1

 

Poslovni broj: Gž Ob-107/2024-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž Ob-107/2024-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja M. N. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici M. G., odvjetnici u Z., protiv protustranke H. z. z. m. o., Z., OIB:…, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2852/2023-4 od 5. siječnja 2024., dana 21. listopada 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba predlagatelja, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2852/2023-4 od 5. siječnja 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja za utvrđenjem izvanbračne zajednice s pok. M. Đ..

 

2.     Protiv rješenja žalbu je podnio predlagatelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) i čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine", br. 59/23 – dalje: ZIP), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je predlagatelj protiv protustranke podnio prijedlog radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice sa pok. M. Đ.. Na temelju pravnog shvaćanja da iz odredbe čl. 22. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 - dalje: ZOMO) ne proizlazi da je stranka u postupku u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice H. z. z. m. o., sud prvog stupnja je smatrao da isti nije pasivno legitimiran u postupku, te je prijedlog predlagatelja odbio.

 

5.     Predlagatelj žalbenim navodima osporava pobijano rješenje ističući u žalbi da nema nikakve pravne zapreke da H. z. z. m. o. bude pasivno legitimiran u postupku, te da je nejasno tko bi trebao biti pasivno legitimiran u postupku u situaciji kada je izvanbračni drug jedini nasljednik preminulog ostavitelja, kao što je ovdje slučaj. Takvi žalbeni navodi predlagatelja su osnovani.

 

6.     Odredbom čl. 22. st. 1. toč. 1. ZOMO propisano je da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani članovi njegove obitelji i to udovica odnosno udovac.

 

Stavkom 3. istog članka određeno je da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

 

7.     U pravu je sud prvog stupnja kada u pobijanom rješenju navodi da odredbom čl. 22. ZOMO nije izričito navedeno da je H. z. z. m. o. stranka u postupku koji se vodi temeljem st. 3. toga članka. Doista, u odredbi čl. 22. ZOMO nije nigdje izričito navedeno da bi H. z. z. m. o. trebao biti stranka u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO i tom postupku biti pasivno legitimiran. Međutim, jednako tako nije niti navedeno da bi na pasivnoj strani stranke trebali biti drugi zakonski nasljednici preminulog izvanbračnog druga. Imajući u vidu navedeno, stav je ovog suda da odredbu čl. 22. ZOMO ne treba tumačiti doslovce i strogo formalistički, već logički i teleološki imajući pritom posebice u vidu svrhu i prirodu postupka, te okolnost da se, sukladno čl. 151. ZOMO, H. z. z. m. o., između ostalog, financira doprinosima osiguranika i prihodima državnog proračuna, dakle, novcem poreznih obveznika.

 

8.     Sporno pravno pitanje da li je H. z. m. o. pasivno legitimiran u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO koji pokreće izvanbračni drug kako bi ostvario pravo na mirovinu nakon smrti preminulog izvanbračnog druga prema stavu ovog suda potrebno je razmotriti u svjetlu tri pitanja. Prvo pitanje koje treba razmotriti tko bi imao pravni, a i s time povezani ekonomski interes (koji nipošto ne treba miješati i poistovjećivati sa pravnim), osporavati tvrdnje predlagatelja o postojanju izvanbračne zajednice i posljedično tome postojanju obveze na isplatu mirovine. Drugo pitanje koje treba razmotriti je tko u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO treba štititi javni interes koji nedvojbeno treba štititi u situaciji kada će se eventualna mirovina izvanbračnom drugu isplaćivati iz sredstava državnog proračuna i iz sredstava poreznih obveznika. I na kraju, treće pitanje koje treba razmotriti je pitanje koga treba vezati eventualno rješenje kojim će sud utvrditi postojanje izvanbračne zajednice i koje će u upravnom postupku kod H. z. z. m. o. biti osnova za priznanje mirovine iza preminulog izvanbračnog druga.

 

9.     U odnosu na odgovor na prvo pitanje potrebno je navesti da je u situaciji kada se u postupku utvrđuje postojanje određenog pravnog odnosa (u ovom slučaju postojanje izvanbračne zajednice) koji će posljedično dovesti do nastanka neke obveze (u ovom slučaju obveze na isplatu mirovine) jedino logično da tvrdnje predlagatelja osporava ona osoba koju će eventualna buduća obveza teretiti. To u ovom konkretnom slučaju znači da jedini koji ima stvarni, pravni, a i s njime povezani ekonomski interes, osporavati tvrdnje predlagatelja o postojanju izvanbračne zajednice je H. z. z. m. o. iz čijih će se sredstava u konačnici morati predlagatelju, u slučaju za predlagatelja pozitivnog ishoda postupka, isplaćivati mirovina. Eventualni zakonski nasljednici preminulog izvanbračnog druga neće imati bilo kakav interes osporavati postojanje izvanbračne zajednice jer eventualnim prihvaćanjem prijedloga oni neće doći u nikakvu nepovoljniju pravnu poziciju s obzirom da će mirovinu biti dužan isplaćivati upravo H. z. z. m. o.. To se posebice odnosi na slučaj kada preminuli izvanbračni drug nije posjedovao imovinu koju bi trebalo raspoređivati u ostavinskom postupku u kojem slučaju njegovi zakonski nasljednici doista ne bi imali nikakav interes osporavati postojanje izvanbračne zajednice jer neosporavanjem postojanja izvanbračne zajednice oni u stvarnosti ništa ne gube. To bi posljedično otvaralo mogućnost zlouporaba na način da bi omogućavalo zakonskim nasljednicima preminulog izvanbračnog druga da drugom "izvanbračnom drugu" jednostavno "priznaju" postojanje izvanbračne zajednice iako ista objektivno i nije postojala, a kako bi isti neosnovano ostvario nepripadajući materijalni dobitak na teret državnog proračuna, a što se vođenjem kontradiktornog postupka u kojem sudjeluju stranke koje imaju interesa osporavati postojanje određenog pravnog odnosa u znatnoj mjeri onemogućuje. Vezano uz navedeno to otvara pitanje da li je postupak u kojem preminuli izvanbračni drug nema nasljednika jednostranački ili dvostranački postupak odnosno ako se zauzme stav da je dvostranački, tko bi na pasivnoj strani u istome trebao sudjelovati. Ako bi se zauzelo stajalište da je isti dvostranački i da je u slučaju nepostojanja nasljednika na pasivnoj strani pasivno legitimirana općina ili grad i tada se može postaviti pitanje koji bi oni imali interes izvanbračnom drugu osporavati postojanje izvanbračne zajednice kada se iz njihovih sredstava u slučaju pozitivnog ishoda prijedloga neće isplaćivati mirovina nadživjelom izvanbračnom drugu. Iz ranije navedenog jasno proizlazi da u slučaju vođenja postupka radi utvrđivanja izvanbračne zajednice iz čl. 22. st. 3. ZOMO jedini stvarni, pravni i ekonomski interes osporavati predlagateljev prijedlog ima H. z. z. m. o. iz čijih će se sredstava u konačnici isplaćivati mirovina, pa je stoga logično da upravo on kao stranka sudjeluje u postupku i da u takvom postupku bude pasivno legitimiran.

 

10. Razmatrajući drugo pitanje, bitno je navesti da, a kako je u ranije već i navedeno, da utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice posljedično dovodi do ostvarivanja prava predlagatelja na isplatu mirovine. Ta mirovina se isplaćuje iz sredstava H. z. z. m. o. koji se, između ostalog (čl. 151. ZOMO), financira doprinosima osiguranika i prihodima iz državnog proračuna, dakle, pojednostavljeno rečeno, sredstvima poreznih obveznika. U takvom slučaju nedvojbeno se mora osigurati javni interes odnosno mora spriječiti da se mirovina isplaćuje osobi koja ne ispunjava uvjete iz čl. 22. st. 1. i 3. ZOMO. Stoga se čini logičnim da u postupku na pasivnoj strani sudjeluje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji sudjelovanjem u kontradiktornom postupku na taj način može štiti javni interes i onemogućavati potencijalne zlouporabe instituta, te štititi interese poreznih obveznika koji ga svojim sredstvima bilo putem uplatom doprinosa, bilo posredno putem državnog proračuna, uostalom i financiraju. To pogotovo kada se ima u vidu činjenica da odredbe ZOMO omogućuju sudjelovanje H. z. z. m. o. u parničnom postupku bilo na aktivnoj strani (primjerice u slučaju naknade štete ili stjecanja bez osnove iz čl. 161. i čl. 166. ZOMO) bilo na pasivnoj strani (primjerice, ako tužitelj zahtijeva isplatu neisplaćenih iznosa mirovine i sl.).

 

11. Treće pitanje koja ovaj sud drži važnim razmotriti u svezi spornog pravnog pitanja pasivne legitimacije u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO je pitanje vezanosti donijetim rješenjem. Pravomoćne sudske odluke u načelu djeluju samo prema strankama koje su sudjelovale u postupku. Ako bi se zauzelo pravno shvaćanje da H. z. z. m. o. na pasivnoj strani ne bi trebao sudjelovati u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO postavlja se pitanje da li bi on takvim rješenjem bio vezan. To pogotovo kada se u postupku odlučuje o prethodnom pitanju (postojanju izvanbračne zajednice) koje posljedično gotovo nedvojbeno za H. z. z. m. o. bi trebalo stvarati obvezu na isplatu mirovine nadživjelom izvanbračnom drugu koja bi se uz to trebala isplaćivati iz sredstva koja osiguravaju porezni obveznici. Imajući u vidu da odluka u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO, posljedično, u načelu dovodi do nastanka obveze na isplatu mirovine iz sredstava H. z. z. m. o., onda ovaj sud smatra da je jedino logično da u takvom postupku H. z. z. m. o. i sudjeluje kao pasivna strana a kako bi odlukom, s obzirom da ista djeluje inter partes, u konačnici bio i vezan.

 

12. Zaključno dakle, iz ranije obrazloženih razloga, pravni je stav ovog suda da je postupak iz čl. 22. st. 3. ZOMO dvostranački izvanparnični postupak u kojem, s jedne strane, na aktivnoj strani kao predlagatelj sudjeluje izvanbračni drug, te s druge strane, kao protustranka H. z. z. m. o. (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama ovog suda posl. broj Gž Ob-33/2024 od 23. siječnja 2024., Gž Ob-1002/2022 od 20. prosinca 2022. i Gž Ob-332/2023 od 29. kolovoza 2023.)

 

13. Sud prvog stupnja je dakle, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zbog promašene pasivne legitimacije odbio prijedlog predlagatelja tako da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije utvrđivao činjenice o kojima ovisi osnovanost predlagateljeva izvanparničnog zahtjeva tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 44. st. 1. i čl. 2. ZIP, uvažiti žalbu predlagatelja, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će provesti dokazni postupak i utvrditi odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost predlagateljeva prijedloga nakon čega će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 21. listopada 2024.

 

                         Sudac:

                Robert Jambor, v.r.