1              Poslovni broj: Kž-267/2024-6

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. A., zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika B. A. protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj K-182/2023-21 od 14. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024. u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Gorana Gašpara,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba optuženika B. A. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Gospiću, po sucu pojedincu, proglasio je krivim opt. B. A. zbog kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz čl. 234. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11.), za koje djelo mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, dok mu je opozvao uvjetnu osudu iz presude istoga suda broj K-204/2015 od 30. prosinca 2021. i uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te ga je na temelju čl. 51. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. rujna do 29. studenog 2023.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje ZKP) ošt. M. J. je upućen da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Đ. L., odvjetnici iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i troškovima postupka, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

5. Budući je braniteljica optuženika Đ. L., odvjetnica iz O., u podnesenoj žalbi zahtijevala da se optuženika i nju izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća (čl. 475. st. 1. ZKP-a), sjednica je održana u nazočnosti zamjenika ŽDO Bjelovar Gorana Gašpara, koji je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda te u odsutnosti uredno izvješćenih opt. B. A. i njegove braniteljice Đ. L., odvjetnice iz O. (čl. 475. st. 3. ZKP-a).

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je presuda nezakonita i ne može se ispitati, jer se temelji na nekonfrontiranom iskazu oštećenika M. J., koji nije ispitan na raspravi, već samo pred policijskim istražiteljem.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud smatra da nije počinjena istaknuta postupovna povreda, jer je iskaz ošt. M. J., koji je dao pred policijskim istražiteljem, zakonito pročitan sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP-a, obzirom da je oštećenik, unatoč izdanim nalozima za dovođenje, bio nedostupan sudu, time da se osuđujuća presuda ne temelji isključivo ni u odlučujućoj mjeri na iskazu navedenog svjedoka, o čemu će biti više govora  u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovdje treba reći da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne i argumentirane razloge u odnosu na sve odlučne činjenice, temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žalitelj sa tim zaključcima ne slaže. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka od postupovnih povreda na koju u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Žalbenim prigovorima činjenične prirode ukazuje se na pogrešan zaključak suda o kaznenoj odgovornosti optuženika i pogrešnu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, koji je nekritički ocijenio vjerodostojnim iskaz ošt. M. J., neprihvaćajući optuženikovu obranu, u kojoj je porekao počinjenje djela.

 

10. Drugostupanjski sud je pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi sa dovoljno pažnje i kritičnosti ocijenio svaki dokaz pojedinačno, a zatim u njihovoj međusobnoj povezanosti te je ispravno zaključio da je upravo optuženik, na način kako ga se tereti, počinio inkriminirano mu kazneno djelo, za koje utvrđenje je dao argumentirane i prihvatljive razloge.

 

11. Tako je prvostupanjski sud pravilno iskaz ošt. M. J., koji je vidio kako optuženik kritične zgode pali njegov auto i odlazi iz bratovog dvorišta, doveo u vezu s iskazom svjedoka M. D., policijskog službenika koji je njegov automobil našao ispred ugostiteljskog lokala u P., gdje se nalazio optuženik i dragovoljno mu predao ključeve i prometnu dozvolu oštećenikovog vozila. Osim toga, iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta vidljivo je da je od supruge optuženika 28. kolovoza 2023. privremeno oduzet novčanik i vozačka dozvola na ime ošt. M. J., koji dokazi, unatoč neuvjerljivoj obrani optuženika da sa vozilom oštećenika nema nikakve veze, pouzdano upućuju na pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je upravo opt. B. A. počinio terećeno kazneno djelo. S tim u vezi neprihvatljivi su žalbeni navodi da se osuđujuća presuda temelji isključivo na nekonfrontiranom iskazu ošt. M. J., što naprosto nije točno, jer se presuda, uz iskaz oštećenika, temelji na odlučujućem iskazu svjedoka M. D., koji nema nikakvog razloga neosnovano teretiti optuženika i na materijalnoj dokumentaciji u spisu, odnosno potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta.

 

12. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima optuženika nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon, kada je optuženika proglasio krivim za terećeno kazneno djelo iz čl. 234. st. 2. KZ/11.

 

13. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da je prestrogo kažnjen, jer sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnost da je otac petero maloljetne djece, o kojoj skrbi kao jedini hranitelj obitelji, obzirom da je supruga nezaposlena. Također se ukazuje na njegovo primjereno ponašanje na sudu, jer se uredno odazivao sudskim pozivima, za razliku od ošt. M. J., koji je očito nešto skrivao, jer je bio nedostupan sudu.

 

14. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, ocjena je ovoga vijeća da u konkretnom slučaju nema uvjeta za blaže kažnjavanje optuženika, jer su u pobijanoj presudi na pravilan način uzete u obzir sve okolnosti koje su bile od utjecaja da se optuženiku, kao ocu petero maloljetne djece, ali i višestruko osuđivanoj osobi zbog raznih kaznenih djela, za počinjeno kazneno djelo u ovome postupku utvrdi kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a kako je to djelo počinio u roku provjeravanja iz presude istoga suda broj K-204/2015 od 30. prosinca 2021., koja je postala pravomoćna 1. veljače 2022., a kojom je zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. u vezi s čl. 34. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, uvjetno na dvije godine, da se opozove uvjetna osuda i uzme kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca i da ga se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, jer je očito da ranije izrečene uvjetne osude nisu na njega adekvatno djelovale u smislu prestanka činjenja kaznenih djela.

 

15. Drugostupanjski sud stoga smatra da je izrečena jedinstvena kazna zatvora u navedenom trajanju primjerena kako težini i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, tako i visokom stupnju krivnje i osobnim svojstvima optuženika, čija je ranija osuđivanost našla dovoljno odraza u visini izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci, te će njome, i po ocjeni ovoga vijeća, u cijelosti biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

16. Neosnovano se optuženik žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koja je zakonito  donesena na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a, jer je optuženik osuđen na naknadu paušalne svote u iznosu od 100,00 eura, čija visina je pravilno određena prema složenosti i trajanju postupka te lošim imovinskim prilikama optuženika, koji je mlad i sposoban za rad te će biti u mogućnosti platiti dosuđeni paušal bez ugroze za egzistenciju obitelji, koju uzdržava. Ukoliko se naknadno utvrdi da optuženik zbog lošeg imovinskog stanja ne bi bio u mogućnosti u cijelosti ili djelomično naknaditi dosuđene troškove kaznenog postupka, sud ga može, sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP-a, posebnim rješenjem osloboditi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

 

17. Iz navedenih razloga žalba optuženika odbijena je kao neosnovana te je, na temelju čl. 482. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.

 

Bjelovar, 9. listopada 2024.