Poslovni broj: P-235/2024-6

 

                                                                                                                                                         

 

U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB …, koju zastupa O. u S., S., F. H. 57, protiv tuženika L. B., OIB …, Sisak, Staro Pračno 32, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik iz S., S. i A. R. 48, radi stjecanja bez osnove, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 16. rujna 2024, u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. listopada 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice R. H. koji glasi:

"Nalaže se tuženiku L. B., (OIB: …), s prijavljenim prebivalištem na adresi S., S. P. 32, da tužiteljici R. H. (OIB: …), putem Državnih nekretnina d.o.o., (OIB: …) isplati iznos od 41.719,20 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

              Nalaže se tuženiku L. B., OIB: …, s prijavljenim prebivalištem na adresi S., S. P. 32, da tužiteljici R. H. (OIB: …), naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

              II. Nalaže se tužiteljici R.H. da tuženiku L. B. naknadi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 eur, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica R. H. podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika L. B., radi stjecanja bez osnova.

              2. U tužbi tužiteljica navodi da je R. H. u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasnica suvlasničkog udjela 60/680 katastarske čestice broj 1180/3 opisane kao zgrada mješovite uporabe od 262,00 m2 s kojom je kao posebni dio nekretnine neodvojivo povezan poslovni prostor u prizemlju s jugoistočne strane, koji se sastoji od poslovnog prostora od 60,30 m2. Temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. sklopljenog između Ministarstva državne imovine i trgovačkog društva Državne nekretnine, predmetnim prostorom u ime Republike Hrvatske upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. Predmetni poslovni prostor koristi trgovačko društvo OPTOTIP d.o.o. OIB: 77388698404. Imenovano društvo je u posjed predmetnog poslovnog prostora stupilo sklapanjem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od dana 30. studenog 2016. i Aneksa Ugovora o zakupu s Lukom Boljkovcem, OIB: 30949826755, kao zakupodavcem. L. B. se imenovanom društvu neistinito prikazao kao vlasnik predmetnog prostora te je temeljem navedenog zakupnog odnosa ubirao zakupninu u mjesečnom iznosu od 800,00 EUR-a. Društvu OPTOTIP d.o.o. od lipnja 2020. Državne nekretnine d.o.o. šalju uplatnice na ime naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora, a od 10. kolovoza 2020. imenovano društvo prostor koristi kao zakupnik temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj: 5-P-187/20, sklopljenim sa Republikom Hrvatskom kao zakupodavcem. L. B. je od strane Državnih nekretnina d.o.o. na ime zaprimljene zakupnine zadužen u poslovnim knjigama za zakupninu u mjesečnom iznosu od 800,00 EUR-a, a stečenu bez osnove u razdoblju od 15. prosinca 2016. do 30. svibnja 2020., u ukupnom iznosu od 314.333,28 kuna glavnice. Dopisom Državnih nekretnina d.o.o. od 16. lipnja 2020., L. B. je pozvan na podmirivanje navedenog dugovanja, te budući je i putem e-maila dana 23. lipnja 2020. bio pozvan na dobrovoljno podmirivanje dugovanja u roku od 15 dana, na predmetnu glavnicu od 314.333,28 kuna potražuje se kamata tekuća od 09. srpnja 2020., pa do isplate. Napominje se da je L. B. u poslovnim knjigama Državnih nekretnina d.o.o. bio zadužen retroaktivno, uzimajući u obzir srednji tečaj EUR-a koji se primjenjivao na dan 16. lipnja 2020. Obzirom na navedeno, mjesečni iznos u kunama iznosi 6.052,38 kuna (800,00 EUR * 7,656476) što uvećano za iznos PDV-a (1.513,10 kuna) znači iznos od 7.656,48. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 20. listopada 2021. Tuženik je zahtjev za mirno rješenje spora zaprimio 4. studenog 2021., a po proteku roka od 3 mjeseca nije postignuta nagodba.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da se tužiteljica Republika Hrvatska na predmetnu nekretninu upisala kao formalni vlasnik temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju RH (NN 40/1992). Za napomenuti je da je stvarni vlasnik predmetnog poslovnog prostora sve dok se tužiteljica na temelju predmetne Uredbe nije upisala ("nacionalizirala", "oduzela") bio pravni prednik tuženika AD Fruška Gora Ruma iz Rume, Orlovićeva 40, Republika Srbija. Upis u zemljišne knjige izvršen je 1. listopada 1997. Tuženik je vjerovao da predmetna Uredba u jednoj pravno uređenoj državi ne može proći „test ustavnosti“, te da se na takav način ne može oduzeti pravo vlasništva na nekretnini, samo zato što tvrtka koja ima u vlasništvu predmetni poslovni prostor ima sjedište u Republici Srbiji. Vjerujući u nepovredivost prava vlasništva tuženik je sa stvarnim vlasnikom predmetnog poslovnog prostora zaključio najprije Predugovor o kupoprodaji nekretnina, a dana 27. prosinca 2002.godine i glavni Ugovor o kupoprodaji nekretnina, temeljem kojeg je AD Fruška Gora Ruma, tada u stečaju zastupana po stečajnom upravitelju predmetnu nekretninu prodala tuženiku, a tuženik isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 54.270,00 eur-a. Nije sporno da Predmetni poslovni prostor koristi trgovačko društvo O. d.o.o. OIB: …, da je isto društvo je u posjed predmetnog poslovnog prostora stupilo sklapanjem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od dana 30. studenog 2016. i Aneksa Ugovora o zakupu s L. B., OIB: …, kao zakupodavcem. Netočno je da bi se tuženik neistinito predstavio kao vlasnik predmetnog prostora, jer je on Ugovor o kupoprodaji predočio ne samo zastupniku trgovačkog društva O. d.o.o., već i nadležnoj poreznoj upravi, Ispostava Sisak. Tuženik je smatrao da će Republika Hrvatska vratiti u formalno vlasništvo poslovni prostor pravnom predniku tuženika, a samim tim tuženik bi temeljem Ugovora o kupoprodaji postao i formalni vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Tuženik se obratio i trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o. ukazujući na gornje činjenice, smatrajući da nije nepošteni posjednik, da je faktični vlasnik predmetnog poslovnog prostora, te da želi izvršiti uknjižbu prava vlasništva. Isto tako ukazuje se na činjenicu da je i pravni prednik tuženika zahtijevao povrat formalnog vlasništva u zemljišnim knjigama kada je saznao da se tužitelj upisao, odnosno brisao upis vlasništva sa imena AD Fruška Gora Ruma. Tuženik smatra da nije stekao ništa bez osnove, jer se smatra faktičnim vlasnikom predmetne nekretnine, te samim time smatra da je Republika Hrvatska temeljem neustavne Uredbe postala zemljišno-knjižni vlasnik iste. Nije sporno da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, da je tuženik takav zahtjev primio te da nije postignuta nagodba. Tuženik će po zaključenja prethodnog postupka podnijeti protutužbu radi utvrđenja prava vlasništva, jer za to ima pravni interes, a radi se o istim parničnim strankama, a o ishodu postupka o pravu vlasništva ovisit će i osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u ovom predmetnom sporu. Predlaže se odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 9 spisa), preslike zapisnika o očevidu i fotografija (str. 10-18 spisa), dopis od 18. 4. 2018. (str. 19. spisa), presliku povratnice (str. 20 spisa), račune (str. 21 i 22 spisa), ugovor o zakupu  od 30. 11. 2016. (str. 23-26 spisa), aneks ugovora o zakupu (str. 27 i 28 spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora 5-P-187/20 (str. 29-36 spisa), izvadak otvorenih stavaka (str. 37 spisa), dopise i preslike povratnica (str. 38-48 spisa), predugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 49 i 50 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 51-53 spisa), zapisnik (str. 54 spisa), prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva (str. 55 i 56 spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 64-69, 115-151 spisa), dopis Porezne uprave, Područni ured Sisak, Ispostava Sisak (str. 86 spisa), saslušana je svjedokinja M. N. te je izveden dokaz saslušanjem tuženika.

5. Svjedokinja M. N. iskazala je da je 2016. godine u ime trgovačkog društva Optotip sa ovdje tuženikom sklopila Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je predmet ovog spora i temeljem tog ugovora je zakupninu plaćala tuženiku sve do lipnja 2020. kada su ju Državne nekretnine d.o.o. obavijestile da je poslovni prostor u njihovom vlasništvu. Ističe da je na poslovnom prostoru bio telefonski broj od tuženika kojeg je kontaktirala vezano za zakup tog poslovnog prostora i potom je s tuženikom sklopila ugovor o zakupu koji je ovjeren kod javnog bilježnika i od tuženika nije zatražila nikakve druge dokumente, a vezano za njegovo vlasništvo nad poslovnim prostorom. Ističe da je tuženik imao ključeve od poslovnog prostora i da ju je isti pustio u posjed istoga temeljem ugovora o zakupu. Ističe  i da su ju prvo kontaktirali 2018. iz Ministarstva gospodarstva i to došli su fizički u poslovni prostor i zatražili ju da predoči ugovor o zakupu temeljem kojeg poslovni prostor koristi. Ona se i pismeno njima na taj način očitovala i dostavila im ugovor o zakupu.

6. Tuženik u svom iskazu navodi da je krajem 2002. čuo da će se poslovni prostor koji je predmet ovog spora prodavati i da je isti u vlasništvu tvrtke Fruška gora te je potom negdje u prosincu 2002. kontaktirao stečajnog upravitelja Fruške gore gosp. Smoljanovića i predugovor o kupoprodaji zaključio u siječnju 2003., a potom i glavni ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg je u dva navrata isplatio kupoprodajnu cijenu. On je prilikom ugovaranja kupoprodaje provjerio stanje u zemljišnim knjigama te je u istima Fruška gora bila upisana kao vlasnica poslovnog prostora. Ističe da je u vrijeme ugovaranja kupoprodaje taj poslovni prostor bio u zakupu N. C., iako ne zna s kime je točno to trgovačko društvo ugovorilo zakup. Nakon što je kupio poslovni prostor, u prostor istog pustio ga je zakupnik N. C. i to 22.03.2003., a N. C. je izašla iz posjeda tog poslovnog prostora. Ne zna kada je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica poslovnog prostora, a niti od kada s istim upravljaju Državne nekretnine d.o.o. Temeljem ugovora o kupoprodaji pokušao se upisati kao vlasnik u zemljišne knjige 7.4.2003. te je njegov prijedlog za upis odbijen sa obrazloženjem da postoji zabrana na raspolaganje navedene nekretnine. Ističe da je odmah od stupanja u prostor poslovnog prostora isti počeo koristiti i to za poslovanje trgovinom odjeće naziva K. za što je ishodio odobrenje Ureda za gospodarstvo, a prije toga je morao urediti poslovni prostor. Tada je i predočio ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora. On je svoju trgovinu zatvorio 2015., a potom je poslovni prostor 2016. dao u zakup tvrtki Optotip. Ugovor o najmu sa Optotip d.o.o odnio je u Poreznu upravu te je temeljem istoga plaćao porez i prirez sve do 2019., a od 2019. je plaćao i PDV. To je tako bilo do svibnja ili lipnja 2020. godine kada je Optotip prestao plaćati, a od tada više nije u posjedu poslovnog prostora. Ističe da je od Fruške gore dobio pisano očitovanje kako se predlaže da se od učinaka Uredbe izostavi poslovni prostor koji je predmet ovog spora te se sada ne sjeća kome je to proslijedio. Ne sjeća se da li je na rješenje o odbijanju prijedloga za upis vlasništva u zemljišnim knjigama pisao žalbu. Koliko se on sjeća, sporni poslovni prostor nije niti bio društveno vlasništvo jer je njega Fruška gora kupila od vlasnice, koja se, misli, zove Ana Jurić, a on je to negdje vidio u povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku. Kupoprodajni ugovor sklopio je sa AD Fruška gora Ruma u stečaju.    

7. Nakon ocjene svih izvedenih dokaza te na temelju  rezultata cijelog postupka zaključak je suda da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Naime, tužiteljica u ovom postupku zahtijeva isplatu iznosa od 41.719,20 eur (314.333,28 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450), sa zateznim kamatama, ističući da je tuženik navedeni novčani iznos stekao bez osnove, na ime zakupnine poslovnog prostora koji je u vlasništvu tužiteljice, a tuženik tvrdi da je stvarni vlasnik navedenog poslovnog prostora i da je vlasništvo istog stekao temeljem predugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. 12. 2002. , a potom i ugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. 4. 2003.   

9. Nije sporno između stranaka te proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak da je tužiteljica suvlasnica u 60/680 dijela nekretnine na čest. kat. br. 1180/3  zgrada mješovite uporabe površine 262 m2 z.k.ul. br. 3090, s kojom je povezan posebni dio "3" – poslovni prostor u prizemlju s jugoistočne strane, koji se sastoji od poslovnog prostora od 60,30 m2. etažno vlasništvo (E-3).

10. Nadalje, nije sporno te ujedno proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za k.o. Sisak Stari, da je tužiteljica 1. listopada 1997. vlasništvo spornog poslovnog prostora stekla temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine br. 40/92).

11. Prema povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku za k.o. Sisak Stari, z.k.ul. br. 852, poslovna prostorija s jugoistočne strane na čest. kat. br. 1180/3 je do stjecanja prava vlasništva tužiteljice 1. listopada 1997. bila uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist Fruška Gora da, poduzeće odnosno tvornica obuće i kože Ruma.

12. Nije sporno niti da je trgovačko društvo Optotip d.o.o. bilo zakupnik navedenog poslovnog prostora temeljem ugovora o zakupu od 30. 11. 2016. sklopljenog sa zakupodavcem L. B., ovdje tuženikom, te sukladno aneksu ugovora o zakupu od 14. 10. 2019., a navedeno proizlazi i iz navedenih ugovora priloženih spisu te iz iskaza svjedokinje M. N. i iskaza tuženika.

13. Potom, iz zapisnika Ministarstva Državne imovine od 13. 12. 2019. i od 17. 12. 2019., zapisnika Državne nekretnine d.o.o. o izvršenom očevidu nekretnine od 9. 3. 2020. kao i iskaza svjedokinje M. N. i tuženika proizlazi da je trgovačko društvo Optotip d.o.o. u tom periodu bilo u posjedu navedenog poslovnog prostora.

14. Iz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. 11. 2016. proizlazi da je ugovorena zakupnina kunska protuvrijednost iznosa od 800,00 eur mjesečno (čl. 5. navedenog ugovora), odnosno prema aneksu ugovora o zakupu od 14. 10. 2019. 800,00 eur mjesečno uvećano za PDV, te da je navedeni ugovor zaključen na neodređeno vrijeme. 

15. Nadalje, nije sporno niti da je trgovačko društvo Optotip d.o.o. u odnosu na navedeni poslovni prostor kao zakupnik s Republikom Hrvatskom kao zakupodavcem, putem Državnih nekretnina d.o.o. 10. kolovoza 2020. sklopilo ugovor o zakupu poslovnog prostora 5-P-187/20 (čl. 1. navedenog ugovora) što proizlazi i iz navedenog ugovora koji je priložen spisu, a iz kojeg ujedno proizlazi da je zakupnik u vrijeme sklapanja ugovora već bio i neposrednom posjedu tog poslovnog prostora (čl. 2. st. 2. ugovora), da je isti sklopljen na vrijeme od pet godina (čl. 2.st.1. ugovora), te da ugovorne strane suglasno utvrđuju zakupninu u iznosu od 6.020,56 kn (čl. 4.st.1. navedenog ugovora).

16. Potom, iz predugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. 12. 2002., koji je sklopljen između AD Fruška Gora Ruma- u stečaju, kao prodavatelja, i tuženika kao kupca proizlazi da se prodavatelj obvezuje kupcu prodati, a kupac kupiti nekretnine upisane u poduložak 400, z.k.ul. br. 852 k.o. Sisak Stari – 60/680 dijela čest. br. 1180/3 kuća na kat br. 1 od 255 m2, dvorište od 162 m2 sa kojim je povezan posebni dio, - poslovni prostor u prizemlju s jugoistočne strane koji se sastoji pod poslovnog prostora od 60,30 m2 (čl. 1.), te je ugovorena i utvrđena kupoprodajna cijena u iznosu od 900 eru/m2 plativo u domaćoj valuti, odnosno ukupna kupoprodajna cijena u iznosu od 54.270,00 eur, plativo u domaćoj valuti čl. 2.).

17. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. 4. 2003., koji je sklopljen između AD Fruška Gora Ruma- u stečaju, kao prodavatelja, i tuženika kao kupca proizlazi da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretnine upisane u poduložak 400, z.k.ul. br. 852 k.o. Sisak Stari – 60/680 dijela čest. br. 1180/3 kuća na kat br. 1 od 255 m2, dvorište od 162 m2 sa kojim je povezan posebni dio, "3"- poslovni prostor u prizemlju s jugoistočne strane koji se sastoji pod poslovnog prostora od 60,30 m2 (čl. 1.), za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 900 eru/m2 plativo u domaćoj valuti, odnosno ukupna kupoprodajna cijena u iznosu od 54.270,00 eur, plativo u domaćoj valuti čl. 2.).

18. Iz zapisnika od 22. 3. 2003. o primopredaji poslovnog prostora u Sisku, A. i S. Radića 1, proizlazi da dosadašnji zakupoprimac G.P. Medveščak – Zagreb predaje posjed navedenog poslovnog prostora novom vlasniku L. B..

19. Iz prijedloga za uknjižbu prava vlasništva predlagatelja L. B. podnesenog ovom sudu proizlazi da je predlagatelj 8. 4. 2003. zatražio uknjižbu  prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. 4. 2003.

20. U prvom redu valja reći, utoliko što tužiteljica zahtijeva isplatu utuženog iznosa temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11,  78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) o stjecanju bez osnove, da je odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

21. Utuženi iznos od 41.719,20 eur (314.333,28 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450), sa zateznim kamatama, tužiteljica zahtjeva u ovom postupku, ističući da se radi o ukupnom iznosu zakupnine koji je isplaćen tuženiku, kao zakupodavcu, od strane zakupoprimca Optotip d.o.o. kroz period od 15. 12. 2016. do 30. 5. 2020., s time što iz tužbe proizlazi i da tužiteljica mjesečni iznos zakupnine uvećava za PDV.

22. Dakle, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO jer se ne radi o prelasku imovine (novčanog iznosa) tužiteljice u imovinu tuženika bez osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a koju imovinu bi stjecatelj bio dužan vratiti već pravni odnos stranaka treba razmatrati kroz primjenu odredaba čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 8115 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV) koje reguliraju pravni položaj poštenog odnosno nepoštenog posjednika.

23. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

24. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

25. Dakle, tužiteljica je u vrijeme sklapanja predugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. 12. 2002. kao i  ugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. 4. 2003. bila upisana kao vlasnica poslovnog prostora koji je predmet ovog spora, te je tuženik s navedenom činjenicom bio upoznat (čl. 3. predugovora i čl. 3. ugovora).

26. Međutim, točno je i da se prije stjecanja prava vlasništva tužiteljice navedena nekretnina vodila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja "Fruška Gora" poduzeća odnosno Tvornice obuće i kože Ruma, zatim, da je prodavatelj spornog poslovnog prostora iz predugovora o kupoprodaji od 27. 12. 2002. i ugovora o kupoprodaji od 1. 4. 2023. - AD Fruška Gora Ruma - u stečaju navedeni ugovor sklopio kao izvanknjižni vlasnik (uz obvezu pokretanja postupka u Republici Hrvatskoj radi vraćanja vlasništva, čl. 4. predugovora i čl. 4. ugovora), zatim, da tužiteljica u vrijeme predaje spornog poslovnog prostora tuženiku u posjed (zapisnik od 22. 3. 2003.) nije bila u posjedu istog niti je osoba od koje je tuženik preuzeo posjed svoj posjed izvela iz posjeda tužiteljice, zatim, da tužiteljica očevidima službenih osoba Ministarstva državne imovine i trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o.  2018., 2019. i 2020. utvrđuje tko je u posjedu spornog poslovnog prostora i po kojoj osnovi, no t ne pokreće parnični postupak protiv tuženika radi predaje spornog poslovnog prostora u posjed niti tužiteljica u ovom postupku podnosi kakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da li je i kada od tuženika izvansudski zatražila predaju u posjed te, u konačnici, da je tuženik, prema očitovanju Porezne uprave, Područni ured Sisak, Ispostava Sisak od 4. 5. 2023., zadužen za predujmove poreza i prireza na dohodak od imovine za razdoblje od 15. 12. 2016. do 1. 6. 2002. temeljem ugovora o zakup poslovnog prosta na adresi Sisak, S. i A. Radića 1 između njega kao zakupodavca i  Optotip d.o.o. kao zakupnika.

27. Stoga je tuženik, po mišljenju ovog suda, u utuženom periodu sukladno odredbi čl. 18. st. 3. ZV bio pošteni posjednik spornog poslovnog prostora, a tužiteljica nije dokazala suprotno (čl. 18. st. 4. ZV) te tuženik kao pošteni posjednik nije dužan tužiteljici  dati naknadu za to što je isti upotrebljavao odnosno od njega imao koristi, konkretno zakupninu koju je tijekom utuženog period primao temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. 11. 2016. odnosno aneksa ugovora o zakupu od 14. 10. 2019.

28. Konačno, tuženik ne osporava da mu je tijekom utuženog perioda zakupnik Optotip d.o.o. plaćao zakupninu u ugovorenom iznosu, međutim, iz očitovanja Porezne uprave, Područni ured Sisak, Ispostava Sisak od 4. 5. 2023. jasno proizlazi da je isti bio obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine.

29. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice neutemeljen i iz razloga što tužiteljica, ne samo da zahtjeva isplatu iznosa zakupnine u cijelosti iako iznos poreza na dohodak od imovine nedvojbeno nije korist tuženika (zakupoprimca), već i na iznos ugovorene zakupnine (pozivajući se na evidenciju trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o.) obračunava i PDV, dok na okolnost visine iznosa odnosno visine koristi koju je tuženik doista ostvario kroz ugovor o zakupu spornog poslovnog prostora nije predložila nikakve dokaze, pa niti dostavila tu evidenciju na koju se poziva. 

30. Stoga je, po mišljenju ovog suda, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan, pri čemu je za istaknuti da za odluku suda nisu od utjecaja navodi tuženika kojima osporava pravo vlasništva tužiteljice na spornom poslovnom prostoru jer predmet ovog spora nije utvrđivanje prava vlasništva niti je tuženik podnio kakve dokaze da je takav parnični postupak doista i pokrenuo. Iz navedenog razloga sud u tom dijelu nije niti cijenio iskaz tuženika. 

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odnosno stoga što je tužiteljica u cijelosti izgubila spor dužna je tuženiku naknaditi parnični trošak koji se sukladno Tarifi o nagradama I naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za zastupanja na ročištima 14. 3. 2023., 12. 9. 2023., 7. 12. 2023., 5. 7. 2023. i 16. 9. 2023. u iznosu od 1.000,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), PDV u iznosu od 1.500,00 eur, ukupno 7.500,00 eur.      

32. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Sisku, 18. listopada 2024.

                                                                               

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

 

Dostavna naredba:

1. zz tužiteljice
2. tuženiku po punomoćniku