Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 01/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

                       

 

        REPUBLIKA HRVATSKA

          Općinski sud u Osijeku

    Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53                                      P-474/2019-38

                                                                                                              

                                             

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja Z.M. iz K.., OIB: ….., zastupanog po punomoćniku S.H., odvjetnici iz O…, protiv tuženika R.A. d.d. Z., OIB:…. zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva G. & G. iz Z..,  radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3.10.2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 14.11.2024. 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem ….., od dana 23. 11. 2006. godine, ovjeren kod javnog bilježnika B. A. iz O…, pod brojem: OU-…., dana 27. 11 2006. godine, koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

 

II/. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z.., OIB: …., tužitelju Z.M. iz K.., OIB: , na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 326,33 €, ( slovima: tristo dvadeset šest eura i trideset tri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 15. studenog 2007. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje

 

 

 

 

                                                           2

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

 

na iznos od 3,52 € od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 3,46 € Od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 3,49 € Od 31.01.2008. pa do isplate

na iznos od 3,50 € Od 29.02.2008. pa do isplate

na iznos od 3,53 € Od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 3,40 € Od 30.04.2008. pa do isplate

na iznos od 4,66 € Od 31.05.2008. pa do isplate

na iznos od 4,65 € Od 30.06.2008. pa do isplate

na iznos od 4,52 € Od 31.07.2008. pa do isplate

na iznos od 4,48 € Od 31.08.2008. pa do isplate

na iznos od 4,48 € Od 30.09.2008. pa do isplate

na iznos od 4,84 € Od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 4,51 € Od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 4,75 € Od 31.12.2008.pa do isplate

na iznos od 4,73 € Od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 4,70 € Od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 7,75 € Od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 7,67 € Od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 7,45 € Od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 7,24 € Od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 7,17 € Od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 7,13 € Od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 7,02 € Od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 6,86 € Od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 6,86 € Od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 6,83 € Od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 6,84 € Od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 6,70 € Od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 6,73 € Od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 6,59 € Od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 6,53 € Od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 6,83 € Od 30.06.2010.pa do isplate

na iznos od 6,61 € Od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 6,72 € Od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 6,51 € Od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 6,23 € Od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 6,38 € Od 30.11.2010. pa do isplate

 

                                                         3

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

na iznos od 6,58 € Od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 6,20 € Od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 6,14 € Od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 5,88 € Od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 5,75 € Od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 6,01 € Od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 5,87 € Od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 6,04 € Od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 5,70 € Od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 5,36 € Od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 3,85 € Od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 3,71 € Od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 3,63 € Od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 3,54 € Od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 3,41 € Od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 3,24 € Od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 3,12 € Od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 2,99 € Od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 2,83 € Od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 2,69 € Od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 2,53 € Od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 2,36 € Od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 2,24 € Od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 2,10 € Od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 1,95 € Od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 1,75 € Od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 1,63 € Od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 1,48 € Od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 1,31 € Od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 1,13 € Od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 0,97 € Od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 0,82 € Od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 0,66 € Od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 0,51 € Od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 0,34 € Od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 0,17 € Od 30.11.2013. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

 

III/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem ….., od dana 23. 11. 2006. godine, ovjeren kod javnog bilježnika B.A. iz O…, pod brojem: OU-…., dana 27. 11 2006. godine koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 10,691.55 (deset tisuća šesto deveset jedan švicarski franak i pedeset pet centi) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."

 

 

 

                                                         4

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

IV/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem …., od dana 23. 11. 2006. godine, ovjeren kod javnog bilježnika B.A. iz O…, pod brojem: OU-…, dana 27. 11 2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. "

 

V/. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z…, OIB:…., tužitelju Z.M. iz K.., OIB:…, zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 1.385,75 €, ( slovima: tisuću tristo osamdeset pet eura i sedamdeset pet centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 15. studenog 2007. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

 

na iznos od 3,73 € od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 4,23 € od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 5,21 € Od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 5,68 € Od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 3,08 € Od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 3,38 € Od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 1,82 € Od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 0,51 € Od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 0,92 € Od 31.07.2009.pa do isplate

na iznos od 1,84 € Od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 1,84 € Od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 1,17 € Od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 2,73 € Od 30.11.2009. pa do isplate

 

 

 

                                                         5

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

na iznos od 3,90 € Od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 5,72 € Od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 5,39 € Od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 7,72 € Od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 7,35 € Od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 8,48 € Od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 15,35 € Od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 14,03 € Od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 18,06 € Od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 16,93 € Od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 14,41 € Od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 19,69 € Od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 26,25 € Od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 21,97 € Od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 23,72 € Od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 21,71 € Od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 22,18 € Od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 30,97 € Od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 31,71 € Od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 39,35 € Od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 35,90 € Od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 32,07 € Od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 32,33 € Od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 32,10 € Od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 34,00 € Od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 36,01 € Od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 36,29 € Od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 35,17 € Od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 35,93 € Od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 36,66 € Od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 35,87 € Od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 36,32 € Od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 35,94 € Od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 34,75 € Od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 36,31 € Od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 37,24 € Od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 37,12 € Od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 34,23 € Od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 36,98 € Od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 37,26 € Od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 36,32 € Od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 33,56 € Od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 33,64 € Od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 34,43 € Od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 35,77 € Od 31.08.2013.pa do isplate

na iznos od 35,75 € Od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 36,98 € Od 31.10.2013. pa do isplate

 

 

                                                         6

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

na iznos od 37,78 € Od 30.11.2013. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

 

VI/. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z.., OIB: …., tužitelju Z.M. iz K…,  OIB: …., naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.523,17 EUR ( slovima: dvije tisuće petsto dvadeset tri eura i sedamnaest centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14.11.2024. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

 

                                                        Obrazloženje

 

 

1.              Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 23.11.2006. godine sklopile Ugovor o kreditu broj …. kojim tuženik kao kreditor stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 10.691,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita. Istim ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima uz redovnu kamatu koja je člankom 2. predmetnog ugovora određena kao promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,95 % godišnje. Tuženik je jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjao kamatnu stopu pa je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan. Tuženik je mijenjao visinu anuiteta i kamatne stope sukladno svojoj odluci, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, bez da je za takvu promjenu tražio bilo kakvu suglasnost tužitelja. Također je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu CHF tečajne liste tuženika važećem na dan dospijeća. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Z.. broj P-…. od 4. srpnja 2013.godine koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-…. od 13. lipnja 2014. s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv II stupanjskih presuda. Napominje da je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-…. od 14.6.2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski

 

 

 

 

                                                         7

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

franak, a sve iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te tuženik u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, tužitelj se poziva i na odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502c. Zakona o parničnom postupku te smatra da je tuženik svojim postupanjem od njega stekao na osnovi ništetnih ugovornih odredbi značajan novčani iznos koji predstavlja razliku između onoga što je tuženik zakonito mogao ugovoriti bez povrede prava potrošača i naplatiti i onoga što je temeljem ništetnih odredaba naplatio pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valuti u CHF te naložiti tuženiku da isplati iznos preplaćenog kredita i to s osnova preplaćenih kamata 2.459,01 kn, a s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iznos od 10.413,33 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

 

2.              U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika osporava sve činjenice i navode na kojim tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a ističe i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva, uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

3.              Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj ….. sklopljen između stranaka dana 23.11.2006. u O… te solemniziran kod javnog bilježnika B.A. iz O.., pod brojem OU-…., 27.11.2006.,( list 11-15 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 16-32 spisa, list 56-58), čitanjem zapisnika ovog suda od 12. rujna 2019. ( list 77 spisa), uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda za tuženika ( list 79-93 spisa), uvidom u rješenje ovog suda P-…. od 15. srpnja 2021. ( list 160-162 spisa), uvidom u rješenje Županijskog suda u Z.. Gž-…. od 1.veljače 2022. ( list 196-199 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 20. lipnja 2022. ( list 202-203 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka FINANCIJE LB d.o.o. od 8.9.2022. ( list 214-225 spisa), saslušanjem vještaka L.B. ( list 346 spisa) te saslušanjem tužitelja ( list 347 spisa).

 

4.              Uvidom u Ugovor o kreditu broj …… sklopljen između stranaka dana 23.11.2006. u O… te solemniziran kod javnog bilježnika B.A. iz O…, pod brojem OU-… 27.11.2006.,( list 11-15 spisa), sud je utvrdio da je odredbom članka 2. istog Ugovora ugovorena redovna kamata od 5,95 % godišnja, promjenljiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Odredbom članka 1. istog Ugovora utvrđen je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 10.691,55,  po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Ugovoren je rok otplate na 84 mjeseca te je ugovoreno

 

 

 

 

 

 

                                                         8

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita ( članak 7. Ugovora o kreditu ). 

 

5.              Uvidom u rješenje ovog suda P-…. od 15. srpnja 2021. ( list 160-162 spisa) odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan te je ovo rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Z.. Gž-….. od 1.veljače 2022.

 

6.              Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 16-32 spisa, list 56-58), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka FINANCIJE LB d.o.o. od 8.9.2022. ( list 214-225 spisa), te saslušanjem vještaka L.B. ( list 346 spisa) sud je utvrdio da je tijekom otplate kredita tužitelj radi ugovorene valutne klauzule odnosno promjene tečaja za CHF platio više u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 10.440,95 HRK, odnosno 1.385,75 eura, dok je radi promjene kamatnih stopa tužitelj platio više u iznosu od 2.458,70 HRK, odnosno 326,33 eura.

 

7.              Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz nakon saslušanja vještakinje punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi, a niti pitanja vještakinji.

 

8.              Saslušanjem tužitelja Z.M. na ročištu od 3.10.2024. ( list 347 spisa), sud je utvrdio da je isti tijekom 2006. godine odlučio kupiti automobil te je stoga i sklopio Ugovor o kreditu sa RBA bankom. Prvo je otišao u Auto kuću R.. te su mu tamo rekli da surađuju sa RBA bankom te da je kredit u CHF valuti najpovoljniji pa su ga uputili u RBA banku. Stoga je i otišao u RBA banku gdje su mu rekli da je njihov kredit u CHF valuti najpovoljniji. Njemu je već bilo poznato da se krediti dižu u francima pa nije niti tražio kredit u eurima ili kunama. On je odmah prihvatio ponuđeni ugovor jer mu je tada takav ugovor odgovarao sa rokom otplate od sedam godina i na ugovoreni iznos u CHF valuti. Koliko se sjeća, nakon dvije do tri godine su se počele povećavati rate kredita i on u ono vrijeme sigurno ne bi sklopio takav ugovor da je znao da će se rate kredita znatno povećavati. Prva rata kredita mu je iznosila 720,00 kuna a najveća oko 1.100,00 kuna. Kredit je u roku otplatio. Izjavljuje da je pročitao Ugovor o kreditu prije nego što ga je potpisao. On tada nije razumio što znači promjenjiva kamatna stopa,  niti  je na to obraćao pažnju. Bilo mu je samo bitno da dobije novce da bi mogao kupiti auto. U to vrijeme bio je zaposlen na Belju u stalnom radnom odnosu. U vrijeme sklapanja ugovora nije imao otvoren OPG na svom imenu, niti je bio član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva. Navodi da su ga u banci već dočekali sa gotovim, unaprijed pripremljenim ugovorom. Nitko mu nije objasnio što znači "valutna klauzula ili promjenjiva kamatna stopa" i nitko ga nije upozorio na rizik sklapanja predmetnog ugovora. Izjavljuje da je on osobno plaćao rate kredita, a nije se obraćao banci nakon što je došlo do povećanja rata kredita. Dodaje da mu nitko u banci nije nudio kredit u nekoj drugoj valuti, osim u CHF.

 

 

                                                         9

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

9.              Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

 

10.              Podneskom od 16.7.2024. punomoćnik tužitelja uredio je tužbeni zahtjev te je sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka predložio da sud donese odluku kojom će utvrditi ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te naložiti tuženiku isplatu stečenog bez osnove i to na ime tečajne razlike iznos od 1.385,75 eura te s osnova razlike kamata iznos od 326,33 eura, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

 

11.              Podneskom od 13.9.2024. punomoćnik tuženika istakao je da se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 16.7.2024. jer je tužitelj povećao tužbeni zahtjev. Ako bi sud dopustio preinaku, tuženik ističe prigovor zastare jer se zastarni rok ima računati prema danu podnošenja preinačene tužbe, a ranija tužba se smatra povučenom. Punomoćnik tuženika smatra neosnovanim i zahtjev tužitelja kojim traži zatezne kamate tekuće na svaki pojedini navodno preplaćeni iznos, a kako je naznačeno u tužbenom zahtjevu. I nadalje se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom  zahtjevu i predlaže odbijanje istog.

 

12.    Sud smatra da je takvo protivljenje tuženika neosnovano s obzirom da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela  županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Z… 26.11.2021. usvojen zaključak da je dopuštena preinaka tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF valuti nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Što se tiče prigovora zastare potraživanja zbog specificiranja tužbenog zahtjeva, odnosno preinake dijela tužbenog zahtjeva, sud smatra da je takav prigovor neosnovan jer je tužitelj već podnošenjem tužbe zatražio i isplatu zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose, a nakon što je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, punomoćnik tužitelja je i postavio određeni tužbeni zahtjev pa je već i podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare. Na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH ( 2/24 ) održanoj 27. svibnja 2024. godine zauzeto je pravno shvaćanje da se u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove ( neprava preinaka ) moguća i dopuštena ( čl. 190. i 191. ZPP-a ), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Stoga se ukazuje neosnovanim gore navedeni prigovori punomoćnika tuženika.  

 

 

 

 

                                                         10

                                                                                                                                            P-474/2019-38

                                

13.              Također je neosnovan prigovor punomoćnika tuženika da je trebalo ukupno preplaćeni iznos umanjiti za manje plaćeni iznos anuiteta, a koji iznos je vještak iskazao u svom nalazu i mišljenju u vidu negativne tečajne razlike. Naime, prema stavu Vrhovnog suda RH izraženog u presudi Rev-…. od 18.12.2023. u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

             

14.              Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z. broj P-…. od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu presudom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-…. od 13. lipnja 2014., između ostalog utvrđeno je da je i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -  ugovorima o kreditu  na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

 

15.              Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Z.., posl.br. P-…. od 4.7.2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br.Pž-…. od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanje glavnice iz

 

 

 

                                                         11

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

Ugovora o kreditu za valutu CHF u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

 

16.              Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-…. od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-…… od 14. lipnja 2018. godine.

 

17.              Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev-…… od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

18.              Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka koji se računa od 13. lipnja 2014. godine, dok je tužba u ovom predmetu podnesena dana 2.5.2019. godine.

 

19.              Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti

 

 

                                                         12

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene

ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

 

20.              Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se  nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

 

21.              Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

22.              Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni

ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se

 

 

                                                         13

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

 

23.              Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom

predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.                                                                                                                                                                               

Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

24.              Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda,

nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

 

25.              Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i vezanje valute uz švicarski franak ništetan, jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

 

26.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju

 

 

                                                         14

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

promjena kamatne stope tijekom otplate kredita i vezanje valute uz CHF ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ - V/ izreke ove presude.

 

27.              Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-….. od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

                                          

28.              Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 30.8.2019., 18.11.2019., 24.11.2022. i 16.7.2024., u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 12.9.2019., 20.6.2022. i 3.10.2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 1.700,00 eura + 25 % u iznosu od  425,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura, te trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno sveukupno 2.523,17 EUR. Trošak sudske pristojbe na presudu tužitelju nije priznat jer je isti temeljem čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18, 51/23) oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu. Stoga je odlučeno kao u točki VI/ izreke ove presude.

 

 

                                                Beli Manastir, 14.11.2024.

 

                                                                                                                                      S u d a c :

                                                                                                                                    Suzana Nađ,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                         15

                                                                                                                                            P-474/2019-38

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisanim putem. 

             

 

          Dostaviti:

          Tužitelju putem punomoćnika

          Tuženiku  putem punomoćnika

             

                           

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

             

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu