1              Poslovni broj: Kžzd-43/2024-7

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, te sutkinja za mladež Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika N. F., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-9/2017-109 od 19. siječnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2024., u prisutnosti optuženika N. F. i zamjenice ŽDO u Bjelovaru Larise Kerekeš, a u odsutnosti uredno pozvanog branitelja optuženika,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Povodom žalbe optuženika N. F., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se izriče kako je optuženik N. F. radnjama iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude počinio samo kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži i to kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja-opisano u čl. 172. st. 2. u svezi čl. 172. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11.

 

Uslijed odluke pod točkom I. ove odluke preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik N. F., na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a na temelju članka 56. st. 1 , 2. i 3., optuženiku se izriče uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo i ako ispuni posebnu obvezu. Na temelju čl. 56. st. 4. i st. 5. u vezi čl. 62. st. 1. toč. 1. i st. 2. toč. 10. KZ/11, optuženiku N. F. nalaže se posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine isplati sve dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja za mlt. M. F. F. u iznosu od 11.281,44 eura, kao i da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja mlt. M. F. F. uz pomoć stručne službe za probaciju. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu uzdržavanja ili ju teško ili uporno krši.

 

II. Žalba optuženika N. F. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. N. F. što je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži i to kaznenim djelom pod toč. 1. kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja-opisano u čl. 172. st. 2. u svezi čl. 172. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11, a kaznenim djelom pod toč. 2. kazneno djelo povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 1. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11, pa se opt. N. F. za gornja kaznena djela utvrđuju sljedeće kazne; za kazneno djelo iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 na temelju čl. 172. st. 2. kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 177. st. 1. KZ/11 na temelju čl. 177. st. 1. KZ/11 kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci, pa se na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11 i čl. 177. st. 1. uz primjenu čl. 51. st. 1. i st. 2. KZ/11 opt. N. F. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine. Na temelju čl. 56. st. 1. i st. 2. i st. 3. KZ/11 opt. N. F. izriče se uvjetna osuda, pa se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo i ako ispuni posebnu obvezu. Na temelju čl. 56. st. 4. i st. 5. u vezi čl. 62. st. 1. toč. 1. i st. 2. toč. 10. KZ/11 opt. N. F. nalaže se posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine isplati sve dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja za mlt. M. F. F. u iznosu od 11.281,44 eura, kao i da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja mlt. M. F. F. uz pomoć stručne službe za probaciju. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu uzdržavanja ili ju teško ili uporno krši. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) nalaže se opt. N. F. isplatiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 (dvije stotine eura) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

2. Žalbu je podnio optuženik po branitelju N. F., odvjetniku u R., koji u  žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da  ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije bio podnesen. 

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Bjelovaru.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

5.1. Branitelj je zahtijevao u žalbi da bude obaviješten o drugostupanjskoj sjednici vijeća, čemu je udovoljeno i na koju je pristupio optuženik osobno kao i zamjenica ŽDO u Bjelovaru Larisa Kerekeš, time da na sjednicu nije pristupio branitelj N. F., odvjetnik iz R., iako je bio uredno pozvan, pa je ista, sukladno čl. 475. st. 3. ZKP-a, održana u njegovoj odsutnosti. Prisutni optuženik na javnom je dijelu sjednice vijeća izložio najvažnije dijelove žalbe optuženika, dok je zamjenica ŽDO u Bjelovaru predložila žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

 

6. Iako u žalbi branitelj optuženika presudu pobija zbog bitne povrede postupka, iz samog sadržaja žalbe proizlazi da se optuženik samo paušalno žali na ovu žalbenu osnovu navodeći "da je iskaz B. F. kontradiktoran, slijedom čega isti ni ne može biti vjerodostojan, a upravo se zbog toga presuda u tom dijelu ne može ispitati". Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, ista nije kontradiktorna i može se ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Dakle, ovo vijeće nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. ZKP-a, a niti bilo koju drugu povredu, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti a koje povrede nisu niti obrazložene u žalbi. 

 

7. Suprotno navodima u žalbi i činjenično stanje je od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđeno.

 

7.1. Sud je dao za sve svoje zaključke argumentirane i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a koji su detaljno navedeni u točkama 11. do 19. obrazloženja prvostupanjske presude, a na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.  Sud je dakle s pravom u cijelosti prihvatio iskaz majke i zz. mlt. oštećene, B. F., koji iskaz je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu, a iz koje proizlazi da optuženik nije uredno podmirivao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja djeteta kao ni viđao, kontaktirao te raspitivao se o njihovom zajedničkom djetetu, iako je to mogao, kao vjerodostojan, istinit, dosljedan i uvjerljiv nasuprot obrane optuženika, a što u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

7.2. Stoga ne stoji navod obrane da predmetnim kaznenim postupkom nije utvrđeno ni dokazano da bi optuženi kritične zgode postupao na način kako mu se to stavlja na teret, jer upravo navedeno proizlazi i utvrđeno je provedenim dokaznim postupkom, te nije točno da nije dokazano postojanje namjere optuženika da ne plaća uzdržavanje za svoje dijete, kako to tvrdi obrana, budući to proizlazi iz iskaza majke zz. mlt. oštećene, B. F. i materijalne dokumentacije u spisu.

 

7.3. S obzirom na navedene okolnosti drugostupanjski sud nalazi kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, tj. da se radi o inkriminiranom periodu i na način upravo kako je to opisala oštećena, a budući je njen iskaz potvrđen materijalnim dokazima, nasuprot obrani optuženog čija obrana nije potvrđena provedenim dokazima, pa sud nije imao razloga ne vjerovati oštećenoj.  

 

8. Iako se optuženik žali dakle i na povredu kaznenog zakona, navedeno ne obrazlaže i ne navodi u čemu bi se sastojala ta povreda, no prilikom ispitivanja prvostupanjske presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud je našao da je pravnim označavanjem kako su radnjama iz činjeničnog opisa prvostupanjske presude počinjena kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži i to kaznenim djelom pod toč. 1. kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja-opisano u čl. 172. st. 2. u svezi čl. 172. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11, a kaznenim djelom pod toč. 2. kazneno djelo povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 1. KZ/11, po ocjeni ovog vijeća  povrijeđen je kazneni zakon na štetu optuženika.

 

8.1. Naime, drugostupanjski sud smatra kako se radi o prividnom stjecaju spomenutih dvaju kaznenih djela po načelu konsumpcije, jer se u konkretnom slučaju ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela, već o prividnom stjecaju, gdje se kazneno djelo iz čl. 172. st. 2. u svezi čl. 172. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi u konkretnom slučaju po činjeničnom opisu uključuje kazneno djelo iz čl. 177. st. 1. KZ/11, kao sporedno djelo koje je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u svezi čl. 172. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11, kao djela jedinstvene djelatnosti usmjerene na izvršenje kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, tako da se radi o prividnom stjecaju, konsumpciji zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela. Prema tome, kazneno djelo povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 1. KZ/11 u ovom slučaju ne postoji kao samostalno, već je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u svezi čl. 172. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11 povrede dužnosti uzdržavanja, što je vidljivo upravo iz opisa i načina radnje djela pod točkom 2. 

 

8.2. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud preinačio presudu prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, utvrdivši da je optuženik radnjama opisanim u izreci pobijane presude počinio samo kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja-opisano u čl. 172. st. 2. u svezi čl. 172. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11.

 

9. S obzirom na izmijenjenu pravnu oznaku, u točki I. izreke ove odluke preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. N. F., na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7(sedam) mjeseci, a na temelju članka 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, optuženiku se izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od 7(sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo i ako ispuni posebnu obvezu. Na temelju čl. 56. st. 4. i st. 5. u vezi čl. 62. st. 1. toč. 1. i st. 2. toč. 10. KZ/11 opt. N. F. nalaže se posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine isplati sve dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja za mlt. M. F. F. u iznosu od 11.281,44 eura, kao i da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja mlt. M. F. F. uz pomoć stručne službe za probaciju. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu uzdržavanja ili ju teško ili uporno krši.

 

9.1. Drugostupanjski sud smatra kako će tako odmjerena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja. Naime, takva kazna ne može biti smatrana prestrogom s aspekta optuženika. Navedena sankcija odgovara stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i svim okolnostima. 

 

9.2. Naime po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na strani optuženika postoje  olakotne okolnosti, a od otegotnih da niti dalje nije ispunio svoju obvezu niti do danas iako je stalno kroz postupak kao i ranije to obećavao, a koje okolnosti je utvrdio i prvostupanjski sud. Odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana, te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena člankom 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (čl. 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja. Slijedom navedenog,  po ocijeni ovog suda će se navedenim  kaznenim sankcijama kako je to preinačeno u točki I. izreke, postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kako u vidu specijalne, tako i u vidu generalne prevencije, te će ovakva sankcija utjecati ne samo na optuženika da ne čini nova kaznena djela, već i na sve druge kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.  

 

10. Zbog svega prethodno navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a.

                    

 

Bjelovar, 24. listopada 2024.