1                                    Poslovni broj: Kž-441/2024-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. M., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika J. M. protiv presude Općinskog suda Čakovcu broj Kmp-12/2018-43 od 5. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba optuženika J. M. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.  

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Čakovcu proglasio je krivim opt. J. M. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano u čl. 118. st. 1. KZ/11. Temeljem čl. 118. st. 1. KZ/11 opt. J. M. se za počinjeno kazneno djelo osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje ZKP) optuženik se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP-a u cijelosti, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP-a oštećena V. O. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete u cijelosti upućuje na ostvarivanje u parnici.

 

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici R. U., odvjetnici iz Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, sa prijedlogom da se usvoje žalbeni razlozi.

 

3. Odgovor na žalbu podneslo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu. 

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu. 

 

5. Žalba nije osnovana. 

 

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama u obrazloženju pobijane presude u znatnoj mjeri  nejasni i proturječni. U obrazloženju presude nije izvršena dostatna analiza niti ocjena svih provedenih dokaza, prvenstveno vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka med. struke, prvostupanjski sud samo navodi da ne prihvaća obranu optuženika, navodeći da je njegova obrana neuvjerljiva i iskonstruirana, iako provedeni dokazi ne ukazuju na to.

 

6.1. Suprotno navodima žalbe, obrazloženje pobijane presude sadrži valjanu analizu i ocjenu izvedenih dokaza, te jasne i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama, među kojim razlozima nema nikakvog, a pogotovo ne znatnog proturječja niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih dokaza. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i argumentirane razloge u odnosu na sve odlučne činjenice temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žalitelj sa tim zaključcima ne slaže. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka od postupovnih povreda na koju u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. 

 

7. Žalbenim prigovorima činjenične prirode ukazuje se na pogrešan zaključak suda o kaznenoj odgovornosti optuženika, ističe se da svjedok M. I. nije bio očevidac događaja, te nije jasno kako je taj dokaz uzet kao vjerodostojan. Kod donošenja odluke sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio i činjenično stanje upravo u pogledu naprijed navedenog nalaza i mišljena sudskog vještak, jer iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka  dr. R. G. proizlazi zaključak da ne može sa sigurnošću utvrditi da je pad bio posljedica odguravanja od strane druge osobe ili je pad bio uzrokovan na drugi način, te da je ozljeda mogla nastati i odguravanjem, koju mogućnost prvostupanjski sud uzima dokazanom, iako vještak to nije utvrdio, a isti  je naveo samo mogućnost nastanka ozljede odguravanjem, znači nije sa sigurnošću isto utvrdio, te stoga prvostupanjski sud u ovoj situaciji ne može izvoditi zaključak odgovornosti optuženika na činjenicama koje nisu sa sigurnošću utvrđene. Pogrešno i nepotpuno činjenično stanje ogleda se u činjenici što je sud odluku o odgovornosti optuženika donio na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što se odnosi na utvrđenje suda da je optuženik bio ubrojiv u vrijem nastanka događaja, a iz materijalnih dokaza i obrane optuženika proizlazi da je bio pod utjecajem alkohola, dok u provedenom postupku nije provedeno vještačenje na okolnost optuženikove ubrojivosti u vrijeme nastanka štetnog događaja. Na taj način došlo je i do povrede kaznenog zakona.

 

8. Nasuprot istaknutim žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, savjesnom ocjenom izvedenih dokaza pouzdano zaključio da je optuženik svojim postupanjem u subjektivnom i objektivnom smislu ostvario obilježja terećenog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11, za koje utvrđenje je dao logične, argumentirane i prihvatljive razloge. 

 

9. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ispravno se temelji na decidiranim, okolnosnim i uvjerljivim iskazima oštećene V. O. i svjedoka M. I. koji je potvrdio njen iskaz. Njihovi iskazi potvrđeni su materijalnom dokumentacijom, liječničkom dokumentacijom ali i nalazom vještaka koji je naveo da  mehanizam nastanka ozljede, kako ga je u svom iskazu opisala oštećena V. O., može na taj način nastati, a da oštećena nije zadobila ozljede na prsnome košu, što je također utvrđeno, vještak je pojasnio da odguravanje u području prsa većinom ne ostavlja tragove. Kako je dakle vještak dopustio kao mogući mehanizam nastanka ozljede oštećenice da je isti uzrokovan odguravanjem od strane druge osobe te padom na otvoreni dlan prema natrag, a oštećenica je ostala dosljedna u svom iskazu da ju je optuženi snažno odgurnuo u predjelu prsiju zbog čega je ona pala unatrag i slomila ruku, a navode oštećene potvrdio je u svom iskazu njezin suprug M. I., kao i činjenicu da ju je odmah rođaka odvezla u bolnicu, to nema dvojbe kako je to pravilno zaključio sud da je navedene ozljede u vidu prijeloma donjeg dijela palčane i lakatne kosti lijeve ruke koje je vještak okvalificirao u njihovoj ukupnosti kao tešku tjelesnu ozljedu, oštećenoj nanio upravo optuženi koji ju je snažno odgurnuo u predjelu prsiju, zbog čega je ona pala i pritom zadobila navedene ozljede.

 

9.1. Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi kako tijekom postupka nije dokazano da je optuženik počinio navedeno kazneno djelo upravo na opisani način. S tim u vezi neosnovane su žalbene tvrdnje o pogrešnoj ocjeni dokaza od strane prvostupanjskog suda, koji se, obzirom na sadržaj izvedenih dokaza i njihovu pravilnu ocjenu, nije ni našao u situaciji da bi postojala dvojba glede odlučnih činjenica, pa nije ni došla u obzir primjena pravnog pravila „in dubio pro reo“, što se u podnesenoj žalbi sugerira.  Što se tiče ubrojivosti optuženika, ista tijekom postupka nije dovedena u pitanje niti je ista osporavana u bilo kojem trenutku od strane obrane sve do žalbe, te pravilno sud zaključuje da je prema ocjeni suda isti bio očuvane svijesti, obzirom se sjeća da je bio kritične zgode kod oštećene, pomagao u radovima kao i ostalih osoba koje su pomagale, dok sam fizički nasrtaj na oštećenu otklanja, a na pročitani zapisnik o ispitivanju alkohola nije bilo primjedbi, tako da njegova ubrojivost ni u kom slučaju nije dovedena u pitanje pa nije niti bilo potrebe za provođenjem psihijatrijskog ili toksikološkog vještačenja.

 

10. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima optuženika nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11, pa nije niti došlo do povrede kaznenog zakona.

 

11. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra izrečenu kaznu zatvora prestrogom, ukazujući  da sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir olakotne okolnosti optuženika i to dob optuženika kao ni protek vremena od gotovo 8 godina od štetnog događaja do donošenja pobijane presude. 

 

11.1.              Suprotno istaknutim žalbenim navodima, ocjena je ovoga vijeća da u konkretnom slučaju nema uvjeta za blaže kažnjavanje optuženika, jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo i o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te ih je ispravno doveo u vezu sa nađenim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika i osudio ga na pravednu i zakonitu kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci. Naime, od olakotnih okolnosti sud mu je cijenio da je ovo kazneno djelo počinio kao mlađi punoljetnik u dobi od skoro navršenih 21 godine života i da je obzirom na sadržaj pribavljene sociopedagoške anamneze odrastao u kvalitativno nepotpunoj obitelji niskog socioekonomskog statusa, te protek vremena od počinjenja djela, a od otegotnih okolnosti uzeta mu je u obzir višestruka kaznena osuđivanost i to za kaznena djela pretežito s elementima nasilja, za koja su mu mahom izricane bezuvjetne kazne zatvora, tako da je na strani optuženika riječ o višestrukom specijalnom povratniku na kojega do sada izrečene kazne zatvora očito nisu utjecale u dovoljnoj mjeri da svoje ponašanje uskladi i svede u društveno prihvatljive okvire. 

 

11.2. Imajući u vidu način počinjenja predmetnog kaznenog djela, njegovu težinu i pogibeljnost kao i osobna svojstva, te obiteljske prilike optuženika, drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 9 mjeseci u cijelosti ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. 

 

12. Iz navedenih razloga žalba optuženika ocjenjena je neosnovanom te je presuđeno kao u izreci (čl. 482. ZKP-a). 

 

 

Bjelovar, 31. listopada 2024.