1

                            Poslovni broj Gž R-248/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-248/2024-4

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. P. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Odvjetničkog ureda G. iz Z., protiv tuženika C. S. R. Z. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-541/2023-23 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-541/2023-23 od 27. svibnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tuženika  za naknadu troškova odgovora na žalbu.  

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je od tuženika tražila isplatu iznosa od 9.348,04 eur sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate kao i da tuženik tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

 

2. U točki II. izreke naloženo je tužiteljici da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eur sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. s. banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,  114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači i da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i da se tužiteljici nadoknade troškovi parničnog postupka kao i troškovi žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava navode iz žalbe tužiteljice predlažući da se ista odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi te traži naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu da li su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

 

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude razumljiva, presuda nema nedostataka i može se ispitati, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 9.348,04 eur na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. u razdoblju od ožujka 2018. do siječnja 2023.

 

9. Sporna je između stranaka primjena odredbe Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., odnosno odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama na tuženika jer isti obavlja djelatnost socijalne skrbi, a ne srednjoškolsku djelatnost, te je sporna primjena navedenog Kolektivnog ugovora i odredaba Sporazuma na radni odnos tužiteljice. Stoga je sporno koji se kolektivni ugovor primjenjuje na ustanovu socijalne skrbi koje se nalaze na popisu srednjih škola Ministarstva,  a čiji je predmet poslovanja i djelatnost između ostalih obrazovanje i osposobljavanje u posebnim uvjetima prema redovnim planovima i programima.

 

10. Sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

 

-da je tužiteljica zaposlena kod tuženika,

 

-da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja ("Narodne novine" broj 70/2011 – dalje u tekstu: Odluka) proizlazi da je pod točkom XXI 1. pod brojem škole 58 naveden tuženik kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno obrazovanje, strojarstvo, brodogradnja, metalurgija, tekstil i koža,

 

-da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama,

 

-da je čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje u tekstu: Sporazum o dodacima na plaću) sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata h. u., N. sindikata z. u s. š., H. n. sindikata z.i i o., ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, na način da će se uz povećanje osnovice osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti poslova kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već obračunati dodatak iz prethodnih godina,

 

-da je u čl. 8. Ugovora o radu koji je sklopljen između stranaka 3. rujna 2019. ugovoreno da se obračun osnovne plaće vrši sukladno čl. 8. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama,

 

-da između stranaka nije sporno da prema nalazu sudskog vještaka tužiteljici nisu obračunati niti isplaćena uvećanja osnovne plaće prema Sporazumu o dodacima na plaću te da razlika iznosi 9.348,04 eur,

 

-da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnih ugovora za djelatnost socijalne skrbi dalo 23. kolovoza 2018. tumačenje vezano za pitanje primjenjuje li se Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama na nastavnike u ustanovi socijalne skrbi i da li to znači da se u tom slučaju na navedene zaposlenike primjenjuju dva kolektivna ugovora, da se Kolektivni ugovor na djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj 61/18) primjenjuje bez iznimke na sve zaposlenike u ustanovama socijalne skrbi sukladno čl. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi,

 

-da iz obavijesti D. z. z. s. od 15. prosinca 2022. proizlazi da temeljem čl. 5. st. 1. i 2. i čl. 7. Zakona o nacionalnoj kvalifikaciji djelatnosti ("Narodne novine" broj 98/84), Centar S. R. iz Z. razvrstan u djelatnost socijalne skrbi sa smještajem osobe s teškoćama u razvoju, duševno bolesne i osobe ovisne o alkoholu, drogama ili drugim opojnim sredstvima.

 

11. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje ZR) u kojoj je propisano da u slučaju spora u primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. Sud prvog stupnja se poziva i na pravno shvaćanje iz presude Vrhovnog suda Republike H. pod poslovnim brojem Revr-1763/10 od 13. studenog 2013. iz koje proizlazi da se na obračun plaće tužiteljice ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i pripadajući Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, jer je djelatnost tuženika poslodavca tužiteljice prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnost svrstana u djelatnost socijalne skrbi sa primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da se ne primjenjuje na konkretni slučaj Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 51/18) i pripadajući Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti jer da je djelatnost tuženika prema navedenoj nacionalnoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi pa da se stoga na djelatnike tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi. Sud prvog stupnja se nadalje poziva i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-520/2023. u kojoj se navodi da u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumulativnoj primjeni kolektivnih ugovora jer zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u kojoj je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

 

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je trebao prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice te se poziva na više odluka županijskih sudova koji su u istim pravnim i činjeničnim situacijama prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio čl. 203. st. 8. ZR-a kada je utvrdio da tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji je razvrstan  u djelatnost socijalne skrbi pa se stoga na njega ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama već Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi.

 

13. Polazeći od citirane odredbe, prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. Ovo stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, te što tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta učitelja, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

 

14. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi. 16. Eventualna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora upravo je otklonjena navedenom zakonskom odredbom.

 

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da za rad tužiteljice nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, kao niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su zaključili N. sindikati z. u s. š., Sindikat h. u. i N. sindikat z. i v. o. s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019. pri obračunu plaće tužiteljice.

 

16. Identično pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koji se poziva sud prvog stupnja te je u najnovijoj odluci pod poslovnim brojem Rev-797/2024 od 18. lipnja 2024. u kojoj presudi je prihvaćena revizija tuženika te je preinačena presuda Županijskog suda i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.  

 

17. Slijedom obrazloženog žalbu tuženiku kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku te je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban radi vođenja ovog postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.  

 

   

U Rijeci 9. listopada 2024.

 

 

   Predsjednica vijeća

   Kristina Vukelić Aničić, v.r.