1

Poslovni broj: Gž-504/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-504/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz O., …, OIB: …, D. N. iz R. S., B., …, OIB: …, A. P. iz Z., …, OIB: …, M. K. iz Z., …, OIB: … i U. M. iz R. S., L., …, OIB: …, koje sve tužitelje zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz R., protiv tužene R. S. iz S. R. N., …, … E., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. & S. iz R., radi trpljenja uknjižbe etažnog elaborata, odlučujući o žalbi tuženice protiv dijela presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1410/2018-34 od 17. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tuženice R. S. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1410/2018-34 od 17. prosinca 2021. u pobijanom dijelu – u točkama I. i II. izreke.

 

II              Odbija se zahtjev tuženice za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženici R. S., iz O., …, OIB: …, izdavanje suglasnosti na Plan posebnih dijelova nekretnine, izrađenog po ovlaštenom inžinjeru građevinarstva N. Š., broj projekta 2015-22 na nekretnini kč. br. 1901/11, u naravi kuća i dvorište površine 477 m2, a sve upisano u zemljišnoknjižnom odjelu Opatija Općinskog suda u Rijeci, zk. ul. 1725 k.o. V. kao i potpisivanje Međuvlasničkog ugovora od 25. listopada 2016. za nekretninu kč. br. 1901/11, u naravi kuća i dvorište površine 477 m2, a sve upisano u zemljišnoknjižnom odjelu Opatija Općinskog suda u Rijeci, zk. ul. 1725 k.o. V., sve u roku od 15 dana, u protivnom će ova presuda zamijeniti potpis tužene R. S., iz O., …, OIB: … pri postavljanju prijedloga za upis provedbe etažnog elaborata pred zemljišnoknjižnim odjelom Općinskog suda u Rijeci temeljem Potvrde samostalnih uporabnih cjelina Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava O., Klasa: 361-03/15-07/81, Ur.broj 2170/1-03-06/2-16-02 od 19. siječnja 2016. godine, Plana posebnih dijelova nekretnine izrađenog po ovlaštenom inžinjeru građevinarstva N. Š., broj projekta 2015-22 te potpis Međuvlasničkog ugovora od 25. listopada 2016. godine na nekretnini č. br. 1901/11, u naravi kuća i dvorište površine 477 m2, a sve upisano u zemljišnoknjižnom odjelu Opatija Općinskog suda u Rijeci, zk. ul. 1725 k.o. V., što je tužena dužna trpjeti.

II/ Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u visini od 16.404,80 kuna (slovima: šesnaest tisuća četiristo četiri kune i osamdeset lipa), u roku od 15 dana.

III/ Odbijaju se tužitelji sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki II izreke ove presude.“

 

2.               Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 2.562,50 kuna.

 

2.1.              Iako tuženica u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženici naknaditi parnični troška, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) uzeo da tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točkama I. i II. izreke.

 

3.               Predmet spora je zahtjev tužitelja istaknut protiv tuženice na trpljenje provedbe etažnog elaborata u zemljišnim knjigama na način da se nalaže tuženici izdati suglasnost na Plan posebnih dijelova nekretnine N. Š., ovlaštenog inženjera građevine i potpisati Međuvlasnički ugovor od 25. listopada 2016., a koji zahtjev tužitelji temelje na činjenicama da tuženica kao jedna od suvlasnica zgrade - nekretnine kčbr. 1901/11 kuća i dvorište, površine 477 m2 upisane u zkulbr.1725 k.o. V., na čijem dijelu je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, i u kojoj zgradu su tužitelji ostali suvlasnici na čijim dijelovima je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova zgrade, te su stranke upisane u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici tih posebnih etažnih dijelova, uskraćuje dati suglasnost na Plan posebnih dijelova nekretnine i potpis na Međuvlasničkom ugovoru od 25. listopada 2016., a obzirom na to da je došlo do promjene u kvadraturi i opisu pojedinih suvlasničkih dijelova na kojima je uspostavljeno etažno vlasništvo te su tužitelji inicirali postupak provedbe etažnog elaborati i uknjižbe suvlasničkih dijelova radi  usklađenja uknjiženog i stvarnog stanja, a s kojim zahtjevom su odbijeni jer Međuvlasnički ugovor od 25. listopada 2015. nisu potpisali svi suvlasnici, konkretno samo je tuženica uskratila potpis.

 

3.1.              Takav zahtjev tužiteljica osporava tvrdnjom da njezinom stanu u prizemlju treba pripasti dio okućnice koji se nalazi ispred ulaza u stan tužene i stepenica, za koji tuženica tvrdi da joj je pripao na temelju Plana posebnih dijelova br. 140/99 i diobenog nacrta od 6. svibnja 1999., a što predmetni Plan posebnih dijelova od 25. listopada 2016. ne obuhvaća.

 

4.               Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da se predmetna nekretnina na kčbr. 1901/11 kuća i dvorište, površine 477 m2 upisane u zkulbr.1725 k.o. V. sastoji od šest etaža i da je tuženica upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnica 57/320 dijela koji dio je povezan sa vlasništvom stana u prizemlju koji se sastoji od dnevnog boravka, sobe, hodnika, kuhinje, izbe i kupaonice površine 56,55 m2 na nacrtu označeno brojem 2 (E-2), a tužitelji i M. Č. su upisani kao suvlasnici u ostalim dijelovima s kojima su povezana vlasništva ostalih stanova kako su opisani u zemljišnim knjigama,

 

- da su nakon ovako provedene uknjižbe vršeni određeni građevinski zahvati na zgradi te je 28. prosinca 2012. podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito rekonstruirane zgrade te je doneseno je rješenje o izvedenom stanju,

 

- da su prema Elaboratu-Planu posebnih dijelova sačinjenom po ovlaštenom ing. građ. N. Š. iz listopada 2015., na temelju kojeg su tužitelji podnijeli prijedlog provedbe tog elaborata budući da je ishođena Potvrda samostalnih uporabnih cjelina rješenjem nadležnog upravnog tijela od 19. siječnja 2016., a koji je odbijen jer je tuženica odbila dati Izjavu o suglasnosti, utvrđeni novi suvlasnički dijelovi i uspostava etažnog vlasništva na način da je tuženica suvlasnica u 1826/10000 dijela sa kojim je povezano vlasništvo stana 2 u suterenu označen crvenom bojom i brojem 2 koji se sastoji od hodnika, kuhinje, izbe, kupaonice, dnevnog boravka, sobe i loggie korisne površine 83,40 m2 s pripadajućom pomoćnom zgradom u kojoj je smješten vešeraj korisne površine 6,17 m2, sveukupne korisne površine 89,57 m2, a tužitelji i M. Č. kao suvlasnici u ostalim dijelovima s kojima je povezano vlasništvo ostalih opisanih stanova,

 

- da su suvlasnici predmetne zgrade sklopili 14. lipnja 1999. Sporazum o utvrđenju suvlasničkih udjela i uspostavi posebnih dijelova nekretnine prema kojem je utvrđeno vlasništvo na posebnim dijelovima i to, između ostalih, na 57/320 dijela u naravi stana u prizemlju zgrade u O., …, koji se sastoji od dnevnog borava, sobe, hodnika, kuhinje, izbe i kupaone, površine 56,55 m2, sve na planu posebnog dijela građevine br. 140/99 označeno brojem „2“ s dijelom okućnice označene brojem „2“ kao pripadkom, u korist A. B. (prednice tuženice), te je sastavni dio tog Sporazuma plan posebnog dijela građevine broj 140/99 od svibnja 1999.

 

5.               Polazeći od nesporne činjenice da je nakon prethodne uknjižbe etažnog vlasništva došlo do promjena na način da su vršeni građevinski zahvati na predmetnoj zgradi, prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja zaključio da predloženom novom uspostavom etažnog vlasništva tuženica nije izgubila svoja ranije stečena prava, pri čemu je prvostupanjski sud otklonio prigovor tužene da njezinom stanu pripada i dio popločene okućnice koji vodi do ulaznih vrata njezinog stana ocjenjujući da je Sporazumom iz lipnja 1999. između suvlasnika dogovoreno da sporni dio koristi tužena i takvo je stanje, prema stanju spisa, i danas i ono uopće i nije sporno, pa je pozivom na odredbu čl. 73. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV) u vezi čl. 71. ZV prihvatio tužbeni zahtjev.

 

6.               Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

7.               Žalba tuženice je neosnovana.

 

8.               Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženica sadržajno ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

9.               Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10.          U odnosu na žalbene navode da tužena ne može trpjeti uknjižbu etažnog elaborata i davati suglasnost na sporni Plan posebnih dijelova nekretnine, jer da „…izreka presude ne može glasiti na izdavanje suglasnosti na sporni plan, niti sudska presuda može zamijeniti potpis tužene na međuvlasničkom ugovoru…“, valja reći da u okolnostima konkretnog slučaja kada je na suvlasničkom dijelu tuženice već povezano vlasništvo određenog posebnog dijela, tada tuženica kao suvlasnik ne može uskratiti suglasnost drugim suvlasnicima, osim u slučaju ako bi se uspostavom novog vlasništva posebnog dijela ukinula ili ograničila prava koja tuženici pripadaju na temelju njezinog prije uspostavljenog vlasništva posebnog dijela, a na što upućuje odredba čl. 73. st. 2. ZV kojom je propisano:

(2) Niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela.

 

10.1.              Stoga su neosnovani žalbeni navodi da se po istaknutom tužbenom zahtjevu ne može postupati, jer se sudskom odlukom može zamijeniti suglasnost samo onog suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu već ranije povezano vlasništvo određenog posebnog dijela, time da osnovanost takvog zahtjeva ovisi o utvrđenju odlučne činjenice ukidaju li se ili ograničuju uspostavom novog vlasništva posebnog dijela, prava koja su mu pripadala na temelju njegova prije uspostavljenog vlasništva posebnog dijela.

 

11.          Tuženica u žalbi ustraje na tvrdnji da joj se uspostavom novog vlasništva posebnog dijela u korist tužitelja kao suvlasnika ukidaju prava koja tuženoj pripadaju na temelju prije uspostavljenog vlasništva posebnog dijela, pozivajući se na Plan posebnih dijelova i Elaborat broj 140/99 kao i diobni nacrt od 26. svibnja 1999.

 

12.          Tuženici je prema podacima u zemljišnoj knjizi, kao suvlasnici, uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela na njezinom suvlasničkom dijelu 57/320 kao Etažno vlasništvo (E-2) - stan u prizemlju koji se sastoji od dnevnog boravka, sobe, hodnika, kuhinje, izbe i kupaone, površine 56,55 m2, na nacrtu označeno br.2, a kako je to naznačeno u zemljišnim knjigama, dok je prema novom Planu iz listopada 2015. tuženica suvlasnica u 1826/10000 dijela s kojim je povezano vlasništvo stana 2 u suterenu označen crvenom bojom i brojem 2 koji se sastoji od hodnika, kuhinje, izbe, kupaonice, dnevnog boravka, sobe i loggie korisne površine 83,40 m2 s pripadajućom pomoćnom zgradom u kojoj je smješten vešeraj korisne površine 6,17 m2, sveukupne korisne površine 89,57 m2.

 

12.1.              Već samom usporedbom suvlasničkih omjera prema ranijem Planu (57/320 dijela) i novom Planu (1826/10000), tužiteljica je prema ranijem planu suvlasnica u omjeru od 17,81%, a prema novom Planu od 18,26%, pa dakle njezin suvlasnički omjer nije smanjen novim etažnim elaboratom.

 

12.2.              Osim toga, u opisu posebnog dijela na kojem je uspostavljeno etažno vlasništvo tuženice upisano u zemljišnim knjigama nema upisanog spornog dijela okućnice kao pripatka opisu 2. Etaže – stana u prizemlju, pa je stoga po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno ocijenio i zaključio da vlasništvo posebnog dijela tuženice nije uspostavljeno da dijelu okućnice ispred njezinog stan, kao pripatku tog stana.

 

12.3.              Dakle, u situaciji kada je prema ranijem planu vlasništvo posebnog dijela uspostavljeno samo na stanu, a ne i na dijelu okućnice, jer tako proizlazi iz aktualnog zemljišnoknjižnog izvatka, kao i da joj suvlasnički omjer po novom planu nije smanjen, tuženica neosnovano ustraje na prigovoru da su joj novim Planom iz listopada 2015. ukinuta ili ograničena prava koja joj od ranije već pripadaju.

 

13.          U kontekstu naprijed navedenog neosnovano se tuženica poziva na sadržaj Sporazuma od 21.svibnja 1999. i prava stečena na temelju tog sporazuma, budući da iz stanja spisa proizlazi da su stranke podnijele 21. prosinca 2000. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine na temelju Sporazuma o utvrđenju suvlasničkih udjela i uspostavi posebnih dijelova nekretnine od 14. lipnja 1999. te rješenja nadležnog upravnog tijela od 25. travnja 2000. sa planom posebnog dijela građevine broj 140/99 od svibnja 1999. (str.57 i dalje spisa), te je na temelju takvog prijedloga i upisano vlasništvo opisanog posebnog dijela u korist prednice tuženice A. B., zbog čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio sadržaj Sporazuma od 21. svibnja 1999. u kojem je, u bitnome, navedeno da su stranke ovog sporazuma vlasnici stanova u stambenoj zgradi na grč 331 k.o. Vasanska, te korisnici pripadajuće okućnice na z.č. 1901/11 k.o. V. u ukupnoj površini 357 m2, vlasništvo Republike Hrvatske  i da stranke dijele okućnicu prikazanu u diobnom nacrtu koji je sastavni dio ovog sporazuma na slijedeći način: … C) dio koji pripada A. B. označen je na diobnom nacrtu brojem 2, obojano crvenom bojom, u ukupnoj površini od 78 m2, na način da je tim sporazumom uređen način korištenja (zajedničke) okućnice, slijedom čega novim Planom iz listopada 2015. u odnosu na korištenje odnosno vlasništvo okućnice, nije došlo ni do kakve promjene.

 

14.          U odnosu na žalbene navode da je tuženica (odnosno očito njezina prednica A. B.) sporni dio okućnice kupila, valja reći da su takvi navodi suprotni sadržaju u spis dostavljenog Predugovora sklopljenog 8. veljače 1998. između Aleksandra Furlana kao prodavatelja i A. B. kao kupca (str. 124. i dalje), konkretno odredbi čl. 1. definiranog predmeta kupoprodaje, te predstavljaju tuženičino pogrešno interpretiranje sadržaja ugovora o kupoprodaji.

 

15.          Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženica u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

 

16.          Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, u točkama I. i II. izreke.

 

17.          Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženice za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

 

U Zagrebu, 22. listopada 2024.

 

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.