1                     Poslovni broj: P-39/2024-8

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                         

U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

             

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. P., OIB …, D. R. 21, S., koju zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik iz S., Dr. A. Starčevića 16, protiv tuženika D. P., OIB …, M. C. 80, Sisak, kojeg zastupaju punomoćnici Z. S. i B. B., odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Siska, S. i A. Radića 8a, radi predaje u suposjed, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 16. rujna 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Nalaže se tuženiku P. D. da tužiteljici P. M. preda u suposjed nekretninu upisanu kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sisku, upisanu u z.k.ul. 2996, k.o. Sisak Stari i to kao kčbr. 426, DVORIŠTE, površine 2198 m2, GOSPODARSKA ZGRADA, MARIJANA CELJAKA, površine 637 m2 i da joj preda sve ključeve prostorija objekta/objekata koji se na njoj nalazi, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku P. D. da tužiteljici P. M. preda u suposjed nekretninu upisanu kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sisku, upisanu u z.k.ul. 369, k.o. Mala Paukova i to kao kčbr. 27/1, ORANICA GRADUSKA KOSA, povr. 15814 m2, u roku od 15 dana.

              III. Nalaže se tuženiku P. D. da tužiteljici P. M. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 829,64 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.             

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica M. P. podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika D. P., radi predaje nekretnina u suposjed.

2. U tužbi tužiteljica navodi da su tužiteljica i tuženik upisani su kao suvlasnici, svaki u 1/2 dijela nekretnina upisanih kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sisku i to: upisane u z.k.ul. 2996, k.o. Sisak Stari i to kao kčbr. 426, DVORIŠTE, povr. 2198 m2, GOSPODARSKA ZGRADA, MARIJANA CELJAKA, povr. 637 m2 , te nekretnine upisane u z.k.ul. 369, k.o. Mala Paukova i to kao kčbr. 27/1, ORANICA GRADUSKA KOSA, povr. 15814 m2. Tužiteljica je na nekretninama opisanim u točki I., ove tužbe, upisana kao suvlasnik temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, br. P Ob-119/2018 od 3.10.2023., kojom presudom je utvrđeno da su navedene nekretnine bračna stečevina stranaka. Tužiteljica je 16. studenog 2023., dostavila tuženiku pisani poziv na predaju suposjeda nekretnina iz točke I., ove tužbe, koji poziv je tuženik primio 20.11.2023. ali se na navedeni poziv tuženik oglušio, jer i dalje nekretnine iz točke I., ove tužbe drži u samostalnom posjedu. Tužiteljica je u navedenom dopisu pozvala tuženika da mu preda sve ključeve prostorija objekta koji se nalazi na nekretnini upisanoj u z.k.ul. Sisak Stari, jer nema niti jednog ključa, a tuženik joj nikada nije predao ključeve objekta koji se nalazi na nekretnini, radi čega tužiteljica ne može stupiti u suposjed navedene nekretnine. Isto tako, u odnosu na nekretninu u k.o. Mala Paukova, tuženik je pozvan na dostavu pisane izjave glede navedene nekretnine kojom bez ikakvih ograničenja dopušta i omogućuje tužiteljici suposjed navedene nekretnina ali tuženik nije udovoljio zahtjevima tužiteljice. Iz postupanja tuženika, osnovano se zaključuje da odbija dobrovoljno predati tužiteljici suposjed nekretnina iz točke I., ove tužbe, radi čega tužiteljica i traži od suda zaštitu svojih prava. Člankom 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari. Člankom 46. st. 1., istog zakona propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, dok je čl. 161. st. 1., navedenog zakona propisano, da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je točno da je tužiteljica temeljem presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji br. P Ob-119/2018 upisana kao suvlasnica u ½ dijela na nekretninama koje su predmet postupka. Međutim, temeljem iste presude, pravomoćno je naloženo tužiteljici da tuženiku isplati iznos od 80.436,79 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 3. listopada 2023. pa do isplate, na ime ½ polovine iznosa rata kredita plaćenih Raiffeisenbanci d.d. upravo za kupnju te iste nekretnine, a koje je tuženik u cijelosti sam plaćao od rujna 2017. do ožujka 2022. god. Nakon što je tužiteljica pozvala tuženika da joj preda u suposjed sporne nekretnine, tuženik je istu pozvao da mu isplati pravomoćno dosuđeni iznos po presudi, na što mu je tužiteljica odgovorila kako nema namjernu nikada platiti dužni iznos, te je ispraznila sve svoje račune, pa je ovrha koju je tuženik pokrenuo na FINA-i ostala nenaplaćena. Nakon što se tuženik nije uspio naplatiti od tužiteljice, pokrenuo je ovrhu radi naplate svoje tražbine na suvlasničkom dijelu tužiteljice upravo ovih nekretnina, a koja se kod ovog suda vodi pod brojem Ovr, te je u tijeku procjena njihove vrijednosti. Budući da, temeljem članka 72. st. 1. ZOO, vjerovnik dospjele tražbine kod kojeg se nalazi stvar dužnika, ima pravo stvar zadržati do ispunjenja njegove tražbine, tužiteljica nema pravo tražiti od tuženika predaju u posjed nekretnina sve dok ne isplati tuženiku iznos dosuđen pravomoćnom presudom, a koji se odnosi na polovinu rata kredita koje je tuženik samostalno platio banci za kupnju navedene nekretnine. Stoga predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Izvatke iz zemljišnih knjiga (str. 4-6 spisa), zahtjev za predajom suposjeda (str. 7 spisa), presliku povratnice (str. 8  spisa), presudu i rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji br. P Ob-119/2018-68 od 3. 10. 2023.(list 10-26 spisa) te u rješenje o ovrsi br. Ovr-770/2023-4 od 27. 2. 2024. (str. 38-41 spisa).

              5.Temeljem ocjene izvedenih dokaza te na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

6. Naime, između stranaka nije sporno da su stranke suvlasnici nekretnine upisane u z.k.ul. br. 2996, k.o. Sisak Stari i to čest.kat.br. 426 dvorište površine 2198 m2 i gospodarska zgrada, Marijana Celjaka, površine 637 m2 i da joj preda sve ključeve prostorija objekta/objekata koji se na njoj nalazi, te nekretnine upisane u z.k.ul. br. 369, k.o. Mala Paukova i to čest. kat. br. 27/1 oranica Graduska Kosa površine 15814 m2, svaki u ½ dijela, zatim, nije sporno da su suvlasništvo navedenih nekretnina stekli temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji br. P Ob-119/2018-68 od 3. listopada 2023., što ujedno proizlazi iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka kao i iz navedene presude, a nije sporno niti da su navedene nekretnine u posjedu tuženika.

7. Odredbom čl. 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 8115 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

              8. Nadalje, prema odredbi čl. 38. st. 1. ZV svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

9. Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZV svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

              10. Dakle, utoliko što nije sporno da su stranke suvlasnici nekretnina koje su predmet ovog spora, svaki u ½ dijela, pravo je obje stranke, sukladno odredbama čl. 30. st. 2., čl. 38.st. 1. i čl. 42. st. 1. ZV, na suposjed cijele nekretnine, a tuženik nije dokazao da sukladno odredbi čl. 163. st. 1. ZV ima pravo na isključivi posjed sporne nekretnine.

              11. Nadalje, tuženik tijekom ovog postupka ističe prigovor prava zadržanja nekretnine koja je u suvlasništvu obje stranke, do ispunjenja dospjele tražbine koju ima prema tužiteljici sukladno presudi Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji br. P Ob-119/2018-68 od 3. listopada 2023., a o kojem prigovoru se odlučuje pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

              12. Prema navodima s ročišta održanog 16. rujna 2024. nije sporno između stranaka, a ujedno proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji br. P Ob-119/2018-68 od 3. listopada 2023., da je ovdje tužiteljici M. P. naloženo da ovdje tuženiku D. P. isplati novčani iznos od 80.436,79 eur, sa zateznim kamatama od 3. 10. 2023. do isplate, koji novčani iznos tužiteljica nije isplatila tuženiku.

              13. Ujedno, iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku br. Ovr-770/2023-4 od 27. veljače 2024. proizlazi da je po prijedlogu ovrhovoditelja D. P., protiv ovršenice M. P., određena ovrha zabilježbom ovrhe na suvlasničkim dijelovima ovršenice na nekretninama koje su predmet ovog spora, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, te prodajom i namirenjem ovrhovodielja iz iznosa dobivenog prodajom, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 80.436,79 eur sa zateznim kamatama od 3. 10. 2023. do isplate, na temelju ovršne isprave odnosno presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji br. P Ob-119/2018-68 od 3. listopada 2023. Iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka za nekretnine koje su predmet ovog spora u k.o. Sisak Novi i k.o. Mala Paukova proizlazi zabilježba ovrhe iz predmeta Ovr-770/2023 na suvlasničkom dijelu ovdje tužiteljice.

              14. Prema odredbi čl. 164. st. 2. ZV zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

15. Institut retencije iz odredbe čl. 164. st. 2. ZV odnosi se na reivindikacijsku, pravu vlasničku tužbu i na zaštitu koja pripada posjedniku u odnosu na vlasnika koji od posjednika traži predaju stvari (nekretnine) u posjed.

16. Odredbe ZV koje reguliraju zaštitu suvlasništva predstavljaju posebne odredbe (lex specialis) u odnosu na odredbe ZV koje se tiču reivindikacijske tužbe iz čl. 164. ZV pa u pravnom odnosu suvlasnika, od kojih jedan ili više njih traži od preostalih (ili od preostalog) da mu predaju u suposjed nekretninu, nema mjesta primjeni pravila o pravu retencije iz odredbe čl. 164. st. 2. ZV. Takvo je pravo isključivo predviđeno kod traženja zaštite na temelju reivindikacijske (prave vlasničke) tužbe, a takva se tužba podnosi kad postoji odnos vlasnika–neposjednika i posjednika–nevlasnika, a ne onda kad postoji međusobni odnos više vlasnika (suvlasnika). U situaciji kada vlasnik od posjednika traži predaju nekretnine u posjed, smisao prava posjednika na retenciju je u tome da će, za slučaj da sud udovolji zahtjevu vlasnika za predaju nekretnine u posjed, posjednik izgubiti posjed te nekretnine pa će mu biti znatno otežano namirenje u odnosu na troškove (nužne i korisne), i to tako da više neće moći pristupiti na tu nekretninu.

17. Naprotiv, kada jedan od suvlasnika neke nekretnine traži od drugog suvlasnika da mu tu nekretninu preda u suposjed, za suvlasnika koji nekretninu već drži u posjedu ne dolazi do prestanka prava na posjed, a niti do prestanka faktičnog posjeda nekretnine, jer i nakon što sud naloži predaju nekretnine u suposjed, suvlasnik kojemu je to naloženo neće izgubiti pravo na posjed, ali će u takvom posjedu biti zajedno s drugim suvlasnikom, što je u skladu s odredbom čl. 42. st. 1. ZV, a tuženik nije dokazao postojanje kakve iznimke.

              18. Dakle, kada je u pitanju međusobni odnos suvlasnika, njihov se pravni odnos razmatra na temelju pravila iz Glave 2. ZV odnosno sukladno odredbama čl. 36. do 56. ZV, a u tim odredbama nije predviđeno pravo retencije koje bi pripadalo jednom suvlasniku u odnosu na drugog suvlasnika. Dakle, u situaciji kada jedan suvlasnik traži od drugog suvlasnika predaju nekretnine u suposjed, tom drugom suvlasniku od kojega se zahtijeva predaja nekretnine u suposjed ne pripada pravo retencije.

19. Nadalje, ukoliko što po pitanju retencije nije regulirano odredbama ZV, primjenjuju se odredbe ZOO.

20. Odredbom čl. 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.

21. Dakle, tuženik kao suvlasnik predmetnih nekretnina ne može se pozivati na pravo retencije, jer takvo pravo može postojati samo na stvari u vlasništvu dužnika, u konkretnom slučaju tužiteljice, pa ako je tuženik suvlasnik predmetnih nekretnina tada mu pravo retencije ne pripada.

              22. Konačno, za istaknuti je da se učinak prava zadržanja sastoji se u tome da vjerovnik koji drži dužnikovu stvar na temelju prava zadržanja ima pravo naplatiti se iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik. U konkretnom slučaju nije niti sporno da je između stranaka već u tijeku ovršni postupak radi naplate tražbine tuženika, i to ovrhom na suvlasničkom dijelu tužiteljice na spornim nekretninama te na tijek navedenog postupka nije od utjecaja suposjed obje stranke na spornim nekretninama.  

              23. Stoga je zaključak suda da prigovor prava zadržanja (retencije) kojeg ističe tuženik nije osnovan, te je temeljem odredaba čl. 30. st. 2., čl. 38.st. 1. i čl. 42. st. 1. ZV udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti.                 

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 I 155/23), odnosno stoga što je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu tuženik joj je dužan nadoknaditi parnični trošak koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanje na ročištu 16. 9. 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st.1.), za sastav podneska od 29. 4. 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), PDV u iznosu od 150,00 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur te na presudu u iznosu od 53,09 eur, ukupno 829,64 eur.

25. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Sisku, 18. listopada 2024.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

 

 

 

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku