Republika Hrvatska Trgovački sud u Splitu, 21000 Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj P-491/2022-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari
tužitelja TEB INFORMATIKA d.o.o., Zagreb, Ulica Pavla Štoosa 1 a, OIB:
21203480510, zastupan po Filipu Galiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pećarević
& Relić iz Zagreba, protiv tuženika MARINA KREMNIK d.o.o., Primošten, Splitska 22-
24, OIB: 33994182010, zastupan po punomoćnici Ana-Marija Grubišić Čabraja,
odvjetnica iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne
rasprave zaključene dana 4. listopada 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika
tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 31. listopada 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 3. listopada 2024. koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos izvršen u postupku izravne naplate
pred Financijskom Agencijom po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika MARINA
KREMIK d.o.o., Primošten, Splitska 22-24, OIB: 33994182010, protiv tužiteljica-
ovršenika TEB INFORMATIKA d.o.o. iz Zagreba, Ulica Pavla Štoosa 1A, OIB:
21203480510, a koja se vodi temeljem bjanko zadužnica, potvrđenih po javnom
bilježniku Dubravki Grladinović, posl.br. Ovrv-1153/2014 na iznos od 13.272,28 EUR
(100.000,00 kn) i OV-1154/2014 na iznos od 7.681,73 EUR (57.878,00 kn), obje od

31.03.2014., u ukupnom iznosu od 20.954,01 EUR ()157.878,00 kn).

Nalaže se tuženiku MARINA KREMIK d.o.o., Primošten, Splitska 22-24, OIB:
33994182010 da isplati tužitelju TEB INFORMATIKA d.o.o. iz Zagreba, Ulica Pavla
Štoosa 1A, OIB: 21203480510 iznos od 10.918,82 EUR sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od dana 29. siječnja 2022. godine pa do isplate po stopi uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.

Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u roku od 15 dana, sa
zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate.“

2 Poslovni broj: P-491/2022-26

r i j e š i o j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 10.433,36 EUR-a (78.610,15 kn)
sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. siječnja 2022. pa do
isplate po stopi uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku
troškove parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 EUR-a, dok se zahtjev tuženika za
više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR-a, odbija
kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda je dana 1. veljače 2022. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je rješenjem Općinskog građanskog suda u
Zagrebu poslovni broj Ovr-3858/2021 od dana 12. siječnja 2022. godine odbijen
prijedlog ovršenika ovdje tužitelja za odgodom izdavanja naloga za prijenos
zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom
temeljem ovršnih isprava-bjanko zadužnica poslovni broj OV-1153/2014 i OV-
1154/2014 od 31. ožujka 2014. potvrđene po javnom bilježniku Dubravki Grladinović.
Zaključkom od 12. siječnja 2022. da je upućen ovršenik ovdje tužitelj pokrenuti parnicu
radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz
razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 9. i 11. Ovršnog zakona u roku od 15
dana od primitka tog rješenja. Ovršenik ovdje tužitelj da je navedeno rješenje i
zaključak zaprimio dana 19. siječnja 2022. te da se nalazi unutar roka propisanog za
podnošenje predmetne tužbe.

3. Dana 29. studenog 2021. na računima tužitelja da je evidentirana izravna
naplata bjanko zadužnica potvrđenih po javnom bilježniku Dubravki Grladinović
poslovni broj Ovrv-1153/14 na iznos od 100.000,00 kn i OV-1154/14 na iznos od

57.878,00 kn obje od 31. ožujka 2014. u ukupnom iznosu od 157.878,00 kn. Temeljem
te dvije zadužnice tužitelju da je inicijalno ustegnut iznos od 65.862,83 kn, dok je
preostali iznos na naplatu: 5.000,00 kn na ime predujma za namirenje troškova
stečajnog postupka; iznos od 34.137,17 kn na ime zadužnice OV-1153/2014, te iznos
od 58.878,00 kn na ime zadužnice OV-1154/2014, te 1.000,00 kn na ime troškova
ovrhe po zadužnici OV-1154/14. U trenutku prijenosa tužitelju da je prenesen iznos od

157.878,00 kn.

4. Tražbina tuženika zbog koje je isti pokrenuo postupak izravne naplate
zadužnice OV-1153/14 i OV-1154/14 pred Finom da je prestala prijebojem. Stranke da
su bile u kontinuiranom ugovornom odnosu od 2004. do 2020. temeljem ugovora o
poslovnoj suradnji koji da su sklapani na način da je prvi sklopljen na period od 1.
siječnja 2005. do 31. prosinca 2009., a kasniji da su sklapani na razdoblje od 1 godine.
Predmetni ugovorni odnos da je završio s danom 31. prosinca 2020. Temeljem tih
ugovora tužitelj da je koristio tuženikovu marinu za stacioniranje plovila, dok je tuženik
omogućavao vez za plovila, pružao mu druge usluge vezano za održavanje i popravak

3 Poslovni broj: P-491/2022-26

plovila, pogonskih strojeva i opreme, kao i ugostiteljske i druge usluge. Također da je
tužitelju omogućeno korištenje poslovnog prostora uz naknadu. S druge strane tuženik
da se obvezao tužitelju umanjiti iznos naknade za korištenje poslovnog prostora za
iznos priznatog investicijskog ulaganja u iznosu od 23.501,43 EUR-a i to na način da
će tuženik umanjivati mjesečni iznos naknade za poslovni prostor za 50% do visine
priznatog iznosa. Povrat ugovorenog iznosa investicijskog ulaganja da je imao biti
izvršen kroz umanjenje godišnje naknade za korištenje predmetnog poslovnog
prostora. Međutim, takvo umanjenje da nije u cijelosti podmirilo ovršenikovu tražbinu
kroz godine. Slijedom iznijetog potraživanje da je u trenutku prestanka ugovornog
odnosa tužitelja prema tuženiku iznosilo 145.849,83 kn. S druge strane tuženik da je
imao potraživanje prema tužitelju u iznosu od 157.878,80 kn. Kako su postojala
međusobna dospjela potraživanja stranaka tužitelj da je tuženiku uputio izjavu o
prijeboju od dana 16. studenog 2021. koja je dostavljena tuženiku preporučenom
pošiljkom sa povratnicom. Razliku u iznosu od 12.028,98 kn ovršenik da se je obvezao
podmiriti u roku od 15 dana od davanja izjave o prijeboju. Tako u trenutku podnošenja
zadužnica na naplatu preostali dug ovršenika prema ovrhovoditelju da je iznosio
isključivo 12.098,97 kn koji da je podmiren dana 24. studenog 2021. Tražbine stranaka
da su prestale prijebojem u skladu s člankom 95. Zakona o obveznim odnosima.
Poziva se na primjenu odredbe članka 195. i članka 196. Zakona o obveznim
odnosima. Unatoč izjavi o prijeboju koju tuženik nije osporavao, niti ičim dovodio u
pitanje ovrhovoditelj da dana 29. studenog 2021. podnosi zadužnice na naplatu koje
glase na iznos od 157.878,00 kn, a koliko je iznosila tražbina po izjavi o prijeboju.

5. U ovršnom predmetu Ovr-3858/21 ovrhovoditelj ovdje tuženik da je istakao
prigovor zastare. Ugovorom o poslovnoj suradnji da je preuzeta obveza povrata
investicijskog ulaganja kroz odgovarajuća umanjenja naknada. Niti ugovorom o
poslovnoj suradnji, niti drugim sporazumom među strankama da nije ugovoren rok u
kojem bi bio izvršen povrat cjelokupnog ugovorenog iznosa investicijskog ulaganja, pa
slijedom toga da se ima smatrati da će se umanjena naknada vršiti sve do cjelovite
kompenzacije ugovorenog iznosa investicijskog ulaganja. Danom raskida ugovora o
poslovnoj suradnji iznos investicijskog ulaganja da nije bio namiren u cijelosti, a samom
činjenicom prestanka ugovora o poslovnoj suradnji da je prestala i mogućnost
ovršenikove cjelovite namire (kompenzacije) iznosa investicijskog ulaganja. Stoga da
se kao dan dospijeća iznosa nenamirenog iznosa investicijskog ulaganja ima smatrati
slijedeći dan koji slijedi nakon dana raskida ugovora o poslovnoj suradnji. Poziva se
na primjenu članka 183. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a ovršenik da je
postupio u skladu s tom odredbom izjavom o prijeboju od dana 16. studenog 2021.
Primjenom odredbe iz članka 214. stavak 2. i članka 215. stavak 1. Zakona o obveznim
odnosima zastara ovršenikova predmetnog potraživanja da je počela teći od dana
tuženikovog raskida o poslovnoj suradnji. Tužiteljeva izjava o prijeboju da je učinjena
stoga unutar vremena roka zastare i zastara njegovog potraživanja da nije nastupila.
Tužitelj da smatra da se u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom
agencijom postupanjem tuženika koji je podnio dvije zadužnice na naplatu usprkos
tome što je tražbina sukladno zakonu prestala prijebojem i nije zastarjela ispunili
žalbeni razlozi propisani člankom 50. stavak 1. točka 7. i 9. jer da tuženik nije ovlašten
tražiti ovrhu temeljem navedene ovršne isprave, a osim toga tražbina da je prestala na
temelju činjenice (prijeboj) koja je nastala nakon izdavanja bjanko zadužnica temeljem
kojih je tuženik zatražio izravnu naplatu.

4 Poslovni broj: P-491/2022-26

6. Tužba da se podnosi temeljem ovlasti iz članka 52. Ovršnog zakona, a iz
razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 7. i 9.-11. OZ-a , pa predlaže sudu
donošenje presude kojom bi se proglasila nedopuštenom pljenidba i prijenos u
izvršenom postupku izravne naplate pred Finom, a koja se vodi temeljem bjanko
zadužnica potvrđenih po javnom bilježniku Dubravki Grladinović poslovni broj Ovrv-
1153/14 na iznos od 100.000,00 kn i OV-1154/14 na iznos od 57.878,00 kn obje od

31. ožujka 2014. u ukupnom iznosu od 157.878,00 kn, naložiti tuženiku da isplati
tužitelju iznos od 160.878,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te
obvezati tuženika da naknadi tužitelju troškove postupka sa pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama.

7. Kod ovog suda je dana 30. rujna 2022. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika
kojim potvrđuje da su stranke bile u poslovnom odnosu u razdoblju od 2004. do 2020.
temeljem 12 Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenim na određeno vrijeme u razdoblju
od 1-5 godina. Osporava da je tuženikova tražbina prestala prijebojem. Navodi kako
je tuženik prije podnošenja predmetnih zadužnica na izravnu naplatu imao potraživanje
prema tužitelju u iznosu od 157.878,00 kn, što među strankama nije sporno. Tužitelj
da je 2004. imao potraživanje od 23.501,43 EUR-a na ime priznatog ulaganja u
prostore tuženika. Stranke da su ugovorile kako će tužiteljevo potraživanje podmirivati
umanjenjem iznosa koji je tužitelj plaćao tuženiku za korištenje poslovnog prostora, i
to u iznosu od 50% naknade za korištenje prostora, tijekom 8 godina (ugovorima u
razdoblju 2004.-2012.). Tužiteljeva tražbina da je namirena umanjenjem naknada za
korištenje do 2012. Od 2013. do 2019. stranke da su svake godine sklapale nove
ugovore u kojima više nisu utvrđivale postojanje tužiteljeve tražbine temeljem priznatog
ulaganja, a naknada za korištenje da je ugovorena u duplo većem, tržišnom iznosu. U
ovom trenutku tražbina tužitelja da ne postoji. Tuženik da je 2012. izjavio prijeboj u
kojem je svoju nespornu obvezu nastojao prebiti s nepostojećom tražbinom prema
tuženiku. Dakle, u trenutku izjave o prijeboju da nisu postojale pretpostavke iz ZOO-
a, jer da ne postoji uzajamnost dospjelih potraživanja. Ističe kako nisu ispunjeni žalbeni
razlozi iz članka 50. Ovršnog zakona na koje se tužitelj poziva. Jedina tražbina koja
je prestala da je upravo tužiteljeva tražbina a ne tuženikova. Stoga predlaže sudu odbiti
zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

8. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, a u podnesku zaprimljenom kod
suda 26. listopada 2022., tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava
navod tuženika da činjenica što se u kasnijim razdobljima (tj. od 2013. do 2020.) u
ugovorima ne spominje predmetno investicijsko ulaganje ni na koji način ne implicira
da je povrat odista i izvršen i isti da nisu uređivali da je tužiteljevo potraživanje prestalo
postojati. Ustraje u tvrdnji da je tužiteljeva tražbina dospjela u trenutku kada je tuženika
pozvao na plaćanje, odnosno davanje izjave o prijeboju. Osporava prigovor zastare.

9. Obzirom da je tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od

3. listopada 2024. smanjio tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu sa iznosa od

160.878,00 kn (koji iznos odgovara iznosu od 21.352,18 EUR-a) kojeg je potraživao u
tužbi, na iznos od 10.918,82 EUR-a (82.267,85 kn) što daje razliku iznosa od

10.433,36 EUR-a (78.610,15 kn), te kako smanjenje tužbenog zahtijeva ima značaj
djelomičnog povlačenja tužbe, kojem se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe
članka 193. stavak 2. . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,
155/23, dalje ZPP-a) odlučeno kao u točci I. izreke rješenja.

5 Poslovni broj: P-491/2022-26

10. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izveo dokaz
knjigovodstveno financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Anisji Bešlić iz
trgovačkog društva Jut d.o.o. ,pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog
dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

11. Predmet spora, a sukladno konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja
iz podneska od 3. listopada 2024., je tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja
nedopuštenom pljenidba i prijenos izvršen u postupku izravne naplate pred
Financijskom Agencijom temeljem bjanko zadužnica, potvrđenih po javnom bilježniku
Dubravki Grladinović, posl.br. OV-1153/2014 na iznos od 13.272,28 EUR (100.000,00
kn) i OV-1154/2014 na iznos od 7.681,73 EUR (57.878,00 kn), obje od 31.03.2014., u
ukupnom iznosu od 20.954,01 EUR (157.878,00 kn), kao i zahtjev da se naloži
tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.918,82 EUR-a sa pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama.

12. Iz stanja spisa proizlaze slijedeće činjenice:

-da su stranke bile u međusobnom poslovnom odnosu u razdoblju od 2004. sve do

2020. temeljem 12 Ugovora o poslovnoj suradnji, a prema kojima tužitelj dovodi i
stacionira svoja plovila-jahte u marinu tuženika, a u cilju komercijalnog korištenja, dok
tuženik kao pružatelj usluga u svojoj marini omogućava privez istih sa sadržajem
operativno-tehničkog i uslužnog servisa receptivo-ugostiteljskih objekata;
- da su predmetni Ugovori o poslovnoj suradnji sklapani na određeno vrijeme u rasponu
od 1-5 godina;

- da je tužitelj 2004. imao prema tuženiku potraživanje od 23.501,43 EUR-a na ime priznatog ulaganja u prostore tuženika;

- da je u Ugovorima koji su se odnosili za razdoblje od 2003. do 2012. ugovoreno
umanjenje naknade tužitelju za iznos investicijskog ulaganja, dok u ugovorima koji su
se odnosili na naredno razdoblje od 2013. do 2019. nisu sadržavale odredbu o
umanjenju naknade tužitelju za iznos investicijskog ulaganja, već je u istima
regulirana u članku 18. visina naknade;

-da se je u Ugovoru iz 2003. (članak 8) tuženik kao pružatelj usluga obvezao umanjiti
iznos naknade za korištenje poslovnog prostora tužitelju kao korisniku usluge za iznos
investicijskog ulaganja u poslovni prostor prema računu ili troškovniku ulaganja koji je
odobren od strane pružatelja usluga;

- da se je u Ugovoru iz 2004.( koji je sklopljen na period od 5 godina, tj. za razdoblje
od 1. siječnja 2005. do zaključno 31. prosinca 2009.) tuženik kao pružatelj usluga
obvezao umanjiti iznos naknade za korištenje poslovnog prostora tužitelju kao
korisniku usluge za iznos priznatog investicijskog ulaganja u iznosu od 23.501,43
EUR-a prema troškovniku u prilogu tog Ugovora (članak 8. stavak 3.), te da su stranke
ugovorile da će u skladu sa stavkom 3. tog članka pružatelj usluga umanjivati mjesečni
iznos naknade za poslovne prostore iz stavka 1. tog članka za 50% do visine priznatog
iznosa iz troškovnika;

- da je u Ugovoru iz 2011. (sklopljen na period od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca

2012.) ugovoreno da je mjesečni iznos naknade reguliran u skladu s priznatom
investicijom u iznosu od 23.501,43 EUR-a prema troškovniku u prilogu (članak 13.
točka 2.);

- da je tuženik tužitelju dostavio izvod otvorenih stavki od 31. prosinca 2019. (list 116
spisa) prema kojemu otvorene stavke sukladno računima specificiranima u istome
ukupno iznose 79.185,33 kn, a koja isprava je potpisana i ovjerena žigom tuženika, te

6 Poslovni broj: P-491/2022-26

u znak potvrde usklađenosti sa datumom 5. veljače 2020. potpisana i ovjerena žigom
tužitelja;

- da je tužitelj tuženiku dana 16. prosinca 2021. temeljem odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima dao izjavu o prijeboju (list 52 spisa);

- da je tuženik dopisom od 28. rujna 2021. (list 117 i 118 spisa) naslovljenim kao:
Očitovanje na vašu "izjavu o prijeboju" od 20. rujna 2021., naveo kako istu ne priznaje
iz razloga specificiranih u istome, te da ukoliko je i postojao nekakav dug da je isti
svakako zastario;

- da je tužitelj predao tuženiku predmetne bjanko zadužnice ovjerene kod javnog
bilježnika Dubravke Grladinović iz Zagreba pod brojem OV-1153/14 od 31. ožujka

2014. na iznos od 100.000,00 kn, te pod brojem OV-1154/14 od 31. ožujka 2014. na
iznos od 57.878,00 kn, a koji je tuženik podnio na naplatu 29. studenog 2021.;
- da je kod Općinskog suda u Zagrebu 3. prosinca 2021. zaprimljen prijedlog ovdje
tužitelja kao ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, te žalba nakon
proteka roka;

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 27 Ovr-
3858/2021-4 od 12. siječnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika od 3. prosinca 2021. za
odgodom izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava po predmetnim
zadužnicama, te da je zaključkom istog poslovnog broja i nadnevka upućen ovršenik
da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja
pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog
odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. i 11. Ovršnog zakona, te je pozvan u roku od
15 dana od dana takvog postupanja dostaviti sudu dokaz o istome;

- da je tužitelj podnio pravovremenu tužbu u ovoj pravnoj stvari radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom (izvršeni uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni
broj Ovr-3858/202119), budući je ovršenik ovdje tužitelj rješenje Ovr-3858/2021 od 12.
siječnja 2022. zaprimio dana 19. siječnja 2022., dok je tužba ovom sudu podnesena
dana 1. veljače 2022.

13. Upravo sukladno sadržaju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu
tužitelj je pokrenuo ovaj parnični postupak i postavio tužbeni zahtjev.

14. Prema odredbi članka 52. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine"
112/12, 25/13, dalje OZ-a) ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 46. stavak 1.
točka 7. i točka 9-11 tog Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju
radi očitovanja u roku od 8 dana. Prema stavku 2. istog članka ako ovrhovoditelj prizna
postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu.
Prema stavku 3. istog članka propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih
razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, će sud prvog stupnja donijeti bez odgode
rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja
pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. tog
članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

15. Prema odredbi članka 55. stavak 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na
koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u
povodu koje je upućen u parnicu. U ovoj parnici sud je, dakle, ovlašten ispitivati samo
žalbene navode zbog kojih je tužitelj kao ovršeni upućen u parnicu, a sukladno odredbi
članka 55. stavak 3. OZ-a, odnosno sud je vezan samo razlozima zbog kojih je žalba
protiv rješenja o ovrsi izjavljena.

7 Poslovni broj: P-491/2022-26

16. Budući je tužitelj upućen u parnicu iz razloga propisanim člankom 50. stavak

1. točka 9 i 11. OZ-a, to je u ovom postupku trebalo utvrditi postojanje tih žalbenih
razloga, odnosno: prestanak tražbine te zastaru, uzimajući pri tom u obzir samo one
razloge istaknute u žalbi protiv rješenja o ovrsi, odnosno u tužbi, koji se odnose na
prethodno navedeni zakonom propisani razlog zbog kojeg se upućuje u parnicu, dok
svi ostali razlozi ne mogu biti predmetom ovoga spora.

17. Razlozi određeni člankom 50. stavak 1. točka 1 do 8 OZ-a su slijedeći:
stavak 1.-nedostatak svojstva ovršne isprave, stavak 2.-nedostatak ovršnosti, stavak

3.-ovršna isprava stavljena izvan snage, stavak 4.-ako su se stranke javnom ili po
zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave,
sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave trajno ili za određeno
vrijeme tražiti ovrhu "pactum de non exequendo", stavak 5.-protek roka za traženje
ovrhe, stavak 6.-izuzeće od ovrhe i ograničenje ovrhe, stavak 7.-nedostatak
legitimacije, stavak 8.-neispunjenje uvjeta, jesu tzv. opugnacijski žalbeni razlozi kojima
se osporava dopustivost ovrhe zato što nema pretpostavke za njenu provedbu premda
inače postoji tražbina i ovršna isprava. Razlozi određeni člankom 50. stavak 1. točka
9 do 11. i to stavak 9.-prestanak tražbine, stavak 10.-trajna ili privremena nemogućnost
ispunjenja tražbine, stavak 11.-zastara, jesu tzv. opozicijski žalbeni razlozi koji se ističu
protiv samog zahtijeva, a temelje se na okolnostima koji su nastupili nakon momenta
na koji se odnosi pravomoćnost odluke.

18. Što se tiče razloga iz članka 46. stavak 1. točka 9. OZ-a-prestanak tražbine, za navesti je slijedeće:

19. Iz stanja spisa proizlazi kako nije sporno da je tužitelj 2004. imao
potraživanje od 23.501,43 EUR-a na ime priznatog ulaganja u prostore tuženika.

20. Isto tako iz stanja spisa proizlazi kako nije sporno da je tuženik prije
podnošenja predmetnih zadužnica na izravnu naplatu imao potraživanje prema
tužitelju u iznosu od 157.878,00 kn.

21. Sporno je je li temeljem jednostrane izjave tuženika o kompenzaciji od 16.
prosinca 2021. nakon ispunjenja zakonskih uvjeta prijeboja iz članka 196. i 197. ZOO-
a prijeboj već nastao, te da li je na taj način prestala tražbina tužitelja prema tuženiku
i posljedično navedenom je li predmetna ovrha nedopuštena.

22. Odredbom članka 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu
sa protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive
stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

23. Odredbom članka 196. ZOO-a propisano da prijeboj ne nastaje čim se
ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, a nakon izjave o prijeboju da
se smatra da je učinak preboja nastao onog trenutka kada su se ispunile pretpostavke
za to.

24. Dužnik ima pravo izvršiti prijeboj tražbine koju ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje od njega ako su obje tražbine kompenzibilne i dospjele.

8 Poslovni broj: P-491/2022-26

25. Na okolnosti međusobnog potraživanja stranaka iz Ugovora o poslovnoj
suradnji, te jesu li tražbine među strankama prestale i ako jesu na koji način i kada sud
je proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Anisiji Bešlić
iz pravne osobe Jut d.o.o. za knjigovodstveno i financijsko vještačenje.

26. Vještak knjigovodstveno financijske Anisja Bešlić iz pravne osobe Jut d.o.o.
(pisani nalaz i mišljenje od 2. travnja 2024. - list 143 do174 spisa; dopuna vještva od

2. srpnja 2024. – list 195 do 199 spisa) je utvrdila da prema Ugovorima o poslovnoj
suradnji međusobne tražbine stranaka nisu prestale. Ugovorom o poslovnoj suradnji
da je utvrđen iznos priznatog ulaganja od 23.501,43 EUR-a, a ona da je mišljenja da
tijekom raspravljanja treba utvrditi je li u iznos priznatog ulaganja uračunat PDV, glede
čega su suprotni navodi stranaka-tuženik tvrdi da je uračunat PDV, dok tužitelj tvrdi da
nije. Kako bi se tijekom raspravljanja omogućilo saznanje koliko tuženik duguje tužitelju
s osnova priznatog ulaganja vještak je izradio tri varijante u kojima je uračunat iznos
ovrhe prema zadužnici u iznosu od 145.849,83 kn i to: 1.) tuženik duguje tužitelju iznos
od 2.770,17 EUR-a (tablica 10, kolona br. 6, red br. 6) ukoliko je priznat iznos ulaganja
uračunat u PDV te ukoliko se priznaje iznos ulaganja isključivo prema odredbama iz
pojedinih ugovora u kojima se striktno navodi priznavanje ulaganja, sve prema
obračunu tuženika iz tablice broj 2; 2.) tuženik duguje tužitelju iznos od 8.255,79 EUR-
a (tablica broj 12, kolona br. 6., red toč. br. 6) ukoliko je u priznat iznos ulaganja
uračunat PDV te ukoliko priznat iznos ulaganja iznosi 50% od visine zakupa, a koji
iznosi su navedeni u svim ugovorima do zaključno 1. siječnja 2013. se prema obračunu
vještaka u tablici broj 4.; 3.) tuženik duguje tužitelju iznos od 10.918,82 EUR-a (tablica
br. 14. točka kolona br. 6. red. br. 6.) ukoliko u priznati iznos ulaganja nije uračunat
PDV te ukoliko priznat iznos ulaganja iznosi 50% od visine zakupa, a koji iznosi su
navedeni u svim ugovorima do zaključno 1. siječnja 2013. sve prema obračunu
vještaka u tablici broj 5. U dopuni vještva glede prijedloga tužitelja da vještak u tablici
13 promijeni iznose na način da iznos od 737,70 EUR-a, odnosno 5.553,77 kn pribroji
stavkama u tablici broj 13, kako je to označeno u točkama a,b,c,d,e, te da iznos od
737,70 EUR-a, odnosno 5.553,77 kn pribroji stavkama u tablici broj 14 kako je
naznačeno pod točkama a,b,c,d,e,f da ne može udovoljiti jer da te tablice nisu tablice
koje je kreirao vještak, nego podaci iz knjigovodstvenih kartica dostavljenih od strane
tužitelja i tuženika. Vještak je glede protivljenja tuženika izračunu vještaka jer da su
iznosi naknade iz predmetnih ugovora umanjeni za 50% pa da je matematički netočno
ponovno umanjivati već umanjen iznos naknade za jednu polovinu, navodi da nije
potrebno raditi izračun, jer da je isti izračun sadržan u tablici broj 2 vještak, te je u
dopuni vještva dao korekciju tablice broj 3 kolona broj 7 na način da je za sve stavke
upisao napomenu s PDV-om.

27. Stranke nisu imale daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.
Vještvo sudskog vještaka sud prihvaća kao objektivno i stručno, dok u dijelu u kojem
vještak ukazuje da je potrebno utvrditi činjenice je li u iznos ulaganja uključen PDV, te
je li sve iznose zakupa i svih ugovora trebalo umanjiti za 50% ili se umanjenje od 50%
odnosi samo na određene ugovore (dopuna vještva), za navesti je da se radi o
tumačenju odredbi ugovora kao pravnom pitanju, a što je zadaća suda.

28. Iz isprava priloženih spisu-Ugovor za razdoblje od 2004. do 2012. proizlazi
da su upravo u tom razdoblju postojale međusobne tražbine stranaka (tražbina tužitelja
za usluge po Ugovorima; tražbina tuženika po osnovi investicijskog ulaganja). Nakon

9 Poslovni broj: P-491/2022-26

tog perioda, tj. u razdoblju od 2013. do 2020. sukladno sadržaju predmetnog Ugovora sud zaključuje da su daljnje nastajale samo tražbine ovdje tuženika prema tužitelju.

29. Sud prihvaća varijantu izračuna vještaka glede dugovanja tuženika prema
tužitelju prema kojoj tuženik duguje tužitelju iznos od 2.770,17 EUR-a, tj. varijanta 1.)
(naprijed navedena). Uporište za prihvaćanje navedene varijante dugovanja sud nalazi
u odredbama ugovora. Sud nalazi da su odredbe Ugovora o načinu obračuna PDV-a
̶ u svim sklopljenim Ugovorima cijene su navedene sa PDV-om (članak 11. Ugovora
iz 2003., 2004., članak 14. Ugovora iz 2010. i 2011.) i umanjenju naknade za izvršena
ulaganja (članak 8. Ugovora iz 2003. i 2004., članak 13. Ugovora iz 2011., dok u
Ugovoru iz 2010. se ne navodi umanjenje od 50% u članku 13.) jasne i da nije bilo
potrebe za njihovim tumačenjem u smislu odredbe članka 319. ZOO-a. Prilikom
tumačenja ugovora, njegove se odredbe primjenjuju onako kako glase. Naime, riječi
pisanog ugovora su jasne te se ne može dokazivati da je volja sastavljača bila drukčija,
jer se tumačenje jasnih odredaba ugovora protivi pojmu i smislu tumačenja. Stoga je
sud prihvatio varijantu 1.) dugovanja.

30. Sve ukoliko drugostupanjski sud ne bi prihvatio izneseno pravno stajalište
ovog suda u pogledu po ovom sudu prihvaćene varijante dugovanja tuženika prema
tužitelju-varijanta 1.), za navesti je da je u odnosu na sve tri izrađene varijante, tj.
varijanta 1.), 2.), 3.) osnovan po tuženiku istaknuti materijalno pravni prigovor zastare
koji ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja. Navedeno iz slijedećih
razloga:

31. Zastarjela tražbina se ne može osnovano staviti u prijeboj.

32. Odredbom članka 198. stavak 1. ZOO-a propisano je da se dug može prebiti
sa zastarjelom tražbinom samo ako ona nije bila zastarjela u času kada u se stekle
pretpostavke prijeboja.

33. Prema stavku 2. članka 198. ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je
jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine
istaknuo prigovor zastare.

34. Iz sadržaja izjave o prijeboju od 16. prosinca 2021. proizlazi da je tužitelj
tuženiku temeljem odredbe članka 195. ZOO-a dao izjavu o prijeboju međusobnih
novčanih potraživanja i to tražbine tuženika temeljem računa izdanih na osnovu
Ugovora o korištenju veza broj 33-D/2021 od 14. prosinca 2020. u ukupnom iznosu od

157.878,80 kn i tražbine tužitelja temeljem odredbi iz članka 8. Ugovora o poslovnoj
suradnji od 29. prosinca 2004. i svih naknadno sklopljenih Ugovora o poslovnoj
suradnji zaključeno sa Ugovorom sklopljenim 20. prosinca 2019., a s osnova
neplaćene razlike iznosa priznatog investicijskog ulaganja u iznosu od 145.849,83 kn.
Razliku tražbine u iznosu od 12.028,97 kn u korist tuženika preostale nakon prijeboja
tužitelj se obvezao isplatiti tuženiku.

35. Kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da je
tužitelj po osnovi predmetnih Ugovora sklopljenih u razdoblju od 2004. do 2012. imao
tražbinu prema tuženiku po osnovu investicijskog ulaganja (dok su u daljnjem
razdoblju-od 2013. do 2020., kako je to naprijed navedeno, nastajale samo tražbine
tuženika prema tužitelju), to je tražbina tužitelja dospjela najkasnije protekom 2012.

10 Poslovni broj: P-491/2022-26

Primjenom odredbe članka 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana
kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine
slučajeve nije što drugo propisano . Tako je tužitelj u odnosu na nepomirenu tražbinu
na ime izvršenih ulaganja trebao zahtijevati ispunjenje odmah po isteku Ugovora iz

2012., te je petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, koji se ima primijeniti,
istekao najkasnije završetkom 2017. Tužitelj stavlja u prijeboj svoju tražbinu s
tražbinom tuženika po računu broj 33-D/2021 od 14. prosinca 2020. Tražbina tužitelja
je dakle zastarjela u trenutku dospijeća tuženikovog potraživanja (2020.) koje stavlja u
prijeboj. Sukladno članku 198. ZOO-a takva zastarjela tražbina se ne može staviti u
prijeboj izjavom o prijeboju od 20. rujna 2021. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao
u izreci ove presude.

36. Vezano za dokazne prijedloge tužitelja s ročišta od 4. listopada 2024. radi
izvođenja dokaza saslušanjem ZZ stranaka, uz obrazloženje da postoje varijante
potraživanja tužitelja prema tuženiku, te da nalaz i mišljenje vještaka sugerira da bi
možda trebalo iste saslušati za navesti je da isti ne samo da ne predstavlja konkretan
dokaz koji bi sud trebao provesti, nego je isti i predložen nakon zaključenja prethodnog
postupka u ovoj pravnoj stvari, pa isti sud nije uzeo u obzir(članak 299. stavak 3. ZPP-
a).

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1.,
člank37. a 155. i članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje:
OT-a), kao i važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama
("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023-dalje: ZSP).

Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava odgovora
na tužbu od 30. rujna 2022. (TBR 8. toč. 1. OT-a) –250 bodova, trošak zastupanja na
ročištu od 2. lipnja 2023., 11. listopada 2023., 19. lipnja 2024. (TBR 9. toč. 2. OT-a) -
po 125 bodova, trošak sastava podneska od 6. veljače 2024., te od 6. svibnja 2024.
(TBR 8. toč. 1. OT-a) – po 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 4. listopada

2024. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – 250 bodova , odnosno ukupno 1.375 bodova. Kako
vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT-a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno

2.750,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 687,50 EUR-a ,daje iznos
od ukupno 3.437,50 EUR-a.

Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak
od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2023., 11. listopada 2023.,

19.lipnja 2024., pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, odnosno sud je odbio zahtjev tuženika
za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 937,50
EUR-a.

38. Radi navedenoga odlučeno je kao u točci II. izreke rješenja.

U Splitu, 31. listopada 2024.

S U D A C

IVANA MADUNIĆ

11 Poslovni broj: P-491/2022-26

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu
RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove
presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

- Odvjetnik Filip Galić, Zagreb;
- Odvjetnik Ana-Marija Grubišić Čabraja, Zagreb;
- u spis