1

                                                                                 Poslovni broj: Gž R-111/2024-3.

 

                            

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD               

                                                                             Poslovni broj: Gž R-111/2024-3.

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku u O. D. M. i Š. d.o.o. u Z., protiv tuženika P. Z. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu D. C. & A. P. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2024., poslovni broj: 5 Pr-1868/2017-42., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika P. Z. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2024., poslovni broj: 5 Pr-1868/2017-42, u cijelosti.

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika P. Z. d.o.o. iz Z., OIB: …, o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana ... nedopuštena i da radni odnos tužiteljice M. Č. iz S., OIB: … nije prestao.

 

II. Nalaže se tuženiku P. Z. d.o.o. iz Z., OIB: …, da tužiteljicu M. Č. iz S., OIB: …, vrati na rad na radno mjesto prodavača, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku P. Z. d.o.o. iz Z., OIB: … da tužiteljici M. Č. iz S., OIB: … prizna sva prava iz radnog odnosa kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo te se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 11.926,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 634,06 EUR teku od 16.10.2017. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.11.2017. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.12.2017. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.1.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.2.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.3.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.4.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.5.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.6.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.7.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.8.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.9.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.10.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.11.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.12.2018. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.1.2019. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.2.2019. pa do isplate,

- 634,06 EUR teku od 16.3.2019. pa do isplate,

- 513,35 EUR teku od 16.4.2019. pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/ 2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV Nalaže se tuženiku P. Z. d.o.o. iz Z., OIB: …, tužiteljici M. Č. iz S., OIB: …, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako je još u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor prekluzije prava na podnošenje tužbe smatrajući kako tužba nije podnesena pravodobno, jer je rok za podnošenje tužbe istekao sa 7. listopada 2017. Neprihvatljivim smatra obrazloženje prvostupanjskog suda u kojem sud postavlja pitanja i onda na ta pitanja odgovara kako je njemu logično, a ne na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi kako je u sudski spis dostavljeno Izvješće povjerenstva za popis trgovačke robe na dan 19. kolovoza 2017. iz kojeg je razvidno da je Komisija utvrdila manjak robe u iznosu od 1.676,80 kuna, te robu s istekom roka valjanosti u iznosu od 2.771,46 kuna, a u prilogu navedenog izvješća su dostavljeni nalozi za knjiženje i inventurne liste. U odnosu na navedeno predloženo je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kojega je prvostupanjski sud neosnovano odbio provesti. Ističe kako prvostupanjski sud uopće ne cijeni rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R-1209/2021 od 18. siječnja 2023., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda u predmetu u kojemu je tužiteljica bila M. B., svjedokinja u ovom postupku, a u kojem predmetu se odlučivalo o dopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. rujna 2017., dakle o identičnoj pravnoj situaciji, samo je tužiteljica druga osoba koja je u ovom predmetu nastupala u svojstvu svjedoka. Također smatra kako je prvostupanjski sud selektivno cijenio dokaze u spisu, odnosno nije uopće ocijenio inventurne i platne liste, a propustio je i provesti knjigovodstveno vještačenje u odnosu na pravilnost i rezultate provedene inventure. Nadalje, ističe kako je sud naložio tuženiku da tužiteljicu vrati na posao, zanemarivši pri tome činjenicu da se tužiteljica u međuvremenu zaposlila kod drugog poslodavca kod kojega je još uvijek zaposlena, što isključuje njezino pravo da zahtijeva vraćanje na posao. Osim toga, iz stanja spisa jasno proizlazi da je radno mjesto tužiteljice (radno mjesto prodavača u prodavaonici na tržnici) u međuvremenu ukinuto, pa ne postoji pravna mogućnost takvog vraćanja, što tužbeni zahtjev kojim se traži vraćanje na rad, čini neosnovanim. Zbog navedenog smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno jer su razlozi nejasni i proturječni, a također smatra i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP-a, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Obzirom da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, smatra da je tuženiku trebalo naknaditi zatraženi trošak. Predlaže stoga usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, podredno pobijanu presudu predlaže ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa presude nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

5.2. Prvostupanjski sud nije počinio niti relativno bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, jer je pravilno analizirao i ocijenio dokaze na kojima je utemeljio relevantne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od … nedopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao, zatim zahtjev tužiteljice da ju se vrati na radno mjesto prodavača, zahtjev za isplatom iznosa od 11.926,35 eura sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate svakog pojedinog iznosa koji iznos se odnosi na naknadu plaće za vrijeme nezakonitog otkaza, tj. za vrijeme od otkaza do zasnivanja novog radnog odnosa 26. ožujka 2019.

 

7. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je tužba u ovom predmetu podnesena sukladno i u rokovima propisanim člankom 133. stavkom 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR).

 

7.1. Tuženik u žalbi ističe kako je tužba podnesena 9. listopada 2017., a rok za podnošenje tužbe da je istekao 7. listopada 2017. Pri tome ispušta iz vida da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke naveo da je tužba podnesena 6. listopada 2017., a što je vidljivo i iz potvrde o preporučenoj pošiljci na strani 44. spisa, kako je to naveo i prvostupanjski sud u točki 8. obrazloženja. Sukladno članku 113. stavku 2. ZPP-a, ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojem je upućen, pa kako je tužba predana sudu preporučenom pošiljkom 6. listopada 2017. to tuženik neosnovano smatra da je tužba nepravovremena.

 

8. Činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu potpuno je i pravilno utvrđeno, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.

 

9. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

 

- da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu prodavačice u prodavaonici tuženika na tržnici;

- da je u toj prodavaonici radila i M. B., odnosno da su tužiteljica i M. B. uvijek radile zajedno u istoj smjeni, jer je prodavaonica radila samo prijepodne;

- da su obje radnice dobile izvanredni otkaz ugovora o radu, jer je prilikom inventure, koja je provedena 19. kolovoza 2017., utvrđen manjak robe na zalihi u iznosu od 1.676,80 kuna, kao i da se na polici maloprodaje nalaze artikli sa istekom roka valjanosti u iznosu od 2.771,46 kuna;

- da je tužiteljica bila na godišnjem odmoru tijekom kolovoza i to od 5. do 23. kolovoza 2017.;

- da je prodavaonica tuženika u kojoj su radile tužiteljica i M. B. zatvorena nakon provedene inventure, a prostor je iznajmljen drugoj pravnoj osobi;

- da tužiteljici, prije otkazivanja ugovora o radu, nije omogućeno da iznese svoju obranu;

- da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod novog poslodavca sa danom 26. ožujka 2019.;

- da bi tužiteljica ostvarila pravo na plaću u iznosu od 11.926,35 eura da je nastavila raditi kod tuženika da joj nije otkazan ugovor o radu, odnosno da visina naknade plaće koju bi tužiteljica ostvarila da je nastavila raditi kod tuženika do zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca S. P. P. d.o.o. 26. ožujka 2019., iznosi upravo 11.926,35 eura.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja je razlogom za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, a također je i stava da je izvanredni otkaz ugovora o radu protivan odredbi članka 119. stavka 2. ZR-a, jer tužiteljici nije omogućeno pravo na obranu.

 

11. Zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. Naime, prema članku 116. stavku 1. ZR-a poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, dok prema članku 119. stavku 2. ZR-a, prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

12.1. Prema članku 135. stavku 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

 

12.2. Dakle, u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz, a teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz je, u konkretnom slučaju, bio na tuženiku, jer je on otkazao ugovor o radu.

 

13. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zato što je već u nekoliko navrata bila upozorena i usmeno opomenuta za manjak roba na zalihi prilikom ranijih inventura, pa kako je prilikom inventure koja je provedena 19. kolovoza 1017. utvrđen manjak robe na zalihi u iznosu od 1.676,80 kuna i kako je istom inventurom utvrđeno da se na polici maloprodaje nalaze artikli sa istekom roka valjanosti u iznosu od 2.771,46 kuna, to je tuženik navedene povrede smatrao osobito teškim povredama obveze iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više nije moguć, pa je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao na temelju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

14. Tužiteljica je u svom iskazu navela, a tuženik te tvrdnje nije osporio, da je tijekom kolovoza 2017. bila na godišnjem odmoru i to od 5. kolovoza do 23. kolovoza 2017. Inventura je provedena 19. kolovoza 2023., dakle u vrijeme kada je tužiteljica već 15 dana bila na godišnjem odmoru. Za manjak utvrđen po inventuri, kao i za to što su se na policama nalazili artikli sa istekom roka valjanosti tuženik, na isti način i u istom omjeru, tereti tužiteljicu i M. B., jer su obje radile u njegovoj prodavaonici. Pri tome, tuženik ne obrazlaže, ni u odluci o otkazu, a niti tijekom ovog postupka, na koji je način utvrdio da je upravo tužiteljica odgovorna za navedeni manjak, odnosno da je upravo tužiteljica odgovorna zato što su se na polici, u trenutku provođenja inventure 19. kolovoza 2017., nalazili artikli sa istekom roka valjanosti. Upravo zbog navedenih okolnosti pod kojima je provedena inventura tuženik je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč činjenici da je odlukama bivšeg direktora već ranije utvrđivan manjak nakon provedenih inventura (Odluka od 30. rujna 2013. na strani 63. spisa i Odluka od 29. travnja 2014. na strani 70 spisa), a koji manjak su morale namiriti tužiteljica i njezina radna kolegica M. B. u jednakom omjeru, trebao tužiteljici omogućiti da iznese svoju obranu što je propustio učiniti, čime je, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, postupio protivno članku 119. stavku 2. ZR-a.

 

14.1. Osim toga tuženik, predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao da postoji opravdani razlog za otkaz, jer nije dokazao kako tužiteljica može biti odgovorna za manjak i za to što su se na policama nalazili artikli sa istekom roka valjanosti po provedenoj inventuri 19. kolovoza 2017., ako tužiteljica nije radila od 5. kolovoza 2017. jer je bila na godišnjem odmoru.

 

15. U tom smislu neosnovano tuženik u žalbi ističe kako je u postupku trebalo izvesti dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem kojega je tijekom postupka predlagao, a koji dokaz je sud odbio izvesti. Navedeni dokaz predlagan je kako bi se potvrdili navodi tuženika o utvrđenom manjku prilikom provođenja inventure, što i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije od ključnog značaja za razrješenje ovoga spora, već je ključno bilo dokazati da je upravo tužiteljica odgovorna za nastali manjak, a izvođenje dokaza u tom pravcu nije predlagano.

 

16. S obzirom na sve navedeno pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio da u vrijeme otkazivanja ugovora o radu nisu bili ispunjeni razlozi iz članka 116. stavka 1. ZR-a, zatim da je tuženik postupio protivno odredbi članka 119. stavka 2. ZR-a i da je stoga Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, kao i da radni odnos tužiteljice nije prestao.

 

17. Suprotno navodima žalbe, okolnost da se tužiteljica nakon otkaza zaposlila kod drugog poslodavca, ne isključuje njezino pravo zahtijevati da ju se vrati na rad kod tuženika. To njezino pravo proizlazi iz članka 124. stavka 1. ZR-a kojim je određeno da će sud, ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao narediti vraćanje radnika na rad.(VSRH Rev x-109/2009-2 od 4. lipnja 2009.).

 

18. U vezi sa navodima tuženika kako je prodavaonica zatvorena i kako nije u mogućnosti vratiti tužiteljicu na rad, napominje se da tužiteljica nije tražila vraćanje na rad u prodavaonicu na tržnici, već vraćanje na rad na mjesto prodavača, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi sve njegove prodavaonice bile zatvorene.

 

19. Osim toga, valja napomenuti da je tuženik, sukladno čanku 125. stavku 2. i 3. ZR-a, imao mogućnost do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom zatražiti sudski raskid ugovora o radu, što isti nije učinio, pa stoga ne može sada sa uspjehom isticati žalbene navode kojima je cilj da se tužiteljica ne vrati na rad.

 

20. Što se tiče visine naknade plaće u iznosu od 11.926,35 eura koja se odnosi na razdoblje od otkazivanja ugovora o radu do trenutka kada je tužiteljica zasnovala radni odnos kod novog poslodavca, ista se žalbenim navodima ne osporava, a i sam je tuženik visinu tog dijela tužbenog zahtjeva učinio nespornim na ročištu održanom 26. ožujka 2024. (strana 136. spisa).

 

21. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja navesti da se sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pa kako tuženik posebno ne osporava odluku o troškovima postupka, a uvažavajući i sve naprijed navedeno, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a prvostupanjsku presudu je valjalo potvrditi u cijelosti.

 

22. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

 

Slavonski Brod, 9. listopada 2024.

 

                                                                                                Predsjednica vijeća

 

                                                                                               Irena Dikanović-Terzić