1

                            Poslovni broj Gž-855/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-855/2023-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., OIB: ..., iz T.,  zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u P., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužene, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj P-91/2023-28 od 12. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Uvaža se žalba tužene te se preinačuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj P-91/2023-28 od 12. svibnja 2021. i sudi:

 

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine k.č.br. 39/4, upisane u zk. ul. broj 785, k.o. F., te da je ovlašten na temelju te presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist nakon pravomoćnosti iste.

 

2. Dužna je tužena nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.219,41 eur u roku od 15 dana.  

 

II Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 995,40 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 9. listopada 2024. pa do isplate kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 199,08 eur sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj vlasnik kč.br. 39/4, upisane u zk. ul. 785, k.o. F. i da je ovlašten temeljem presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist nakon pravomoćnosti iste te da je tužena dužna tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.219,41 eur sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način d se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i da se usvoji zahtjev tužene za naknadu troškova parnčnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na kč.br. 39/4, upisane u zk. ul. 785, k.o. F., površine 7930 m2, koju je prema tvrdnjama tužitelja njegov prednik dobio u zamjenu za kč.br. 187, k.o. T. te da se od tada, tj. 1961. prednici tužitelja, uključujući i posjed tužitelja nalaze u mirnom posjedu te smatraju da su stekli pravo vlasništva dosjelošću.

 

6. Temeljem dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće činjenice:

 

-uvidom u spis Općinskog suda u Pazinu pod poslovnim brojem P-235/06 utvrđeno je da se je vodio parnični postupak povodom tužbe fonda protiv A. i G. P., između ostalog i radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine kč. br. 39/4 te da je tijekom postupka tužitelj odustao od utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj katastarskoj čestici 39/4, k.o. F. te da je u tom postupku donesena presuda kojom je utvrđeno da je sudska nagodba zaključena kod Općinskog suda u Poreču između G. P. i A. pod poslovnim brojem P-21/02 od 11. veljače 2002. temeljem koje je A. stekla vlasništvo nekretnina ništava i da je fond vlasnik kč. br. 41/2, 43/1, 43/3, 44, 47, 39/5, 39/6 i 43/4, sve k.o. F., a u odnosu na utvrđenje prava vlasništva za kč.br. 434//1, 434/2 i 434/3, k.o. P. je tužbeni zahtjev tužitelja fonda odbijen,

 

-da iz navedenog predmeta za potrebe tog postupka je izrađen prijavni list od 11. lipnja 2007. kojim je između ostalog parcelirana kč.br. 39/4, k.o. F. s površinom 7930 m2 od kojih su nastale kč.br. 39/4, površine 5922 m2 i novonastala kč.br. 39/6, k.o. F. s površinom 2008 m2, da navedeni prijavni list nikada nije proveden i da je izrađen za potrebe tog postupka da bi se razgraničilo područje unutar i izvan granica građevinskog područja, a sve vezano za legitimaciju stranaka u tom postupku,

-da uvidom u spis pod poslovnim brojem Pu-3541/2019 (ranije posl.br.P-2800/15) je utvrđeno da je Republika Hrvatska podnijela tužbu protiv A. d.d. radi utvrđenja prava vlasništva predmetne kč.br. 39/4, k.o. F., da je pravomoćnom presudom od 30. kolovoza 2013. utvrđeno da je Republika Hrvatska vlasnica između ostalih i kč.br. 39/4, k.o. F. te da je A. d.d. dužna Republici Hrvatskoj predati u posjed predmetnu nekretninu, da je predmet raspravljanja bila površina od 5922 m2, kč.br. 39/4 koja je predstavljala poljoprivredno zemljište, a ne  u zemljišnim knjigama unatoč te pravomoćne presude Republika Hrvatska upisana kao vlasnica cijele kč.br. 39/4, u površini od 7930 m2,

 

-da je očevidom na licu mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke utvrđeno da je kč.br. 39/4, k.o. F. u naravi maslinik, da je sa sjeverne, južne, istočne strane omeđen starim suhozidom, da sa zapadne strane graniči s drugim maslinikom, da u navedenim predmetnima pod posl.br. P-235/06 i P-626/09 tužitelj nije sudjelovao kao stranka, niti da je sudjelovalo u predmetu pod posl.br. P-3541/2019 (ranije posl.br.P-2800/15), a koji zadnji postupak se vodio u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske protiv tuženika A. protiv G. P. i fonda, da u toj tužbi se navodi da  je zamjena kč.br. 187, k.o. T. za kč.br. 39/4, k.o. F. provedena odlukom mjesne vlasti u F. i izvršena 1963. kada je M. G. deposediran sa kč.br. 187 i uveden u posjed kč.br. 39/4, da je G. P. iako je znao za te činjenice 2002. sudskom nagodbom prenio u vlasništvo A. koja je tada uknjižena kao vlasnik, pa je u međuvremenu pokrenut postupak pod posl.br.P-370/03, da je taj postupak po tužbi tužitelja okončan nakon što su pravomoćno završeni postupci pod posl.br.P-235/06 i P-626/09 na način da je tužba povučena u odnosu na A., G. P. i fond, a u odnosu na Republiku Hrvatsku tužba je odbačena.

 

              7. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja navodi da je predmet raspravljanja utvrđenje prava vlasništva za kč.br. 39/4, k.o. F. površine 7930 m2, kolika je bila površina te nekretnine kada je prema navodima tužitelja pravni prednik tužitelja dobio tu nekretninu u zamjenu za dio kč.br. 187, k.o. T. u postupku arondacije.

 

              8. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da iz stanja zemljišnih knjiga proizlazi da je A. d.d. predmetnu kč.br. 39/4 stekla na temelju sudske nagodbe sklopljene sa G. P. 11. veljače 2002., da je G. P. bio upisan kao vlasnik na temelju Sporazuma o preuzimanju nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te prava i obveza dotadašnje Općine P. od 1. listopada 1993 i Ugovora o načinu preuzimanja nekretnina bivše Općine P. od 25. veljače 2000., potvrde D., I. P. od 21. veljače 2002. i Uvjerenja o statusu nekretnina od 16. travnja 2002.

 

9. Nadalje uvidom u ispravu kupoprodajni ugovor na strani 136 proizlazi da je M. G., otac tužitelja, 1. kolovoza 1948. od M. G. kupio dio katastarske čestice 187, k.o. T. za 38.000 dinara i to u površini od 6000 m2 te da je otac tužitelja postao vlasnikom predmetne nekretnine bez upisa u zemljišne knjige jer da prema pravnim pravilima OGZ-a vlasništvo na nekretnini je bilo moguće steći i bez upisa prava vlasništva ako je ugovor bio izvršen.

 

10. Ocjenjujući dokazni postupak sud prvog stupnja prihvatio je iskaz tužitelja da je navedeni ugovor o kupoprodaji sklopljen i da je izvršen jer da je njegov otac bio u posjedu kč.br. 187, k.o. T. kada je odlukom mjesne vlasti deposediran radi zamjene kč.br. koja je predmetom ovog postupka broj 39/4, k.o. F.. Nadalje iz izjave J. P. na strani 15 spisa koja je ovjerena kod javnog bilježnika 4. ožujka 2003. pod brojem OV-1767/03 utvrđeno je da je izjavio da je bio član mjesne vlasti u T. i da je sudjelovao u dodjeli zemljišta kada je sada pok. M. G. ocu tužitelja na ime zamjene za zemlju u F., parcela zvana K., dana u vlasništvo i posjed kč.br. 39/4, k.o. F..

 

11. Zaključuje sud prvog stupnja nadalje da iz povijesti promjena za kč.br. 187, koju je izdao Ured, Ispostava P. proizlazi da je u postupku osnivanja novog katastarskog operata za k.o. T. prilikom izlaganja katastarskih podataka od 1956. kč.br. 187 upisana kao posjed M. G., pok. I. iz T. oca tužitelja pa da je stoga nedvojbeno da je otac tužitelja bio u posjedu dijela kč.br. 187, k.o. T., ali da nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik već da je 4. ožujka 1959. predmetna nekretnina upisana kao općenarodna imovina pod upravom Općine P.. Sud prvog stupnja je u bitnome prihvatio kao vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka F. Ž., K. G., I. Š. i K. B. koji su suglasno iskazali da je otac tužitelja M. G. bio vlasnik dijela kč.br. 187, k.o. T. iz područja zvanog F., da je nakon 1961. na području F. bila započela arondacija zemljišta radi plantaže lješnjaka na većoj površini od 40 ha, da je otac tužitelja bio vlasnikom te nekretnine u površini od 6000  m2 što je utvrđeno iz kupoprodajnog ugovora na listu 136 prema kojemu je kč.br. 187 otac tužitelja kupio u toj površini, da je u zamjenu za tu nekretninu dobio predmetnu katastarsku česticu 39/4, da je uveden u posjed te nekretnine i da je od tada zajedno s obitelji drži u samostalnom posjedu i da ih nikada nitko nije smetao u posjedu. Iskaze ovih svjedoka sud prvog stupnja utvrđuje vjerodostojnim osim vezan za površinu oduzete nekretnine, navodeći da su iskazivali uvjerljivo, logično iz neposrednih saznanja i da s obzirom na životnu dob tada su imali saznanja o razdoblju iz kraja 1950., odnosno početka 1960-ih godina.

 

12. Nadalje je utvrđeno da ne postoji pisana isprava nadležnog tijela o provedenom postupku arondacije za kč.br. 187 i dodjeljivanje u zamjenu kč.br. koja je predmetom ovog postupka 39/4 temeljem odredbi Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na područnu Narodne republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 111/47 i 25/58), ali da je deposedacija izvršena i da je prednik tužitelja stekao vlasništvo nekretnine koja je predmetom ovog postupka, da nije bio uknjižen kao vlasnik jer da tada po odredbama OGZ-a se stjecalo pravo vlasništva i bez upisa u zemljišne knjige.

 

13. Utvrđuje sud prvog stupnja nadalje da je 1961. do 1963. predmetna nekretnina upisana kao općenarodna imovina pod upravom Općine P. pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju Zakona o dosjelošću jer da nisu protekli rokovi određeni zakonom.

 

14. Slijedom navedenog zaključeno je da pravni posao, tj. ugovor o zamjeni nije sklopljen u pisanom obliku, da je pravovaljan jer da su ga ugovorne strane u potpunosti ispunile što proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka pa da je ugovor izvršen i da je prednik tužitelja postao vlasnikom predmetne nekretnine.

 

15. S obzirom na uputu iz ukidnog rješenja ovog suda sud prvog stupnja je izvršio uvid u zapisnik o od 8. svibnja 1976. na strani 40 spisa pa utvrđuje da je u postupku arondacije utvrđeno da je prema izjavi I. G. J.. M. prodao njegovom ocu I. G. zemljište zvano F. u površini od 6000 m2 i da je umjesto 60/6023 dijela kč.br. 187 dano mu u vlasništvo kč.br. 185, voćnjak četvrte klase što proizlazi iz rješenja Komisije, da je u tom postupku arondacije utvrđeno da ukupna površina kč.br. 187, k.o. T. iznosila 822 935 m2 1976.

 

16. Zaključak je stoga suda da se ne radi o nekretnini koja je predmetom ovog postupka i da u vrijeme kada je otac tužitelja sklapao ugovor s J. M. I. G. (brat M. G.) imao 18 godina.

 

17. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da prema pravnim pravilima OGZ-a vlasništvo na nekretninama se moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor izvršen te navodi razne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao Rev x-181/10, Rev-1695/00, Rev- 250/90 i Rev-2064/13, da je pravni posao zamjene nekretnina izvršen te da tužitelj kao pravni sljednik svog oca pok. M. G. i danas je u posjedu predmetne nekretnine, pa da stoga predmetna nekretnina pripada tužitelju jer da tužitelj kao nasljednik svog oca je stekao pravo vlasništva pa da su stoga ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 128. st. 2. i čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,  152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) i da je tužitelj ovlašten ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

18. Stoga sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.

 

19. Osnovani su žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja na temelju pogrešno utvrđenih činjenica pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru čl. 128. st. 2. i čl. 130. st. 1. ZV-a kada je utvrdio da je između prednika stranaka zaključen ugovor o zamjeni u postupku arondacije i da je predniku tužitelja prilikom arondacije dijela kč.br. 187 dana u vlasništvo predmetna nekretnina.

 

20. Naime sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje da se radi o ugovoru o zamjeni jer postupak arondacije koji je očito proveden na nekretninama upisanim u kč.br. 187, s obzirom da se u spisu nalaze rješenja za druge nekretnine o provođenju postupka arondacije je upravni postupak u kojem se utvrđuje stanje posjeda i vlasništvo nekretnine koja ulazi u arondaciju, odnosno koja se pripaja u jednu nekretninu radi boljeg iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta, kao i stanje posjeda i vlasništvo nekretnine koja se dodjeljuje na ime nekretnine ili dijela nekretnine, kao i vrijednost nekretnina koje se dodjeljuju u vlasništvo. Stoga vlasništvo nekretnine na temelju odluka vlasti stječe se u trenutku pravomoćnosti, odnosno konačnosti odluke, a tužitelj suprotno utvrđenju suda prvog stupnja nije mogao steći pravo vlasništva temeljem ugovora o zamjeni jer nikakva zamjena nije valjani način stjecanja prava vlasništva niti je mogla biti izvršena u postupku arondacije bez donošenja rješenja u postupku arondacije da bi prednik tužitelja dao kč.br. 187 i da bi njemu pripadala predmetna nekretnina.

 

21. Stoga se ne primjenjuju pravila koja navodi sud prvog stupnja o tome da je pravni posao koji je usmeno dogovoren i izvršen pravovaljan, jer se u konkretnom slučaju ne radi o pravovaljanom ugovoru o zamjeni.

 

22. Isto tako ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja o prihvaćanju iskaza navedenih svjedoka o tome da je stvarno izvršena zamjena nekretnina u postupku arondacije s obzirom na izloženo da u postupku arondacije se provodi poseban upravni postupak u kojem se odlučuje koje nekretnine ulaze u postupak arondacije i koje se nekretnina daje kao naknada za nekretninu koja ulazi u arondaciju.

 

23. Istoga tako nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer nedvojbeno proizlazi da prednici tužitelja, a i tužitelj nisu bili pošteni posjednici jer su znali i morali znati da im ne pripada pravo na posjed jer nisu dobili rješenje o arondaciji kao što je dobio brat oca tužitelja I. G.. koji je u postupku arondacije za dio kč.br. 187 dobio u vlasništvo prema rješenju kč.br. 185.

 

24. Slijedom obrazloženog proizlazi da je žalbu tužene trebalo prihvatiti  i presudu suda prvog stupnja u točki I i II izreke preinačiti na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke na koje se poziva sud prvog stupnja iz čl. 128. st. 2. i čl. 130. st. 1. ZV-a.

 

25. Budući da tužitelj nije uspio u ovom postupku dužan je sukladno čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a nadoknaditi troškove tuženoj koji ukupno iznose 995,40 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove odluke sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Troškovi tužene odnose na na sastav odgovora na tužbu te za pristup na rasprave održane 15. listopada 2019., 23. studenog 2020., 15. travnja 2021. i 25. travnja 2023. po 199,08 eur prema Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

 

26. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki I i II izreke ove presude.

 

27. Budući da je tužena uspjela u žalbenom postupku sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a pripadaju joj troškovi žalbenog postupka koji se odnose na sastav žalbe i iznose 199,08 eur pa je stoga odlučeno kao u točki II izreke.

        

 

U Rijeci 9. listopada 2024.

 

 

   Predsjednica vijeća

     Kristina Vukelić Aničić, v.r.