1

Poslovni broj Gž-137/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., I. i K. B., B. B., R. Č., F. Č., M. Ć., N. D., L. D., I. D., M. E., S. E., G. G., S. I., I. J., A. J., M. J., B. J., I. J., J. K., S. K., Ž. K., M. K., S. L., D. M., D. M., N. M., I. M., M. M., B. M., F. M., S. M., S. M., A. M., S. M., N. N., F. N., J. i L. P., I. P., S. P., D. P., R. P., D. P., T. S. D., V. S., L. i M. Š., G. Š., N. T., M. T., A. T., B. T., M. T., V. d.o.o., D. V., N. V., I. Ž., S., kao suvlasnici stambene zgrade .... S., zastupani po upravitelju S.-U. d.o.o. S., OIB: ..., S., zastupanog po direktoru i zz A. Z., OIB: ..., S., a ovaj po punomoćniku S. Č., odvjetniku iz P., protiv tuženika 1. D. Č., OIB: ...., G., 2. M. Č., OIB: ...., G.,  zastupanih po punomoćniku D. B., odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Povrv-441/19-15 od 24. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024.

p r e s u d i o j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Povrv-441/19-15 od 24. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz S. poslovni broj Ovrv-322/19 od 8. veljače 2019. kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužiteljima iznos od 50.952,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od po 1.698,40 kn od dospijeća do isplate, prema specifikaciji iz te točke izreke, dok je u točki II. izreke naloženo tuženicima nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 9.434,40 kn sa zateznom kamatom od 24. studenog 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv presude su žalbu podnijeli tuženici pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).

3. U žalbi ističu da nisu zaprimili račune za isplatu tražbine iz ovog postupka, da su na taj način povrijeđena njihova prava kao prava potrošača, da je presuda donesena na temelju izvoda otvorenih stavki, što da je protivno zakonu te da je visina tražbine nepravilno utvrđena. Navode da im se dva puta naplaćuje isti dug, da prema čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) pričuva iznosi 1,54 kn/m2, što pomnoženo s površinom njihovog poslovnog prostora čini iznos od 708,40 kn za oboje tuženika. Glede Izvoda otvorenih stavki koji su dostavljeni uz prijedlog za ovrhu, da se ne može raspoznati na koga se dug odnosi, budući da nedostaju osobni podaci pa da se ne radi o vjerodostojnim ispravama, a osim toga da su podaci kontradiktorni, budući da se u oba izvoda navode tražbine u mjesečnom iznosu od 849,20 kn za razdoblje od srpnja 2016. do prosinca 2018., što potkrjepljuje tvrdnju da se isti dug naplaćuje dva puta. Nadalje ističu da se sud prvog stupnja poziva na Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u S.,  koji je sklopljen 16. ožujka 2018.,  iako se tražbina u ovom postupku odnosi na razdoblje od srpnja 2016. do prosinca 2018. pa smatraju osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Glede istaknutog prigovora zastare, ističu da se u nazočnom slučaju treba primijeniti čl. 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO),kojim je propisan jednogodišnji rok zastare, a ne opći zastarni rok od pet godina. Nadalje navode da se u Općinskom sudu u Splitu vodi postupak u kojemu 1.tuženik potražuje od tužitelja naknadu štete zbog toga što je uslijed prodora kiše i vlage u poslovni prostor došlo do štete, da se vode dva postupka pod brojem Pi-964/14 i Pi-9284/09, a postupci da su u prekidu zbog smrti nekih od tuženika. Smatraju da su bile ispunjene pretpostavke za određivanje prekida ovog postupka do okončanja postupaka radi naknade štete, jer da se u tim postupcima rješava prethodno pitanje za ovu parnicu.

4. Osporavaju i odluku o parničnom trošku, uz obrazloženje da je tužiteljima protivno zakonu priznat trošak popisan podneskom od 24. listopada 2020., pa kako je glavna rasprava održana 26. listopada 2020., da u primjenu dolazi članak 229.a ZPP-a, primjenom kojeg podnesak nije trebao biti uzet u obzir. Podredno ističu da je tužiteljima dosuđen i trošak koji nije popisan, a koji se odnosi na ročište od 26. listopada 2020. Zbog istog razloga da tužiteljima ne pripada pravo i na nagradu odvjetnika za sastav podnesaka od 20. veljače i 16. rujna 2020. pri čemu ističu da se ne radi o obrazloženim podnescima. Tvrde  da je trošak dosuđen u iznosu većem od zatraženog.

5. Predlažu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:

-da su stranke suvlasnici nekretnine, stambene zgrade u S.,  s tim što su tuženici suvlasnici posebnog dijela, poslovnog prostora u prizemlju zgrade u površini od 368 m2,

-da su suvlasnici zgrade sklopili Međuvlasnički ugovor 16. ožujka 2018. kojim su uređeni uzajamni odnosi suvlasnika zgrade u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade, s tim što tuženici nisu potpisali ugovor, ali je ugovor potpisala većina suvlasnika, čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova,

-da je između suvlasnika zgrade i društva S.-U. d.o.o. S. sklopljen Ugovor o upravljanju zgradom 16. ožujka 2018., kojim ugovorom su utvrđena prava i obveze ugovornih strana,

-da se tražbina tužitelja odnosi na iznos zajedničke pričuve za posebni dio u vlasništvu tuženika, za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018.,

-da tuženici nisu platili iznos pričuve za narečeno razdoblje.

9. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza suvlasnika, da Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u S., obvezuje sve suvlasnike pa tako i tuženike, bez obzira što ugovore nisu osobno potpisali pa da su tuženici dužni podmiriti utuženi iznos pričuve. Glede istaknutog prigovora radi prebijanja, sud prvog stupnja utvrđuje da se između upravitelja zgrade S.-U. d.o.o. S. i tuženika D. Č. kao tužitelja, vodi parnični postupak u Općinskom sudu u Splitu pod poslovnim brojem Pi-964/14, radi naknade štete koja je nastala u poslovnom prostoru tuženika uslijed prodora kiše i vlage, međutim ocjenjuje da ta tražbina nije dospjela pa da se u smislu čl. 195. ZOO-a ne radi o dospjeloj tražbini koja bi se mogla staviti u prijeboj.

10. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tužiteljima priznat trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) te trošak javnog bilježnika, odnosno ukupno 9.434,40 kn.

11. Tuženici u žalbi ponavljaju tvrdnje koje su isticali i tijekom postupka, a kojima ne dovode u pitanje zakonitost pobijane presude. Netočna je tvrdnja tuženika da bi mjesečni iznos zajedničke pričuve za njihov poslovni prostor iznosio 708,40 kn, pa da bi se u nazočnom slučaju radilo o dvostrukoj naplati duga. Naime, iz isprava u spisu bi proizlazilo da je iznos zajedničke pričuve povećan odlukom većine suvlasnika nekretnine, tako da je za poslovni prostor tuženika utvrđen mjesečni iznos pričuve od 1.628,40 kn, koji iznos je identičan mjesečnom iznosu pričuve za prijeporno razdoblje. Konačno, iz isprava u spisu bi proizlazilo da je protiv tuženika vođeno nekoliko parničnih postupaka, radi naplate iznosa zajedničke pričuve za ranije vremensko razdoblje, koji postupci su pravomoćno okončani prihvaćanjem tužbenog zahtjeva suvlasnika i to iznosa koji je obračunat prema mjesečnom iznosu pričuve od 1.628,40 kn.

12. Prema čl. 85. ZV-a suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu (stavak 2.). Prema čl. 89. st. 2. ZV-a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno (stavak 2.). Zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kako je propisano čl. 90. st. 1. ZV-a. Prema čl. 375. ZV-a uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se međuvlasničkim ugovorom, a odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (stavak 1. i 3.).

13. Kako je u postupku utvrđeno da su suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine sklopili međuvlasnički ugovor te ugovor o upravljanju stambenom zgradom, ti ugovori obvezuju i tuženike, neovisno o tome što ih nisu potpisali. Pritom treba navesti da bi iz priloženih isprava proizlazilo da je i u razdoblju koje je obuhvaćeno u ovom postupku postojao ugovor prema kojemu je upravitelj zgrade u suvlasništvu stranaka bila ista pravna osoba koja je kao upravitelj sklopila  ugovor 2018.

14. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i pri ocjeni prigovora zastare tužiteljeve tražbine. Naime, u odnosu na tražbinu zajedničke pričuve se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa kako se najstarija tražbina tužitelja odnosi na zajedničku pričuvu iz 2016., a prijedlog za ovrhu je podnesen 8. veljače 2019., proizlazi da ni za jednu od utuženih tražbina nije nastupila zastara, kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja.

15. Glede prigovora radi prebijanja, treba navesti da prigovor tijekom postupka nije postavljen na način da je razvidno koji iznos se stavlja u prijeboj, niti je dokazano da bi se radilo o dospjeloj tražbini tuženika prema tužiteljima pa su žalbeni navodi tuženika i u tom dijelu neosnovani.

16. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Naime, punomoćnik tužitelja je dostavio sudu troškovnik u podnesku od 24. listopada 2020., u skladu s čl. 164. st. 1. ZPP-a, dakle, do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, pri čemu treba navesti da se ne radi o podnesku o kojemu bi se trebalo raspravljati pa se na njega ne primjenjuju ograničenja iz čl. 299.a ZPP-a. Visina troška je pravilno obračunata, a netočne su tvrdnje žalitelja da je u tom dijelu prekoračen zahtjev. Naime, osim troška zastupanja, tužitelji su u prijedlogu za ovrhu zatražili i javnobilježničke troškove koji su im priznati u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, međutim, taj trošak se dosuđuje u okviru parničnog troška te zatezna kamata i na taj trošak teče od dana donošenja prvostupanjske odluke, kako je pravilno dosuđeno u točki II. izreke pobijane presude.

17. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.           

U Rijeci 9. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara, v.r.