpnja 2018., a navedeno razdoblje u kojem nije ostvarivao prihod, imao je u vidu i financijsko-knjigovodstveni vještak. Nadalje, iz potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područni ured O. (str. 42-46 spisa) proizlazi da je optuženik do prosinca 2016. ostvario dohodak u iznosu od cca 59.000,00 kuna, u 2017. godini iznos od cca 113,00 kuna, u 2018. godini u iznosu od cca 14.000,00 kuna te neoporezivi primitak u iznosu od cca 18.500,00 kuna, u 2019. godini u iznosu od cca 15.700,00 kuna, a u 2020. godini ostvario je dohodak u visini od cca 88.000,00 kuna te neoporezivi primitak u visini od cca 8.500,00 kuna. Iz već spomenutog Sporazuma od 7. studenog 2017. proizlazi da je optuženik do toga dana u cijelosti ispunio svoju obvezu uzdržavanja za sina K. K.. Tijekom 2018., a kako proizlazi iz podataka Porezne uprave, ostvario je dohodak i primitak u ukupnom iznosu cca 33.000,00 kuna, a tijekom 2019. u iznosu od cca 15.700,00 kuna, iz kojih podataka, životno je zaključiti, nije bio u objektivnoj mogućnosti plaćati uzdržavanje u punom iznosu. U odnosu na to razdoblje, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka (str. 199-203 spisa) proizlazi, a prema podacima P. banke Z. o podacima prema računu S. V. K. za razdoblje od 5. srpnja 2016. do 30. studenog 2020., da je osim 16.000,00 kuna koje je optuženik uplatio 7. studenog 2017., tijekom 2018. i 2019. plaćao uzdržavanje, ponekad u iznosu od 1.000,00 kuna, ponekad u iznosu od 2.000,00 kuna, a jednom i u iznosu od 3.000,00 kuna, odnosno da je kroz navedeno razdoblje uplatio ukupno 20.000,00 kuna. Vještak je, nadalje, umanjio obvezu optuženika za vrijeme dok je bio prijavljen Zavodu od 22. prosinca 2017. do 15. srpnja 2018., odnosno sedam mjeseci, te zaključio da je nakon dokumentiranih uplata optuženika ostao dug od 39.000,00 kuna ili 5.176,19 eura, no koji iznos treba umanjiti i za plaćanje iznosa alimentacije koje je na ruke predavao z. z. mlt. ošt. S. V. K.. Ista je u odnosu na navedenu okolnost iskazala da joj je optuženik znao povremeno davati na ruke, kada je mogao, po 2.000,00 kuna ali se ne može očitovati koliko je to puta bilo zbog proteka vremena. Uz to je svjedok G. K. iskazao da mu je brat (optuženik) sigurno petnaestak puta rekao da S. ide platiti "na ruke", a da su problemi nastali nakon studenog 2020., kada je z. z. mlt. ošt. rekla da će ga tužiti za sve retroaktivno ako joj ne vrati dijete koje mu je sudskom odluku bilo povjereno na skrb, a što proizlazi i iz sadržaja preslika SMS poruka razmijenjenih između z. z. mlt. ošt. S. V. K. i optuženika, u koje je sud izvršio uvid odnosno pročitao ih u dokaznom postupku. Osim toga, rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, R1-855/2020  određena je privremena mjera od 18. studenog 2020. kojom je odlučeno da će mlt. K. K. stanovati s ocem Z. K. kod kojeg se nalazi od 18. studenog 2020.  Iako u žalbi državni odvjetnik ukazuje da je optuženik bio vlasnik automobila marke BMW, navedeni automobil imao je u vlasništvu do 5. travnja 2017. dakle, nije bio u njegovom vlasništvu u vrijeme zaključenja Sporazuma od 7. studenog 2017., s kojim danom nije imao dugova na ime alimentacije. U odnosu na druge odredbe Sporazuma na koje žalbom upire državni odvjetnik valja ukazati da su istim Sporazumom stranke (opt. Z. K. i z. z. mlt. ošt. S. V. K.) riješili pitanje svoje bračne stečevine, a to što je u čl. 1. Sporazuma navedeno da je u razdoblju od 6. prosinca 2014. do 30. rujna 2016. alimentaciju plaćao prisilnom ovrhom u kojem periodu je  na ime alimentacije s njegove plaće ustegnuto 48.000,00 kuna, nije od utjecaja kada su nakon toga sklopili Sporazum o međusobnim pravima i obvezama.

 

7.2. Kraj takvog stanja stvari, i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća, nije na nedvojben način dokazano i utvrđeno da opt. Z. K. nije htio plaćati uzdržavanje za svoje dijete u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom zbog čega ga je prvostupanjski sud, u nedostatku dokaza, a na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.

 

8. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

 

Osijek, 11. listopada 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v. r.