1                       Poslovni broj: Pr-31/2023-35

 

 

                                                                                                                             

 

U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

             

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB … iz S., U. L. …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz S., protiv tuženika R. H., M. pravosuđa i uprave, OIB …, koju zastupa O. državno odvjetništvo u V. G., V. G., T. kralja T. …, radi radno - materijalna davanja (isplata), nakon održane i zaključene glavne rasprave 16. rujna 2024. godine na kojoj su prisustvovali punomoćnica tužiteljice M. N. T., odvj. iz S. i zakonska zastupnica tuženika I. J., viša državnoodvjetnička savjetnica, specijalistica u ODO V. G., 9. listopada 2024. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku R. H., M. pravosuđa i uprave, OIB: … da tužitelju I. B., OIB: …, S., U. lipa …, isplati na ime razlike plaće i naknade za pripravnost, za period od 1. rujna 2018. godine do 28. veljače 2023. godine, iznos od 1.733,23 eura bruto kao i zakonsku zateznu kamatu tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos od:

13,51 eur počevši od 15. listopada 2018. godine pa do isplate

15,22 eur počevši od 15. studenog 2018. godine pa do isplate

46,84 eur počevši od 15. ožujka 2019. godine pa do isplate

54,29 eur počevši od 15. travnja 2019. godine pa do isplate

122,72 eur počevši od 15. svibnja 2019. godine pa do isplate

16,87 eur počevši od 15. kolovoza 2019. godine pa do isplate

97,87 eur počevši od 15. listopada 2019. godine pa do isplate

25,30 eur počevši od 15. studenog 2019. godine pa do isplate

36,12 eur počevši od 15. prosinca 2019. godine pa do isplate

36,43 eur počevši od 15. siječnja 2020. godine pa do isplate

101,47 eur počevši od 15. veljače 2020. godine pa do isplate

10,52 eur počevši od 15. ožujka 2020. godine pa do isplate

16,22 eur počevši od 15. travnja 2020. godine pa do isplate

9,11 eur počevši od 15. svibnja 2020. godine pa do isplate

81,03 eur počevši od 15. lipnja 2020. godine pa do isplate

9,11 eur počevši od 15. srpnja 2020. godine pa do isplate

180,45 eur počevši od 15. kolovoza 2020. godine pa do isplate

81,12 eur počevši od 15. listopada 2020. godine pa do isplate

17,70 eur počevši od 15. prosinca 2020. godine pa do isplate

53,09 eur počevši od 15. veljače 2021. godine pa do isplate

60,48 eur počevši od 15. travnja 2021. godine pa do isplate

27,51 eur počevši od 15. srpnja 2021. godine pa do isplate

18,34 eur počevši od 15. kolovoza 2021. godine pa do isplate

60,21 eur počevši od 15. listopada 2021. godine pa do isplate

57,49 eur počevši od 15. travnja 2022. godine pa do isplate

144,77 eur počevši od 15. svibnja 2022. godine pa do isplate

66,43 eur počevši od 15. srpnja 2022. godine pa do isplate

52,64 eur počevši od 15. kolovoza 2022. godine pa do isplate

79,72 eur počevši od 15. listopada 2022. godine pa do isplate

105,29 eur počevši od 15. studenog 2022. godine pa do isplate

35,37 eur počevši od 15. siječnja 2023. godine pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022.godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, umanjenom za iznos zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku 15 dana.

 

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja I. B. koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. H., M. pravosuđa i uprave, OIB: … da tužitelju I. B., OIB: …., S., U. lipa …, isplati na ime razlike plaće i naknade za pripravnost, za period od 1. rujna 2018. godine do 28. veljače 2023. godine, iznos od 8.150,56 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

116,68 eur počevši od 15. listopada 2018. godine pa do isplate

25,49 eur počevši od 15. studenog 2018. godine pa do isplate

30,30 eur počevši od 15. prosinca 2018. godine pa do isplate

16,48 eur počevši od 15. siječnja 2019. godine pa do isplate

27,87 eur počevši od 15. veljače 2019. godine pa do isplate

70,86 eur počevši od 15. ožujka 2019. godine pa do isplate

201,60 eur počevši od 15. travnja 2019. godine pa do isplate

236,05 eur počevši od 15. svibnja 2019. godine pa do isplate

58,34 eur počevši od 15. lipnja 2019. godine pa do isplate

72,82 eur počevši od 15. srpnja 2019. godine pa do isplate

69,32 eur počevši od 15. kolovoza 2019. godine pa do isplate

228,94 eur počevši od 15. listopada 2019. godine pa do isplate

143,09 eur počevši od 15. studenog 2019. godine pa do isplate

105,13 eur počevši od 15. prosinca 2019. godine pa do isplate

107,14 eur počevši od 15. siječnja 2020. godine pa do isplate

219,43 eur počevši od 15. veljače 2020. godine pa do isplate

79,54 eur počevši od 15. ožujka 2020. godine pa do isplate

134,22 eur počevši od 15. travnja 2020. godine pa do isplate

68,90 eur počevši od 15. svibnja 2020. godine pa do isplate

180,65 eur počevši od 15. lipnja 2020. godine pa do isplate

89,96 eur počevši od 15. srpnja 2020. godine pa do isplate

313,51 eur počevši od 15. kolovoza 2020. godine pa do isplate

212,03 eur počevši od 15. listopada 2020. godine pa do isplate

84,24 eur počevši od 15. studenog 2020. godine pa do isplate

124,80 eur počevši od 15. prosinca 2020. godine pa do isplate

78,94 eur počevši od 15. siječnja 2021. godine pa do isplate

161,53 eur počevši od 15. veljače 2021. godine pa do isplate

73,82 eur počevši od 15. ožujka 2021. godine pa do isplate

183,68 eur počevši od 15. travnja 2021. godine pa do isplate

63,63 eur počevši od 15. svibnja 2021. godine pa do isplate

103,10 eur počevši od 15. lipnja 2021. godine pa do isplate

80,88 eur počevši od 15. srpnja 2021. godine pa do isplate

159,98 eur počevši od 15. kolovoza 2021. godine pa do isplate

150,69 eur počevši od 15. listopada 2021. godine pa do isplate

91,31 eur počevši od 15. studenog 2021. godine pa do isplate

21,36 eur počevši od 15. prosinca 2021. godine pa do isplate

59,64 eur počevši od 15. siječnja 2022. godine pa do isplate

283,43 eur počevši od 15. veljače 2022. godine pa do isplate

303,18 eur počevši od 15. ožujka 2022. godine pa do isplate

304,29 eur počevši od 15. travnja 2022. godine pa do isplate

424,02 eur počevši od 15. svibnja 2022. godine pa do isplate

203,30 eur počevši od 15. lipnja 2022. godine pa do isplate

301,43 eur počevši od 15. srpnja 2022. godine pa do isplate

450,69 eur počevši od 15. kolovoza 2022. godine pa do isplate

324,16 eur počevši od 15. listopada 2022. godine pa do isplate

381,14 eur počevši od 15. studenog 2022. godine pa do isplate

267,15 eur počevši od 15. prosinca 2022. godine pa do isplate

463,39 eur počevši od 15. siječnja 2023. godine pa do isplate

127,13 eur počevši od 15. veljače 2023. godine pa do isplate

71,26 eur počevši od 15. ožujka 2023. godine pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, umanjenom za iznos zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku 15 dana."

kao neosnovan.

 

 

III. Nalaže se tuženiku R. H., M. pravosuđa i uprave, OIB: … da tužitelju I. B., OIB: … S., U. lipa … naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 350,00 eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 9. listopada 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj I. B., OIB … iz S., U. L. … (dalje: tužitelj) podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika R. H., M. pravosuđa i uprave, OIB …, (dalje: tuženik) radi radno-materijalna davanja (isplata). U tužbi tužitelj navodi da je tužitelj obnašao dužnost zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvo u Sisku od 27. veljače 1998. do 31. prosinca 2021., a od 1. siječnja 2022. tužitelj obnaša dužnost zamjenika državne odvjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku. Tužitelj tvrdi da je u utuženom razdoblju od 1. kolovoza 2018. pa do 31. prosinca 2021. obavljao poslove svog radnog mjesta na adresi u S., F. H. … u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, od ponedjeljka do petka u vremenu od 7,30 sati do 15,30 sati, odnosno u vrijeme računanja ljetnog radnog vremena od lipnja do rujna u vremenu od 7,00 sati do 15,00 sati. Osim toga, tužitelj je u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2022. do 28. veljače 2023. poslove svog radnog mjesta zamjenika Županijske državne odvjetnice u Sisku obavljao u Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku na adresi F. H. … u S., u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, od ponedjeljka do petka u vremenu od 7,30 sati do 15,30 sati, odnosno u vrijeme računanja ljetnog radnog vremena od lipnja do rujna u vremenu od 7,00 sati do 15,00 sati. Pored navedenoga, tužitelj je u utuženom razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 28. veljače 2023. obavljao i poslove svog radnog mjesta u vidu radnji u prethodnom postupku koje ne trpe odgodu i to u obliku tzv. „pasivnog“, odnosno „aktivnog“ dežurstva (služba dežurstva), a koje poslove je obavljao nakon završetka redovnog radnog vremena državnog odvjetništva, ovisno o mjesečnom rasporedu dežurstva u radne dane te u dane tjednog odmora (subotom i nedjeljom) i u dane koji su zakonom određeni kao blagdani i neradni dani, sve sukladno članku 52. Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“ broj: 5/14 i 123/15) odnosno članku 64. Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“ broj:128/19). Navodi da sukladno odluci o radu službe dežurstva za područje nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva u Sisku koju je donijelo Županijsko državno odvjetništvo u Sisku pod brojem A-50/15-7, od 6. srpnja 2018., poslove dežurstva Županijsko državno odvjetništvu Sisku i Općinsko državno odvjetništvo u Sisku obavljaju radnim danom u vremenu od 15,30 sati do 07,30 sati sljedećeg radnog dana (u vrijeme računanja ljetnog radnog vremena od lipnja do rujna u vremenu od 15,00 sati do 07,00 sati sljedećeg radnog dana), a blagdanom i neradnim danom neprekidno, obaveznom nazočnošću u mjestu sjedišta državnog odvjetništva. Tužitelj ističe da protokol o zajedničkom radu policije i državnog odvjetništva tijekom prethodnog i kaznenog postupka koji je u primjeni od 1. rujna 2011. (dalje u tekstu: Protokol) te Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP) propisuju da policijski službenik ima dužnost izvješćivanja dežurnog državnog odvjetnika o pojedinim okolnostima, temeljem čega dežurni državni odvjetnik u pojedinim situacijama mora zaprimiti obavijest (primjerice članak 108. i 109. ZKP-a) dok u pojedinim situacijama (primjerice članak 17., 18. i 35. Protokola) dežurni državni odvjetnik mora odmah postupati. Tužitelj tvrdi da dežurni zamjenik državnog odvjetnika nakon redovnog radnog vremena i provedenih aktivnih sati dežurstva u zgradi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, u dane kada je to određeno rasporedom dežurstava, obavlja poslove svog radnog mjesta na način da je obvezan konstantno boraviti u svojoj kući ili stanu, zadužuje prenosivi službeni mobitel te mora biti neprestano raspoloživ telefonskim putem pripadnicima redarstvene vlasti i drugih tijela, kao i raspoloživ da u svakom trenutku odmah dođe u prostorije državnog odvjetništva ili na drugo mjesto radi poduzimanja radnji koje ne trpe odgodu. Navodi da je dežurni zamjenik državnog odvjetnika je tijekom „pasivnog“ dežurstva u svako doba dana i noći raspoloživ da zaprimi dojave policijskih službenika o uhićenju pojedinih osoba, dojave pritvorskog nadzornika o zaprimanju uhićenih osoba u pritvorsku jedinicu, dojave policije o potrebi odgode obavještavanja osoba na rok od 12 sati u slučaju hitne potrebe, dojave policije o početku kriminalističkog istraživanja, odnosno o zaprimanju kaznenih prijava, zatim pozive policijskih službenika u pogledu konzultacija vezano za postupanje tijekom izvida. Nadalje navodi da opisano postupanje dežurnog zamjenika je znatno intenzivirano unutar roka od 24 sata u kojem je policija dužna provesti kriminalističko istraživanje nad uhićenikom, budući tada, u pravilu, dolazi do većeg broja telefonskih poziva između policijskih službenika i dežurnog zamjenika, a navedeno postupanje se nije bilježilo niti u aktivu. Ističe da osim toga, tijekom „pasivnog“ dežurstva dežurni zamjenik državnog odvjetnika zaprima dojave policijskih službenika iz kojih proizlazi obveza izlaska na mjesto događaja radi obavljanja očevida i to odmah po primitku obavijesti o događaju. Nadalje tužiteljica navodi da dežurni zamjenik državnog odvjetnika u svakom trenutku može dobiti poziv od policijskog službenika, temeljem kojeg poziva je dužan odmah izaći na mjesto događaja, a što se, povodom dojava o prometnim nesrećama sa poginulim osobama te ozljedama na radu sa smrtnom posljedicom, u više navrata i dogodilo. Tužitelj navodi da Služba „aktivnog“ dežurstva u Županijskom i Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku podrazumijeva dežurstvo u zgradi državnog odvjetništva prema rasporedu te obavljanje službene radnje zamjenika državnog odvjetnika koja ne trpi odgodu izvan zgrade državnog odvjetništva, na način kako je to propisano člankom 2. stavkom 2. Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika („Narodne novine“ broj 35/15) odnosno člankom 2. stavkom 2. Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika („Narodne novine“ broj 64/19). Tužitelj ističe da unatoč tome što tužiteljica tijekom dežurstva obavlja poslove svog radnog mjesta izvan punog radnog vremena, navedeni posao nije joj plaćen sukladno odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) s pripadajućim uvećanjima za prekovremeni rad te rad subotom, nedjeljom i praznicima. Štoviše, takav mu je rad plaćen znatno manje od rada obavljenog tijekom redovnog radnog vremena iako je riječ o prekovremenom radu te radu subotom, nedjeljom i praznicima. Tužitelj tvrdi da za rad u dežurstvu tužitelju se isplaćuju tzv. naknade za „aktivno“ i „pasivno“ dežurstvo, a koje su naknade propisane Pravilnikom o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika („Narodne novine broj 35/15) te Pravilnikom o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika („Narodne novine broj 64/19). Navodi da naknada za tzv. „pasivno“ dežurstvo iznosi 6,00 kuna bruto za svaki sat izvan radnog vremena, odnosno 7,50 kuna bruto za svaki sat određen u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane. Ističe da za svaki sat tzv. „aktivnog“ dežurstva propisan je iznos od 37,50 kuna bruto radnim danom izvan radnog vremena, a iznos od 45,00 kuna bruto za tzv. „aktivno“ dežurstvo u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane. Tužitelj navodi da s obzirom da vrijeme dežurstva predstavlja radno vrijeme i prekovremeni rad, za takav rad tužiteljici mora pripasti plaća koja, sukladno odredbi članka 10. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj 67/18 i 21/22) mora biti uređena zakonom te ni u kom slučaju ne može biti manja od plaće za rad u redovnom radnom vremenu, kao što je trenutno slučaj. Tužitelj ističe da razlozi zbog kojih tužitelj smatra da njegov cjelokupni rad u dežurstvu predstavlja prekovremeni rad su sljedeći:

1.) Odredbom članka 60. stavka 1. Zakona o radu propisano je da je radno vrijeme ono vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Dežurni zamjenik državnog odvjetnika je tijekom tzv. „pasivnog“ dežurstva spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, iz razloga što policijski službenici imaju dužnost da, sukladno odredbama ZKP-a i Protokola, izvijeste dežurnog državnog odvjetnika o pojedinim okolnostima, a što i čine, u svako doba dana i noći te dežurni državni odvjetnik ima dužnost postupati sukladno odredbama ZKP-a. Naglašavamo da dežurni zamjenik državnog odvjetnika, tijekom dežurstva u neradno vrijeme, provodi isključivo radnje koje ne trpe odgodu, dakle, dužan je postupati odmah i bez odgode. Nadalje, dežurni zamjenik državnog odvjetnika se tijekom „pasivnog“ dežurstva mora nalaziti "na drugom mjestu koje odredi poslodavac" iz razloga što je sukladno odluci poslodavca obvezan biti nazočan u mjestu sjedišta državnog odvjetništva. Stoga, navodi da primjenom citirane odredbe članka 60. stavka 1. Zakona o radu, rad tužitelja u dežurstvima predstavlja radno vrijeme, odnosno u konkretnom slučaju, prekovremeni rad u smislu članka 65. Zakona o radu te rad nedjeljom i praznicima slijedom čega za isti sukladno članku 94. istog zakona, tužiteljica ostvaruje pravo na povećanu plaću. Ističe da u dugogodišnjoj praksi Suda Europske unije zauzet je jasan stav da Direktiva 2003/88/EZ o određenim vidovima organizacije radnog vremena od 4. studenog 2003., koja je implementirana u pravni poredak Republike Hrvatske, propisuje da je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom. Navodi da taj pojam treba razumjeti kao suprotan vremenu odmora jer su ta dva pojma međusobno isključiva, imajući u vidu činjenicu da navedena Direktiva u čl. 2. t. 1. ne predviđa međukategoriju između radnog vremena i vremena odmora. Nadalje, u odnosu na konstitutivni element pojma „radnog vremena“ u smislu članka 2. točke 1. Direktive 2003/88, prema kojemu radnik mora biti na raspolaganju poslodavcu, Sud Europske unije navodi da je odlučujući čimbenik činjenica da je radnik dužan biti fizički prisutan na mjestu koje odredi poslodavac i biti na raspolaganju tom poslodavcu kako bi odmah mogao pružiti odgovarajuće usluge u slučaju potrebe. Stoga, kako bi se za radnika moglo smatrati da je na raspolaganju svojem poslodavcu, taj radnik mora biti u situaciji u kojoj je pravno obvezan postupiti po uputama svojeg poslodavca i za njega obavljati poslove. Tvrdi da u obračunskim platnim listama tužiteljici su odrađeni sati dežurstva jasno navedeni pored redovnog mjesečnog fonda sati te su ubrajani u ukupni mjesečni fond odrađenih sati. Zaključno, tužiteljica navodi da iako prekovremeni rad predstavlja institut koji je potrebno koristiti samo u nepredvidivim i izvanrednim okolnostima koje poslodavac nije mogao izbjeći, u konkretnom slučaju postao je način svakodnevne organizacije rada, koji rad je tuženik planirao mjesec dana unaprijed putem liste dežurstva, ali koji rad ne isplaćuje u povećanom iznosu sukladno odredbi članka 94. Zakona o radu. Podredno se ističe da, čak i ako Sud zauzme stajalište da vrijeme koje je tužiteljica provela u tzv. „pasivnom“ dežurstvu predstavlja pripravnost u smislu odredbe članka 60. stavak 2. Zakona o radu, tuženik ni u tom slučaju nije isplatila tužiteljici primjerenu naknadu za takvu pripravnost. Naime, navodi da odredbom članka 60. stavak 3. Zakona o radu propisano je da se visina naknade za vrijeme pripravnosti uređuje ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom, a što kod tužiteljice nije slučaj, obzirom da joj se naknada za tzv. „pasivno dežurstvo“ određuje Pravilnikom o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika, u iznosu 6,00 kuna bruto za svaki sat izvan radnog vremena, odnosno 7,50 kuna bruto za svaki sat određen u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane. smatra da takva naknada nije primjerena uzimajući u obzir obveze tužitelja za vrijeme dežurstva te sva ograničenja koja su joj pri tome nametnuta. Naime, tužitelj navodi da za vrijeme dežurstva u svako doba mora biti raspoloživa putem telefona zbog čega joj je znatno ograničeno bilo kakvo planiranje i upravljanje slobodnim vremenom, odabir mjesta boravka i vršenje bilo kakvih aktivnosti tijekom kojih ne bi bila odmah dostupna. Štoviše, smatra da određivanjem vrijednosti sata pripravnosti tužiteljice u fiksnom iznosu od 6,00 kn odnosno 7,50 kuna bruto, tuženik marginalizira vrijednost slobodnog vremena tužitelja pa se stoga ističe kako bi primjereni model za obračun naknade za pripravnost tužiteljice bio onaj po kojemu se naknada za pripravnost isplaćuje državnim službenicima i namještenicima u iznosu od 10 % bruto satnice za svaki sat pripravnosti, temeljem odredbe članka 38. stavak 7. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Konačno postavljenim zahtjevom od 17. travnja 2024. tužitelj je zatražio da sud po utuženom osnovu naloži tuženiku da tužitelju isplati ukupno bruto iznos od 9.883,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni bruto iznos tekućoj od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, te troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom o presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj obnašao dužnost zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od 27. veljače 1998. do 31. prosinca 2021., a od 1. siječnja 2022. dužnost zamjenika državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku, a čija prava i obveze su regulirane Zakonom o državnom odvjetništvu (NN broj 67/18, 21/22) odnosno ranije važećim Zakonom o državnom odvjetništvu (NN broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13 i 33/15) i podzakonskim aktima donesenim na temelju navedenih zakona. Pravilnik o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (NN broj 35/15) donesen je na temelju odredaba čl. 135. st. 2. Zakona o sudovima (NN br. 28/13 i 33/15) i čl. 46. st. 2. Zakona o državnom odvjetništvu (NN broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13 i 33/15), sukladno kojima je ministru pravosuđa dana ovlast propisati uvjete za isplatu i visinu naknade za izlaske na očevid te obavljanje poslova prethodnog kaznenog postupka. Tuženik ističe da je na snazi trenutno Pravilnik o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (NN broj 64/19) donesen na temelju sadržajno istovjetne ovlasti ministra pravosuđa, propisane u čl. 135. st. 2. Zakona o sudovima (NN broj 28/13, 33/15, 82/15, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22) te čl. 103. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu (NN broj 67/18 i 21/22). Po svom sadržaju ovaj Pravilnik ne odstupa od rješenja iz prethodno važećeg Pravilnika, a donesen je s obzirom na činjenicu izmjena zakonskih odredaba u kojima je sadržana osnova za donošenje ovog Pravilnika. Navodi da tim Pravilnikom je propisana visina naknada za obavljanje dežurstva pravosudnih dužnosnika, i to ovisno o vremenu i uvjetima u kojima se obavlja, a koje obuhvaća vrijeme izvan redovnog radnog vremena pravosudnih tijela te u vrijeme tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, razmjerno broju provedenih sati. U tom smislu je u čl. 2. Pravilnika propisano da se pod aktivnim dežurstvom podrazumijeva rad u zgradi suda i državnog odvjetništva te obavljanje službenih radnji koje ne trpe odgodu izvan zgrade pravosudnih tijela, a pod pasivnim dežurstvom obvezna prisutnost pravosudnog dužnosnika u mjestu sjedišta pravosudnog tijela. Člankom 3. Pravilnika definirano je pravo da se za sat aktivnog dežurstva radnim danom izvan redovnog radnog vremena isplati naknada u iznosu od 37,50 kuna bruto, a u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane u iznosu od 45,00 kuna bruto, pri čemu se u vrijeme aktivnog dežurstva uračunava i vrijeme provedeno na putu od mjesta sjedišta pravosudnog tijela do mjesta obavljanja službene radnje koja ne trpi odgodu, a koja se obavlja u mjestu različitom od mjesta sjedišta pravosudnog tijela pri čemu se svaki započeti sat računa kao puni sat ako je vrijeme dežurstva bilo duže od 30 minuta. Istim člankom definirano je i pravo da se za sat pasivnog dežurstva radnim danom izvan redovnog radnog vremena isplati naknada u iznosu od 6,00 kuna bruto, a u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane u iznosu od 7,50 kuna bruto. Navodi da rasporede dežurstva za svaki mjesec utvrđuju čelnici pravosudnih tijela, vodeći računa o konkretnim potrebama. Način obavljanja dežurstva tuženik navodi da je utvrđen odredbama Poslovnika državnog odvjetništva (NN broj 128/19) te dodaje da članci 64. – 66. Poslovnika državnog odvjetništva uređuju službu dežurstva izvan redovnog radnog vremena, u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane radi obavljanja radnji koje ne trpe odgodu. Tuženik navodi da dežurstvo u županijskim i općinskim državnim odvjetništvima te posebnom državnom odvjetništvu organizira se neprekidno u zgradi državnog odvjetništva ili u pripravnosti, i to radnim danom od kraja radnog vremena do početka radnog vremena sljedećeg radnog dana, a u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane prema odluci nadležnog državnog odvjetnika. Tuženik tvrdi da Županijski državni odvjetnik može uz suglasnost Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske odlučiti da poslove dežurstva za potrebe jednog ili više općinskih državnih odvjetništava s područja županijskog državnog odvjetništva preuzme županijsko državno odvjetništvo odnosno da poslove dežurstva obavljaju zajednički općinska državna odvjetništva s područja njegove nadležnosti. Navodi da raspored dežurstva utvrđuje nadležni državni odvjetnik te o utvrđenom rasporedu obavještava nadležna tijela, a o obavljanju poslova u dežurstvu vodi se posebna evidencija. Sukladno navedenom tuženik ističe da način organizacije i provedbe dežurstva propisan je drugim mjerodavnim propisima, a utvrđivanje konkretnih rasporeda dežurstava je odgovornost čelnika pravosudnih tijela. Dakle, tuženik ističe da u razdoblju na koje se odnosi predmetna tužba (2018. do 2023.) pitanje naknade za aktivna i pasivna dežurstva koja su obavljali zamjenici državnih odvjetnika za potrebe prethodnog kaznenog postupka bilo je regulirano Pravilnikom o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (NN broj 35/15), a kasnije Pravilnikom o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (NN broj 64/19) istog sadržaja i to na način da je bila propisana visina naknade koja se imala isplatiti dežurnim zamjenicima za obavljenu službu dežurstva. Nadalje tuženik dodaje da u navedenom smislu sadržaj Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika u cijelosti je usklađen s drugim važećim propisima, dok je visina naknada utvrđena jedinstveno za sve pravosudne dužnosnike, prema stvarno provedenom vremenu u dežurstvu i to u visini za koju su osigurana sredstva u državnom proračunu. Ističe da je Pravilnik važeći propis, donesen na temelju i u granicama izričitih zakonskih ovlasti i u tom se smislu navodi tužitelja smatraju neosnovanima. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Sisku br. P-25/2021 od 10. prosinca 2021. (str. 9 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 27. veljače 1998. (str. 11 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (str. 16-23 spisa), odluku Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj A-50/15 od 6. srpnja 2018. (str. 24-26 spisa), odluku Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj A-177/15 od 27. srpnja 2018. (str. 27 spisa), pravno mišljenje prof. dr. sc. T. P. (str. 39-53 spisa), saslušao svjedoke L. M., I. P. i J. H. te tužitelja kao stranku, knjigu dežurstva (str. 62-102, 269-488, 539-600, 919-1422, 1424-1502 spisa), mjesečni raspored dežurstva ŽDO Sisak (str. 103-151, 489-538 i 603-646 spisa), platne liste tužitelja (str. 152-173 i 185-266 spisa), izjave tužitelja (str. 174-184, 267-268 spisa), mjesečni raspored dežurstva ODO Sisak te izjave tužitelja (str. 647-913 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka V. P. (str. 1517-1523 spisa), zahtjev sudu Europske unije za prethodnu odluku (str. 1536-1551 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj u periodu od 27. veljače 1998. do 31. prosinca 2021. obnašao dužnost zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvo u Sisku, a od 1. siječnja 2022. nadalje da tužitelj obnaša dužnost zamjenika državne odvjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku te da je tužitelj u utuženom razdoblju (prema konačnom zahtjevu od rujna 2018. pa do zaključno veljače 2023.) dežurao sve sukladno članku 52. Poslovnika državnog odvjetništva (Narodne novine broj: 5/14 i 123/15) odnosno članku 64. Poslovnika državnog odvjetništva (Narodne novine broj:128/19) kao i sukladno Odluci o radu službe dežurstva za područje nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva u Sisku koju je donijelo Županijsko državno odvjetništvo u Sisku pod brojem A-50/15-7 od 6. srpnja 2018.. Nije sporno niti da se tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka u smislu čl. 186. a ZPP obraćao tužitelju sa zahtjevom  za mirno rješenje spora, a koji zahtjev je tuženik svojim očitovanjem od 10. svibnja 2023. kao neosnovan otklonio.

5. Tužitelj je u svom iskazu naveo da od 1. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2021. je radio kao zamjenik u ODO Sisak, a od 1. siječnja 2022. do danas radi kao zamjenik ŽDO Sisak. Tužitelj je iskazao da i u ODO i u ŽDO Sisak je radio u kaznenom odjelu i obnašao dežurstva kao i svi ostali zamjenici. Tužitelj tvrdi da u dežurstvu u ŽDO i ODO nema velike razlike, osim što ODO u svojoj nadležnosti ima veći broj kaznenih djela zbog čega je veći obim poslova u dežurstvu. Naveo je da ŽDO u radu ima teža kaznena djela pa nema toliko obima kaznenih, ali ima težih kaznenih djela zbog kojih u dežurstvu ima više radnji te često ima više očevida primjerice zbog ubojstava ili primjerice kaznenih djela u prometu sa smrtnom posljedicom. Iskazao je da  u utuženom periodu i tužitelj je dežurao prema rasporedu koji je sačinio županijski državni odvjetnik na kraju mjeseca za slijedeći mjesec. Iskazao je da tužitelj nije odbio to dežurstvo te nije bio na bolovanju u cijelom utuženom razdoblju. Tužitelj navodi da je svoje radnje obavljene u dežurstvu upisivao u knjigu dežurstava, a za svako aktivno dežurstvo sastavljao izjavu u kojoj je navedeno u kojem vremenu je obavljeno aktivno dežurstvo a koju izjavu je dostavljao u računovodstvo. Tužitelj ističe da radnje koje su obavljene u dežurstvu se ne razlikuju od radnji koje zamjenik državnog odvjetnika obavlja u radno vrijeme ŽDO odnosno ODO no radi se o radnjama koje se ne mogu odgoditi, jer su vrlo kratki rokovi za njihovo izvršenje. Iskazao je da primjerice rok, nakon što je osoba uhićena, da se privede pritvorskom nadzorniku je 24 h, a u narednih 16 h je državni odvjetnik odnosno njegov zamjenik dužan tu osobu ispitati, slijedom čega su zamjenici dužni radnje poduzimati bez odgode, kako to proizlazi iz ZKP-a. Iskazao je da, a što se tiče pasivnog dežurstva, je tužitelj u tjednu kojem je bio dežuran je dužan biti u sjedištu Državnog odvjetništva te mora uvijek kraj sebe imati službeni mobitel a kako bi ga policija mogla nazvati u svako doba dana. Iskazao je da je policija dužna izvijestiti dežurnog zamjenika odnosno odvjetnika u svako doba dana nakon što je uhićena osoba zbog kaznenog djela iz nadležnosti Županijskog suda u Sisku. Isto tako navodi da policija odmah mora izvijestiti državnog odvjetnika odnosno zamjenika u slučaju sumnjive smrti ili zbog u sumnje počinjenja kaznenog djela. Tužitelj je iskazao da to znači da za vrijeme dežurstva tužitelj mora biti dostupan 24h na službeni mobitel i ne može se udaljavati iz sjedišta odvjetništva te ne može otići u Zagreb ili bilo gdje drugdje izvan sjedišta niti može konzumirati alkohol ili slobodno raspolagati sa svojim vremenom.

6. Na okolnosti načina i vremena izvršavanja dežurstva tužiteljice sud je saslušao i svjedoke I. P.,  J. H. i L. M..

7. Saslušan kao svjedok I. P. je iskazao da poznaje tužitelja, a on je zamjenik ŽDO, a poznaje ga dok je bio zamjenik u ODO Sisak, a i dok je bio zamjenik šefa ODO Sisak te je i s njim surađivao kao voditelj službe kriminalističke policije u PU Sisačko-moslavačkoj. Svjedok je iskazao da njegova ustrojstvena jedinica na regionalnoj županijskoj razini obuhvaća 7 ustrojstvenih jedinica konkretno odjela koji se bave specijaliziranim domenama kiriminaliteta, pod to misli na opći kriminalitet, ratni zločin, organizirani kriminalitet i terorizam, gospodarski kriminalitet, kibernetiku i kriminalističku tehniku. Naveo je da osim 7 specijaliziranih odjela kojima je domena rada regionalna i nacionalna razina kriminaliteta, ali i lokalna ovisno o pozornosti, intenzitetu, zastupljenosti primjerice ako se radi o počinjenju imovinskih kaznenih djela na području nadležnosti više policijskih postaja. Iskazao je da osim opisanih specijaliziranih odjela kojima svjedok rukovodi neposredno je nadređen i za poslove kriminaliteta kao nadzor tih poslova u okviru policijskih postaja koje su ustrojstveno podređene službi kriminalističke policije i koje u svom ustrojstvu imaju policijske službenike koji se bave kriminalitetom lokalne razine. Svjedok je naveo da misli na PP Sisak, Petrinja, Kutina, Dvor, Novska, Gvozd, Sunja, Hrvatska Kostajnica odnosno ukupno 10 policijskih od kojih je jedna specijalizirana prometna policijska postaja. Svjedok je iskazao da sam rad krim. policije je ustrojen način da prilikom saznanja za događaj koji ima elemente kaznenog djela, u bilo koje doba dana i noći, bez obzira na uredovna radna vremena iziskuje kontinuiranu komunikaciju sa tužiteljima ovisno o kvalifikaciji kaznenog djela i nadležnosti pa tako oni redovno budu informirani sa listama dežurnih općinskih i županijskih državnih odvjetnika kao i USKOK-a i sukladno toj činjenici kada je netko dežuran bez obzira na doba dana u cilju pravilne kvalifikacije, obavještavanja samog događaja, utvrđenog činjeničnog stanja, dobivanja naloga za provođenje dokaznih radnji, proces komunikacije između svjedoka, njegovih podređenih, voditelja odjela do razine neposrednih izvršitelja koji su na mjestu događaja traje kontinuirano sa općinskim ili županijskim državnim odvjetnikom, sve u cilju osiguravanja pravilne kvalifikacije, osiguranja dokazana dostatnih za i određivanje uopće osnovanosti dostatne za podnošenje kaznene prijave i cijele procedure u odnosu na kompletno krim istraživanje, bilo da se radi o kaznenom spisu gdje u tom trenutku nije poznat počinitelj ili o onome gdje se postupa prema osobi za koju postoji dovoljna razina sumnje da je počinio kazneno djelo koje je predmet konzultacija. Naveo je da nakon što se zaprimi prijava o štetnom događaju koji ima elemente kaznenog djela, policija izlazi na mjesto kako bi utvrdila istinitost tog štetnog događaja na temelju nekog prijavljenika. Iskazao je da krim. policija svaku svoju radnju provjerava i konzultira sa dežurnim državnim odvjetnikom na način da ga se kontaktira telefonski, da mu se prema potrebi dostavljaju na e-mail zapisnici o zaprimanju kaznene prijave, drugi materijali koji bi mogli osnažiti da se donese pravilna kvalifikacija i pravilno usmjeri daljnji tijek istraživanja. Svjedok je naveo da tada oni dobivaju savjete od dežurnog državnog odvjetnika do situacije kada se dogovaraju termini, predaje pritvorskom nadzorniku, dovođenje na državno odvjetništvo, osobe za koje smatraju da postoje uvjeti za određivanje istražnog zatvora. Svjedok je iskazao da je druga situacija kada državni odvjetnik mahom izlazi na mjesto događaja nakon njihovih dogovora, konzultacija gdje državni odvjetnik u dogovoru sa krim. istražiteljem, koji zajedno sa njim radi dokaznu radnju npr. uviđaj na licu mjesta, koordinira se tijekom te dokazne radnje, ali ta komunikacija u smislu davanja savjeta, uputa, usmjeravanja traje posebno kad se radi o nepoznatom počinitelju i mjesecima iza toga sa državnim odvjetnika koji duži taj spis neovisno je li on dežuran i neovisno o dobi dana. Naveo je da može samo iskazati svoje zadovoljstvo da su ljudi od strane nadležnog državnog odvjetništva, baš kao sam svjedok dostupni 24 sata dnevno, bili dežurni ili ne, kako na dežurne telefone tako i privatne telefone koje međusobno brojeve imaju. Svjedok je naveo da nikada nije imao situaciju da se dežurni državni odvjetnik ili zamjenik nije javio na njihov poziv, a ne malo puta su se čuli i za vrijeme godišnjih odmora.

8. U svome iskazu svjedokinja J. H. je iskazala da joj je tužitelj poznat jer zajedno rade u ŽDO Sisak. Naime, svjedokinja H. je iskazala da je u ŽDO Sisak bila do 1. travnja 2023. županijska državna odvjetnica. Navela je da po pitanju organizacije dežurstva u ŽDO Sisak, može reći da državni odvjetnik i zamjenici koji rade u kaznenom odjelu su obvezi obavljati dežurstvo izvan redovnog radnog vremena. Iskazala je da je organizacija rada službe dežurstva propisana općom uputom koju je donijelo Državno odvjetništvo RH br. O-8/11 od 13. listopada 2011. kojom su detaljno opisane njihove obveze. Svjedokinja Huskić je navela kako je ŽDO, u početku obavljanja službe dežurstva, dežuralo i za djela iz općinske nadležnosti, a nakon promjene opće upute i izmjene naše odluke o radu službe dežurstva br. A-50/15 od 6. srpnja 2018. određeno je da ODO obavlja dežurstvo za kaznena djela iz svoje nadležnosti, a ŽDO za djela iz svoje nadležnosti. Navela je da po pitanju organizacije rada u službi dežurstva svjedokinja može reći da svi dežurni državni odvjetnici su, osim redovnog radnog vremena koji su obavljali u 5 dana u tjednu i ukupno 40 radnih sati, imali pasivna dežurstva odnosno pripravnost, a prema odluci županijskog odnosno općinskog državnog odvjetnika. Iskazala je da bi svaki mjesec državni odvjetnik donosio raspored dežurstva za naredni mjesec koji bi određivao koji je zamjenik dežuran u određenom razdoblju. Svjedokinja H. je navela da, dok je u ŽDO služba dežurstva određivana u vremenu od tjedan dana, u ODO služba dežurstva je određivana u nekim drugim vremenskim razdobljima, ovisno o potrebama i mogućnostima, a koliko je svjedokinji H. poznato, najčešće od dva radna dana u tjednu odnosno tri dana u vrijeme vikenda. Svjedokinja H. je iskazala kako je pasivno dežurstvo podrazumijevalo da dežurni zamjenik odnosno državni odvjetnik je u obvezi biti u sjedištu državnog odvjetništva odnosno kod kuće, nije se smio udaljavati u druga mjesta iz razloga što je bio obvezan odmah odgovoriti na svaki telefonski poziv policije ili drugog tijela koji bi zvalo državnog odvjetnika. Navela je da u slučaju potrebe pasivno dežurstvo je prekidano i prelazilo se u aktivno dežurstvo u situacijama kada je trebalo od suda zatražiti npr. nalog za pretragu, kada je trebalo npr. izdati nalog za prepoznavanje, izaći na uviđaj na mjesto događaja, ispitati privedenog osumnjičenika, pristupiti pred suca istrage na ročište za određivanje istražnog zatvora kao i u nekim drugim propisanim situacijama, a koje radnje su bile neodgodive. Iskazala je da svaki dežurni zamjenik je bio u obvezi sve događaje iz dežurstva unijeti u knjigu dežurstva koju su do 2020. vodili u papirnatom obliku, a od 1. siječnja 2020. ŽDO istu vodio u elektroničkom obliku. Svjedokinja H. napominje da je svaki zamjenik, radi obračuna aktivnog dežurstva, morao računovodstvu predati pisanu izjavu u kojoj je navedeno kada i u koje vrijeme je i iz kojeg razloga prekinuo pasivno dežurstvo i do kada je trajao rad u aktivnom dežurstvu. Također je napomenula da u vrijeme trajanja pasivnog dežurstva, dežurni državni odvjetnik je imao često telefonske pozive od strane najčešće policije, radi izvješćivanja o događaju koji ima elemente kaznenog djela, radi konzultacija o kvalifikacija kaznenog djela, radi usmjeravanja provođenja izvida i prikupljanja dokaza, kao i svim drugim detaljima koji su se morali dogovoriti odmah, bez odgode. Svjedokinja H. je navela da, obzirom da za vrijeme obavljanja tih radnji dežurni državni odvjetnik nije odlazio u prostorije državnog odvjetništva već je iste obavljao iz svoje kuće putem službenog telefona i službenog mail-a, takve radnje dežurni zamjenici nisu uvijek bilježili u knjigu dežurstva jer se isto ne računa kao aktivno dežurstvo iako bi dežurni zamjenik tako znao raditi po čitavu noć i nakon toga ujutro redovno dolaziti na posao. Svjedokinja H. je iskazala da zamjenik, koji bi u dežurstvu radio u tijeku noći ili u tijeku neradnog dana, nije imao pravo na slobodan dan ili bilo kakvu drugu povlasticu nakon dežurstva već je morao biti na svom radnom mjestu kao i svi drugi, tako da se često događalo da dežurni zamjenik nema dnevnog ili tjednog odmora. Navela je da je bilo situacija kada za vrijeme dežurstva dežurnog zamjenika odnosno državnog odvjetnika nije nitko zvao, no bilo je situacija kada bi za vrijeme dežurstva, a sve iza radnog vremena državnog odvjetništva, je državnog odvjetnika odnosno zamjenika stalno netko zvao vezano za dežurstvo.

9. Svjedokinja L. M. je u svom iskazu navela da je u vremenskom periodu od 1. kolovoza 2018. pa do 18. veljače 2023. obnašala dužnost Općinske državne odvjetnice u ODO Sisak, slijedom čega joj je tužitelj poznat, a on je bio zamjenik ODO Sisak odnosno tužitelj i svjedokinja su se zajedno zaposlili u ODO Sisak te joj je čak u jednom trenutku tužitelj bio nadređen. Svjedokinja M. je iskazala da je u utuženom razdoblju tužitelj bio od 1. kolovoza 2018. pa sve do 31. prosinca 2021. zamjenik ODO Sisak, a nakon toga je stupio na drugu dužnost u ŽDO Sisak od 1. siječnja 2022. Navela je da je od 2018. temeljem odluke Županijskog državnog odvjetnika rad izvan radnog vremena odnosno u dežurstvu uveden u ODO Sisak počevši od 1. kolovoza 2018.. Iskazala je da je rad u ODO Sisak organiziran u pet radnih dana u tjednu od ponedjeljka do petka u trajanju od 8 sati dnevno te rad izvan radnog vremena koji traje od kraja radnog vremena radnog dana od ponedjeljka do četvrtka do početka radnog vremena sljedećeg radnog dana. Iskazala je da za vrijeme vikenda dežurstvo traje od kraja radnog vremena u petak do početka radnog vremena u ponedjeljak. Svjedokinja M. je navela da na isti način radno vrijeme u ODO Sisak je bilo organizirano i u utuženom periodu. Svjedokinja M. je iskazala da čelnik tijela odnosno ODO-a radi mjesečni popis dežurstava i uobičajeno je da osoba koja je raspoređena temeljem dežurstva za određeni dan i tijekom radnog vremena ODO-a obavlja sve hitne poslove, ali nije rijetko niti da ti poslovi se moraju obavljati i nakon redovnog radnog vremena ODO-a što zbog kratkoće prekluzivnih rokova, a kako i zbog ročišta za istražni zatvor, obavljanja uviđaja, provođenje hitnih dokaznih radnji primjerice ispitivanje svjedoka u dokaznom ročištu pred sucem istrage, izrada zahtjeva za pretragu i druge hitne dokazne radnje. Svjedokinja M. je iskazala da ODO Sisak je jedino Općinsko odvjetništvo na području Županije sisačko-moslvačke, pokriva nadležnost od 11 policijskih postaja i 6 Zavoda za socijalni rad. Navela je da je to područje velike teritorijalne nadležnosti i nerijetko je slučaj da se uhićuju osobe putem različitih policijskih postaja koje se uhićuju u približno isto vrijeme tako da se nerijetko dogodi da je uhićeno više osumnjičenika u približno isto vrijeme, za svakoga je rok od 16 sati za postupanje u kojih 16 sati nerijetko je već ušao noćni odmor tako da je nerijetko da se postupa prema više osumnjičenih lišenih slobode u toku više sati, a uzimajući u obzir da uhićeni iz područja policijskih postaja izvan Siska minimalno trebaju oko 90 minuta u dolasku u ODO. Iskazala je da se dogodi da do kraja redovnog radnog vremena se uspije obaviti samo ispitivanje osumnjičenika, a sve ostale radnje padnu u rad izvan redovnog radnog vremena. Nadalje je iskazala da je sve dužne radnje fizički nemoguće poduzeti u okviru redovnog radnog vremena državnog odvjetništva, radi čega je uvedena i obveza dežurstva koje dežurstvo je pokriveno odlukom županijskog državnog odvjetništva i rasporedom koji je sačinio općinski državni odvjetnik. Svjedokinja M. je navela da je dežurstvo obvezno za sve dužnosnike odnosno i za državne odvjetnike i zamjenike državnih odvjetnika, po pravilu se nastoji osigurati ravnomjerna zastupljenost u dežurstvu, otprilike 4 dana za svakoga u mjesecu. Iskazala je da u to ne ulaze izostanci zbog godišnjih, bolesti i slično kada taj rad dosegne 6-8 dana mjesečno što je na nivou ODO-a izuzetno teško za izdržati. Svjedokinja M. tvrdi da po završetku dežurstva, zamjenik upisuje u knjigu dežurstva sve radne koje su poduzete tijekom aktivnog dežurstva. Međutim, iskazala je da zbog količine, ukoliko je privedeno 5-7 osoba u danu, se desi da nekad nisu evidentirane sve te radnje zbog nedostatka vremena. Svjedokinja M. je iskazala da, osim u knjigu dežurstva, svaki dužnosnik je dužan sastaviti izvješće o aktivnom dežurstvu u kojem navodi točan broj sati koji je proveo u aktivnom dežurstvu i broj predmeta u kojima je postupao iz kojih predmeta se može utvrditi broj radnji koje su poduzete u aktivnom dežurstvu. Svjedokinja M. je iskazala da odluka o dežurstvu, odnosno radu izvan radnog vremena, predviđa 2 načina rada izvan redovnog radnog vremena. Navodi da je jedno aktivno dežurstvo kada dužnosnik fizički boravi u prostorijama ODO, suda i sl., postupa u predmetu, predlaže dokazne radnje ili ih sam obavlja i sl. Ističe da je druga vrsta dežurstva takozvano pasivno koje je osim u odluci ŽDO pobliže regulirano protokolom o suradnji Državnog odvjetništva i policije u kojem su definirane situacije u kojima policijski službenik mora izvijestiti zamjenika u odvjetništvu pa tako i dežurnog zamjenika od kojih su obavezne situacije u slučaju uhićenja neke osobe, ali su također predviđene situacije izvještavanja radi obavljanja konzultacija sa dužnosnikom koje su izuzetno učestale i zbog čega dežurni dužnosnik nije u mogućnosti niti smije ne javiti se na službeni mobitel za vrijeme pasivnog dežurstva niti otići izvan mjesta prebivališta, jer u slučaju potrebe poduzimanja očevida, hitnog ispitivanja ili bilo koje hitne situacije mora u što kraćem roku obaviti dužnu radnju te ujedno i pružiti adekvatnu konzultaciju policijskim službenicima. Nastavno je iskazala da pozivi policijskih službenika traju kroz 24 sata te se nerijetko učestalo odvijaju za vrijeme noćnog odmora i tako taj osjećaj na dežurni telefon ne prestaje zvoniti 24 sata. Svjedokinja M. je navela da zbog takvog načina rada svi dužnosnici iskazuju nezadovoljstvo, jer nakon takve provedene noći nisu ovlašteni ujutro ne doći na posao niti kasniti na posao niti dobiti bilo kakve druge pogodnosti ili beneficije. Svjedokinja M. je iskazala da je tužitelj je u periodu od 1. kolovoza 2018. pa do 31. prosinca 2021. sudjelovao ravnomjerno u svim poslovima aktivnog i pasivnog dežurstva, a prema rasporedu dežurstava. Svjedokinja dodaje da je aktivno dežurstvo plaćeno naknadom, koja je u svojoj visini nedostatna za obavljanje takvog posla, čini joj se 9 kn po satu bruto. Navodi da se pasivno dežurstvo plaća još manje po satu i to 6 kn po satu bruto. Ističe kako se ne desi rijetko da i sud zakaže istražna ročišta, ročišta za hitnu dokaznu radnju ispitivanja svjedoka izvan radnog vremena suda i radnog vremena ODO, jer sudac koji je taj dan dežuran ne stigne u okviru radnog vremena suda odraditi ta ročišta. Tvrdi da su naknade za dežurstva propisane pravilnikom te navodi da ne zna je li se doista isplaćuju te naknade u visini koja je određena pravilnikom.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka, ali i iskaza samog tužitelja, a koji iskazi su u bitnom suglasni, pa ih je sud cijenio istinitim i potpunim, je utvrđeno da su dežurstava u ODO ali i ŽDO bila u utuženom periodu organizirana za svakog zamjenika koji je raspoređen na dežurstvo rasporedom dežurstva i koji su tijekom dežurstva bili dužni javljati se na službeni telefon. Osnovom istih iskaza utvrđeno je da je rad u ODO Sisak organiziran u pet radnih dana u tjednu, od ponedjeljka do petka, u trajanju od 8 sati dnevno te rad izvan radnog vremena, koji traje od kraja radnog vremena radnog dana do početka radnog vremena sljedećeg radnog dana, dok za vrijeme vikenda dežurstvo traje od kraja radnog vremena u petak do početka radnog vremena u ponedjeljak. Osnovom njihovih iskaza utvrđeno da je pasivno dežurstvo podrazumijevalo da dežurni zamjenik odnosno državni odvjetnik je u obvezi biti u sjedištu državnog odvjetništva odnosno kod kuće, nije se smio udaljavati u druga mjesta iz razloga što je bio obvezan odmah odgovoriti na svaki telefonski poziv policije ili drugog tijela koji bi zvalo državnog odvjetnika, a u slučaju potrebe pasivno dežurstvo je prekidano i prelazilo se u aktivno dežurstvo. Nadalje je utvrđeno da u vrijeme pasivnog dežurstva dežurni državni odvjetnik, pa tako i tužitelj, je imao često telefonske pozive od strane najčešće policije, radi izvješćivanja o događaju koji ima elemente kaznenog djela, radi konzultacija o kvalifikacija kaznenog djela, radi usmjeravanja provođenja izvida i prikupljanja dokaza, kao i svim drugim detaljima koji su se morali dogovoriti bez odgode. Nadalje je utvrđeno da u okviru aktivnog dežurstva, nakon obavijesti policije, su zamjenici u dežurstvu morali izlaziti na očevid u svako doba dana i noći (bez obzira na redovno radno vrijeme ODO i ŽDO) kad je netko uhićen i predan pritvorskom nadzornik bili su dužni preuzeti tu osobu i ispitati tu osobu sukladno ZKP-u i sve druge radnje koje proizlaze od ZKP-a, a koje nisu bile odgodive već su se morale preuzeti u zakonskim rokovima koji su rokovi kratki, slijedom čega se često znalo dešavati da se takve hitne radnje ne stignu obaviti u redovno radno vrijeme ODO odnosno ŽDO već i su se poduzimale i nakon radnog vremena državnog odvjetništva. Utvrđeno je da je tužitelj (kao i drugi zamjenici koji su dežurali) o svim radnjama koje je poduzimao u aktivnom dežurstvu unosio bilješke u knjigu dežurstva, a osim toga je pisao izjave o prekidu pasivnog dežurstva te poduzetim radnjama u aktivnom dežurstvu (vrijeme trajanja istih kao i vrste poduzetih radnji) . Isto tako utvrđeno je da za radnje koje su poduzimane za vrijeme aktivnog dežurstva nema odgode te su morale biti izvršene u najkraćem vremenu od obavijesti policije na licu mjesta odnosno očevidu ili na sudu na ročištu, a bez obzira na radno vrijeme ODO odnosno ŽDO. Nadalje je utvrđeno da se radnjama u aktivnom dežurstvu mora pristupiti bez odgode a kako je to propisano ZKP-om. Isto tako osnovom iskaza svjedokinje H. utvrđeno je da je zamjenik ŽDO u dežurstvu radio u tijeku noći ili u tijeku neradnog dana i nije imao pravo na slobodan dan ili bilo kakvu drugu povlasticu nakon dežurstva, već je morao biti na svom radnom mjestu kao i svi drugi, tako da se često događalo da dežurni zamjenik nema dnevnog ili tjednog odmora. Utvrđeno je da zamjenik ODO odnosno ŽDO ne može odbiti dežurstvo koje je bilo izvan radnog vremena državnog odvjetništva te ne može odbiti doći drugi dan na svoje radno mjesto za vrijeme radnog vremena državnog odvjetništva.

11. Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka, a i tužitelja kao stranke, utvrđeno je da nema razlike između vrste obavljanja dužnosti (aktivno) za vrijeme radnog vremena Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i Županijskog državnog odvjetništva u Sisku (dalje: ŽDO Sisak) i izvan radnog vremena ŽDO Sisak a za vrijeme dežurstva državnoodvjetničkog zamjenika, jer se u okviru obje aktivnosti (dakle unutar radnog vremena ODO odnosno ŽDO i izvan radnog vremena ŽDO odnosno ODO, ali u okviru dežurstva) obavljaju iste dužnosti za koje je nadležan županijski državni odvjetnik i u zahtijevanom i propisanom obimu te dužnosti (čl. 30. Zakona o državnom odvjetništvu, Narodne novine, broj: 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 18/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15, dalje: ZDO/09 i čl. 35. Zakona o državnom odvjetništvu, Narodne novine br. 67/18, 126/21, 21/22, dalje: ZDO/18) a koje podrazumijevaju fizičku prisutnost samog državnog odvjetnika potrebnoj radnji te njegov angažman a koji se ne sastoji samo od telefonske konzultacije i informacije, već doista i fizičkog poduzimanja radnji i napuštanja mjesta prebivališta (adrese stanovanja). Isto tako iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja kao stranke, ali i Izjava tužitelja o prekidu pasivnog dežurstva vidljivo je točno vrijeme (sati) tako provedenog aktivnog dežurstva (primjerice iz izjave od 10. siječnja 2021. - str. 198 spisa- vidljivo je da je tužitelj dana 10. siječnja 2021.od 12:30 do 13:30 h prekinuo pasivno dežurstvo a radi postupanja u predmetu državnog odvjetništva u predmetu broj KP-DO-6/21. Dakle,iz izjava o prekidu  pasivnog dežurstva tužitelja moguće je točno odrediti vrijeme trajanja ali i radnje (prema broju predmeta) koje je tužitelj prilikom aktivnog dežurstva poduzimao.

12. S druge strane iz iskaza svjedoka i tužitelja kao stranke, ali i knjige dežurstava (ovdje sud napominje da je knjiga dežurstava zbirna i sastoji se od bilješka svih zamjenika ŽDO pa tako i za tužitelja ovisno o rasporedu dežurstava) vidljivo je da tijekom pasivnog dežurstva u knjizi dežurstava su dežurni zamjenici unosili bilješke o informacijama (izvještajima) koje su tijekom dežurstva dobili od nadležnog djelatnika MUP kao i o sumnjama na počinjenje kaznenih djela i poduzetim radnjama u svezi toga. Iz bilješka je moguće utvrditi kada je točno zamjenik državnog odvjetnika (ili državni odvjetnik) dobio poziv (nesporno telefonski) odnosno kada je informiran od strane djelatnika MUP ili kada su eventualno učinjene kakve konzultacije, no ne i točno vrijeme trajanja takvih konzultacija ili razgovora (dakle navodi se samo točno kada je zamjenik odnosno državni odvjetnik kontaktiran, no ne i koliko je kontakt trajao) iz čega sud ne može izvesti zaključak o eventualnom trajanju takvog angažmana tužitelja (dakle od pasivnog dežuranja bez ikakve aktivnosti do telefonskog kontakta i bilo kakvog usmenog angažmana zamjenika državnog odvjetnika odnosno državnog odvjetnika pa tako i tužitelja). Tako je, primjerice, za tužitelja vidljivo da ga je, u periodu dežurstva od 22. rujna do 29. rujna 2023., dana 22. rujna 2023. u 11:43 sati šef smjene u Postaji granične policije Hrvatska Kostajica izvijestio o pronalasku mrtvog tijela Z.F. u njegovoj staji u Hrvatskoj Dubici te da ga je obavijestio da je imenovani počinio samoubojstvo vješanjem, dok je tužitelj naložio odmah da ga se izvijesti ukoliko utvrde sumnju na počinjenje kaznenog djela (str 301 spisa). Nadalje istog dana u 15,05 sati tužitelja je izvijestio šef smjene u Petrinji da je u 14,05 h uhićen H. F. zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela silovanja na štetu Lj. P. koja je protiv njega podnijela kaznenu prijavu (str 301 spisa). U Knjizi dežurstva za 2023. se također navodi da su u aktivnom dežurstvu postupali tužitelja od 8 do 12 sati (str 301 spisa). Dakle iz navedenog može se zaključiti, a vezano za pasivno dežurstvo, samo o točnom vremenu kada je tužitelj kontaktiran, no ne i koliko je takav kontakt trajao.

13. Odredbama čl. 35. st. 3. 4. 5. i 7. ZDO/09 i čl. 57. st. 3., 4., i 6. ZDO/18 propisano je da se zamjenici državnih odvjetnika zadužuju pojedinim predmetima na način kojim se osigurava nepristrana i nezavisna dodjela predmeta, da je zamjenik državnog odvjetnika odgovoran za rad u predmetu koji mu je dodijeljen i ovlašten je poduzimati sve radnje na koje je po zakonu ovlašten državni odvjetnik, te da zamjenik državnog odvjetnika obavlja i druge poslove sukladno ovom Zakonu i po uputama odnosno ovlaštenju nadležnoga državnog odvjetnika.

14. Tužitelj je, kao zamjenik općinskog odnosno županijskog državnog odvjetnika pravosudni dužnosnik (čl. 1. Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika, Narodne novine br. 10/99, 25/00, 01/01, 30/01, 59/01, 114/01, 116/01, 64/02, 153/02, 154/02, 17/04, 08/06, 142/06, 34/07, 134/07, 146/08, 155/08, 39/09, 155/09, 14/11, 154/11, 12/12, 143/12, 100/14, 147/14, 120/16, 16/19, dalje: ZPSDPD), a prema odredbama čl. 1. ZDO/09 i čl. 1. ZDO/18 tim se zakonima uređuju, između ostalog, ovlasti državnih odvjetnika i njihovih zamjenika, njihova prava i dužnosti, te druga pitanja od važnosti za njihov rad.

15. Prema odredbi čl. 10. ZDO/18 plaće i dodaci na plaću državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika uređuju se zakonom, a prema odredbi čl. 45. ZDO/09 sredstva za plaće državnih odvjetnika, njihovih zamjenika, službenika i namještenika osiguravaju se sukladno zakonu.

16. Prema odredbi čl. 123. ZDO/09 državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika imaju pravo na: plaću koja je utvrđena za državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika u državnom odvjetništvu u koje je imenovan, naknadu umjesto plaće kad nije u mogućnosti obnašati dužnost, mirovinsko, invalidsko, zdravstveno osiguranje i prava koja iz toga proizlaze po općim propisima, odmore i dopuste koje imaju službenici i namještenici u državnom odvjetništvu i godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana, pravo na materijalne troškove pod uvjetima utvrđenim zakonom i drugim propisima, naknadu za odvojeni život od obitelji, kao i naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora ili državnih blagdana, naknadu za službena putovanja i putne troškove u svezi s obnašanjem državnoodvjetničke dužnosti, te za stručno usavršavanje i specijalizaciju u okviru sredstava osiguranih za tu namjenu. 16. Odredbom čl. 46. st. 1. ZDO/09 propisano je da su sredstva za posebne namjene: sredstva za rad vježbenika, sredstva za stručno usavršavanje državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika, državnoodvjetničkih službenika i namještenika i sredstva za namjenske troškove koja obuhvaćaju naknade za obavljanje poslova prethodnoga kaznenog postupka, troškove kaznenog postupka, predujmove za troškove parničnog postupka i izvršenje sudskih odluka i ostale troškove u svezi s obavljanjem poslova državnog odvjetništva, a prema odredbi st. 2. istog članka uvjete i iznos naknade za obavljanje poslova prethodnoga kaznenog postupka propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa. Pravilnik/15 donesen je na temelju odredbe čl. 46. st. 2. ZDO/09.

17. Nadalje, odredbom čl. 103. st. 1. ZDO/18 propisano je da državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika imaju pravo na plaću koja je utvrđena za državnog odvjetnika ili zamjenika u državnom odvjetništvu u koje je imenovan, naknadu umjesto plaće kad ne mogu obnašati dužnost, prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja sukladno posebnim propisima, odmore i dopuste koje imaju službenici i namještenici u državnom odvjetništvu i godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana, pravo na naknadu materijalnih troškova pod uvjetima utvrđenim zakonom i drugim propisima, naknadu za obavljanje poslova u službi dežurstva, naknadu za odvojeni život od obitelji, kao i naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora ili državnih blagdana, kada je državni odvjetnik ili zamjenik privremeno upućen na rad u drugo državno odvjetništvo ili raspoređen na rad u ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ili obnaša dužnost zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ako je državnom odvjetniku ili zamjeniku državnog odvjetnika mjesto rada različito od mjesta prebivališta odnosno boravišta, naknadu za službena putovanja i putne troškove u vezi s obnašanjem državnoodvjetničke dužnosti te na stručno usavršavanje i specijalizaciju u okviru sredstava osiguranih za tu namjenu, a prema odredbi st. 3. istog članka uvjete za isplatu i iznos naknade za obavljanje poslova dežurstva ministar nadležan za poslove pravosuđa propisuje pravilnikom. Pravilnik/19 donesen je na temelju odredbe čl. 103. st. 3. ZDO/18.

18. Prema odredbi čl. 4. st. 1. ZPSDPD plaće pravosudnih dužnosnika utvrđuju se množenjem osnovice s određenim koeficijentom za pojedinog dužnosnika.

19. Slijedom iznesenog vidljivo je da su imenovanje zamjenika državnog odvjetnika, njihove ovlasti, prava i dužnosti regulirani posebnim zakonima i to ZDO/09, ZDO/18 i ZPSDPD, pa u konkretnom slučaju pri odlučivanju tužbenom zahtjevu tužitelja valja primijeniti odredbe navedenih ZDO/09, ZDO/18 i ZPSDPD koje su u odnosu na plaće državnih odvjetnika ili zamjenika i druga materijalna prava, pri određivanju kriterija mjerodavnih za njihovo utvrđivanje, posebni zakon, te suprotno navodima tužitelja, nema mjesta primjeni odredaba Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje: ZR). Dakle, prava i dužnosti tužitelja, kao dužnosnika, uređena su i određena zakonom (ZDO/09, ZDO/19 i ZPSDPD), pa tako i materijalna prava istog, slijedom čega takva prava nisu podložna pregovaranju, pa i kolektivnom, u smislu odredbe čl. 192. ZR, a iz tog razloga niti se u konkretnom slučaju ne može primijeniti analogno prava ugovorena kolektivnim ugovorom a koji se primjenjuje na državne službenike i namještenike. Naime, uvidom u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20 dalje: KU/17 i Narodne novine broj 56/22 dalje KU/22) kako KU/17 tako i KU/22 utvrđeno je da je u čl. 1. istih navedeno da (1) te KU zaključuju Vlada Republike Hrvatske i sindikat državnih službi u ime svojih članova te da se tim ugovorima razini Republike Hrvatske utvrđuju međusobna prava i obveze potpisnika ovoga Ugovora, kao i (3) prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i namještenika zaposlenih u državnim tijelima. Kako u konkretnom slučaju nije sporno da tužitelj nije niti državni službenik niti namještenik te da nije niti član sindikata državnih službe, niti se može izjednačiti sa istima, jasno je da se odredbe KU/17 i KU/22 ne mogu niti analogijom primijeniti na prava samog tužitelja koji je zamjenik državne odvjetnice, čak niti vodeći pritom i računa o odredbi čl. 55. st. 2. Ustava RH (jer se radi o neusporedivoj situaciji između državnog službenika kod kojega se vrednuje plaća i rad i dužnosnika koji za obavljenu dužnost ima određena materijalna prava).

20. Naime, u smislu čl. 1. ZR tim se Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. U smislu čl. 10. st. 1. ZR radni odnos se zasniva ugovorom o radu, a čl. 7. ZR je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Dakle, ne samo da tužitelj (kao zamjenik općinskog odnosno županijskog državnog odvjetnika u utuženom periodu) nije obavljao svoju dužnost temeljem ugovora o radu (a temeljem kojeg bi se moglo govoriti o radnom odnosu i eventualnoj primjeni ZR na odnos među strankama) već je tužitelj, a u okviru zakonom propisanih dužnosti i Ustavnih ovlasti, samostalna u obavljanju svojih poslova (čl. 2. ZDO/09 i 3. ZDO/18), a ne obavlja dužnost po uputi poslodavca, tim više što se u spornom slučaju radi o dežurstvu vezanom za postupanje u kaznenim predmetnima u kojima isti postupka isključivo samostalno (za razliku od eventualnog zastupanja u smislu čl. 36. i 37. ZDO/18) i dužno je postupati protiv počinitelja kaznenih djela. Slijedom toga ovaj sud smatra da se tužitelj ne može smatrati radnikom, pa time nije prihvatio prijedlog tuženice za iniciranje oglednog postupka odnosno prekid predmetnog postupka (sud ovdje ističe da u smislu čl. 213. st. 2. ZPP sud nije niti bio dužan prekinuti predmetni postupak a obzirom na postupanje Općinskog suda u Puli i podnošenje zahtjeva istog suda Sudu Europske unije, već je to bila samo mogućnost –dakle zakon navodi da "može" a ne mora u tom slučaju prekinuti postupak). Pritom sud ističe da se radi o pravnom pitanju a da je ovaj sud iz prema prijedlogu tužitelja proveo sve dokaze na okolnost utvrđivanja visine zahtjeva tužitelja i u slučaju eventualnog izjednačavanja tužitelja sa državnim službenicima i njihovim pravima i visinom plaće, odnosno u slučaju utvrđivanja da se tužitelj ima smatrati radnikom. Slijedom toga nije bilo razloga niti opravdano prekidati predmetni postupak jer je sud utvrdio sve sporne činjenice, dok primjena materijalnog prava ulazi u domenu pravnog pitanja. Dakle, u konkretnom slučaju na prava tužitelja, po mišljenju ovog suda, ne mogu se primijeniti odredbe ZR, budući da isti zakon u konkretnom slučaju ne uređuje prava i obveze tužitelja kao dužnosnika. Slijedom iznesenog nema niti primjene odredaba ZR vezanih za radno vrijeme kao i visinu plaće (eventualno pripadajućih dodataka za rad noću, izvan radnog vremena i slično, a nastavno niti usporedno odredbe i prava koja su bila propisana za državnog službenika koji po svojoj pravnoj prirodi ulazi u kategoriju radnika). Slijedom iznesenog na utvrđivanje prava tužitelja (pa tako i materijalna prava i njihova visina) ima se primijeniti samo ZDO te drugi podzakonski akti koji iz njega proizlaze. Ovdje sud dodaje da je sud izvršio uvid u pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. Tunjice Petraševića a vezano za pravno pitanje koje se pojavljuje u predmetu ovog postupka (pojam radnika i pravo tužitelja u svezi toga) no ovaj sud ističe da navedenim mišljenjem ni u svezi kojeg propisa ovaj sud nije vezan, slijedom čega ga u konačnici ovaj sud nije niti uzeo u obzir.

21. Nadalje, sukladno odredbama čl. 20. st. 1. ZDO/09 i čl. 52. st. 1. ZDO/18 poslovi državnoodvjetničke uprave obuhvaćaju osiguranje uvjeta za pravilan rad i poslovanje državnog odvjetništva, a između ostalog, posebice ustrojstvo unutarnjeg poslovanja u državnom odvjetništvu i skrb o urednom i pravodobnom obavljanju poslova u državnom odvjetništvu, a odredbom čl. 53. st. 1. ZDO/18 propisano je da se u obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave donose opće upute, odluke, rješenja, zaključci i drugi akti propisani ovim Zakonom te daju obvezne upute i nalozi.

22. Prema odredbama čl. 50. st. 1. i 2. Poslovnika državnog odvjetništva (Narodne novine br. 5/14, dalje: Poslovnik/14) i čl. 62. st. 1. i 2. Poslovnika državnog odvjetništva (Narodne novine br. 128/19, dalje: Poslovnik/19) dnevni raspored radnog vremena utvrđuje državni odvjetnik sukladno zakonu, a poslovi koji ne trpe odgodu, kao i već započete rasprave, ročišta i očevidi čija bi odgoda izazvala veće troškove ili odugovlačenje postupka ili kad to zahtijevaju zakonski rokovi dovršavaju se bez obzira na redovito radno vrijeme.

23. Nadalje, prema odredbama čl. 51. st. 1-3. Poslovnika/14 i čl. 63. st. 1. i st. 2. Poslovnika/19 u državnim odvjetništvima radno vrijeme od 40 sati tjedno raspoređuje se u pet radnih dana. Radno vrijeme počinje u 8.00, a završava u 16.00 sati te je radno vrijeme državnog odvjetništva, u pravilu, jednako radnom vremenu suda istog stupnja čije je sjedište u istoj zgradi ili istom mjestu u kojem je i sjedište državnog odvjetništva. 24. Prema odredbi 51. st. 4. Poslovnika/14, ovisno o radnom vremenu suda, državni odvjetnik može početak radnog vremena odrediti između 7.00 i 9.00 sati, o čemu je dužan izvijestiti neposredno višeg državnog odvjetnika i Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske te prema odredbi čl. 63. st. 4. Poslovnika/19 državni odvjetnik može odobriti da zaposlenici mogu započeti s radom između 7 i 9 sati, tako da im radno vrijeme završava nakon provedenih osam sati na radu (klizno radno vrijeme), o čemu je dužan izvijestiti neposredno višeg državnog odvjetnika.

24. Osnovom iskaza tužitelja i svjedokinje H. i M., koja okolnost u konačnici nije niti sporna, u utuženom periodu, sati aktivnog i pasivnog dežurstvo, a prema evidenciji koju je bio dužan voditi svaki zamjenik u knjizi dežurstava, odrađivani su nakon radnog vremena Općinskog odnosno Županijskog državnog odvjetništva u Sisku. Nije sporno niti da je tužitelj u radnom vremenu Općinskog odnosno Županijskog državnog odvjetništva u Sisku je poduzimao radnje u pojedinim predmetima odnosno obavljao i druge poslove sukladno tom zakonu i po ovlaštenju i po uputama nadležnoga državnog odvjetnika (sukladno odredbama čl. 30. i čl. 35. st. 3. 4. 5. i 7. ZDO/09 te čl. 35. i čl. 57. st. 3., 4., i 6. ZDO/18).

25. Nadalje, prema odredbi čl. 52. st. 1., 2. i 9. Poslovnika/14, izvan redovnog radnog vremena, u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane obavljaju se, u pravilu, samo one radnje koje ne trpe odgodu. Obavljanje poslova u prethodnom postupku (dežurstvo), u županijskim i općinskim državnim odvjetništvima, koja obavljaju te poslove, osigurat će se na jedan od sljedećih načina: neprekidno u zgradi državnog odvjetništva, a u radne dane od 16.00 sati do 8.00 sati sljedećeg radnog dana, u zgradi državnog odvjetništva od 8.00 do 20.00 sati, u radne dane od 16.00 do 20.00 sati, a nakon 20 sati obvezatna nazočnost u mjestu sjedišta državnog odvjetništva, obvezatna nazočnost u mjestu sjedišta državnog odvjetništva radnim danom nakon 16.00 sati do 8.00 sati sljedećeg radnog dana, a blagdanom i neradnim danom neprekidno te se o obavljanju poslova u prethodnom postupku vodi se knjiga dežurstva. Nadalje, prema odredbi čl. 64. st. 1. Poslovnika/19 nakon redovnog radnog vremena državnog odvjetništva, u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane organizira se služba dežurstva kako bi se obavile radnje koje ne trpe odgodu. Stavkom 2. istog članka propisano je da se dežurstvo u županijskim i općinskim državnim odvjetništvima te posebnom državnom odvjetništvu može organizirati na sljedeći način: neprekidno u zgradi državnog odvjetništva ili u pripravnosti, i to radnim danom od kraja radnog vremena do početka radnog vremena sljedećeg radnog dana, a u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane prema odluci nadležnog državnog odvjetnika. Sukladno odredbi čl. 64. st. 3. Poslovnika o obavljanju poslova u dežurstvu vodi se knjiga dežurstva elektroničkom obliku u koju se upisuju svi relevantni događaji, a po odluci državnog odvjetnika može se voditi i u papirnatom obliku. Iz iskaza tužitelja, ali i saslušanih svjedoka, utvrđeno je dežurstvo u ODO i ŽDO u utuženom periodu organizirano upravo u skladu s citiranim odredbama Poslovnika/14 i Poslovnika/19 te da radnje koje su poduzimane nisu trpjele odgodu niti je tužitelj mogao odbiti dežurstvo (i sam u svom iskazu tužitelj navodi). Da se i  ODO i ŽDO Sisak postupalo sukladno Poslovniku/14 i Poslovniku/19 ne spore niti same stranke a vezano za obavljanje radnji koje ne trpe odgodu (pa tako se i prekidalo pasivno dežurstvo radi poduzimanja takvih radnji, što i sama tužitelj i saslušani svjedoci potvrđuju).

26. Prema odredbi čl. 65. st. 1. Poslovnika/19 državni odvjetnik donosi raspored dežurstva dužnosnika i zaposlenika za razdoblje od najmanje mjesec dana. Rasporedom dežurstava određuju se dužnosnici i zaposlenici koji dežuraju u određene dane, mjesto gdje dežuraju i kontakt podaci: broj dežurnog mobitela, broj fax uređaja i naziv elektroničke pošte za poslove dežurstva. Među stranka nije sporno da je u utuženom periodu Županijska državna odvjetnica u Sisku J. H. (saslušana svjedokinja) donijela takav raspored (str 103-151 spisa) a po kojem je rasporedu i sam tužitelj dežurao točno određene dane.

27. Nadalje, čl. 65. st. 2. Poslovnika/19 državna odvjetništva, u pravilu, dežuraju u skladu sa svojom stvarnom i mjesnom nadležnošću, dakle upravo kako je i naprijed navedeno, tijekom dežurstva obavljane su radnje koje inače ulaze u okvir rada državnog odvjetništva (konkretno Općinskog i Županijskog državnog odvjetništva u Sisku) i to u okviru nadležnosti istog, slijedom čega i takva okolnost potvrđuje zaključak suda da radnje koje su poduzimane za vrijeme aktivnog dežurstva se nisu razlikovale od radnji koje je zamjenik državnog odvjetništva odnosno državni odvjetnik poduzimao za vrijeme radnog vremena tog državnog odvjetništva, a što u konačnici potvrđuje u svom iskazu i tužitelj te saslušane svjedokinje H. i M..

28. Nije sporno između stranaka, a proizlazi i iz iskaza svjedoka J. H.. i L. M., ali i tužitelja kao stranke, te ujedno proizlazi i iz Odluke Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 16. travnja 2015. (dalje: Odluka od 16. travnja 2015.), donesene na temelju čl. 21. st. 1. u vezi s čl. 20. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine br. 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 72/13, 148/13 33/15), čl. 5. st. 1. u vezi s čl. 52. Poslovnika državnog odvjetništva (Narodne novine br. 5/14) i Opće upute o radu u službi dežurstva broj O-8/11 od 13. listopada 2011. i Izmjena Opće upute od 12. listopada 2012. i 8. travnja 2015. iz kojih proizlazi da poslove dežurstva za područje nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva u Sisku i Općinskog državnog odvjetništva u Sisku obavlja Županijsko državno odvjetništvo u Sisku (toč. I.), da se poslovi dežurstva obavljaju radim danom od završetka radnog vremena do početka radnog vremena sljedećeg ranog dana kao i u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane i to u stalnoj pripravnosti kod kuće (pasivno dežurstvo) i izlaskom na očevid, u zgradi državnog odvjetništva radi nalaganja i provođenja dokaznih radnji i drugih nužnih poslova, i na sudu, radi prisustvovanja ročištu za određivanje istražnog zatvora, zatim, raspored dežurnih državnog odvjetnika i zamjenika državnog odvjetnika, zapisničara, stručne osobe i vozača donosi županijski državni odvjetnik krajem tekućeg mjeseca za naredni mjesec (toč. III.). Odluka od 16. travnja 2015. , u toč. I., izmijenjena je Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke od 16. travnja 2015. o obavljanju poslova dežurstva za područje nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 1 lipnja 2017. na način da poslove dežurstva za područje nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva u Sisku obavlja Županijsko državno odvjetništvo u Sisku.

29. Uvidom u Odluku Županijskog državnog odvjetništva u Sisku o radu službe dežurstva za područje nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva u Sisku br. A-50/15-7 od 6. srpnja 2018. (dalje: Odluka od 6. srpnja 2018.), donesene na temelju čl. 21. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine br. 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15), čl. 5. st. 1. u vezi s čl. 52. Poslovnika državnog odvjetništva (Narodne novine br. 5/14, 123/15) i Opće upute o radu u službi dežurstva broj O-8/11 od 13. listopada 2011. i Izmjena Opće upute od 12. listopada 2012. i 8. travnja 2015., utvrđeno je da je, između ostalog, određeno da Županijsko državno odvjetništvo u Sisku obavlja službu dežurstva za kaznena djela iz nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva u Sisku (toč. I. Odluke od 6. srpnja 2018.), da Županijsko državno odvjetništvo u Sisku poslove dežurstva radnim danom obavlja u vremenu od 15,30 do 7,30 sati sljedećeg radnog dana (u vrijeme računanja ljetnog radno vremena od lipnja do kolovoza u vremenu od 15,00 do 7,00 sati sljedećeg radnog dana), a blagdanom i neradnim danom neprekidno, obaveznom nazočnošću u mjestu sjedišta državnog odvjetništva (toč. II. Odluke od 6. srpnja 2018.) te da rasporede dežurnih državnog odvjetnika i zamjenika državnog odvjetnika Županijskog državnog odvjetništva u Sisku donosi županijska državna odvjetnica (toč. III. Odluke od 6. srpnja 2018.), da se raspored dežurstava donosi krajem tekućeg mjeseca za naredni mjesec (toč. V. Odluke od 6. srpnja 2018.) te da se sukladno toč. VI. Odluka od 6. srpnja 2018. primjenjuje od 1. kolovoza 2018.

30. Nije sporno niti da je tužitelj sukladno odredbama čl. 52. st. 1. Poslovnika/14 i čl. 64. st. 1. Poslovnika/19 te Odluci od 16. travnja 2015. i Odluci od 6. srpnja 2018. odnosno rasporedu županjskog državnog odvjetnika (toč. II. Odluke od 16. travnja 2015. i toč. III. Odluke od 6. srpnja 2018.), nakon redovitog radnog vremena Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane dežurao, kako bi se obavile radnje koje ne trpe odgodu, a nije sporno da je dežurstvo u Općinskom odnosno Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku organizirano radnim danom od kraja radnog vremena do početka radnog vremena sljedećeg radnog dana, dakle, od 15,30 sati do 7,30 sati sljedećeg dana odnosno od 15,00 sati do 7,00 sati sljedećeg dana ovisno radi li se o tzv. ljetnom ili zimskom radnom vremenu, kao i u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, od 15,30 sati zadnjeg radnog dana do 7,30 sati sljedećeg radnog dana odnosno od 15,00 sati zadnjeg radnog dana do 7,00 sati sljedećeg radnog dana ovisno radi li se o tzv. ljetnom ili zimskom radnom vremenu). Navedenu činjenicu (da je tužitelj obavljao dežurstva, kako aktivna tako i pasivna i to izvan radnog vremena ŽDO, ali i neradnim danom, danima tjednog odmora i državnim blagdanom) potvrđuju i obračuni plaća tužitelja za utuženi period a u kojima se takva činjenica točno navodi za svaki mjesec posebno (točan broj sati) kao i činjenica radi i se o aktivnom ili pasivnom dežurstvo te je li isto obavljeno radnim danom izvan redovnog radnog vremena ili tijekom tjednog odmora odnosno blagdana ili praznika.

31. Također nije sporno da je za vrijeme na taj način organiziranog dežurstva tužitelj poduzimao i radnje sukladno navedenim odredbama čl. 30. i čl. 35. st. 3. 4. 5. i 7. ZDO/09 te čl. 35 i čl. 57. st. 3., 4., i 6. ZDO/18.

32. Tužitelj tvrdi da se njegov cjelokupan rad u dežurstvu, izvan radnog vremena ŽDO, ima smatrati prekovremenim radom u smislu odredbe čl. 65. ZR zbog čega smatra da sukladno odredbi č. 94. ZR za takav rad ima pravo na povećanu plaću, dok naknada za dežurstva koja je regulirana Pravilnikom/15 i Pravilnikom/19 po tužitelju se ne može smatrati povećanom plaćom, a niti je primjerene visine, uzimajući u obzir obveze tužitelja za vrijeme dežurstva i sva ograničenja koja su mu pri tome nametnuta, te je tužitelj mišljenja da bi za rad u dežurstvu imao pravo na povećanu plaću analognom primjenom odredaba Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 16/18, 2/19, 119/19 i 66/20, dalje: KU/17) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 56/22 i 127/22, dalje: KU/22) odnosno odredaba čl. 38. st. 1. i st. 4. KU/17 i čl. 38. st. 1. i st. 7. KU/22 prema kojima se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava se za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad 50%, a za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, isplaćuje se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva odnosno 10 % od iznosa sata rada osnovne plaće u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva.

33. S druge strane, tuženica tvrdi da je tužitelj pravosudni dužnosnik, da su njegova prava i obveze regulirane Zakonom o državnom odvjetništvu (Narodne novine br. 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., 148/13., 33/15. i 82/15., dalje: ZDO/09) i Zakonom o državnom odvjetništvu (Narodne novine br. 67/18 i 21/22, dalje: ZDO/18) zbog čega konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba ZR te tuženica ističe da je visina naknade za dežurstva tužitelja propisana Pravilnikom/15 koji je donesen na temelju odredbe čl. 46. st. 2. ZDO/09 i Pravilnikom/19 koji je donesen na temelju odredbe čl. 103. st. 4. ZDO/18, u kojoj visini i prema stvarno provedenom vremenu u dežurstvu je u konačnici tužitelju i nesporno isplaćena naknada za dežurstva u utuženom periodu.

34. Odredbama ZDO/09 i ZDO/18, a niti drugim propisom, nije regulirano radno vrijeme pravosudnog dužnosnika, međutim u skladu s Poslovnikom/14 i Poslovnikom/19 i dnevnim rasporedom radnog vremena Općinskog i Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od strane nadležnog državnog odvjetnika (u smislu čl. 62. Poslovnika/19, tijekom utuženog perioda, radno vrijeme Općinskog odnosno Županijskog državnog odvjetništva u Sisku određeno je u trajanju od 40 sati tjedno, kroz pet radnih dana (čl. 51. Poslovnika /14 i čl. 63. Poslovnikom/19) tijekom kojih je tužitelj poduzimao radnje sukladno odredbama čl. 30. i čl. 35. st. 3. 4. 5. i 7. ZDO/09 te čl. 35 i čl. 57. st. 3., 4., i 6. ZDO/18 zbog čega je zaključak ovog suda da je plaća koja je propisana odredbom čl. 4. st. 1. ZPSDPD, u vezi s odredbama čl. 123. st. 1. ZDO/09 i čl. 103. st. 1. ZDO/18 i koja je u konačnici tužitelju kao zamjeniku županijskog državnog odvjetnika i isplaćena, tužitelju isplaćena za poduzimanje navedenih radnji u radno vrijeme Županijskog državnog odvjetništva u Sisku. Da je tome tako proizlazi i iz samih obračuna plaće tužitelja a iz kojih je vidljivo da je plaća tužitelju obračunavana i temeljem jedinice vremena (redovni mjesečni fond sati).

35. Nadalje, služba dežurstva ustrojava se, prema odredbama čl. 52. st. 1. Poslovnika/14 i čl. 64.st. 1. Poslovnika/19, izvan tj. nakon redovnog radnog vremena državnog odvjetništva, iz odredaba čl. 51. st. 1. i 2. Poslovnika/14 i čl. 63. st. 1. Poslovnika/19, a prema odredbi 52. st. 1. Poslovnika/14 neprekidno ili obvezatnom nazočnošću u mjestu sjedišta odvjetništva odnosno prema odredbi čl. 64. st. 2. Poslovnika/19 neprekidno u zgradi državnog odvjetništva ili u pripravnosti, te Poslovnik/14, Poslovnik/19, a niti ZDO/09 i ZDO/18 ne razlikuju pojmove “pasivno” i “aktivno” dežurstvo.

36. U utuženom periodu na snazi su bili Pravilnik o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (Narodne novine br. 35/15, dalje: Pravilnik/15) i Pravilnik o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (Narodne novine br. 64/19, dalje: Pravilnik/19).

37. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Pravilnika/15 sucima, državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika pripada naknada za dežurstvo (aktivno i pasivno) koje se obavlja radnim danom izvan redovitog radnog vremena suda i državnog odvjetništva te u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, razmjerno broju sati provedenom u aktivnom ili u pasivnom dežurstvu. St. 2. istog čl. određeno je da aktivno dežurstvo je dežurstvo u zgradi suda i državnog odvjetništva te obavljanje službene radnje suca, državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika koja ne trpi odgodu izvan zgrade suda i državnog odvjetništva dok je st. 3. određeno da je pasivno dežurstvo obvezatna prisutnost suca u mjestu sjedišta suda odnosno državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika u mjestu sjedišta državnog odvjetništva.

38. Čl. 3. Pravilnika/15 određeno je da sucima županijskih sudova, ravnatelju Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i njegovim zamjenicima, županijskim državnim odvjetnicima, zamjenicima županijskih državnih odvjetnika, općinskim državnim odvjetnicima i zamjenicima općinskih državnih odvjetnika te sucima prekršajnih sudova određuje se novčana naknada za svaki sat aktivnog dežurstva radnim danom izvan redovitog radnog vremena u iznosu od 37,50 kuna bruto, a u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane u iznosu od 45,00 kuna bruto. Sucima, državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika iz stavka 1. ovog članka određuje se novčana naknada za svaki sat pasivnog dežurstva radnim danom izvan redovitog radnog vremena u iznosu od 6,00 kuna bruto, a u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane u iznosu od 7,50 kuna bruto. Ako je mjesto obavljanja službene radnje koja ne trpi odgodu različito od mjesta sjedišta suda odnosno sjedišta državnog odvjetništva, sucu odnosno državnom odvjetniku i zamjeniku državnog odvjetnika se vrijeme koje je proveo na putu od mjesta sjedišta suda odnosno sjedišta državnog odvjetništva do mjesta obavljanja službene radnje i natrag, u radne dane izvan redovitog radnog vremena, u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, uračunava u vrijeme aktivnog dežurstva.

39. Sukladno odredbi čl. 4. Pravilnika/15 ako sudac, državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika iz članka 3. stavka 1. ovog Pravilnika nije aktivno dežurao cijeli sat, naknada mu se obračunava kao za cijeli sat aktivnog dežurstva ukoliko je aktivno dežurao najmanje 30 minuta.

40. Nadalje, prema odredbi čl. 6. Pravilnika/15 predsjednik suda i državni odvjetnik dužni su donijeti mjesečni raspored dežurstva u kojem će odrediti potreban broj osoba koje će dežurati te su sudovi i državna odvjetništva dužni voditi evidenciju o obavljenom aktivnom i pasivnom dežurstvu (knjiga dežurstva).

41. Prema odredbi čl. 2. Pravilnika/19 sucima, državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika pripada naknada za dežurstvo (aktivno i pasivno) koje se obavlja radnim danom izvan redovitog radnog vremena suda i državnog odvjetništva te u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, razmjerno broju sati provedenom u aktivnom ili u pasivnom dežurstvu. Aktivno dežurstvo je dežurstvo u zgradi suda i državnog odvjetništva te obavljanje službene radnje suca, državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika koja ne trpi odgodu izvan zgrade suda i državnog odvjetništva. Pasivno dežurstvo je obvezatna prisutnost suca u mjestu sjedišta suda odnosno državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika u mjestu sjedišta državnog odvjetništva.

42. U smislu čl. 3. Pravilnika/15 i Pravilnika/19 sucima županijskih sudova, ravnatelju Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i njegovim zamjenicima, županijskim državnim odvjetnicima, zamjenicima županijskih državnih odvjetnika, općinskim državnim odvjetnicima i zamjenicima općinskih državnih odvjetnika te sucima općinskih sudova određuje se novčana naknada za svaki sat aktivnog dežurstva radnim danom izvan redovitog radnog vremena u iznosu od 37,50 kuna bruto, a u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane u iznosu od 45,00 kuna bruto. Sucima, državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika iz stavka 1. ovog članka određuje se novčana naknada za svaki sat pasivnog dežurstva radnim danom izvan redovitog radnog vremena u iznosu od 6,00 kuna bruto, a u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane u iznosu od 7,50 kuna bruto. Ako je mjesto obavljanja službene radnje koja ne trpi odgodu različito od mjesta sjedišta suda odnosno sjedišta državnog odvjetništva, sucu odnosno državnom odvjetniku i zamjeniku državnog odvjetnika se vrijeme koje je proveo na putu od mjesta sjedišta suda odnosno sjedišta državnog odvjetništva do mjesta obavljanja službene radnje i natrag, u radne dane izvan redovitog radnog vremena, u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, uračunava u vrijeme aktivnog dežurstva. Između stranaka nije sporno da bi tužiteljici i bila isplaćivana naknada za obavljanje službenih radnji izvan radnog vremena državnog odvjetništva kao aktivno dežurstvo u visini određenoj Pravilnikom/15 i Pravilnikom/19.

43. Sukladno odredbi čl. 4. Pravilnika/19 ako sudac, državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika iz članka 3. stavka 1. ovog Pravilnika nije aktivno dežurao cijeli sat, naknada mu se obračunava kao za cijeli sat aktivnog dežurstva ukoliko je aktivno dežurao najmanje 30 minuta, a prema odredbi čl. 6. Pravilnika/15 predsjednik suda i državni odvjetnik dužni su donijeti mjesečni raspored dežurstva u kojem će odrediti potreban broj osoba koje će dežurati te su sudovi i državna odvjetništva dužni voditi evidenciju o obavljenom aktivnom i pasivnom dežurstvu (knjiga dežurstva).

44. Dakle, Pravilnik/15 i Pravilnik/19 razlikuju dežurstvo državnog odvjetnika i zamjenika državnog odvjetnika iz čl. 52. st. 1. Poslovnika/14 i čl. 64. st. 1. Poslovnika kao aktivno ili pasivno dežurstvo, te pod aktivnim podrazumijevaju dežurstvo u zgradi državnog odvjetništva te obavljanje službene radnje državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika koja ne trpi odgodu izvan zgrade suda i državnog odvjetništva, a pod pasivnim dežurstvom smatra obvezatnu prisutnost državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika u mjestu sjedišta državnog odvjetništva te reguliraju visinu naknade za dežurstvo ovisno radi li se o aktivnom ili pasivnom dežurstvu.

45. Nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu poslove odnosno službu dežurstva obavljao u stalnoj pripravnosti kod kuće (toč. II. Odluke od 16. travnja 2015.) odnosno obaveznom nazočnošću u mjestu sjedišta državnog odvjetništva (toč. II. Odluke od 6. srpnja 2018.), i to u smislu odredaba čl. 52. st. 1. Poslovnika/14 i čl. 64. st. 1. Poslovnika/19 u skladu s mjesečnim rasporedom županijskog državnog odvjetnika (čl. 65. st. 1. Poslovnika/19, toč. III. Odluke od 16. travnja 2015., toč. III. Odluke od 6. srpnja 2018.), te da je o obavljenom dežurstvu kao i poduzetim radnjama koje ne trpe odgodu vođena evidencija u obliku knjige dežurstva (čl. 52. st. 9. Poslovnika/14, čl. 64. st. 3. Poslovnika/19, čl. 6. Pravilnika/15 i čl. 6. Pravilnika/19)..

46. Iz izjava tužitelja o prekidu pasivnog dežurstva tijekom utuženog perioda proizlaze dani i sati u kojima je prekinuto dežurstvo, kao i vrijeme i predmeti u kojima je poduzimala radnje koje ne trpe odgodu, zatim, iz evidencije rada u dežurstvu za tužitelja vidljiv je obračun sati i naknade za dežurstvo, a iz obračunskih isprava za isplatu plaća proizlaze sati "aktivnog" i "pasivnog" dežurstva kao i visina isplaćene naknade za dežurstva, koje sve činjenice između stranaka također nisu sporne.

47. Pod pojmom pripravnosti iz čl. 64. st. 2. Poslovnika/19, po mišljenju ovog suda, smatra se vrijeme u kojem je državni odvjetnik ili zamjenik pripravan odazvati se pozivu za poduzimanje radnji ako se pokaže takva potreba (obvezna prisutnost u mjestu sjedišta), pri čemu se državni odvjetnik ili zamjenik ne nalazi na mjestu na kojem se te radnje poduzimaju, dakle, ne nalazi se u zgradi državnog odvjetništva niti obavlja kakve službene radnje izvan zgrade koja ne trpi odgodu, a koji pojam odgovara sadržaju "pasivnog" dežurstva propisanog Pravilnikom/15 i Pravilnikom/19.

48. Dežurstvo tužitelja kao zamjenika općinskog odnosno županijskog državnog odvjetnika u utuženom periodu, a u skladu s Odlukom od 16. travnja 2015. i Odlukom od 6. srpnja 2018., nakon redovnog radnog vremena Županijskog i Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, blagdanom i neradnim danom, neprekidno, u stalnoj pripravnosti ili obaveznom nazočnošću u mjestu sjedišta državnog odvjetništva (čl. 52. st. 1. Poslovnika/14) predstavlja pripravnost u smislu odredbe čl. 64. st. 2. Poslovnika/19 odnosno "pasivno" dežurstvo sukladno Pravilniku/15 i Pravilniku/19.

49. Za vrijeme provedeno u obavljanju takvog dežurstva (obvezatnom nazočnošću u mjestu sjedišta državnog odvjetništva, čl. 52. st. 2. Poslovnika/14, pripravnost prema čl. 64. st. 2. Poslovnika/19, "pasivno" dežurstvo prema Pravilniku/15 i Pravilniku/19) tužitelj prema odredbama čl. 46. st. 2. ZDO/09 i čl. 103. st. 1. toč. 6. ZDO/18 ima pravo na naknadu, i to u visini propisanoj Pravilnikom/15 i Pravilnikom/19, iz razloga što su Pravilnik/15 i Pravilnik/19 doneseni na temelju odredaba čl. 46. st. 2. ZDO/09 i čl. 103. st. 4. ZDO/18, a koja naknada je tužitelju i nesporno isplaćivana u visini određenoj Pravilnikom/15 i Pravilnikom/19. Po mišljenju ovog suda, a obzirom da se radi o specifičnosti koja je definirana kao "obvezna prisutnost u mjestu sjedišta odvjetništva" (dakle ne i o izvršavanju faktično dužnosti zamjenika državnog odvjetnika, a koje dužnosti je tužitelj obavljao i za vrijeme radnog vremena državnog odvjetništva) za koju obveznu prisutnost i ovaj sud smatra da tužitelju pripada naknada, no u visini kako je to propisano samim Pravilnikom. Sud smatra da nije ovlašten analogijom ili usporedbom (obzirom da nema istog komparativnog slučaja, jer tužitelj nije državni službenik) odrediti i dosuditi veći iznos od propisanog Pravilnikom za takvo dežurstvo tužitelja, a koji iznos mu je nesporno isplaćen i to u visini određenoj Pravilnikom/15 i Pravilnikom/19.

50. Naime, sud, sukladno odredbi čl. 5. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/13, 33/15, 82715, 82/16, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24), sudi na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih izvora prava, u konkretnom slučaju važećih odredaba ZDO/09, ZDO/18 i ZPSDPD te niti je sud ovlašten niti mu je dopušteno samostalno određivati prava i obveze stranaka bez da za to nema uporišta i pozitivnim propisima. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta analognoj primijeni odredaba KU i ZR koje se u istoj situaciji (dežurstvu) primjenjuju na državne službenike, budući takvi KU i ZR nisu izvori prava u konkretnom predmetu niti se mogu primijeniti na tužitelja kao dužnosnika. Eventualno preispitivanje odredaba podzakonskih akata, konkretno Pravilnika/15 i Pravilnika/19 (donesenih na temelju ZDO/09, ZDO/18), sukladno odredbi čl. 38. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (Narodne novine br. 99/99. i 29/02, dalje: UZUS), u smislu njihove suglasnosti s Ustavom i zakonom, može s biti samo predmetnom odlučivanja pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (čl. 53. st. 1. UZUS).

51. Stoga, kraj važećih odredaba ZDO/09, ZDO/18 i ZPSDPD kojima je regulirano pitanje plaća državnih odvjetnika i zamjenika kao pravosudnih dužnosnika te odredaba ZDO/09, ZDO/18, Pravilnika/15 i Pravilnika/19 kojima se uređuju naknade za dežurstva, nema mjesta utvrđivanju od strane suda primjerene plaće ili naknade za dežurstvo kako to predlaže tužitelj. Ovdje sud napominje da suprotno navodima tužitelja stav koji je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, broj: U-III-4568/2017, od 17. travnja 2019. se ne može primijeniti na predmetni slučaj jer u citiranoj odluci predmet ocjene ustavnosti suda su bila prava djelatnih vojnih osoba, a ne dužnosnika. Slijedom toga navodi tužitelja o stavu Ustavnog suda RH u toj odluci su paušalni, a ta odluka nije primjenjiva na predmet ovog postupka.

52. Međutim, po mišljenju ovog suda, poduzimanje radnji u smislu odredaba čl. 30. i čl. 35. st. 3. 4. 5. i 7. ZDO/09 te čl. 35 i čl. 57. st. 3., 4., i 6. ZDO/18, u zgradi državnog odvjetništva ili u obavljanju službene radnje koja ne trpi odgodu izvan te zgrade, (kako unutar) ali i izvan redovitog radnog vremena državnog odvjetništva te u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane, nije dežurstvo u smislu odredaba ZDO, jer konkretno u tom slučaju tužitelj iz same pripravnosti za vršenje svoje dužnosti prelazi u vršenje te iste dužnosti, a koje vršenje dužnosti se ni u čemu ne razlikuje po svom sadržaju od dužnosti koje tužitelj, isto kao i njegovi drugi kolege dužnosnici, obavlja za vrijeme radnog vremena Općinskog odnosno Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, slijedom čega državni odvjetnik ili zamjenik koji takve radnje obavlja izvan radnog vremena, u okviru odluke o dežurstvu, se ni u kom slučaju ne razlikuje od državnog odvjetnika ili njegova zamjenika koji takve radnje obavljaju za vrijeme radnog vremena ODO i za koje obavljanje dužnosti imaju pravo na plaću, a ne naknadu za dežurstvo. Dakle, ukoliko bi se tužitelju za obavljanje dužnosti izvan radnog vremena ODO, ali unutar rasporeda dežurstva, isplaćivala manja plaća od plaće koju za isti rad prima zamjenik državnog odvjetnika za vrijeme trajanja radnog vremena državnog odvjetništva, tada bi se između njih, stvarala nejednakost između vrednovanja njihova rada odnosno između njihovih materijalnih prava za isti rad, a što bi bilo suprotno čl. 14. st. 2. Ustava RH.

53. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da tužitelj i za vrijeme koje je proveo poduzimajući službene radnje koje ne trpe odgodu izvan radnog vremena ODO odnosno ŽDO, a u okviru rasporeda dežurstva, ima pravo na plaću i to u visini u kojoj je takva plaća propisana za istog, a kako je to propisano odredbama čl. 123. st. 1. ZDO/09 i čl. 103. st. 1. ZDO/18.

54. Mišljenje je ovog suda da odredbe Pravilnika/15 i Pravilnika/19 u dijelu kojima je propisano da obavljanje službenih radnji državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika koje ne trpe odgodu predstavlja dežurstvo (kako je čl. 2. st. 2. Pravilnika/19 i čl. 2/2 Pravilnika/15 određeno, kao aktivno), a potom kao takvo određeno da državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ima pravo na naknadu za to i to u iznosu koji je vrednovan istim pravilnicima, u čl. 3., u vrijednosti koja je u svom bruto iznosu manja od iznosa koji primaju za obavljanje iste te dužnosti u okviru radnog vremena ODO, nema uporišta u odredbama ZDO/09 i ZDO/18, a niti u odredbama Poslovnika/14 i Poslovnika/19, slijedom čega je ovaj sud, a temeljem odredbe čl. 37.st. 2. UZUS ali i čl. 19. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje. Ustav RH) u konačnici na pravo tužitelja primijenio odredbe ZDO i tim zakonima određenu visini plaće koja tužitelju, kao zamjeniku ODO odnosno ŽDO i pripada i za obavljanje službenih radnji koje ne trpe odgodu izvan radnog vremena državnog odvjetništva.

55. Stoga, po mišljenju ovog suda tužitelju, kao zamjeniku općinskog odnosno županijskog državnog odvjetnika, i za poduzimanje službenih radnji (koje su točno u svojoj dužini i evidentirane po satima) sukladno odredbama čl. 30. i čl. 35. st. 3. 4. 5. i 7. ZDO/09 te čl. 35 i čl. 57. st. 3., 4., i 6. ZDO/18, izvan redovnog radnog vremena Općinskog odnosno Županijskog državnog odvjetništva u Sisku te u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane (čl. 64. st. 1. Poslovnika/19) pripada pravo na plaću (čl. 123. st. 1. ZDO/09 i čl. 103. st. 1. ZDO/18) a koja je propisana odredbom čl. 4. st. 1. ZPSDPD i u visini određenoj takvom odredbom.

56. Radi izračuna utuženog potraživanja, po prijedlogu tužitelja, sud je odredio financijsko vještačenje po vještaku V. P., a koji vještak je u svom u svom pismenom nalazu i mišljenju od 2. travnja 2024., izrađenom na temelju obračuna plaća, tablica dežurstva dužnosnika i izjava tužitelja o prekidu dežurstva za utuženi period, obračunao da:

- razlika između isplaćenih iznosa u aktivnom dežurstvu i izračunatih iznosa u aktivnom dežurstvu uzimajući u obzir dodatke za kategoriju doba dana kada je isti sat ostvaren (uvećanje da li je sat ostvaren u jutarnjem radu, smjenskom, popodnevnom ili noćnom radu) kao i činjenicu da li je sat ostvaren radnim danom od ponedjeljka do petka, subotom, nedjeljom ili na dane državnih blagdana i praznika), a prema propisima koji se primjenjuju za službenike i namještenike, tj. po čl. 38 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iznosi 3.663,54 eur,

- razlika između isplaćenih iznosa u pasivnom dežurstvu i izračunatih iznosa u pasivnom dežurstvu uzimajući u obzir dodatke za kategorije i doba dana kada je isti sat ostvaren (uvećanje da li je sat ostvaren u jutarnjem radu, smjenskom, popodnevnom ili noćnom radu) kao i činjenicu da li je sat ostvaren radnim danom od ponedjeljka do petka, subotom, nedjeljom ili na dane državnih blagdana i praznika te da od tako izračunatih sati iskaže ukupan zbir tih sati u iznosu od 10% ukupno obračunatih, a prema propisima koji se primjenjuju za službenike i namještenike temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br.112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20 i 56/22) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22 i 127/22) iznosi 6.220,26 eur,

-razlika naknade za sate aktivnog dežurstva prema visini, odnosno cijeni sata redovnog rada (za radnog vremena državnog odvjetništva u kojem je tužiteljica izvršavala dužnost, a određenog 63. Poslovnikom državnog odvjetništva, Narodne novine 128/19 i čl. 51. Poslovnika državnog odvjetništva Narodne novine 5/2014 i 123/2015) te da od tako izračunatih sati/iznosa odbije već isplaćene iznose za sate u aktivnom dežurstvu iznosi 1.733,23 eur (pojedinačno mjesečno kako se navodi u izreci presude, pritom sud ističe da je mjesečne iznose bruto razlike vještak iskazao u kunama sve do 1. siječnja 2023. a kada je sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj Narodne novine broj: 57/22, 88/22, dalje: ZakonEUR, u RH uveden eur kao valuta, slijedom čega je nastavno ovaj sud izvršio, a u skladu s čl. 5. i 7. ZakonaEUR konverziju takvih iznosa primjenjujući pritom fiksni tečaj konverzije kako je propisano čl. 7. st. 1. i st. 2. ZakonaEUR).

57. Stranke nisu imale prigovora na stručnost i matematički izračun vještaka V. P. (tuženik je i nadalje isticao samo prigovore pravne prirode a u odnosu na osnovanost zahtjeva tužiteljice) slijedom čega ovaj sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka dano potpuno, istinito te u skladu s pravilima struke.

58. Obzirom na stav ovog suda, ovaj sud smatra da tužitelju za poduzimanje radnji odredbama čl. 30. i čl. 35. st. 3. 4. 5. i 7. ZDO/09 te čl. 35 i čl. 57. st. 3., 4., i 6. ZDO/18, i izvan redovnog radnog vremena Županijskog odnosno Općinskog državnog odvjetništva u Sisku te u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane (52. st. 1. Poslovnika/14, čl. 64. st. 1. Poslovnika/19) za utuženi period od 1. 9. 2018. do 28. 2. 2023. (prema evidenciji koju dostavlja tuženik – sati "aktivnog" dežurstva), na ime razlike plaće utvrđene odredbom čl. 4. st. 1. ZPSDPD pripada iznos od ukupno bruto iznosu od 1.733,23 eur (koji predstavlja razliku između iznosa pripadajuće razlike plaće za obavljanje dužnosti zamjenika državnog odvjetnika izvan radnog vremena nadležnog državnog odvjetništva obračunatog prema visini cijene sata prema kojem mu je isplaćena plaća za obavljanje dužnosti unutar radnog vremena ODO i već isplaćenog iznosa naknade koja je tužitelju za taj period isplaćena sukladno odredbama Pravilnika/15 i Pravilnika/19) dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od bruto 8.150,56 eura eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kako je pobliže navedeno u toč. II izreke ove presude, odbijen kao neosnovan.

59. Tužitelju je na dosuđeni iznos dosuđena i zatezna kamata, temeljem odredaba čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) i to od datuma dospijeća svakog mjesečnog iznosa razlike plaće kako je to tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom a obzirom da se je iz obračuna plaća tužitelja utvrđeno da je plaća za utuženi period isplaćena i prije datuma koji je tužitelj označio u svome zahtjevu u dijelu zahtjeva tijeka zakonske zatezne kamate.

60. Prema odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima , sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP s time da se u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici omjer uspjeha u parnici određuje sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP na način da će sud najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

61. Sukladno tome, tužitelj je po osnovi uspio 50 % (obzirom da nije uspio sa zahtjevom u dijelu u kojem je potraživao i dodatke na plaću obzirom na doba dana, prekovremene ali i blagdane i praznike i dr), a po visini 17%, pa je u konačnici uspio u omjeru od 33,50 % (50%+17%=67:2=28,50%). Nastavno, tuženik je u odnosu na osnovu uspio s 50 %, a po visini u omjeru od 83%, odnosno u konačnici 66,50% (50+83=133:2=66,50% ). Prebijajući uspjehe stranaka u konačnici bi tužitelj trebao tuženiku platiti trošak u omjeru od 33 % (66,50-33,50=33%). 63. No, imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi K. protiv H. (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi C. i B. protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, neovisno o ishodu spora može se razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužiteljica na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. 64. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. 65. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem su tužiteljice obvezane platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva.

62. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama K. protiv H. i C. i B. protiv H.) slijedom čega zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženiku u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužitelj na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

63. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret (VSRH Rev 89/2021-2).

64. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi isplate razlike plaće odnosno naknade za pripravnost, s tužbenim zahtjevom je uspio djelomično, što znači da je svoje pravo na isplatu razlike plaće morao ishoditi u sudskom sporu s tuženikom Republikom Hrvatskom, a s druge strane, tuženicu Republiku Hrvatsku zastupa državno odvjetništvo čiji se troškovi procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada, iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik.

65. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, te u konačnici uzimajući u obzir i visinu ukupnih troškova postupka u odnosu na tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužiteljica uspjela u sporu, za zaključiti je da odmjeravanjem naknade dijela ukupnih troškova postupka tuženici u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP (33 %) ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavlja prekomjeran teret, što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, tim više što je predmet ovog postupka isplata razlike plaće za obavljenu dužnost tužitelja.

66. Stoga ovaj sud smatra da svaka stranka treba snositi svoj trošak ovog postupka, osim nužnog troška vještačenja, a u smislu čl. 155. ZPP, koji trošak bi bez obzira na VPS za tužitelja u tom iznosu nastao, slijedom čega je ovaj sud naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak vještačenja u iznosu od 350 eur te je odlučio kao u toč. III izreke.

67. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška,a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

 

 

 

U Sisku, 9. listopada 2024.

                                                                               

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

 

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoć.
2. tuženiku po z.z.