Poslovni broj Kž-309/2024-7

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-309/2024-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V.J., OIB: ... i opt. L.M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 144/23 – dalje u tekstu KZ/11), povodom žalbe opt. L.M., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 25. siječnja 2024. poslovni broj K-1310/2022-93, u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024., u nazočnosti branitelja po zamjeničkoj punomoći V.S., odvjetnika iz O.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. L.M., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašena je krivom opt. L.M. zbog kaznenog djela života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju je optuženici na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 19. rujna 2022. do 13. ožujka 2023..

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. L.M. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.292,34 eura.

 

1.2. Istom presudom, na temelju čl. 452. t. 3. ZKP/08, odbijena je optužba protiv V.J. da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

 

2. Protiv te presude, u osuđujućem dijelu, žali se opt. L.M. po branitelju V.Lj., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lj. & V. d.o.o. iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni "odnosno uvjetnoj osudi" i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicu oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Stavljen je prijedlog za se obavijeste o sjednici vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. L.M. i branitelj V.Lj., odvjetnik iz S..

 

5.1. Na sjednicu vijeća je pristupio branitelj po zamjeničkoj punomoći V.S., odvjetnik iz O., dok nisu pristupili obaviješteni državni odvjetnik i opt. L.M., te je shodno čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti obaviještenih državnog odvjetnika i optuženice. 

 

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe opt. L.M. podnesene po branitelju V.Lj., odvjetniku iz S., koju je izložio branitelj po zamjeničkoj punomoći V.S., odvjetnik iz O..

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Opt. L.M. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, navodeći u žalbi da je izreka prvostupanjske presude proturječna razlozima i da nema razloga o odlučnim činjenicama, te da postoji znatna proturječnost između razloga i sadržaja iskaza "i vještva". Suprotno takvim uopćenim navodima o povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti a sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama i pravnim pitanjima, tako da nije počinjena navedena povreda odredaba kaznenog postupka. Opt. L.M. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08, navodeći u žalbi da je optuženici povrijeđeno pravo na obranu i na pravično suđenje jer da prvostupanjski sud nije upozorio optuženicu "na mogućnost izbora drugog branitelja ... (i) na način davanja obrane". Suprotno takvim žalbenim navodima opt. L.M. prvostupanjski sud je na ročištu za raspravu od 20. prosinca 2022. optuženicu, između ostalog, poučio da nije dužna iznositi obranu niti odgovarati na pitanja, te da ima pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru ili će joj biti postavljane branitelj po službenoj dužnosti "kada to predviđa ovaj zakon" a što se odnosilo na ZKP/08. Opt. L.M. se očitovala da je razumjela optužnicu koja je prethodno pročitana, da je razumjela navedene pouke i upozorenja, da će iznijeti obranu, na kraju dokaznog postupka, te je uz to upozorena da se rasprava može održati i bez njene prisutnosti, ako je uredno pozvana i nije pristupila na raspravu ili ako joj se poziv nije mogao uručiti jer je promijenila adresu prebivališta a o tome nije obavijestila sud ili je očito da izbjegava primitak poziva a njezina prisutnost nije nužna. Pri tome je za ukazati da je opt. L.M. za vrijeme dok je tijekom kaznenog postupka bila u istražnom zatvoru imala postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika B.M., iz S.. Stoga nije počinjena niti povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08 koju u žalbi ističe opt. L.M.. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Opt. L.M. se žali zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, prema sadržaju žalbe radi se o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona jer opt. L.M. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, ustrajući u navodima iz obrane da je postupala u samoobrani, nesporeći da se fizički sukobila sa žrtvom V.H., te osporavajući da je tijekom tog fizičkog sukoba teško tjelesno ozlijedila žrtvu. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud a ne na ono za koje opt. L.M. smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

9. Opt. L.M. se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenivši iskaz žrtve V.H.koji da je u iskazu naveo "da ga je muška osoba udarila rukom u glavu, ali u predjelu potiljka, te da misli da mu je ozljede zadala opt. L.M., upravo optuženica da je oborila na tlo, sjela na njega i potom ga više puta udarala šakama po licu uslijed čega je gubio svijest", a što da je u suprotnosti s nalazom vještaka medicinske struke "u pogledu mehanizma nastanka same ozljede ... vještak (da) govori o jednom udarcu, dok oštećeni i dijelom svjedoci govore o tome da ga je okrivljena (opt. L.M.) oborila na tlo i sjela na njega te ga potom više puta udarila po glavi". Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. L.M. koja ne osporava da se u vrijeme i na mjestu pobliže opisanom u opisu djela iz izreke presude "fizički sukobila" sa žrtvom V.H., ali navodi da je do tog fizičkog sukoba došlo jer je postupala u samoobrani. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio iskaze svjedoka žrtve V.H., te svjedoka S., M. i E.M., S.M. i A.V., te nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke i na temelju valjane ocjene dokaza utvrdio da je opt. L.M. žrtvi V.H. zadala jedan udarac šakom, silom jakog intenziteta, u lice žrtve, uslijed kojeg udarca je žrtva pala na tlo, potom sjela na žrtvu i više puta ga udarala šakom po licu, uslijed kojih udaraca je žrtva izgubila svijest. Uslijed toga žrtva V.H. da je zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu razderotine rane hrpta nosa, krvni podljev desnog oka, te višekomadni prijelom nosnih kostiju i nosne pregrade s pomakom. Pri tome vještak medicinske struke isključuje mogućnost da bi navedena teška tjelesna ozljeda mogla nastati uslijed pada žrtve i udarcem glavom o tlo, već izričito navodi da je ta ozljeda nastala udarcem jakog intenziteta u lice žrtve. Za ukazati je da niti iz jednog iskaza svjedoka očevidaca događaja ne proizlazi da bi žrtva V.H., prije nego što ga je opt. L.M. započela udarati, na bilo koji način prijetio ili započeo s napadom na optuženicu. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima opt. L.M..

 

10. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. L.M. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Naime, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je opt. L.M. kao odrasla osoba bila svjesna da udarac šakom u lice žrtve V.H. može uzrokovati i tešku tjelesnu ozljedu, pa kada je kritične zgode žrtvi zadala udarac šakom u lice, jakog intenziteta, i to tako jako da je uslijed tog udarca žrtva pala na tlo, a potom je optuženica nastavila žrtvu udarati šakama po licu sve dok žrtva nije izgubila svijest, očito je htjela žrtvu teško tjelesno ozlijediti, a na taj način je žrtvi uzrokovala tešku tjelesnu ozljedu u vidu višekomadnog prijeloma nosnih kostiju i nosne pregrade s pomakom.

 

11. Nije osnovana žalba opt. L.M. zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Opt. L.M. je prema osobnim podacima je zrela osoba (rođena ...), nezaposlena je i bez primanja, razvedena i majka dvoje djece, a prema utvrđenju prvostupanjskog suda u pogledu napada na žrtvu je iskazala izrazitu upornost u ostvarenju kaznenog djela. To zbog toga što i nakon što je uslijed snažnog udarca koje je opt. L.M. zadala žrtvi V.H. udarcem šakom u lice uslijed kojeg j žrtva pala na tlo, nastavila udarati žrtvu dok je bespomoćno žrtva ležala na tlu. Pored toga opt. L.M. je osuđivana (2018. godine zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. KZ/11) na uvjetnu osudu, koja očito nije djelovala na optuženicu da ne čini nova protupravna djela, a i višestruko je prekršajno kažnjavana zbog raznih prekršaja. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno opt. L.M. za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11, za koje je proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa osudio (u izreci omaškom piše izriče) na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju je na temelju čl. 54. KZ/11 optuženici uračunao vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 19. rujna 2022. do 13. ožujka 2023..

 

11.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom kaznom zatvora, u odnosu na opt. L.M., ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženici da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

12. Nije osnovana opt. L.M. žalba zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koja se posebno niti ne obrazlaže već samo navodi u uvodu žalbe. Naime, kada je prvostupanjski sud opt. L.M. proglasio krivom pravilno je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao optuženicu da naknadi troškove kaznenog postupka.

 

13. Slijedom navedenog, žalba optuženice nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 10. listopada 2024.