Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

             

 

                                                                        1                                    Poslovni broj: Kž-461/2024-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

 

 

Poslovni broj: -461/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. J., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-332/2024-5 od 10. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba optuženika M. J. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru opt. M. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3.  u vezi st. 1. KZ/11.  Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku se u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. srpnja 2024., pa nadalje. Na temelju čl. 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. , 126/19., i 80/22. – dalje ZKP) oštećenici se vraća motorna pila marke STIHL privremeno oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PP Čazma broj:

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-a optuženik se oslobađa obveze podmirivanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-a, te troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik M. J., putem svoje braniteljice A. Ž., odvjetnice u B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji i oduzimanju predmeta s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbi se navodi da je čitanjem zapisnika o ispitivanju žrtve bez suglasnosti obrane došlo do povrede konfrontacijskog prava obrane čime je povrijeđen čl. 468. st. 2. ZKP-a i to pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te se na ovakvom zapisniku temelji osuđujuća presuda u odlučujućoj ili isključujućoj mjeri, kao i načela neposrednosti iz čl. 450. st. 1. ZKP-a, prema kojem sud može presudu temeljiti samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi, pa je po stavu obrane sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a, jer je tijekom rasprave čitajući bez suglasnosti stranaka zapisnik o ispitivanju svjedokinje nepravilno primijenio odredbu ZKP-a, a što je utjecalo na presudu, a time je ujedno i povrijedio pravo obrane.

 

6.1. Suprotno ovakvim navodima žalbe optuženika, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bila ostvarena u žalbi istaknuta postupovna povreda, jer činjenica da je oštećenica ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage u prisutnosti optuženika i optuženikovog branitelja, ukazuje da su optuženik i branitelj imali mogućnost neposrednog ispitivanja i konfrontacije sa svjedokom optužbe, a što je vidljivo i iz tog zapisnika, što zadovoljava kriterije pravičnosti postupka u cjelini, zbog čega nema govora o povredi konfrontacijskog prava i načela neposrednosti. Naime, nije dvojbeno da se  pravo na neposrednost i kontradiktornost, u svojoj punini ostvaruju na raspravi, međutim, to treba dovesti u ravnotežu s pravima žrtve kaznenog djela počinjenog u obitelji pa se, sukladno čl. 292. st. 4. ZKP-a, takva žrtva ne mora nužno ponovno ispitati. Zbog navedenog, zaključak je ovog žalbenog suda da obrazloženom odlukom o odbijanju dokaznog prijedloga obrane za ponovno ispitivanje oštećenice na raspravi nije narušeno niti jedno načelo na koje upire obrana, niti je na takav način došlo do bitne povrede, a niti se presuda temelji isključivo na tom dokazu, o čemu je sud dao jasne i prihvatljive razloge u točkama 4 do 9. obrazloženja, na koje se upućuje obrana radi nepotrebnog ponavljanja, te nema govora o proturječnosti i bitne povrede niti iz čl. 468. st. 1. toč.11. ZKP-a, jer nema nikakve proturječnosti i nerazumljivosti, presuda je jasna, obrazložena i razumljiva, te je za sva svoja utvrđenja sud dao i obrazložio razloge, a koje prihvaća i ovaj sud. Pored toga, ovaj drugostupanjski sud nije našao niti da bi postojala neka druga od procesnih povreda, a na koje je temeljem odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a dužan paziti po službenoj dužnosti. Zbog izloženih razloga, dakle, nije osnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, već  iste razloge treba ocijeniti u svjetlu daljnje žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju žalitelj ističe.

 

7. Međutim, svojim žalbenim razlozima optuženik također nije doveo u pitanje potpunost, a ni pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu. U žalbi se analizira iskaz oštećene B. J., te obrana smatra da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno postoje određene nedorečenosti i nelogičnosti u iskazu oštećenice koje nisu potvrđene kontrolnim dokazima, a zbog čega samo na takvom iskazu oštećenice ne može se temeljiti zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Tako žrtva u svojem iskazu navodi da je sjela na rub prozora, na što joj je optuženik rekao „ajde, ajde iskoči“, a iako se bojala ipak je skočila i tipkala po mobitelu pozivajući pomoć, a što je malo vjerojatno da je dinamika događaja bila ovakva, jer je žrtva u starosti od 61 godinu, da je prozor u visini od bar 1,5 metara, te da je žrtva prilikom skakanja još i tipkala po mobitelu. Riječi koje je navodno optuženik rekao žrtvi: „Vidjet ćeš, sad će biti još gore“ nisu dovoljno određene da bi imale karakter ozbiljne prijetnje nekim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio iz čl. 139. KZ-a, a žrtva u svojem iskazu nije precizirala na što bi se odnosila posljedica prijetećeg sadržaja, stoga nisu ostvarena sva bitna obilježja iz kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ-a.

 

7.1. Neosnovano optuženik smatra da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno  i nepotpuno utvrdio, jer je sve provedene dokaze, kako personalne, a tako i materijalne analizirao i to kako pojedinačno, tako i međusobno, ocjenjujući i obranu optuženika, a za sva svoja utvrđenja dao je jasne i argumentirane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

7.2. Naime, u svom iskazu svjedokinja oštećena B. J. iskazivala je određeno i logično, te je opisivala što se događalo i kako se osjećala uslijed svega. Iskaz oštećene u bitnom potvrđuje i materijalna dokumentacija u vidu zapisnika o očevidu i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud  prihvaća iskaz oštećene žrtve i analizira sve provedene dokaze u točki 8. obrazloženja presude, na koju se upućuje žalitelj, te je i po ocjeni ovog suda  životno i logično da se događaj kritične zgode desio kako to opisuje oštećena, pa je  slijedom svih navedenih dokaza i po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud zaključio i s punom sigurnošću nedvojbeno utvrdio da je optuženik ostvario sva potrebna bitna obilježja, kako u objektivnom, a tako i u subjektivnom pogledu kaznenog djela  prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, za koje ga je proglasio krivim, tako da je pravilno primijenjen kazneni zakon i nema nikakve povrede kaznenog zakona. Dakle i po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak suda da je optuženik  motornu pilu držao u ruci ne samo kako bi lakše provalio vrata (kako bi to proizlazilo iz njegove obrane), već i iz razloga da kod oštećenice izazove osjećaj straha, a  činjenica kako je motorna pila bila u leru (po navodima obrane) po ocjeni suda nije od značaja budući da motorna pila u radu (neovisno o tome je li bila u leru ili ne), u rukama osobe koja se agresivno verbalno i fizički ponaša, svakako služi da kod oštećenice izazove ili značajno pojača osjećaj straha i uznemirenosti. Konkretne radnje i izgovorene riječi, kako je to opisano u činjeničnom opisu, po ocjeni ovog suda nesumnjivo objektivno predstavljaju prijetnju kakvim zlom, a kako je to navela i opisala i dovoljno precizirala sama žrtva, te su svakako podobne da kod osobe kojoj su upućene izazovu osjećaj straha i uznemirenosti. Polazeći od sadržaja i smisla zakonskog opisa kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, treba dodatno istaknuti da se ozbiljnost prijetnje ne procjenjuje prama subjektivnom mjerilu - je li se osoba kojoj je prijetnja upućena prestrašila ili uznemirila, već prema objektivnom kriteriju, a što znači da se ozbiljnom prijetnjom smatra svaka ona prijetnja koja je prema svom sadržaju i načinu iznošenja bila takva da bi kod prosječnog čovjeka odnosno kod većine ljudi izazvala prestrašenost ili uznemirenost, tako da za postojanje ozbiljnosti prijetnje nije odlučno je li se osoba kojoj je prijetnja upućena uslijed toga prestrašila ili uznemirila, već je li sadržaj i način iznošenja prijetnje bio objektivno podoban za izazivanje straha ili uznemirenosti kod osobe kojoj je upućen prema navedenom objektivnom kriteriju, a što u konkretnom slučaju nije bilo sporno.

 

8. Optuženik se žali i zbog toga što je na temelju čl. 189. st. 1. ZKP-a oštećenici vraćena motorna pila marke STIHL privremeno oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PP Čazma broj: . Naime, prema čl. 189. st. 1. i st. 4. ZKP-a predmeti veće vrijednosti koji su tijekom kaznenog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku, odnosno posjedniku čim se ustanovi da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje, a kako je upravo oštećena potpisala potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (list 20), ista je njoj i pravilno vraćena.   

 

9. Žaleći se zbog kazne, optuženi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 47. KZ-a, te je izrekao prestrogu kaznu optuženiku koji je neosuđivan i prekršajno nekažnjavan, te ne konzumira niti alkohol niti opojne droge, te se nalazi u istražnom zatvoru od 6. srpnja 2024., pa nadalje, u kojemu se uzorno ponaša.

 

9.1. Uvažavajući sve okolnosti koje je na strani optuženika utvrdio prvostupanjski sud, stav je i ovog drugostupanjskog suda da kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je osuđen optuženi nije prestroga, već primjerena, ali i potrebna za postizanje potpune svrhe kažnjavanja kako u pogledu specijalne, a tako i generalne prevencije jer odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana, te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena člankom 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (čl. 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne a što je sud uvažavajući isto upravo i učinio. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja što je sud i učinio u konkretnom slučaju cijeneći ispravno utvrđene i olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika.

 

 

10.  Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio postupovne povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon. Stoga je primjenom čl. 482. ZKP-a odlučeno kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 31. listopada 2024.

 

 

 

 

Predsjednica vijeća

 

Dajana Barberić-Valentić v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu