1

Poslovni broj: Gž-2409/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2409/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz H., …, (OIB …), zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika U. osiguranje d.d., Z., …, (OIB …), zastupan po punomoćniku L. V., odvjetniku iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-217/2019-34 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužitelja A. B. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-217/2019-34 od 31. ožujka 2022. u pobijanom dijelu – u točki III. izreke.

 

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku U. osiguranje d.d., Z., …, (OIB …), da na ime naknade štete isplati tužitelju A. B. iz H., …, (OIB …), iznos od 44.860,00 kn (slovima: četrdesetčetiritisućeosamstošezdesetkuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 9. travanj 2018. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 7.314,70 kn (slovima: sedamtisućatristočetrnaestkunai sedamdesetlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu štete u iznosu od 22.940,00 kn (preko iznosa od 44.860,00 kn do 67.800,00 kn), kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 44.860,00 kn za razdoblje od 9. siječanj 2018 do 9. travanj 2018. te zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.“

 

2.               Protiv dijela ove presude u točki III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno istu preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 2.141,50 kn.

 

3.               Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio na 5. prosinca 2016. na radnom mjestu u B. V. L. kada mu je na glavu pao teški lim kojom prilikom je zadobio ozljede glave, ramena, ruku i nogu. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći, troškova liječenja te izgubljene zarade tvrdeći da mu je poslodavac osim plaće isplaćivao „na ruke“ naknadu za prekovremene sate.

 

4.               U ovom postupku između stranaka nije sporno da je tužitelj ozlijeđen 5. prosinca 2016. na radu u B. V. L., kao zaposlenik M. E. d.o.o., da je tuženik u vrijeme štetnog događaja s poslodavcem tužitelja imao sklopljenu policu osiguranja za odgovornost prema djelatnicima i da je tuženik prije podnošenja tužbe 9. siječnja 2018. isplatio tužitelju iznos od 8.200,00 kn.

 

5.               Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 1 sata, srednjeg intenziteta u trajanju 30 dana, slabog intenziteta 2 mjeseca,

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta u trajanju 15 minuta, strah srednjeg intenziteta uz izvjesnu intrapsihičku tenziju vezanu za oporavak i rehabilitaciju oko mjesec dana, te određenu uznemirenost odnosno strah lakšeg stupnja vezano uz oporavak i dugotrajnu fizikalnu terapiju  ukupno oko dva mjeseca,

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje u vidu zaostalog ožiljka na desnom ramenu,

- da je tužitelj trpio duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 7%,

- da je tužitelju pružana nestručna tuđa pomoć u trajanju oko 102 sata,

- da je liječenje dovršeno 9. travnja 2018.,

- da je tužitelj obavljao specijalističke preglede izvan mjesta stanovanja,

- da je tužitelj imao potrebu za pojačanom prehranom u vidu unosa minerala, vitamina, voćnih sokova za vrijeme dva mjeseca po ozljeđivanju,

- da tužitelj nije dokazao da je ostvarivao plaću veću od obračunate u platnim listama šest mjeseci prije ozljeđivanja.

 

6.               Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je na temelju odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:  35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022  – dalje: ZOO), ocijenio da tužitelju pripada naknada u iznosu od ukupno 48.000,00 kn, na temelju čl. 1093. st. 2. ZOO na ime pretrpljene imovinske štete na ime tuđe pomoći, pojačane prehrane, te troškova puta i liječenja iznos od ukupno 5.060,00 kn, odnosno sveukupno 53.600,00kn, pa je uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos štete od 8.200,00 kn dosudio tužitelju iznos od 44.860,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 9. travnja 2018. do isplate (točka I. izreke), dok je u točki III. izreke tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa štete od 67.800,00 kn (za iznos od 22.940,00 kn), zahtjev za isplatu kamate na dosuđeni iznos od 9. siječnja 2018. do 9. travnja 2018., te zahtjev za naknadu troška preko dosuđenog iznosa parničnog troška u točki II. izreke, odbio.

 

7.               Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

8.               Žalba tužitelja je neosnovana.

 

9.               Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjen bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

10.          U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj sadržajno ističe da je dosuđeni iznos pravične naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prenisko utvrđen, smatrajući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio zadobivene tjelesne ozljede i tijek liječenja te okolnosti konkretnog slučaja, valja reći da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO i čl. 1093. ZOO odlučivši da visina pravične novčane naknade za neimovinsku štetu po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 7% i po kriteriju naruženosti lakšeg stupanja iznosi ukupno 48.000,00 kn te naknada pretrpljene imovinske štete na ime tuđe pomoći, troškova puta i liječenja te pojačane prehrane iznosi 5.060,00 kn, odnosno da tužitelju nakon umanjenja za nesporno plaćeni iznos od 8.200,00 kn na ime pretrpljene neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 44.860,00 kn.

 

10.1.              Žalbenim navodima kojima tužitelj osporava nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je bilo potrebno provesti novo vještačenje i kojima sadržajno ističe povredu odredbe čl. 261. ZOO, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, jer je medicinsko vještačenje provedeno sukladno čl. 259. ZPP te se sudski vještak očitovao pisano i usmeno na istaknute primjedbe stranaka i u svojim očitovanjima, osim što je korigirao na više dano mišljenje u pogledu stupnja trajnih posljedica na način da je iste ocijenio sa 7%, dao jasno i potpuno obrazloženje nalaza i mišljenja kao istaknutih primjedbi, zbog čega su takvi žalbeni navodi neosnovani.

 

11.          Tuženik u žalbi, navodeći da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije proveo knjigovodstveno vještačenje niti je poslodavcu tužitelja sukladno odredbi čl. 234. ZPP naložio da dostavi dokumentaciju o točnim podacima primanja tužitelja u mjesecima prije štetnog događaja, sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 220. st. 2. ZPP i čl. 234. ZPP.

 

11.1.              Suprotno takvim žalbenim navodima, valja reći da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a kako je upravo postupajući u smislu te odredbe prvostupanjski sud pravilno ocijenio nepotrebnim izvođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, pri čemu je svoju odluku o činjenicama koje je ocijenio dokazanim utemeljio na ocjeni izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih zajedno te na temelju rezultata provedenog postupka, sve u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

 

11.2.              Nadalje, iz spisa proizlazi da je sud, sukladno prijedlogu tužitelja, zatražio od poslodavca tužitelja M. E. podatke o plaći isplaćene tužitelju za 6 mjeseci prije ozljeđivanja 5. prosinca 2016. kao i podatke o plaći za djelatnike D. K. i S. V. za vrijeme bolovanja tužitelja, te je M. E. dostavio tražene podatke i dokumentaciju o isplaćenim plaćama tužitelja – platne liste tj. obračune isplaćenih plaća dok je u odnosu na djelatnike K. i V. naveo da oni u razdoblju za koje je zatražena dokumentacija nisu bili njegovi djelatnici. Dostavljena dokumentacija za isplaćene plaće tužitelju je istovjetna dokumentaciji koju je u spis dostavio tužitelj i iz koje su razvidni iznosi koji su tužitelju isplaćivani prije štetnog događaj, pri čemu prema dostavljenoj dokumentaciji tužitelj nije ostvario naknadu za prekovremeni rad. Stoga su nejasni navodi tužitelja isticani tijekom postupka, a što ponavlja u žalbi, da je sud propustio zatražiti od poslodavca dokumentaciju o svim primanjima tužitelja – posebice iznosima plaćenim na ime prekovremenog rada, jer dostavljeni obračuni isplaćenih plaća tužitelja sadrže sve elemente takvih obračuna sukladno pozitivnim propisima, a prema kojima tužitelj nije radio prekovremeno niti je za takav rad ostvario naknadu.

 

11.3.              Stoga su slijedom navedenog žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, neosnovani.

 

12.          Tužitelj u žalbi neosnovano ističe da je sud odbio provesti dokaze koje je on predložio na okolnost obavljanja prekovremenog rada prije štetnog događaja – konkretno dokaz saslušanjem svjedoka, jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je tužitelj prijedlog za saslušanje svjedoka istaknuo prije zaključenja prethodnog postupka niti nakon toga.

 

13.          Odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj točki III. izreke je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, a tužitelj u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

 

14.          Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

15.          Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

 

U Zagrebu, 22. listopada 2024.

 

Predsjednik vijeća:

  Marijan Vugić, v.r.