Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj Kž-461/2024-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-461/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene B. K., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), povodom žalbe okrivljene na presudu Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-120/2021-23 od 4. prosinca 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2024., u odsutnosti okrivljene B. K., branitelja okrivljene N. S., odvjetnika iz V., privatnog tužitelja D. P. i opunomoćenice privatnog tužitelja Ž. M., odvjetnice iz V.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljene B. K. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu okrivljena B. K. proglašena je krivom za počinjenje kaznenog djela protiv časti i ugleda, klevetom, opisano i kažnjivo po članku 149. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu KZ/11).
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. KZ/11 okrivljenoj B. K. izrečena je novčana kazna od 30 (trideset) dnevnih iznosa, pri čemu se visina dnevnog iznosa temeljem članka 42. stavak 4. i 5. KZ/11 utvrđuje u iznosu od 5,31 eura (pet eura i tridesetjedan cent)/40,00 kuna (četrdeset kuna) pa novčana kazna iznosi 159,27 eura (stopedesetdevet eura i dvadesetsedam centa)/1.200,00 kuna (tisućudvijesto kuna), te je temeljem članka 56. KZ/11 okrivljenoj izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena novčana kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini drugo kazneno djelo.
1.2. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljena je dužna kod ovog suda platiti na ime troškova paušala novčani iznos od 132,72 eura (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa)/1.000,00 kuna (tisuću kuna), te je ujedno dužna platiti privatnom tužitelju D. P., S., Đ. K. .. ., OIB ………, u svezi članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08, na ime nužnih troškova privatnog tužitelja, te nužnih troškova i nagrade njegove punomoćnice u novčanom iznosu od 1.194,05 eura (tisućustodevedeset četiri eura i pet centa)/8.996,55 kuna (osamtisućadevetstodevedesetšest kuna i pedesetpet lipa), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv presude žalbu je podnijela okrivljena B. K., putem branitelja N. S., odvjetnika iz V. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. i 2. KZ/11. Predlaže da se žalba uvaži i ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu je podnio privatni tužitelj D. P., putem opunomoćenice Ž. M., odvjetnice iz V., te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
4. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su okrivljena B. K., branitelj okrivljene N. S., odvjetnik iz V., privatni tužitelj D. P. i opunomoćenica privatnog tužitelja Ž. M., odvjetnica iz V.
4.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nije pristupila okrivljena B. K., branitelj okrivljene N. S., odvjetnik iz V., privatni tužitelj D. P. i opunomoćenica privatnog tužitelja Ž. M., odvjetnica iz V., te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.
4.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe okrivljene, te potom odgovora na žalbu privatnog tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Okrivljena B. K. pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud neargumentirano povjeravao iskazima privatnog tužitelja i njegovih roditelja, te nekritički odbio pokloniti vjeru iskazima okrivljene B. K. i njezine majke V. Č. Smatra da prvostupanjski sud nije dao prihvatljivu argumentaciju za ne poklanjanje vjere okrivljenoj B. K. i svjedoku V. Č. (majka okrivljene). Žalbom upire da je brakorazvodni postupak bio prilika i mjesto na kojem je okrivljena B. K. kao majka djece o čijoj se sudbini u tom postupku odlučivalo, mogla i morala istaći svoju zabrinutost, dati informacije na temelju kojih sud je dužan nakon izvođenja relevantnih dokaza i provjera donijeti svoju odluku. Smatra da je prvostupanjski sud olako obranu okrivljene B. K. ocijenio nevjerodostojnom jer iz obrane ne proizlazi bilo kakav animozitet prema roditeljima privatnog tužitelja jer je živeći s njima 13 godina opisala da je njezin bivši svekar sklon konzumaciji alkohola, te da u takvim stanjima maltretira svoju suprugu zbog čega je ona bila nervozna, a i njezin bivši suprug privatni tužitelj s roditeljima često u svađi. Okrivljena B. K. pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te u suštini prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, predlažući u suštini drukčiju ocjenu izvedenih dokaza od one koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
6.1. Nakon pozorne ocjene obrane okrivljene B. K. koja ne osporava da je kao tužiteljica u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Varaždinu P Ob-175/2020 putem svojih punomoćnika iz OD S. i R. j.t.d. iz V. u podnesku od 7. siječnja 2021., a koji je privatni tužitelj kao tuženik u navedenom postupku primio putem svoje punomoćnice odvjetnice M. M. O. iz V. 20. siječnja 2021. o sadržaju obaviješten 21. siječnja 2021. navela sljedeće "Točno je da za izbivanje tuženika o djeci vode brigu njegovi roditelji no ovo je prije svega prihvatljivo rješenje pogotovo zbog sklonosti redovnoj i prekomjernoj konzumaciji alkohola te zbog psihičke napetosti koja je uvijek postojala u roditeljskoj optuženikovoj kući " pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka A. i M. P., iskaza privatnog tužitelja D. P., medicinske dokumentacije obiteljske liječnice utvrdio da okrivljena B. K. nije uspjela dokazati istinitost svojih tvrdnji iz spornog podneska jer navedeno ne proizlazi iz medicinske dokumentacije, za A., M. i D. P. niti iz njihovih iskaza. Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su djeca nakon analize obiteljskog stanja u obitelji P. od strane Centra za socijalnu skrb dodijeljena ocu za skrbništvo iz čega proizlazi da su postojali adekvatni uvjeti za odgoj i obrazovanje djece u obitelji P. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i zaključio analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj vezi da je okrivljena B. K. znala da navodi iz podneska u spisu broj P Ob-175/20 ne odgovaraju istini jer glede njezinih tvrdnji ne postoji nikakva materijalna medicinska dokumentacije, izvješća policije o eventualnom narušavanju javnog reda i mira u obitelji P. zbog konzumacije alkohola nekog od članova obitelji već su navedeni navodi okrivljenice dani s namjerom da našteti časti i ugledi privatnog tužitelja u smislu da živi u obitelji alkoholičara u kojoj se odgajaju djeca što je neprimjerno za psihofizički razvoj djece.
6.2. Prvostupanjski sud dao je jasne, argumentirane razloge o prihvaćanju iskaza privatnog tužitelja, svjedoka A. i M. P. koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6.3. Stoga nije osnovana žalba okrivljene B. K. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da su s izvjesnošću utvrđene i dokazane naprijed navedene odlučne činjenice o čemu je naveo jasne argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkama 9. do 17.) Slijedom žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti u stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Žalbeni navodi okrivljene kojima u suštini predlaže drukčiju ocjenu izvedenih dokaza ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
7. Okrivljena B. K. pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona jer smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon kada je okrivljenu B. K. proglasio krivom za učin kaznenog djela klevete jer smatra da postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljene B. K. koja nije imala namjeru štetno utjecati na bilo čiju čast i ugled već je u postupku isticala okolnosti, motivirana time da sud nakon ocjene svih okolnosti i provjere njezinih navoda donese za njezinu djecu najbolju i najsigurniju odluku. Smatra da ne postoji namjera na strani okrivljene B. K. za učin kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11.
7.1. Suprotno žalbenim navodima okrivljene B. K. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da je okrivljena B. K. postupala s namjerom te iznijela neistinite činjenične tvrdnje za koje je znala da nema nikakve dokaze o njihovoj točnosti, te da takve tvrdnje mogu prouzročiti štetu privatnom tužitelju glede njegove časti i ugleda prema drugim osoba koje će za to saznati vezano za njega i njegovu obitelj. Da je tome tako razvidno je što su iznesene činjenične tvrdnje bile ozbiljne, te na temelju objektivne ocjene kod trećih osoba stvorile mogućnost postojanja navedenih činjenica i što je zahtijevalo provjeru stručnih službi Centra za socijalnu skrb i suda. Okrivljena B. K. bila je svjesna da svojom radnjom iznosi nešto neistinito, da neistinita činjenična tvrdnja može škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, da će navedenu izjavu razumjeti treća osoba pred kojom je izjava dana (sudac, zapisničar), te je postupala sa izravnom namjerom.
8. S obzirom da žalba okrivljene B. K. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj novčanoj kazni (članak 478. ZKP/08) ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u odnosu na odluku o uvjetovanoj novčanoj kazni. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na okrivljenu B. K. i potpuno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na okrivljenu B. K. kao olakotnu okolnosti cijenio da je do sada neosuđivana, majka troje maloljetne djece, lošeg imovnog stanja, te odsutnost otegotnih okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje okrivljene, društvene opasnosti počinjenja kaznenog djela za koje je proglašena krivom, a u okviru granica propisane kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenoj B. K. izrekao novčanu kaznu od 30 dnevnih iznosa pri čemu dnevnog iznosa na temelju članka 42. stavak 4. i 5. KZ/11 iznosi 5.31, eura (40 kuna), te novčana kazna iznosi 159,27 eura (1.200,00 kuna), te na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenoj B. K. izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena novčana kazna neće izvršiti ako okrivljena u roku od jedne godine ne počini drugo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na okrivljenu B. K. kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te utjecati na okrivljenu da ubuduće da ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela te pravilno kažnjavanja počinitelja.
9. Slijedom navedenog, žalba okrivljene nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti . Stoga je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjski presudu na temelju članka 482. ZKP/08 te odlučiti kao u izreci.
Osijek, 25. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Mario Kovač, v.r.