Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž R-25/2023-5
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž R-25/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B., OIB: ..., iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H. za Ministarstvo OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V. G., Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 27. siječnja 2023., poslovni broj: 4 Pr-85/2019-31., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I Žalba tužitelja L. B. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 27. siječnja 2023., poslovni broj: 4 Pr-85/2019-31:
- potvrđuje u točki I. izreke;
- preinačuje u točki II. izreke (troškovi postupka) i sudi tako što se nalaže
tužitelju L. B. naknaditi tuženici R. H. trošak parničnog postupka u iznosu od 464,53 eura/3.500,00 kuna (umjesto iznosa od 829,52 eura/6.250,00 kuna1) u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe i tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupanja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:
" Nalaže se R. H., Ministarstvo, OIB:..., da tužitelju L. B. iz V. G., OIB:..., na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 16.003,82 kn / 2.124,07 EUR1 bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 316,80 kn/42,05 EUR od 16. rujna 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 67,20 kn/8,92 EUR od 16. listopada 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 449,96 kn/59,72 EUR od 16. studenoga 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 443,52 kn/58,87 EUR od 16. prosinca 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 482,10 kn/63,99 EUR od 16. siječnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa do isplate,
- 235,20 kn/31,22 EUR od 16. veljače 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
- 443,52 kn/58,87 EUR od 16. ožujka 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
- 470,40 kn/62,43 EUR od 16. travnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
- 470,40 kn/62,43 EUR od 16. svibnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 457,73 kn/60,75 EUR od 16. lipnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 337,60 kn/44,81 EUR od 16. srpnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 419,77 kn/55,71 EUR od 16. kolovoza 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 212,22 kn/28,17 EUR od 16. rujna 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 67,52 kn/8,96 EUR od 16. studenoga 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 35,37 kn/4,69 EUR od 16. prosinca 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 322,90 kn/42,86 EUR od 16. siječnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 353,70 kn/46,94 EUR od 16. veljače 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 495,18 kn/65,72 EUR od 16. ožujka 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 452,06 kn/60,00 EUR od 16. travnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 70,74 kn/9,39 EUR od 16. svibnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 284,24 kn/37,73 EUR od 16. kolovoza 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 32,44 kn/4,31 EUR od 16. rujna 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 373,12 kn/49,52 EUR od 16. listopada 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 380,60 kn/50,51 EUR od 16. ožujka 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 463,26 kn/61,48 EUR od 16. travnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 456,72 kn/60,62 EUR od 16. svibnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 463,40 kn/61,50 EUR od 16. lipnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 347,60 kn/46,13 EUR od 16. srpnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 72,84 kn/9,67 EUR od 16. kolovoza 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 339,10 kn/45,01 EUR od 16. rujna 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 207,54 kn/27,55 EUR od 16. veljače 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 517,14 kn/68,64 EUR od 16. ožujka 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 506,24 kn/67,19 EUR od 16. travnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, u ukupnom iznosu od 3.019,44 eura / 22.750,00 kuna, a sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju L. B., OIB: ..., iz V. G., da tuženici R. H., OIB: ..., Ministarstvo naknadi trošak parničnog postupka u iznos od 829,52 eura / 6.250,00 kuna u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženice R. H., OIB: ..., Ministarstvo za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 364,99 eura / 2.750,00 kuna kao neosnovan."
2. Protiv ove presude žalbu je pravovremeno uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku žalitelj vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati osobito stoga što je nerazumljiva i proturječna razlozima iz obrazloženja, te što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. U sadržaju žalbe tužitelj obrazlaže da tuženica kao poslodavac nije sukladno članku 8. stavku 1. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima vodila adekvatnu evidenciju o radnom vremenu, odnosno o korištenju dnevnog odmora pa kako je tuženica kao poslodavac osporila tvrdnju da tužitelj nije koristio dnevni odmor, tu tvrdnju je trebala i dokazati. U žalbi se navodi i da prvostupanjski sud nije ocijenio iskaze saslušanih svjedoka već je samo interpretirao njihove iskaze u odnosu na činjenicu je li tuženica omogućila tužitelju korištenje dnevnog odmora. Glede odluke o troškovima postupka tužitelj se poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava donesenom u predmetu K. protiv H., kao i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021., smatrajući da je prvostupanjski sud je bio dužan razmotriti je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, kojim je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva i predlaže donijeti odluku da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženica se protivi svim žalbenim navodima tužitelja. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana glede troškova postupka.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavka 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva, niti ima proturječja između izreke i razloga presude.
6.1. Isto tako, nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući su u postupku utvrđene sve relevantne činjenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu iznosa od 2.124,07 eura / 16.003,82 kune bruto s pripadajućim zateznim kamatama, na ime naknade za neiskorištenu stanku za dnevni odmor koju mu tuženica nije omogućila koristiti.
8. U postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od 6. kolovoza 2014. do 6. kolovoza 2019. bio zaposlen kao državni službenik u Ministarstvu Uprava za zatvorski sustav i probaciju i da je bio raspoređen na rad u zavod u T. na radno mjesto pravosudnog policajca.
9. Sporno je da li je tužitelj u utuženom razdoblju bio onemogućen zbog potrebe posla na svom radnom mjestu koristiti svoje pravo na dnevnu stanku u trajanju od 30 minuta kada radi u smjenama, odnosno 60 minuta kada radi u turnusima.
10. Sporno je i da li je tuženica bila u obvezi voditi evidenciju korištenja dnevnog odmora, kao i stanke i je li tužitelj u utuženom razdoblju zbog potreba posla bio onemogućen u korištenju stanke.
11. Iz dokumentacije u spisu, uvidom u obračunske liste za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju te evidencijske liste rada tužitelja za svaki pojedini mjesec utvrđeno je:
- da je tužitelj zaposlen u zavodu T. od 2014.,
- da je tužitelj bio raspoređen rješenjem na radno mjesto pravosudnog policajca s koeficijentom radnog mjesta 0,8440 u zavod u T., na Odjel osiguranja,
- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima zbog čega mu je pripadalo pravo na stanku u trajanju od 2 puta po 30 minuta ili odjednom od 60 minuta,
- da su tužitelju obračunati troškovi za „gablec“ (topli obrok) i "kantina" u mjesecima kada je tužitelj konzumirao topli obrok u zavodu u T.
12. Radi utvrđenja bitnih činjenica važnih za pravilnu primjenu materijalnog prava saslušani su tužitelj kao stranka i svjedoci djelatnici u zavodu u T.
13. Prvostupanjski sud u razlozima presude detaljno je analizirao iskaze tužitelja i svjedoka i argumentirano objasnio koje iskaze i iz kojih razloga smatra relevantnim, a koje ne. Pri tome je jasno naveo zašto tužiteljev iskaz nije prihvatio kao vjerodostojan ističući da je njegova tvrdnja kako u utuženom razdoblju nije koristio stanku neuvjerljiva, neživotna, te da je kontradiktorna sa njegovim iskazom. Takav iskaz je u potpunoj suprotnosti i sa činjenicom da je uvidom u obračunske liste utvrđeno je da su se tužitelju u utuženom razdoblju po potrebi na plaći obračunavani troškovi za „gablec“ (topli obrok) i "kantina" i da tužitelj u tom razdoblju nije prigovarao obračunu plaće ili kršenju odredbi kolektivnog ugovora glede nemogućnosti korištenja dnevnog odmora.
14. Jasno su argumentirani i razlozi zašto su prihvaćeni iskazi svjedoka B. S. i V. V., a zašto iskaze svjedoka M. N., D. B. i L. B. sud nije prihvatio, između ostalog jer su osobno zainteresirani za ishod postupka budući su i sami podnijeli tužbe sudu za istu pravnu stvar.
15. Pravni okvir spora pravilno je prvostupanjski sud postavio primijenivši odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje u tekstu ZR) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17, 12/18, 2/19 – dalje u tekstu KU). - odredbu članka 73. stavka 1. ZR-a, kojom je propisano da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana
pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, - odredbu članka 73. stavka 5. ZR-a, kojom je propisano da ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, uredit će se vrijeme i način korištenja ovoga odmora, - odredbu članka 10. stavka 1. KU-a, kojom je propisano da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, - odredbu članka 10. stavka 2. KU-a, kojom je propisano da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, - odredbu članka 10. stavka 3. KU-a, kojom je propisano da se vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja u radno vrijeme i da se ne može odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena, - odredbu članka 42. KU-a, kojom je propisano da ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.
15.1. Vezano uz tvrdnju tužitelja da je tuženica bila u obvezi voditi evidenciju kada i kako svaki od zaposlenika koristi pravo na dnevnu stanku, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da takva obveza ne proizlazi iz odredaba članka 73. stavka 1. ZR-a, članka 10. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i članka 8. stavak 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine", broj 32/15, 97/15 i 73/17 – dalje u tekstu: Pravilnika) koji propisuje minimalan sadržaj evidencije o radnom vremenu, kao i da nije propisano da se u okvir vremenu dnevnog odmora radniku mora omogućiti odlazak izvan mjesta na kojem obavlja rad.
16. Analizirajući iskaze tužitelja i svjedoka drugostupanjski sud, dovodeći ih u vezu sa materijalnim dokazima, prihvaća u potpunosti zaključak prvostupanjskog suda da su u utuženom razdoblju postojale iznimne situacije kada tužitelj zbog prirode posla nije mogao u cijelosti iskoristiti stanku tijekom radnog dana, ali da su to bile iznimne situacije, i da te situacije tužitelj nije evidentirao i od poslodavca zatražio da mu u skladu s odredbom članka 42. KU-a , u zamjenu za neiskorištenu stanku omogući korištenje slobodnih dana.
17. Zbog navedenog, smatrajući da je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 135. ZR-a, a vezi s člankom 73. stavkom 1. ZR-a i članka 42. KU, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, ovaj drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja glede odluke o glavnoj stvari kao neosnovanu.
18. Djelomično je osnovana žalba tužitelja glede odluke o troškovima postupka jer se tužitelj pravilno poziva na pravne stavove izražene u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 89/2021-2. od 2. ožujka 2021. vezanu uz eventualnu povredu članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija).
18.1. Činjenica je da se da se pozivanje na članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ne može tumačiti isključivo na način da bi odredba članka 154. stavka 1. ZPP-a, u sporovima protiv Republike Hrvatske, prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici, sama po sebi bila protivna članku 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju, jer iz analize sadržaja odluka u predmetima pred Europskim sudom za ljudska prava na koje se poziva tužitelj (K. protiv H. i C. i B. protiv H.) i država čiji proračun nije neograničen treba uživati zaštitu od neutemeljenih parnica. S druge strane ovdje se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka, jer tuženicu R. H. zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik.
18.2. Zbog navedenog treba striktno voditi računa da se odlukom o troškovima postupka postigne pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužitelja ne predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.
18.3. U konkretnom slučaju, iako se ne može s izvjesnošću tvrditi da je zahtjev tužitelja bio potpuno neopravdan, činjenica je da je izgubio spor u cijelosti i da je tuženica imala opravdane troškove postupka, jer je bila prisiljena ući u spor.
18.4. Međutim, troškovi postupka u ukupnom iznosu 829,52 eura / 6.250,00 kuna1 koji su tuženici dosuđeni su po ocjeni ovog drugostupanjskog suda previsoki jer sud nije dovoljno vodio računa o članku 155. ZPP-a, a osim toga visina dosuđenih troškova predstavlja prekomjerni teret za tužitelja.
18.5. Po ocjeni drugostupanjskog suda sukladno odredbi članka 155. ZPP-a, tuženica je imala pravo na radnje kojim bi se obranila od neosnovanog tužbenog zahtjeva, a te radnje su odgovor na tužbu i ročišta na koja je morala pristupiti kako bi otklonila moguće negativne posljedice koje su za nju mogle proizaći. Stoga je kao osnovane troškove trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/156, 37/22 dalje Tarifa) u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročište održano 1. rujna 2020. u visini od 50 bodova prema Tbr. 9. točki 2. jer se radi o pripremnom ročištu, te trošak pristupa na dva ročišta prema Tbr. 9. točki 1. Tarife na kojima su se izvodili dokazi od 100 bodova po ročištu, odnosno sveukupno 350 bodova. Kako je tuženica troškovnikom zatražila trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, ovaj drugostupanjski sud opravdanim troškom smatra trošak u iznosu od 464,53 eura/3.500,00 kuna.
18.6. Navedenim je iznosom, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postignuta pravična ravnoteža odnosno plaćanje navedenih troškova za tužitelja neće predstavljati prekomjerni teret.
19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan jer je tužitelj uspio samo u dijelu žalbe na odluku o troškovima postupka.
20. Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer navodi odgovora na žalbu nisu bili relevantni za odluku drugostupanjskog suda.
21. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.
22. U ne pobijanom dijelu (točka III. izreke) prvostupanjska presuda ostaje ne izmijenjena.
Slavonski Brod, 22. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić