Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Split, Sukoišanska 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja ZOKIĆ
j.d.o.o. Dugi Rat, Poljička cesta 42, OIB: 38280922752, kojeg zastupa punomoćnik
Edi Biočić, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Držislava 2, protiv tuženika CANICULA d.o.o.
Gizdavac, Prisike 1/8, OIB: 63826503832, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Granić,
odvjetnik u Splitu, Starčevićeva 13, radi isplate iznosa od 14.734,33 EUR, nakon
održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 10. rujna 2024. u prisutnosti
punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. listopada 2024.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave donesenim po javnom bilježniku Heleni Dragun iz Splita
pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-1315/2022
od 8. ožujka 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana
isplati tužitelju iznos od 14.734,33 EUR zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku:

- na iznos od 1.786,49 EUR od 26. travnja 2022. do isplate, - na iznos od 1.703,66 EUR od 29. travnja 2022. do isplate, - na iznos od 1.590,78 EUR od 30. travnja 2022. do isplate, - na iznos od 1.358,75 EUR od 7. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 930,22 EUR od 8. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.411,01 EUR od 9. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.592,87 EUR od 12. svibnja 2022. do isplate, - na iznos od 1.877,17 EUR od 13. svibnja 2022. do isplate, - na iznos od 846,61 EUR od 15. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.636,77 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 26. travnja 2022. do 31. prosinca 2022.
određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023.
do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za
razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri
čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na

2 Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na
dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od
osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od
748,26 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku
od 8. ožujka 2023. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od 8. ožujka

2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje
od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za
prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.
siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.
srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave donesenim po javnom bilježniku Heleni Dragun iz Splita pod
poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-1315/2022 od 8.
ožujka 2023. u dijelu kojim je nalaženo tuženiku da u roku od osam dana plati
tužitelju zakonske zatezne kamate koje na iznos od 846,61 EUR teku od 30.
travnja 2022. do 14. svibnja 2022. po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet
postotnih poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao
neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.318,80 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,19 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Helena Dragun iz
Splita donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim
brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-1315/2022 od 8. ožujka 2023., a
kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati
tužitelju ukupno iznos od 14.734,33 EUR (111.015,81 kn) zajedno sa pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do
isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje
teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te
tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor,
a povodom kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-251/2023-2

3 Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

od 13. rujna 2023. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno
izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je
određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da osporava predmetno
potraživanje tužitelja u cijelosti, po osnovu i po visini. Istakao je da iz prijedloga i
rješenja o ovrsi nije vidljivo na što se potraživanje odnosi. Naveo je da opreza radi
ističe prigovor zastare potraživanja, kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije te
pomanjkanja pasivne legitimacije. Iskazao je i da nije bio ni u kakvom poslovnom
odnosu s tužiteljem.

4. Podneskom od 30. travnja 2023. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora
tuženika, ističući da su ti navodi izneseni samo radi odugovlačenja naplate duga te
da se radi o zlouporabi procesnih pravila. Tužitelj je osporio istaknuti prigovor zastare
potraživanja navodeći da u konkretnom slučaju, a u odnosu na dospijeće utuženih
računa, nije protekao rok zastare od tri godine. Iz izvoda otvorenih stavki tužitelja da
je razvidno na koje se račune dug odnosi te da stoga nisu osnovani navodi tuženika
da ne bi znao na što se tražbina odnosi ili da se to ne može utvrditi. Osporio je i
istaknute prigovore nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, navodeći da se radi o
neobrazloženim prigovorima, koji su također usmjereni na odugovlačenje postupka i
koji su u suprotnosti s konto karticom samog tuženika, a iz koje da je razvidno da su
stranke u poslovnom odnosu još od 2021. Iz te konto kartice tuženika da također
proizlazi evidentirano postojanje dugovanja tuženika prema tužitelju u iznosu od

111.015,81 kn, odnosno u iznosu od 14.734,44 EUR, a što da u potpunosti odgovara
utuženoj tražbini tužitelja u ovom predmetu. U privitku tog podneska, tužitelj je
dostavio u spis konto karticu tuženika sa stanjem na dan 24. studenog 2022.
Sukladno navedenom, kao i obzirom da tuženik nije obrazložio razloge prigovora, već
je samo paušalno, neistinito i opreza radi naveo da osporava potraživanje tužitelja, a
da pri tome nije dostavio niti jedan dokaz, to je stoga tužitelj predložio sudu u cijelosti
usvojiti njegov tužbeni zahtjev.

5. Naknadnim podneskom od 14. travnja 2024., tužitelj je dostavio u spis
račune koji su navedeni u izvodu otvorenih stavki tužitelja koji je dostavljen uz
prijedlog za ovrhu i na kojima tužitelj temelji svoje utuženo potraživanje prema
tuženiku. Također, istakao je da je iz izvoda sa njegovog poslovnog računa vidljivo
da je tuženik od 2019. plaćao tužitelju ranije izdane račune, a iz čega također
proizlazi neistinitost tuženikovih navoda o tome da nije bio u poslovnom odnosu s
tužiteljem. Naveo je i da je tuženik u odnosu na utužene račune tužitelja koristio
pravo na odbitak pretporeza.

6. Tuženik se na naprijed navedene podneske tužitelja, kao i isprave koje je
tužitelj uz te podneske priložio u spis, nije posebno očitovao, a samim time niti iste
osporio.

7. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je ustrajao u podnesenom tužbenom
zahtjevu, navodeći da je roba iz utuženih računa, a radi se o školjkašima - ježincima,
uredno isporučena tuženiku te da tuženik na isporučenu robu i dostavljene račune
nije nikada prigovorio niti je iste osporio, a isto tako tuženik da, osim paušalnih

4 Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

prigovora, nije dostavio ni jedan dokaz kojim bi osporio utuženu tražbinu. Tuženik je,
s druge strane, samo naveo da ostaje kod iznesenog te da se ne protivi dokaznim
prijedlozima tužitelja.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je
priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja - izvod otvorenih stavki od 14.
prosinca 2022. (stranice 23-32 i 60-69 spisa), konto karticu tuženika od 24. studenog

2022. (stranice 93-95 i 112-114 spisa), račune tužitelja br. 30/1/1 od 10. travnja

2022., br. 33/1/1 od 13. travnja 2022., br. 34/1/1 od 14. travnja 2022., br. 36/1/1 od

21. travnja 2022., br. 37/1/1 od 22. travnja 2022., br. 38/1/1 od 23. travnja 2022., br.
40/1/1 od 26. travnja 2022., br. 41/1/1 od 27. travnja 2022., br. 43/1/1 od 29. travnja

2022. i br. 44/1/1 od 30. travnja 2022. (stranice 118-127 spisa), izvatke po
transakcijskom računu tužitelja (stranice 128-135 spisa) te dopis Porezne uprave,
Područni ured Split, Ispostava Solin od 25. srpnja 2024. (stranica 152 spisa). Tužitelj
je na ročištu od 10. rujna 2024. izjavio da odustaje od svih ostalih dokaznih prijedloga
koji su predloženi, a nisu izvedeni te da predlaže zaključiti raspravljanje.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.734,33
EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj
potražuje od tuženika na ime cijene za isporučenu robu odnosno školjkaše - ježince,
po ukupno deset računa izdanih u mjesecu travnju 2022.

11. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) propisano je da
se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a
kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Prema članku 438. ZOO-a, kupac je dužan platiti
cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (računu).

12. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – Izvoda iz otvorenih stavki od 14.
prosinca 2022. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano
nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 111.015,81 kn, a što
preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi

14.734,33 EUR. Predmetno potraživanje se odnosi na ukupno deset računa izdanih
u travnju 2022. Iz tog izvatka je također razvidno da je tužitelj evidentirao da je samo
prvi izdani račun broj 30/1/1 od 10. travnja 2022. djelomično podmiren, za iznos od

1.517,94 kn, te da preostalo nepodmireno potraživanje po tom računu iznosi

13.460,31 kn. Nadalje, razvidno je da ostalih devet izdanih računa nisu niti
djelomično podmireni.

13. Tužitelj je uz podnesak od 30. ožujka 2023. dostavio u spis i konto karticu
tuženika sa stanjem na dan 24. studenog 2022., a iz koje konto kartice proizlazi da je
tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao veći broj izdanih računa od strane
tužitelja, a između ostalih evidentirani su i svi računi navedeni u izvodu iz otvorenih
stavki tužitelja od 14. prosinca 2022. Iz te konto kartice također proizlazi da tuženik u
svojim poslovnim knjigama ima evidentirano dugovanje prema tužitelju upravo u
iznosu od 111.015,81 kn, dakle u iznosu koji ima evidentiran i tužitelj u svojim

5 Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

poslovnim knjigama i koliko uostalom iznosi utužena tražbina tužitelja u ovom
postupku. Navode tužitelja da bi se radilo upravo o tuženikovoj konto kartici, kao i
sam sadržaj te konto kartice, tuženik nije posebno osporio.

14. Iz utuženih računa tužitelja br. 30/1/1 od 10. travnja 2022., br. 33/1/1 od

13. travnja 2022., br. 34/1/1 od 14. travnja 2022., br. 36/1/1 od 21. travnja 2022., br.
37/1/1 od 22. travnja 2022., br. 38/1/1 od 23. travnja 2022., br. 40/1/1 od 26. travnja

2022., br. 41/1/1 od 27. travnja 2022., br. 43/1/1 od 29. travnja 2022., br. 44/1/1 od

30. travnja 2022., razvidno je da se radi o računima koje je tužitelj izdao tuženiku s
osnova isporučenih školjkaša – ježinaca te je u svakom od izdanih računa navedena
količina te jedinična cijena isporučene robe-ježinaca, datum izdavanja računa, datum
isporuke te datum dospijeća na plaćanje računa. Usporedbom podataka o broju
računa, ukupnom iznosu na koji su pojedini računi izdani, zatim datumu izdavanja i
datumu dospijeća na plaćanje tih računa, razvidno je da se radi upravo o onim
računima koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja koji je dostavljen uz
podneseni prijedlog za ovrhu.

15. Iz izvadaka po transakcijskom računu tužitelja kod Privredne banke
Zagreb d.d. razvidno je da je, u periodu od 15. travnja 2019. do 28. siječnja 2022., na
računu tužitelja evidentirano više uplata tuženika (uz opise plaćanja: "pl.računa",
"dug", "za ježeve" i dr.), a iz čega proizlazi osnovanost navoda tužitelja da su stranke
bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu.

16. Tijekom ovog postupka, na prijedlog tužitelja, a temeljem odredbi članka

221.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,
80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je raspravnim rješenjem od 4. lipnja 2024.
pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može
utvrditi je li u spisu dostavljene račune tužitelja, koji po pojedinačnom računu ne
prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR, knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li po
tim računima koristio pravo na odbitak pretporeza. U odnosu na dostavljene račune
tužitelja čija vrijednost po pojedinačnom računu prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sud
je dopisom od 4. lipnja 2024. od nadležne ispostave Porezne uprave zatražio
podatke o tuženikovom korištenju prava na odbitak pretporeza po tim računima
tužitelja.

17. Naime, odredbom članka 221.b stavak 1. ZPP-a propisano je da ako
tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne
isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim
ako tuženik ne dokaže protivno. Prema stavku 2. istog članka ZPP-a, sud može po
službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome
je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. tog članka
samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 1.320,00 eura.
Odredbom članka 221.b stavak 4. ZPP-a propisano je da će se smatrati, u slučaju
kada tražbina iz stavka 1. tog članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost
od 1.320,00 eura, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15
dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio
pravo na odbitak pretporeza.

6 Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

18. Tuženik se u ostavljenom roku od 15 dana, a niti nakon proteka tog roka,
nije očitovao na traženje suda odnosno nije dostavio izvadak iz svojih poslovnih
knjiga ili bilo kakvu drugu ispravu iz koje bi bilo razvidno da isti nije koristio pravo na
odbitak pretporeza po dostavljenim računima tužitelja čija pojedinačna vrijednost ne
prelazi iznos od 1.320,00 EUR, dok je u odnosu na sve dostavljene račune tužitelja
iznad takve vrijednosti, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Solin svojim
dopisom od 25. srpnja 2024. obavijestila sud da je tuženik po svim tim računima
tužitelja koristio pravo na odbitak pretporeza.

19. S obzirom na naprijed navedeno, a sukladno odredbama članka 221.b
stavak 2. i 4. u vezi sa stavkom 1. ZPP-a, ima se smatrati da tražbina tužitelja po
utuženim računima, u ukupnom iznosu od 111.015,81 kn, odnosno preračunato u
EUR u iznosu od 14.734,33 EUR, postoji.

20. Prema odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a,
svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj
zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a
propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa
sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom
pravila o teretu dokazivanja.

21. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava koja su
mjerodavna za ocjenu osnovanosti kako tužbenog zahtjeva, tako i istaknutog
prigovora.

22. Budući da je tužitelj, po ocjeni ovog suda, ispravama koje je dostavio u
spis, kao i neosporenim navodima, dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu
iz ugovora o kupoprodaji te da je tuženiku isporučio robu (ježince) navedenu u
priloženim računima, a koje račune je tuženik knjižio u svojim poslovnim knjigama te
po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, a što znači da ih je kao valjane i
prihvatio, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da nema dugovanja prema
tužitelju bio na tuženiku. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o
ovrsi, kao ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio i/ili predočio sudu niti jedan
dokaz kojim bi isti dokazao svoje navode iz prigovora o nepostojanju dugovanja
prema tužitelju, zbog čega takvi navodi tuženika ostaju nedokazani, a samim time i
neosnovani. Upravo stoga, sud je ocijenio neosnovanim tuženikove prigovore
nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, a koje prigovore
tuženik nije posebno ni obrazložio, kao i njegove navode da stranke nisu bile u
nikakvom poslovnom odnosu, jer iz isprava priloženih spisu proizlazi upravo
suprotno.

23. Isto tako, sud je ocijenio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare
utužene tražbine. Naime, u konkretnom slučaju radi se o potraživanju iz trgovačkog
ugovora o kupoprodaji robe. Odredbom članka 228. stavak 1. ZOO-a propisano je da
međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno
ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine
naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.
Prema stavku 2. tog članka ZOO-a, zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe,

7 Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

izvršeni rad ili uslugu. Nadalje, prema članku 241. ZOO-a, zastara se prekida
podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv
dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili
ostvarenja tražbine.

24. Ovaj postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu, a koji
prijedlog je tužitelj podnio Općinskom sudu u Splitu odnosno nadležnom javnom
bilježniku kao povjereniku suda putem e-komunikacije 14. prosinca 2022. Stoga bi u
zastari bila sva ona potraživanja tužitelja koja su dospjela više od tri godine unatrag
od podnošenja tog prijedloga, odnosno ranije od 14. prosinca 2019. Iz utuženih
računa tužitelja koji su dostavljeni u spis, razvidno je da je najstariji od tih dostavljenih
računa i to račun broj 30/1/1 od 10. travnja 2022. dospio na naplatu 25. travnja 2022.,
dakle unutar roka od tri godine prije pokretanja ovog postupka. Svi ostali dostavljeni
računi su dospjeli na naplatu kasnije. Samim time, tuženikov prigovor zastare
tužiteljeve tražbine se ukazuje neosnovanim.

25. Slijedom navedenog, kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu,
a sukladno članku 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio
da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

26. Budući da iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da je
tužitelj kao prodavatelj isporučio tuženiku robu navedenu u dostavljenim računima,
dok s druge strane tuženik kao kupac nije dokazao da je u cijelosti podmirio te
račune tužitelja, koji su izdani na ime cijene za isporučenu robu, a isto tako tuženik
nije dokazao ni da bi njegova obveza na plaćanje tih računa prestala na jedan od
drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga sud, a temeljem
odredbi članka 376. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a, usvojio tužbeni
zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 14.734,33
EUR.

27. S obzirom na to da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane
obveze isti je, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužan tužitelju na
dosuđeni iznos glavnice tražbine platiti i zakonske zatezne kamate. U skladu s
odredbama članka 183. stavak. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo potraživati plaćanje
zateznih kamata od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje svakog
pojedinog utuženog računa pa do isplate. Tužitelj je u skladu s tim i postavio zahtjev
za plaćanje zateznih kamata po devet računa pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja
prihvaćen. Jedino u odnosu na račun broj 43/1/1 od 29. travnja 2022. je tužitelj
postavio zahtjev za plaćanje zateznih kamata ranije nego što ga to pripada. Naime, iz
tog računa tužitelja broj 43/1/1 razvidno je da je kao datum dospijeća na plaćanje
naveden 14. svibnja 2022. pa tužitelj ima pravo na plaćanje zateznih kamata od
prvog sljedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje tog računa, odnosno od 15.
svibnja 2022. do isplate. Kako je tužitelj plaćanje zateznih kamata po tom računu
zatražio od 30. travnja 2022. do isplate, dakle ranije nego što ga pripada, to je stoga
zahtjev tužitelja za plaćanje zakonskih zateznih kamata po tom računu, a za
razdoblje od 30. travnja 2022. do 14. svibnja 2022. trebalo odbiti kao neosnovan.

8 Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

28. U odnosu na visinu stope zakonskih zateznih kamata, a uzimajući u obzir
da se kod odlučivanja o zahtjevu za plaćanje zateznih kamatama radi o primjeni
materijalnog prava, navodi se da su tužitelju za razdoblje od dospijeća pojedinih
iznosa glavnice tražbine do 31. prosinca 2022. priznate zatezne kamate po stopi za
trgovačke ugovore propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, zatim za razdoblje od 1.
siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi za trgovačke ugovore propisanoj
člankom 2. stavak 1. Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 114/22) u vezi s člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" broj 156/22), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do
isplate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 1. stavak 1. Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
155/23), a sve to obzirom da se u ovom predmetu radi o potraživanju iz trgovačkog
ugovora.

29. Radi navedenog, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika održan je
na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.734,33 EUR
zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose
glavnice tražbine teku kako je to pobliže navedeno u točki. I. izreke ove presude, dok
je za dio potraživanja s osnova zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 846,61
EUR (po računu br. 43/1/1) teku od 30. travnja 2022. do 14. svibnja 2022. platni
nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo ukinuti i u tom dijelu tužbeni zahtjev
tužitelja odbiti kao neosnovan.

30. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale
troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 748,26 EUR, a koji se sastoje od
troškova naknade javnom bilježniku u iznosu od 100,89 EUR s pripadajućim PDV-om
po stopi od 25% u iznosu od 25,23 EUR, sukladno člancima 5. i 9. Pravilnika o
naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21 i
18/22), kao i troška tužitelja, koji je zastupan po odvjetniku kao punomoćniku, za
sastav prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 497,71 EUR, uz pripadajući PDV
po stopi od 25% u iznosu od 124,43 EUR, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sve zajedno s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od dana donošenja rješenja o
ovrsi do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, a
kako je to i navedeno u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi. U konkretnom slučaju radi
se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s
pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14.
stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12,
25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ).

31. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbe članka 451.
stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka

154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i
odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine
broj 37/23), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je

9 Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

tužbeni zahtjev tužitelja gotovo u cijelosti usvojen, odnosno isti je odbijen samo u
razmjerno neznatnom dijelu i to za dio potraživanja s osnova zakonskih zateznih
kamata kao sporednog potraživanja, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi,
to je stoga sud odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju sve opravdane parnične
troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

33. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav podneska od 30.
ožujka 2023. u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, za zastupanje na
ročištu od 7. svibnja 2024. u visini od 125 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, za
zastupanje na ročištu od 4. lipnja 2024. u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 1.
OT-a, za zastupanje na ročištu od 12. srpnja 2024. u visini od 125 bodova, sukladno
Tbr. 9. t. 2. OT-a, za sastav podneska od 14. travnja 2024. u visini od 250 bodova,
sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a te za zastupanje na ročištu od 10. rujna 2024. u visini od
250 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što dakle ukupno iznosi 1250 bodova.
Budući da sukladno odredbi Tbr. 54. OT-a vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to
stoga ukupno priznati trošak tužitelju za naprijed navedene radnje iznosi 2.500,00
EUR, a na koji trošak je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu
od 625,00 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je također priznat i trošak sudske
pristojbe za presudu u iznosu od 193,80 EUR, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife
sudskih pristojbi.

34. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištima od 7.
svibnja 2024. i 12. srpnja 2024. u visini od po 125 bodova za svako od tih ročišta, jer
se radi o ročištima na kojim se raspravljalo samo procesnim pitanjima, te su stranke
na istima izjavile da ostaju kod do tada iznesenog, a zbog čega tužitelju za ta ročišta
pripada naknada troška u skladu s Tbr. 9. t. 2. OT-a (50%), odnosno u visini od po
125 bodova, koliko je tužitelju za ta ročišta i priznato, a ne u visini od po 250 bodova
koliko je tužitelj zatražio. Nadalje, tužitelju nisu kao osnovani priznati zatraženi
troškovi za sastav podnesaka od 16. siječnja 2023. i 14. veljače 2023. u visini od po
25 bodova za svaki od tih podnesaka, jer se radi o podnescima kojim je tužitelj kao
ovrhovoditelj samo dostavio dokaz o plaćanju naknade javnom bilježniku u ovršnom
postupku pa se stoga, po ocjeni ovog suda, ne radi o troškovima koji su bili nužni za
vođenje ovog postupka i koji bi trebali pasti na teret tuženika. Na naprijed navedeni
nepriznati trošak u ukupnoj visini od 300 bodova, odnosno u iznosu od 600,00 EUR,
tužitelja ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 150,00 EUR. Na kraju, tužitelju
nije priznat ni više zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 0,19
EUR, jer ta sudska pristojba u konkretnom slučaju, a sukladno Tar. br. 2. stavak 1.
Tarife sudskih pristojbi, iznosi 193,80 EUR, koliko je tužitelju i priznato, a ne 193,99
EUR koliko je tužitelj zatražio.

35. Dakle, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u
ukupnom iznosu od 3.318,80 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih
troškova postupka u iznosu od 750,19 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga
o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove
presude.

36. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), novčani iznosi u odluci

10 Poslovni broj: Povrv-251/2023-16

iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 24. listopada 2024.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u
roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis