1

Poslovni broj: Gž-3528/2024-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-3528/2024-2

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednika vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća-suca izvjestitelja, te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB …, iz V., …, zastupanog p.p. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i R. j.t.d., iz V., protiv tuženice S. S. K., OIB …, iz V.-V., …, zastupane p.p. J. D. B. i dr., odvjetnicima u Č. ,  radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice  protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1012/2023-52 od 2. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024., 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se  kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1012/2023-52 od 2. svibnja 2024., pod toč. I., u toč. II. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.736,85 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u toč. III..

 

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju isplati iznos od 7.370,13 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2018., pa do ispate (točka I.), dok je u točki II. naloženo tuženoj da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.736,85 eura, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, dok je u točki III. tužena odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

 

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženica u točkama I., u dosuđujućem dijelu točke II. i u točki III. izreke iz  svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/1380/22,114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu,  uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da je odlučujući o žalbi utvrđeno da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna kako sama sebi tako i razlozima iznesenim u obrazloženju te je istu u tom smislu bilo moguće ispitati. Također, u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna druga apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti 365. st. 2. ZPP-a.

 

5. Nadalje neosnovano tužena upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

6. Naime iz danog obrazloženja koje je neproturječno sadržaju dokaza u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud proveo po strankama predložene dokaze, iste cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, i na temelju takve pravilne ocjene sadržaja izvedenih dokaza pravilno  utvrdio:

 

-          da među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženica 16. lipnja 2014. sklopili ugovor o prodaji nekretnina (dalje: ugovor o prodaji), čiji su predmet bile k.č.br. zgr. 476, 2089/2, 2089/5 i 2089/6 iz z.k.ul. 1659 k.o. S..

 

-          da je uvidom u ugovor o prodaji utvrđeno je, u bitnom, da je tim ugovorom tuženica, kao prodavatelj, prodala tužitelju, kao kupcu, gore navedene nekretnine (t. I). Kupoprodajna cijena je ugovorena u iznosu od 282.000,00 eur, s tim da je utvrđeno da je tužitelj tuženici isplatio dogovorenu cijenu u cijelosti prilikom zaključenja ugovora (t. II). Ugovoreno je da će porez na promet nekretnina po ovom ugovoru podmiriti tužitelj i tuženica, svaki u ½ dijela (t. V).

 

-          da je nesporno je da se temeljem ugovora o prodaji tužitelj uknjižio kao vlasnik nekretnina iz ugovora.

 

-          da je nesporno je da tužitelj nikada nije tuženici isplatio novčani iznos od 282.000,00 eur koji je u ugovoru o prodaji naveden kao cijena.

 

-          da je nesporno je da je tužitelj, vezano za ugovor o prodaji, bio prijavio nastanak porezne obveze, i od Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S. primio porezno rješenje od 31. prosinca 2014., kojim je pozvan na plaćanje poreza na promet u iznosu od 622.155,00 kn, protiv kojeg rješenja se žalio, te da je  tužiteljeva žalba usvojena i 11. prosinca 2018. doneseno novo porezno rješenje, kojim je poništeno prethodno i tužitelj (kao stjecatelj nekretnina) obvezan platiti porez u iznosu od 111.060,52 kn, što je potom i učinio uplatom putem Z. banke d.d. 18. prosinca 2018.

 

-          da je nesporno je da su parnične stranke 06. prosinca 2010. sklopile "Promemoriju" u kojoj su utvrdile svoje međusobne odnose u vezi s nekretninama iz z.k.ul. 1659 k.o. S., a koje su tada bile upisane kao vlasništvo t.d. D.P. M. d.o.o. iz V..prema kojoj je  tužitelju trebalo biti isplaćeno 1.500,00 eur te preuzimanje dvije nekretnine u vlasništvo u naselju M., i to k.č.br. 2291 i 2293/1 k.o. V..

 

-          da je  2012. kod Općinskog suda u Supetru pokrenut parnični postupak po tužbi M. V., iz B., G., …, kao tužitelja, protiv t.d. D.P. M. d.o.o. iz V., Z. banke d.d. i tuženice, kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 31. prosinca 2010., broj: OU-1582/10, zaključenog između Z. banke d.d. i tuženice i uspostave ranijeg z.k. stanja. Nesporno je da su predmetom tog ugovora bile i predmetne nekretnine. Nesporno je da je M. V. u tom predmetu pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevima.

 

-          da je uvidom u ugovor kojim uređuju odnose oko zajedničkog nastupa u sporu koji se vodi kod Općinskog suda u Supetru utvrđeno je da se radi o ugovoru iz 2013. kojim je ugovoren zajednički nastup t.d. D.P. M. d.o.o. i tuženice u gornjem parničnom postupku. Stranke ugovora su suprug tuženice i tužitelj. Ugovor nije potpisan.

 

-          da je uvidom u ugovor o prodaji nekretnine od 18. prosinca 2010. (46-47) utvrđeno je da je tim ugovorom tuženica, kao prodavateljica, prodala M. M., kao kupcu k.č. br. 2293/1 k.o. V..

 

-          da je uvidom u ugovor o prodaji nekretnine od 18. prosinca 2010. (44-45) utvrđeno je da je tim ugovorom V. K., kao prodavatelj, prodao tužitelju, kao kupcu k.č. br. 2291 k.o. V..

 

-          da je nesporno je da je kod Općinskog suda u Poreču, pod posl. br. P-455/12, vođena parnica između supruge tužitelja M. M. i tuženice, radi utvrđenja prava vlasništva k.č.br. 2293/1 k.o. V. (u naravi vile), izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed. Nesporno je da je ova parnica pravomoćno okončana presudom na temelju odricanja.

 

-          da je nesporno je da je kod Općinskog suda u Poreču, pod posl. br. P-454/12, vođena parnica između tužitelja i supruga tuženice V. K., radi utvrđenja prava vlasništva k.č.br. 2291 k.o. V. (također, u naravi vile), izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed. Nesporno je da je ova parnica pravomoćno okončana presudom na temelju odricanja.

 

-          da iz iskaza  svjedokinje M. M. proizlazi da su  u bitnom ona i tužitelj su kupili dvije nekretnine od tuženice i njenog supruga, ali nikada nisu došli do toga da se upišu kao vlasnici, i to stoga što im ni tuženica ni njen suprug nikada nisu htjeli omogućiti pristup tim nekretninama, niti im dati ključeve istih. Zato su svjedokinja i tužitelj podnijeli tužbu kako bi postali vlasnici tih nekretnina. U trenutku kada su tuženica i njen suprug shvatili da će izgubiti sporove, ponudili su tuženici i tužitelju da odustanu od tužbi, a da će im ovi za uzvrat dati nekretninu u S.. Svjedokinja i tužitelj su na to pristali i nekretnina u S. je uknjižena kao vlasništvo tužitelja, a postupci po tužbama koje su podnijeli svjedokinja i tužitelj su završili, jer su oni povukli tužbe.

 

-          da prema iskazu svjedoka D. Z., u bitnom, isti je kao odvjetnik sastavio kupoprodajne ugovore vezane za prodaju nekretnina u V., između tužitelja, kao kupca i supruga tuženice, kao prodavatelja i između supruge tužitelja, kao kupca i tuženice, kao prodavateljice. Obzirom da prodavatelji nisu izdali kupcima tabularne isprave, kupci su pokrenuli parnice kod ovog suda i obje parnice su završile tako što su se tužitelj i njegova supruga odrekli tužbenih zahtjeva. Tome je prethodio dogovor da će tužitelj i njen suprug sklopiti ugovor sa tuženicom i to kupoprodajni ugovor za druge nekretnine u mjestu S.. Svjedok je sastavio kupoprodajni ugovor, radilo se o četiri nekretnine, te se tužitelj uknjižio kao vlasnik. Izričito je između stranaka dogovoreno, a obje strane ugovora su bile kod svjedoka u njegovom odvjetničkom uredu,  da će svaka platiti polovicu poreza na promet nekretnina, te je takav njihov dogovor svjedok unio u kupoprodajni ugovor.

 

-          da prema iskazu svjedoka V. K., u bitnom, ugovor o prodaji nekretnina od 16. lipnja 2014. su sklopili tužitelj i tuženica, ali je svjedok s tužiteljem pregovarao o njegovim odredbama. Svrha tog ugovora nije bila kupoprodaja, s obzirom da nije isplaćena kupoprodajna cijena, već je svrha ugovora bila da tužitelj odustane od dvije nekretnine u M.. Svjedok je ugovor pročitao ali nije obraćao pažnju na odredbu ugovora kojeg potpisuje da je tuženica dužna platiti 50% poreza. Takva odredba nije dogovorena u pregovorima, te svjedok istu nije smatrao relevantnom.

 

-          da prema iskazu tužitelja, u bitnom, supruga tužitelja je bila ušla s tuženicom u spor oko jedne nekretnine u V., a tužitelj sa suprugom tuženice u spor oko druge nekretnine u V.. Supruga tužitelja i tužitelj su te nekretnine kupili od supruga tuženice, odnosno, tuženice. Kada su trebali ući u posjed tih nekretnina, tuženica i njen suprug su to pitanje počeli problematizirati. Zbog toga su ih supruga tužitelja i tužitelj tužili. U predmetima po tim tužbama je održana samo jedna rasprava. Kada su tuženica i njen suprug vidjeli da će te sporove izgubiti, predložili su da sporove riješe na način da ovi tužitelju i njegovoj supruzi ustupe nekretnine u S., a oni se odreknu tužbenog zahtjeva u sporovima po spomenutim tužbama. Zbog toga su dogovorili sklapanje ugovora o prodaji nekretnina u S.. Nekretnine u V. su tada više vrijedile, pa su se dogovorili da u ugovor stave odredbu prema kojoj će svaka stranka platiti pola poreza na promet nekretnina. Kupoprodajna cijena u iznosu iz ugovora je stavljena u ugovor, jer je to tada otprilike bila cijena nekretnina u V.. Smisao ovog kupoprodajnog ugovora je bio da tužitelj i njegova supruga, umjesto nekretnina u V., dobiju u vlasništvo nekretnine u S., koje su predmet tog ugovora.

 

7. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da iz iskaza tužitelja i svjedoka M. M. i D. Z., proizlazi da je motiv, odnosno, pobuda za sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. lipnja 2014. bio taj da tužitelj i njegova supruga odustanu od nekretnina u V. i umjesto njih steknu nekretnine u S.. prvostupanjski sud je iskaze ovih osoba ocjenjuje uvjerljivim i smislenim. Takvo što u svom iskazu potvrđuje i svjedok V. K.. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da je pobuda iz koje je sklopljen navedeni ugovor bila ta da tužitelj i njegova supruga odustanu od  nekretnina u V. i umjesto njih steknu nekretnine u S. te da utvrđeno činjenično stanje, te da isto treba sagledati, ne kroz institut prividnog ugovora iz čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), već kroz institut pobude za sklapanje ugovora iz čl. 273. istog Zakona. 

 

8. I po ocjeni ovog žalbenog suda , na temelju takvog utvrđenja osnovano je  za zaključiti da je na temelju valjanog ugovora o kupoprodaji od 16. lipnja 2014, nastala obveza tužene za isplatom zatraženog iznosa ½ dijel poreza u visini koja je određena pravomoćnim rješenjem porezne uprave.

 

9. Žalbeni navodi tužene kojima ista dajući vlastitu analizu izvedenih dokaza ponovno zaključuje kako je predmetni ugovor o kupoprodaji ništetan - prividan nisu osnovani.

 

10. Naime osnovano je prvostupanjski sud na temelju izvedenih personalni dokaza utvrdio da se ne radi o prividnom ugovoru, da je volja ugovornih strana bila da sklope  ugovora od 17. lipnja 2014 kojim je  u točki II predviđeno da će ugovorne strane  podmiriti porezne obveze na promet nekretnina svaka u ½ dijela, da je  temeljem tog ugovora tužitelj kao kupac upisao svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, a da pobuda stranaka da tom  kupoprodajom riješe svoje međusobne imovinsko pravne odnose iz ranije sklopljenih ugovora o kupnji nekretnina u I., kao i iz navedene Promemorije, nije nedopuštena i nije utjecala na valjanost tog ugovora. Time je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 273. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05 84/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) kojom je propisano da pobude iz kojih se ugovor sklapa ne utječu na njegovu valjanost.

 

11. Dakle neosnovano tužena smatra da se radi o prividnom ugovor, budući da je bez obzira na to da li je došlo do isplate kupoprodajne cijene koja je nesporno ugovorena, ugovor je doista sklopljen i izražavao je pravu volju ugovornih strana, kako je to osnovano zaključio prvostupanjski sud, radi čega isti  proizvodi i učinke u pogledu točke II. odnosno i obvezu tužene da podmiri 1/2 dijela dospjele porezne obveze temeljem porez na promet nekretninama, kako je i ugovoreno.

 

12. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja budući da su sudionici u obveznim odnosim dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje (čl. 9. ZOO).

 

13. Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP kao u izreci.

 

U Zagrebu, 29. listopada 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević, v.r.