Poslovni broj Kžzd-64/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-64/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.P., OIB:, zbog kaznenih djela iz čl. 117. st. 2., čl. 139. st. 2. i 3. i čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj  protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici br. Kzd-26/2022-40 od 11. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, proglašen je krivim opt.  M.P. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. i 1. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

 

1.1.  Pod toč. II., opt. M.P. je temeljem čl. 117. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 48. i 49. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 48. i 49. KZ/11 je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

1.2. Pod toč. III., primjenom čl. 51. KZ/11, opt. M.P. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.3. Pod toč. IV., na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11, opt. M.P. je izrečena  uvjetna osuda tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršili ako optuženik za vrijeme provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

 

1.4. Pod toč. V., na temelju čl. 70. KZ/11, opt. M.P. je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 2 (dvije) godine koja će se izvršavati u ustanovi za izvršavanje kazne zatvora odnosno u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud upozorava da može opozvati uvjetovani dio i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obvezatnog psihosocijalnog tretmana izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.

 

1.5. Pod toč. VI., na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, žrtva K.P., OIB: je upućena da imovinskopravni zahtjev u visini 5.000,00 eura ostvari u parničnom postupku.

 

1.6. Pod toč. VII., na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("NN" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 56/13,145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, opt. M.P. je naloženo da plati troškove kaznenog postupka od 1.130,17 kuna (tisućustotridesetkunai sedamnaestlipa)/150,00 eura (stopedeseteura), sve u roku 90 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 3. u svezi čl. 467. toč. 3. ZKP/08 i zbog odluke o kazni iz čl. 467. st. 1. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08 a u osnovi zbog izrečene uvjetne osude, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o uvjetnoj osudi, te optuženiku izrekne djelomična uvjetna osuda kao stroža sankcija, odnosno podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je opt. M.P. putem branitelja T.LJ., odvj. iz Z., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika u cijelosti odbije i u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda.    

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Državni odvjetnik u žalbi, u osnovi zbog izrečene uvjetne osude navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kada je utvrdio postojanje kod optuženika naročito olakotnih okolnosti iz čl. 48. KZ/11, kada je vrednovao sve pobrojane okolnosti te ublažio ispod zakonom propisanog minimuma kazne zatvora koje je utvrdio u trajanju od jedanaest mjeseci za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 i kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Smatra da prvostupanjski sud u tom dijelu nije potpuno utvrdio činjenično stanje.  Ističe da je uz utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te osudu na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju je uvjetovao rokom provjeravanja u trajanju od pet godina, izrekao preblagu kaznenu sankciju optuženiku, te da je bilo mjesta za izricanje djelomične uvjetne osude.

 

6.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne.  Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je kod kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ/11 i čl. 177. st. 2. KZ/11, svrsishodno primijeniti odredbu čl. 48. i čl. 49. KZ/11 za ublažavanje kazni ispod propisanog donjeg minimuma i da se primjenom istih može ostvariti svrha kažnjavanja za navedena djela i blažom izrečenom kaznom.  To stoga, što je pravilno vrednovao i ocijenio iskaz žrtve K.P. da su nakon protupravnih djela, odnosi između optuženika kao oca i djeteta E.P. dobri, da dijete održava osobne odnose s ocem, da djetetu otac nedostaje i da često pita za njega, a koje su okolnosti potvrđene  iz obavijesti Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Novi Zagreb, s procjenom socijalne radnice da nije bilo potrebe da se dijete uključi u psihološku obradu zbog protupravnog djela, te nadalje iz sadržaja izvješća da je žrtva K.P. suglasna da se redovno odvijaju odnosi između oca i djeteta jer se ti odnosi uredno odvijaju i da su dobri. Pravilno je prvostupanjski sud vrednovao da prema sadržaju izvješća optuženik dobro surađuje s voditeljicom provođenja mjera, te da je optuženik poštovao izrečene mjere opreza. Kada je kod optuženika utvrđeno, uz navedene okolnosti, da je do sada neosuđivan i da je optuženik po sadržaju izvješća uložio trud u popravljanju i održavanju urednih odnosa sa žrtvom, te da je u odnosu na izrečene mjere prema žrtvi iste u cijelosti poštovao, te da je u cijelosti prihvatio prvostupanjsku presudu kao takvu i izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, da je izrazio u postupku žaljenje i da uredno plaća alimentaciju, a što su sve potvrdili u pisanoj dokumentaciji voditelji mjera, to je pravilno prvostupanjski sud navedeno vrednovao i zaključio da u svojoj ukupnosti sve istaknuto ima značaj naročito olakotnih okolnosti kod  optuženika, da se svrha kažnjavanja za kaznena djela iz čl. 117. KZ/11 i čl. 177. KZ/11 može postići i takvom utvrđenom blažom kaznom.

 

7.  Stoga, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sve navedene pobrojane olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti imaju značaj naročitih, te u odsutnosti otegotnih okolnosti opravdavaju da se optuženika osudi na kazne zatvora koje su utvrđene za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 i čl. 177. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. KZ/1, na kazne od jedanaest mjeseci zatvora, odnosno osam mjeseci zatvora, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/1 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, i osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a primjenom čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrekne uvjetna osuda s rokom provjeravanja od pet godina. Uz navedenu kaznenu sankciju pravilno je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz čl. 70. KZ/11 u trajanju od dvije godine.  Upravo navedena kaznena sankcija – uvjetna osuda sa najdužim propisanim rokom provjeravanja, uz izrečenu sigurnosnu mjeru u odnosu na navedenog optuženika i  kaznena djela za koja je proglašen krivim, ostvarit će se dostatna svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na optuženika i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

8. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 10. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić