- 1 -              Poslovni broj: Usž-3454/2024-2

                          

Poslovni broj: Usž-3454/2024-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja T. K., P., kojeg zastupa opunomoćenik Z. K., odvjetnik u K., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe P. d.d., K., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove profesionalne bolesti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1887/2020-25 od 5. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1887/2020-25 od 5. lipnja 2024.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/20-01/207, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 27. svibnja 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područne službe K., KLASA: UP/I-502-03/19-03/02, URBROJ: 338-06-03-20-18 od 3. veljače 2020. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. veljače 2020., kojim se tužitelju ne priznaje profesionalna bolest pod šifrom dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji H90.3 (Perceptivni gubitak sluha, obostrano).

3.              Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Smatra da je odluka suda preuranjena zbog manjkavosti provedenog vještačenja, osobito s obzirom na njegove prigovore na zaključke liječničkog povjerenstva tuženika koje sudski vještak nije razjasnio niti otklonio. Navodi da je tijekom upravnog postupka utvrđeno da je njegovo oštećenje sluha rezultat kombinacije njegove izloženosti buci u radno i slobodno vrijeme, dok je sudska vještakinja isključila bilo kakvu mogućnost da je do oštećenja došlo zbog buke na poslu. Pri tome navodi da sudska vještakinja ni na koji način nije dala razloge za svoje zaključke, a niti je utvrđeno zbog čega se na osnovi iste dokumentacije u spisu predmeta došlo do drugačijih zaključaka. Ističe da također nije utvrđeno što je uzrok oštećenja njegovog sluha, posebno je li moguće da je oštećenje posljedica buke kojoj je izložen u slobodno vrijeme, a što izričito osporava. Iz navedenog proizlazi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno te da je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a razlozi koje je sud naveo u obrazloženju pobijane presude su manjkavi i nejasni. Nejasno mu je iz kojeg razloga nije saslušan tijekom upravnog spora, prvenstveno radi provjere navoda koje je iznio iz razgovora sa sudskom vještakinjom i u odnosu na anamnestičke podatke, a koje je sudska vještakinja potpuno zanemarila. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, smatra pogrešnom i odluku o troškovima upravnog spora. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom i da ostaje kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5.              Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe da ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom upravnog spora. Navodi da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje, koji smatra relevantnim, jasno proizlazi da ne postoji uzročno-posljedična veza između nastanka tužiteljeve bolesti i radnih uvjeta kojima je bio izložen. S obzirom na navedeno, predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.

6.              Žalba nije osnovana. 

7.              Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

9.              Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja za utvrđivanje i priznavanje oštećenja sluha kao profesionalne bolesti koju je zadobio na radnom mjestu majstora na stroju, odnosno na radnom stroju – robotu koji kontrolira pakiranje. Iz službenih podataka evidencije tuženika proizlazi da tužitelj od 1. siječnja 1998. ostvaruje pravo na obvezno zdravstveno osiguranje kao osoba osiguranja u radnom odnosu kod zainteresirane osobe P. d.d.

10.              U upravnom postupku je radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 68. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: Zakon), u vezi s člankom 49. stavkom 2. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 20/20. i 39/20. - dalje: Pravilnik), pribavljeno mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada i Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu. Iz specijalističkog mišljenja o postojanju profesionalne bolesti J. F. L., dr. med., spec. med. rada., od 16. srpnja 2019. i mišljenja i ocjene Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 3. veljače 2020. proizlazi da tužitelj nedvojbeno ima obostrano zamjedbeno oštećenje sluha koje može biti uzrokovano bukom, ali da je izloženost buci na radnom mjestu nedovoljna da bi se sa sigurnošću radno mjesto moglo povezati kao isključivi uzrok njegova oštećenja sluha. S obzirom na anamnestičke podatke u spisu predmeta zaključeno je da je oštećenje sluha izazvano vjerojatno kao kombinacija izloženosti buci u radno i u slobodno vrijeme zajedno te se dijagnoza H90.3 ne može priznati kao profesionalna bolest.

11.              U nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda od 6. travnja 2020., a nakon uvida u priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju, utvrđuje da se dijagnoza H90.3 ne može priznati profesionalnom bolesti, iako kod tužitelja postoji oštećenje sluha koje bi po svojim karakteristikama moglo odgovarati promjenama koje nastaju kao posljedica djelovanja buke. Međutim, s obzirom na anamnestičke podatke pucanja barutom u slobodno vrijeme, Liječničko povjerenstvo zaključuje da oštećenje sluha nije uzrokovano isključivo bukom na radnom mjestu, nego vjerojatno kao kombinacija izloženosti buci u radno i slobodno vrijeme zajedno.

12.              U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. M. Z., specijalisti medicine rada. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 1. ožujka 2023. proizlazi da se prema medicinskoj dokumentaciji i audiogramu iz 2011. godine, anamnestičkim podacima iz kartona sačuvanog u ordinaciji medicine rada i podacima zainteresirane osobe (procjene rizika buke i Zapisnici o ispitivanju buke od 2013. do 2018. godine) ne nalaze elementi po kojima bi buka s radnog mjesta, izmjerena po ovlaštenim ustanovama, na bilo koji način, pa ni kao dodatni čimbenik, utjecala na nastanak oštećenja sluha tužitelja. Sudska vještakinja pri tome navodi da izmjerena buka na poslovima / mjestima rada tužitelja pod utvrđenim uvjetima nije mogla ni sama ni dodatno utjecati na oštećenje sluha, a da pri tome niti jedan drugi radnik zainteresirane osobe koji je radio na istim poslovima i/ili istim prostorima kao i tužitelj nije radnik s oštećenjem sluha (prema periodičkim pregledima) niti je prijavio probleme sa sluhom. Stoga je sudska vještakinja zaključila da kod tužitelja dijagnoza H90.3 nije izazvana dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na poslovima koje je obavljao u smislu članka 68. stavka 1. Zakona te se ista ne može priznati profesionalnom bolešću prema kriterijima iz Zakona o Listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“, 162/98. i 107/07.).

13.              Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa tuženika te činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane usmene rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudske vještakinje, a koji prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke te valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke, pogotovo imajući na umu da je sudska vještakinja na ročištu održanom 28. svibnja 2024. usmeno iznijela svoj nalaz i mišljenje te obrazloženo i na medicinskoj dokumentaciji utemeljeno otklonila sve prigovore koje je iznosio tužitelj tijekom upravnog spora.

14.              Žalbeni prigovor u vezi s neprihvaćanjem prijedloga za saslušanje tužitelja nije osnovan imajući na umu da, u skladu s člankom 33. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze koji se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Vezano uz navedenu odredbu, ovaj Sud ne nalazi da je došlo do bitnih povreda pravila sudskog postupka time što nije prihvaćen prijedlog za saslušanje tužitelja radi provjere navoda koje je iznio iz razgovora sa sudskom vještakinjom i anamnestičkih podataka. Imajući na umu da su tijekom upravnog postupka provedena dva medicinska vještačenja te da je sudsko vještačenje potvrdilo njihovu ocjenu, prijedlog za saslušanje ne ukazuje se svrsishodnim. Sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom sporu sud, u skladu s člankom 33. i člankom 34. ZUS-a, utvrđuje na temelju činjenica i dokaza koje su stranke iznijele i dokazale, pa činjenica što tužitelj dovodi u sumnju utvrđenja iz ovog postupka pozivajući na pogrešan pristup u ocjeni njegove cjelokupne medicinske dokumentacije, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

15.              Kako je, dakle, tužitelj u skladu s člankom 34. ZUS-a tijekom prvostupanjskog upravnog spora predložio dokaze potrebne za utvrđivanje činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, a koje dokaze je prvostupanjski sud proveo, dajući mu mogućnost da se o rezultatima provedenih dokaza očituje, Sud cijeni da u skladu s navedenom odredbom ZUS-a, paušalni prigovori koje tužitelj u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja iznosi u žalbi protiv pobijane presude ne mogu biti od utjecaja na njezinu zakonitost. S obzirom na to da se činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta utvrđuju na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a medicinska dokumentacija predstavlja činjenični supstrat na temelju kojega vještak daje nalaz i mišljenje, ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda kojim su odbijeni daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, imajući na umu paušalnost iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje sudske vještakinje kojima bi eventualno doveo u sumnju medicinska utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora u skladu s člankom 33. stavkom 3. i člankom 34. ZUS-a.

16.              S obzirom na navedeno, činjenično stanje je u upravnom sporu pravilno utvrđeno na temelju postupka provedenog u skladu s člankom 33. ZUS-a te je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 68. Zakona, kojim je propisano što se smatra profesionalnom bolesti, jer dijagnoza H90.3 nije izazvana dužim neposrednim utjecajem rada i uvjeta rada na poslovima koje je tužitelj obavljao, iz kojeg razloga nije bilo osnove za priznavanje tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove profesionalne bolesti u skladu s člankom 2. Zakona o Listi profesionalnih bolesti u vezi s člankom 68. Zakona.

17.              Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

18.              S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

19.              Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 3. listopada 2024.

 

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan,v.r.