Poslovni broj Kž-514/2024-8

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-514/2024-8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Sanje Voller-Jakšić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N.P., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 17. lipnja 2024. poslovni broj K-338/2022-37, u javnoj sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2024., u nazočnosti D.P. zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Osijeku,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. N.P., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. N.P. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) ošt. N.Z. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08 opt. N.P. dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu 483,57 eura, od čega za sudskomedicinsko vještačenje iznos 383,57 eura, te iznos od 100,00 eura na ime troška paušalne svote, u roku 15 dana.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju ili da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Protiv te presude žali se opt. N.P. osobno i po branitelju E.S., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stavljen je prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. N.P. i branitelj optuženika E.S., odvjetnik iz S..

 

5.1. Na sjednicu vijeća nisu pristupili obaviješteni opt. N.P. i branitelj E.S., odvjetnik iz S., te je shodno čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti obaviještenih.  

 

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe državnog odvjetnika, koju je izložio D.P. zamjenik županijskog državnog odvjetnika u O., te je predložio da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju ili da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5.3. Nakon toga, sudac izvjestitelj je izložio osobnu žalbu opt. N.P. i žalbu podnesenu po branitelju E.S., odvjetniku iz S..

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Opt. N.P. u uvodu žalbe po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. S tim u vezi u žalbi navodi da je izreka prvostupanjske presude "kontradiktorna" sama sebi i obrazloženju, te da je "proturječan i nerazumljiv" dio obrazloženja prvostupanjske presude u kojem prvostupanjski sud navodi da obzirom na nalaz i mišljenje vještaka je utvrđeno "način na koji je oštećenik zadobio sve evidentirane tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu ... vještak u nalazu i mišljenju ustanovljuje dvije ozljede, ... a iz sadržaja izreke pobijane presude proizlazi da ih je bilo više od dvije", čime se ukazuje na povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. P. izreka prvostupanjske presude nije proturječna sama sebi niti razlozima. Naime, u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude se navodi da je opt. P. žrtvu N.Z. prvo udario dlanom otvorene šake u predjelu desnog uha, nakon toga zadao još jedan udarac u zatiljak glave, a nakon što je žrtva ušla u poslovne prostorije kako bi se sakrio, da je opt. P. u tom poslovnom prostoru još najmanje dva puta šakom udario u predjelu glave žrtvu N.Z., koji je zadobio tjelesne ozljede prsnuće bubnjića desnog uha i oguljotinu i krvni podljev glave u vlasištu iznad lijevog uha, a za takva utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo valjane razloge bez proturječnosti, o čemu će i nastavno biti riječi. Stoga nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka koju u žalbi ističe opt. P., a ovaj drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od drugih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Opt. N.P. u žalbi po branitelju i osobnoj žalbi u suštini osporavajući pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, ističe žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, navodeći u žalbama da, ne osporavajući da je više puta udario po glavi žrtvu N.Z., nije postupao u namjeri da žrtvu teško tjelesno ozljedi. Takvi žalbeni navodi opt. P. predstavljaju tzv. posrednu povredu kaznenog zakona jer optuženik žalbama predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u vezi utvrđenje drugačijeg činjeničnog stanja. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

9. Opt. N.P. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Osporavajući osobnom i žalbom po  branitelju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja opt. P. u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. N.P., iskaz žrtve N.Z., svjedokinje M.A., medicinsku dokumentaciju na ime žrtve N.Z., zapisnik o očevidu, te nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke. Pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i dovodeći u međusobnu vezu prvostupanjski sud je i pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, nije sporno da je u vrijeme i na mjestu pobliže opisanom u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude prvo došlo do verbalnog sukoba između opt. N.P. i žrtve N.Z. iz razloga što je žrtva zaustavila svoj osobni automobil na autobusnom ugibalištu, da bi potom svojim osobnim automobilom došao optuženik, te da je tu došlo do verbalnog sukoba jer žrtva nije htjela pomaknuti svoj osobni automobil, zbog čega je došlo do svađe između optuženika i žrtve. Nije sporno da je nakon toga došlo niti do fizičkog napada opt. P. na žrtvu Z., time da optuženik navodi da je žrtva izašavši iz vozila krenula prema njemu (opt. P.), da bi se "unijela u lice", zbog čega je žrtvu udario otvorenim dlanom ruke po uhu, nakon čega je žrtva pobjegla u unutrašnjost poslovnih prostorija trgovačkog društva C. d.o.o.. Opt. P. ne osporava da je za žrtvom Z. ušao u navedeni poslovni prostor, ističući u obrani da je njega (opt. P.) žrtva udarila nogom u lijevi but, nakon čega je žrtvu odgurnuo rukama te je žrtva izašla van iz poslovnog prostora a on da je pošao za žrtvom pružajući žrtvi maramicu kako bi zaustavila krvarenje iz nosa. Prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća kao vjerodostojan dio obrane opt. P. u kojem navodi da je samo jedanput dlanom ruke udario žrtvu po uhu, te da je žrtva njega (opt. P.) nakon što ušli u navedeni poslovni prostor udarila nogom u lijevi but. Naime, prvostupanjski sud je kao vjerodostojan prihvatila iskaz žrtve Z. koji u iskazu navodi da ga je opt. P. prvo udario rukom po desnom uhu, a zatim i u zatiljak glave, te još najmanje četiri puta po stražnjem dijelu glave, kada je za žrtvom u navedeni poslovni prostor ušao optuženik. Stoga se i žalbeni navodi opt. P. da je "postupao u obrani od oštećenika" ukazuju nevjerodostojnim. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke prvostupanjski sud je utvrdio da je žrtva N.Z. uslijed udarca dlanom ruke zadobila puknuće bubnjića desnog uha, koja je nastala silom srednje jakog intenziteta, a koja ozljeda samo zbog toga što je uredno zacijelila u roku od mjesec dana je u sudskomedicinskom smislu tjelesna (laka) ozljeda. Pored toga žrtva Z. da je zadobio i oguljotinu i krvni podljev u vlasištu glave iznad lijevog uha, koje su u sudskomedicinskom smislu tjelesna (laka) ozljeda koja je uzrokovana udarcem šakom silom srednje jakog intenziteta. Prvostupanjski sud prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz svjedoka žrtve N.Z., te dovodeći u vezu taj iskaz sa zapisnikom o očevidu i iskazom svjedokinje M.A., utvrđuje da je opt. N.P. žrtvu N.Z., na samom početku sukoba dok su se nalazili ispred poslovnog prostora, udario "otvorenom šakom" ruke u predjelu desnog uha kada su se optuženik i žrtva nalazili ispred poslovnog prostora, a zatim najmanje dva puta šakom u predjelu glave, dok su se optuženik i žrtva nalazili ispred poslovnog prostora i kada je optuženik za žrtvom ušao u poslovni prostor. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika.

 

10. Državni odvjetnik žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodi u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je opt. N.P. zadajući u vrijeme i na mjestu kako je to opisano u izreci djela prvostupanjske presude žrtvi N.Z. više udaraca po glavi, postupao s neizravnom namjerom. Naime, državni odvjetnik u žalbi navodi da je opt. P. žrtvu Z. dok su se nalazili vani pored vozila "više puta udario u glavu", uslijed čega je žrtva počela krvariti iz nosa i uha, a nakon što je žrtva pobjegla u poslovni prostor da je optuženik pošao za žrtvom i žrtvu više puta udario u glavu, te mu na taj način nanijela tjelesne (lake) ozljede u vidu puknuća (prsnuća) bubnjića desnog uha i oguljotinu i krvni podljev u vlasištu glave iznad lijevog uha, time da puknuće bubnjića uha nije teška tjelesna ozljeda samo zbog toga što je ta ozljeda zacijelila u roku od mjesec dana. Stoga da je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza valjalo zaključiti da je opt. N.P. zadajući takve udarce po glavi žrtvi N.Z. postupao sa izravnom namjerom da žrtvu teško tjelesno ozlijedi, ali da je djelo ostalo u pokušaju jer je optuženik udarcima žrtve po glavi uzrokovao samo tjelesnu (laku) ozljedu. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je opt. N.P. udarivši više puta po glavi dlanom u predjelu desnog uha i više puta šakom u glavu postupao s neizravnom namjerom da teško tjelesno ozlijedi žrtvu N.Z., ali je djelo ostalo u pokušaju teškog tjelesnog ozljeđivanja žrtve jer je tim udarcima žrtvi uzrokovao dvije tjelesne (lake) ozljede, o čemu će i nastavno biti riječi.

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. N.P. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11. To zbog toga što je opt. N.P. kao odrasla osoba bio svjestan da udarcima dlanom otvorene šake i zatvorenom šakom po glavi žrtvu N.Z. može i teško tjelesno ozlijediti, pa kada je kritične zgode optuženik žrtvu udario dlanom otvorene šake u predjelu desnog uha, a zatim još najmanje tri puta zatvorenom šakom po glavi, čime je žrtvi uzrokovao tjelesne ozljede u vidu prsnuća bubnjića desnog uha i oguljotinu i krvni podljev u vlasištu glave iznad lijevog uha, koje ozljede su tjelesne (lake) ozljede, pristao je i na mogućnost teškog tjelesnog ozljeđivanja žrtve jer prsnuće bubnjića uha nije teška tjelesna ozljeda, samo zbog slučaja što je ta tjelesna ozljeda žrtve zacijelila u roku mjesec dana.

 

12. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. N.P. zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Od olakotnog stupanj krivnje opt. P. (kazneno djelo je počinjeno s neizravnom namjerom), da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, a od otegotnog raniju višestruku osuđivanost, između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, što se žalbom niti ne osporava. Pravilnom ocjenom tih okolnosti, uz okolnost da je opt. N.P. nezaposlen, lošeg imovnog stanja, neoženjen i otac jednog maloljetnog djeteta, prvostupanjski sud je pravilno optuženika za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, na temelju tih zakonskih propisa pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

 

12.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom kaznom zatvora, u odnosu na opt. N.P., ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

13. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 7. studenog 2024.