1                                    Poslovni broj: Kž-305/2024-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. R., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (“Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i. 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1107/2020-14 od 13. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba optuženika T. R. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu opt. T. R. proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11.–odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-1107/2020-3 od 5. listopada 2021., kojim je opt. T. R. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 opt. T. R. se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom se izriče uvjetna osuda, te kazna zatvora neće biti izvršena, ako optuženi u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a, dužan je opt. T. R. platiti trošak kaznenog postupka paušalne svote u iznosu 200,00 eura (dvjestoeura), u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. T. R. osobno, i to zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženi oslobodi od optužbe, podredno da se ista ukine. 

 

3. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu nije podnijelo odgovor na žalbu.

 

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a, spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Opt. T. R. ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, time da ne navodi o kojoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka se radi, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a nije našao povrede procesnih odredbi na koje pazi po službenoj dužnosti. 

 

7. Žalba opt. T. R. kritizira ispravnost i potpunost utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu. Prije svega se osporava zaključak prvostupanjskog suda da je dokazano da je optuženik počinio navedeno kazneno djelo. U žalbi ponavlja obranu i smatra da su oštećenici inscenirali navodni sukob kritične zgode, vođeni namjerom osvete radi moguće neraščišćenih odnosa u odnosu na njegovog oca. Smatra da je sud trebao provesti dokazne prijedloge u kojima je trebalo saslušati sve sudionike događaja i da se prijetnjom oštećenicima ne bi moglo postići da oni udovolje njegovim zahtjevima. Sud nije cijenio da je on šikaniran na način da mu se nametalo sužavanje njegovih prava, te da nije osuđivan do sada. 

 

8. Suprotno ovim navodima iz žalbe, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud savjesno i detaljno analizirao i kritički ocijenio sve provedene i predložene dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, te je izveo pravilan zaključak da je opt. T. R. počinio terećeno kazneno djelo. Iskaz oba oštećenika s pravom sud prihvaća, jer oštećenici iskazuju u bitnom suglasno i pri tom detaljno opisuju događaj kritične zgode. Opt. T. R. u iskazu navodi da se inkriminirane prigode posvađao s A. J. i D. B. i ako je nešto loše i rekao da nije imao nikakvu zlu namjeru, i da nije rekao inkriminirane riječi. No, takvu njegovu obranu ne potvrđuju oštećenici A. J. i D. B., koji suglasno tvrde i u iskazima u bitnom istovjetno navode što im je opt. T. R. prijetio kritične zgode i to upravo inkriminirane riječi, a što je sud detaljno i obrazložio pod toč. 13. do 16. obrazloženja, na koje se optuženi upućuje radi nepotrebnog ponavljanja, a što prihvaća i ovaj sud. Ispravno sud zaključuje da je kazneno djelo prijetnje djelo apstraktnog ugrožavanja i ostvareno je kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da žrtva bude ustrašena ili uznemirena. Odlučna je namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, ali je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice, odnosno subjektivni doživljaj žrtve nije odlučan, jer bi tada ostvarenje obilježja djela ovisilo o osobnom stanovištu ili interesu neke osobe. Zato su, za procjenu ozbiljnosti prijetnje važne i okolnosti u kojima je prijetnja izrečena. S obzirom na odnose između optuženog i A. J. i D. B. i da je opt. T. R. nezadovoljan rješenjem  o korištenju javne površine i da odgovornima za to smatra imenovane, uvažavajući i zbivanja od 17. srpnja 2020., da se opt. T. R. i ranije neprimjereno odnosio prema D. B., da je optuženi inkriminiranog dana u razgovoru s A. J. bio agresivan, onda su inkriminirane riječi prijetnje "ukoliko budu mjerili i razgraničavali, da će uzeti bejzbol palicu i obojicu ih napraviti invalidima, da je svjestan da će zbog toga otići u zatvor, ali da će oni ostati invalidi, a da ako on to ne bude mogao učiniti, da će tada drugoga platiti da ih napravi invalidima" bile ozbiljne i objektivno podesne da kod žrtava, ali i svake druge osobe izazovu osjećaj straha. Inkriminirane riječi prijetnje, a izrečene u opisanim okolnostima, objektivno su bile podobne da kod oštećenih izazovu osjećaj straha za tjelesni integritet a što je doista bila i posljedica, jer su se oštećenici i ustrašili, a što proizlazi iz njihovih iskaza.

 

8.1. Nesporno je i da su obojica oštećenika bili službene osobe iz čl. 87. st. 3. KZ/11, jer su u inkriminirao vrijeme obavljali poslove u jedinici lokalne samouprave G. K., i to A. J. kao pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela G. K., a D. B. kao komunalni redar, a što je sud sve detaljno analizirao u toč. 11. obrazloženja, na što se optuženi upućuje radi nepotrebnog ponavljanja, te nisu osnovani niti ti žalbeni navodi.  

 

9. Što se tiče ostalih navoda iz žalbe da je bilo potrebno saslušati kao svjedoke sve sudionike događaja, opt. T. R. je ukoliko je imao dokaznih prijedloga iste mogao iznijeti na raspravi, pa bi sud o njima i odlučio, a što nije učinio, niti je predlagao neke dokaze, a u predmetu je osim toga nesporno da su ovom inkriminiranom događaju bili prisutni samo oštećenici i optuženi.  

 

9.1. Prvostupanjski sud je izvršio savjesnu i brižljivu ocjenu vjerodostojnosti iskaza kako oštećenika, tako i ostalih dokaza te na temelju istih utvrdio sve bitne činjenice, opravdano iste prihvatio kao istinite i vjerodostojne, te također opravdano zaključio da nema nikakvih logičnih i uvjerljivih razloga zbog kojih bi oštećenici lažno teretili optuženika. 

 

9.2. Iz navedenih razloga žalba opt. T. R. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a nije pogrešno niti primijenjeno materijalno pravo. 

 

10. S obzirom da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi između ostalog i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj  osudi, to je i u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud preispitao prvostupanjsku presudu. 

 

10.1. Imajući u vidu sve one okolnosti, koje je prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji uzeo u obzir prvostupanjski sud, a radi se o olakotnim okolnostima gdje je kao olakotnu okolnost sud uzeo u obzir da opt. T. R. nije kazneno osuđivan i da  oštećeni nisu zainteresirani za njegov kazneni progon, a od otegotnih je cijenio da je je prekršajno kažnjavan, te opt. T. R. osudio na kaznu zatvora u trajanju od  10 (deset) mjeseci, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 3 (tri) godine,   smatrajući da ta kazna odgovara težini učinjenog kaznenog djela, kao i stupnju kaznene odgovornosti optuženika i da će to utjecati kako na optuženika, tako i na druge, da ne čini ovakva i slična djela i da će se ovom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije to je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno opt. T. R. odmjerio kaznu, a vodeći računa o svrsi kažnjavanja izrečena uvjetna osuda sa navedenim rokom provjeravanja u trajanju  od tri godine ni u kom slučaju nije prestroga, već adekvatna i potrebna kaznena sankcija za ostvarenje potpune svrhe kažnjavanja.   

 

11. Iz navedenih razloga, budući žalba opt. T. R. nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

 

 

Bjelovar, 10. listopada 2024.