1

Poslovni broj Gž-295/2024-2

 

 

 

Poslovni broj Gž-295/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. zavod …Z., OIB: …protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: ….zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz G. & P. odvjetničko društvo d.o.o. Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-6260/2022-8 od 04. siječnja 2024., dana 02. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6260/2022-8 od 4. siječnja 2024.

 

Obrazloženje

 

1.Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 373,13 eur.

 

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda ukine.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.190,15

eur sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku.

 

6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je osiguranik tužitelja J. L. nastradao u prometnoj nesreći dana 18.4.2009. i da je osiguranik tuženika D. U., upravljajući vozilom registarske oznake ZG ….pridonio nastanku predmetnog štetnog događaja u visini od 50%. Utvrđuje da je rješenjem tužitelja broj 723993 od 8.12.2010. osiguraniku tužitelja J. L. počev od 19.10.2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad i to 50% zbog bolesti, a 50% zbog ozljede izvan rada pri čemu tuženik ne osporava da je upravo ozljeđivanje iz predmetne prometne nesreće doprinijelo umirovljenju osiguranika tužitelja u visini od 50%.

 

6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju (01.10.2020. do 30.06.2021.) isplatio svojem osiguraniku invalidsku mirovinu, te da potražuje iznos od 1.190,15 eur do kojeg je došao tako što je iznos isplaćene invalidske mirovine umanjio za 50% s osnova invalidnosti uslijed bolesti i nakon što je tako dobiveni iznos umanjen za 50% s osnova doprinosa osiguranika tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja, a sve sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO).

 

6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje da u ovom sporu treba primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) kojom je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju time da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem H. zavoda ….koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je utuženi iznos utvrdio na način propisan odredbom čl. 27. ZOOP-a, već da je izričito naveo da utuženi iznos potražuje u smislu odredbe čl. 161. ZOMO-a smatrajući da ima pravo od tuženika potraživati novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, kao naknadu stvarne štete, radi čega nije niti predložio provesti financijsko vještačenje na okolnost postoji li za njega stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a koja bi u ovom slučaju predstavljala razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja određen u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, odnosno postoji li razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju donesenog rješenja i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 18.4.2009. za koji je odgovornost osiguranika tuženika nesporno u visini od 50%. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a.

 

7.Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a kada je odbio tužbeni zahtjev kao nedokazan.

 

              8.1. Naime, u ovom predmetu nije sporno da je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju nastalu isplatom invalidske mirovine, međutim, sporan je iznos jer ga tužitelj nije obračunao prema čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja

 

 

da je tuženik, koji je osporio zatraženi iznos, trebao predložiti vještačenje na okolnost visine iznosa štete. Naime, tuženik je osporio zatraženi iznos uz obrazloženje da nije obračunat prema odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a. Kako je na tužitelju teret dokaza, tužitelj je trebao predložiti vještačenje radi utvrđenja iznosa naknade prema čl. 27. stavku 3. ZOOP. Kako je tužitelj to propustio učiniti, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

 

8.2. Preostalim žalbenim navodima tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje što nije dopušteno jer je riječ o sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

             

9. Stoga je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

 

                                                        U Rijeci, 02. listopada 2024.

 

 

                             Sudac

                                                                                      Ksenija Dimec, v.r.