1              Poslovni broj: Kž-470/2024-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud,  u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar  kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika T. H., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika T. H. protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Kov-325/2024-3 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenika T. H. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem optužno vijeće Općinskog suda u Bjelovaru, nakon podignute optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru protiv okr. T. H., zbog kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. Kaznenog zakona (KZ/11.) i nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 3. KZ/11.,  protiv okr. T. H., na temelju čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.– dalje ZKP), produljilo je mjere opreza zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicom i žrtvom J. O., kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 m.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po braniteljima iz ZOU D. i dr., odvjetnicima iz G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se rješenje preinači i ukinu mjere opreza, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, okrivljenik općenito navodi da je izreka rješenja nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima, da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja, radi čega se rješenje ne može valjano ispitati.

6. Budući navedena žalbena osnova nije konkretizirana ni obrazložena, ovdje treba reći da je izreka pobijanog rješenja potpuno jasna i razumljiva, a sud je u obrazloženju rješenja dao jasne i argumentirane razloge u odnosu na sve odlučne činjenice, temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žalitelj sa tim zaključcima ne slaže. Prvostupanjski sud je u obrazloženju rješenja pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu naloženih mjera opreza, a za svoju odluku, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za istražni zatvor po osnovi iteracijske opasnosti i njegove zamjene mjerama opreza, dao je jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7. Nastavno žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela, ističući da ga oštećenica kao bivša izvanbračna supruga lažno tereti, jer ju je prijavio radi zanemarivanja zajedničkog maloljetnog djeteta.

8. Suprotno žalbenim navodima, osnovana sumnja na počinjenje terećenih kaznenih djela, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica i razloga iznesenih u njenom obrazloženju, a prvenstveno iz decidiranog i okolnosnog iskaza oštećenice i žrtve J. O. i materijalne dokumentacije u spisu, dok su insinuacije okrivljenika kako ga oštećenica lažno tereti, neosnovane i neprihvatljive, jer ničim nisu potkrijepljene niti dokazane.

9. Okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela proizlaze iz težine i pogibeljnosti te načina počinjenja terećenih kaznenih djela, koja su proizašla iz dugotrajno i znatno poremećenih odnosa između okrivljenika i žrtve, zbog nesuglasica vezano za kontakte okrivljenika sa maloljetnim djetetom, ali i zbog neriješenih pitanja oko imovine, odnosno kuće koju su, po navodima oštećenice, zajedno stekli.

10. Kod takvog stanja stvari, kada je okrivljenik revoltiran postupcima oštećenice, za koju smatra da mu neopravdano uskraćuje kontakte sa djetetom i namjerno ga provocira, uz okolnost da je dulje vrijeme neovlašteno posjedovao oružje i streljivo, čije posjedovanje građanima nije dopušteno i da ga se oštećenica boji, drugostupanjski sud prihvaća zaključak iz pobijanog rješenja da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti čine upravo one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da bi okrivljenik mogao ponoviti istovrsna kaznena djela ili počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti, čime je ostvarena procesna osnova za istražni zatvor iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

11. Iz podataka u spisu proizlazi da okrivljenik u pravilu ne krši naložene mjere opreza, koje se izvršavaju od 20. srpnja 2024., kada su bile određene rješenjem ODO u Bjelovaru, što ukazuje da one očito ostvaruju svrhu svog izricanja i da je prvenstveno radi zaštite i sigurnosti oštećenice nužno i opravdano njihovo daljnje produljenje.

12. Stoga su neprihvatljivi žalbeni prijedlozi  za ukidanjem mjera opreza, jer je ocjena i ovoga vijeća da su naložene mjere opreza, koje okrivljenika ni na koji način ne ometaju u svakodnevnom životu, adekvatne, svrhovite i nužne za preveniranje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, uz opetovano upozorenje okrivljeniku da će se u slučaju nepridržavanja ili kršenja mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

13. Iz navedenih razloga žalba okrivljenika odbijena je kao neosnovana, a ovaj sud nije našao da bi bile počinjene neke od povreda na koje, sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti te je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Bjelovar, 30. listopada 2024.