1                                   Broj: Ppž-8385/2024

 

                        

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-8385/2024

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene Ž. V., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbama okrivljene Ž. V. i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko - bilogorske, Policijske postaje Garešnica, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, broj Pp-2605/2024 od 10. rujna 2024. te žalbi okrivljene Ž. V. podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, broj Pp-2605/2024 od 5. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

1.                 Prihvaćaju se osnovanima žalbe okrivljene Ž. V. i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko - bilogorske, Policijske postaje Garešnica, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.               Prihvaća se osnovanom žalba okrivljene Ž. V., ukida se pobijano rješenje i predmet vraća na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, broj Pp-2605/2024 od 10. rujna 2024. okrivljena Ž. V. proglašena je krivom i kažnjena zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, broj Pp-2605/2024 od 5. rujna 2024., koji na pisanom otpravku, suprotno izvorniku sa zapisnika od 5. rujna 2024. (listovi 58 do 65 spisa), nosi oznaku poslovnog broja Pp-2564/2024-8, za koji poslovni broj je uvidom u eSpis utvrđeno da ne pripada predmetnom postupku, okrivljenoj Ž. V. određena je mjera opreza zabrane približavanja žrtvi nasilja na udaljenost manju od 20 metara, te zabrana uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom.

 

2.               Protiv presude, pravodobnu žalbu podnijeli su okrivljena Ž. V. i tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava bjelovarsko - bilogorska, Policijska postaja Garešnica. Okrivljena presudu pobija zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Tužitelj presudu pobija zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama.

 

3.               Protiv rješenja žalbu je podnijela okrivljena Ž. V., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, te prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

U odnosu na točku I. izreke

 

4.               Žalbe su osnovane.             

 

5.               Ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, utvrdio je osnovanost žalbenih navoda okrivljene u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali i tužitelja koji osnovano ističe da je zaštitna mjera izrečena pogrešno.

 

6.               Nedvojbeno je da okrivljena u postupku priznaje dinamiku događaja, međutim, osporava krivnju i negira da bi žrtva bila uznemirena njezinim ponašanjem. Nadalje, u žalbi osnovano ističe da zakonska obilježja prekršaja iz članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nisu utvrđena u slobodnom iskazu žrtve, već kroz naknadna sugestivna, a time i nedopuštena pitanja raspravnog suca.

 

7.               Imajući u vidu navedeno, obveza je prvostupanjskog suda bila utvrditi upravo krivnju, a što nije učinio. Tek paušalnim navođenjem sadržaja odaslanih poruka, izvlačeći ih iz cjelokupne komunikacije i cjelokupnog konteksta, a potom i da bi žrtva takvim ponašanjem bila uznemirena, krivnja žaliteljice nije utvrđena. Životno je realno da ne može svaka riječ pa čak i kada prelazi granice očekivane, prihvatljive i pristojne komunikacije, uzimajući u obzir cjelokupni okvir inkriminiranog događaja predstavljati psihičko nasilje u obitelji.

 

8.               Ovdje posebno valja naglasiti da je osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva subjektivan doživljaj i kao takvog ga ovaj sud ne dovodi u pitanje, ali ono što jest predmet razmatranja ovoga suda je njegova objektivna snaga da predstavlja ostvarenje zakonskih obilježja prekršaja nasilja u obitelji. Upravo na ovom mjestu valja navesti da sam odlazak liječniku zbog subjektivnih tegoba koje žrtva osjeća, bez provedenog sudsko medicinskog vještačenja nikako ne mogu biti oslonac prvostupanjskom sudu za zaključak o postojanju zakonskih obilježja psihičkog nasilja u obitelji.

 

9.               Imajući u vidu navedeno, nedvojbeno je osnovana žalba okrivljene koja navodi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti cjelokupan kontekst događaja, prvenstveno međusobnu komunikaciju između nje i žrtve koja se odvija kroz puna dva tjedna, te potom valjano razmotriti i utvrditi da li su u njezinom ponašanju ostvarena obilježja terećenog prekršaja.

 

10.          U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru u cijelosti su osnovane žalbe i okrivljenice i tužitelja. Osim što nije dao valjane i prihvatljive razloge za izricanje zaštitne mjere iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako u smislu postojanja okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja (objektivne i utvrdive okolnosti u ličnosti okrivljenice), osim što nije razjasnio na koji način predmetna zaštitna mjera može spriječiti okrivljenu u ponašanjima koja proizlaze iz inkriminacije, ista je uz to određena na način suprotan odredbi članka 16. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

11.          Iz navedenih razloga valjalo je prihvatiti žalbe okrivljene Ž. V. i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko - bilogorske, Policijske postaje Garešnica, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navode žalbi, na sve okolnosti događaja ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, po potrebi i druge te u novoj odluci savjesno, s više pažnje i kritički ocijeniti da li je okrivljenica u kontekstu cijelog događaja izgovorenim riječima počinila prekršaj psihičkog nasilja u obitelji kojim je oštećenika tako grubo uznemirila da se isti zbog upućenih mu riječi može smatrati žrtvom nasilja u obitelji u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ili se u konkretnom slučaju radilo o uvredi koja nema zakonska obilježja prekršaja nasilja u obitelji, a imajući u vidu i odredbu članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
    
12.          Na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u točci I. izreke ovog rješenja.

 

U odnosu na točku II. izreke

 

13.          Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavak 3. Prekršajnog zakona, ovaj sud pronalazi osnovanost žalbenih navoda okrivljene u pogledu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, na koju sadržajno i smisleno upućuje.

 

14.          Pobijano rješenje nema valjane razloge o odlučnim činjenicama.

 

15.          Primjena mjere opreza čiji cilj je, osim osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku te sprječavanje ili otežavanje dokazivanja u postupku, i  sprječavanje okrivljenika da čini nove prekršaje, mora proizlaziti, a potom na takav način biti i obrazložena, prvenstveno iz osnovane sumnje da je prekršaj počinjen, što predstavlja prvi i osnovni preduvjet za njezinu primjenu. Prvostupanjski sud je taj preduvjet obrazložio pogrešno - prepisivanjem iskaza stranaka i ostalih sudionika, a sve iz razloga što za primjenu mjere opreza nije odlučna krivnja, već stupanj sumnje na razini njezine osnovanosti.

 

16.          Drugi preduvjet za primjenu mjera opreza jest postojanje  svih onih posebnih okolnosti na strani okrivljenice (osobe prema kojoj se mjera određuje) koje opravdavaju bojazan da bi mogla ponoviti prekršaj, u čemu ju je potrebno spriječiti određivanjem mjere opreza. Za taj preduvjet prvostupanjski sud nije dao niti jedan razlog.

 

17.          Mjere opreza, kao supstitut istražnom zatvoru odnosno zadržavanju, uistinu predstavljaju oblike uskrate ustavnih prava i sloboda pojedinca te u tom smislu bez daljnjega zahtijevaju detaljno i valjano obrazloženje takvog postupanja.

 

18.          Budući na sve navedeno okrivljena ukazuje žalbom, istu je valjalo prihvatiti osnovanom, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će, uvažavajući sve iznijeto, valjano ispitati postoji li potreba za primjenom mjere opreza, a potom za svoju odluku dati valjane razloge.

 

19.          Imajući u vidu sve navedeno, na temelju članka 211. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona, donesena je odluka kao u točci II. izreke.

 

Zagreb, 4. listopada 2024.

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

 

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                                      Anđa Ćorluka, v.r.

 

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Bjelovar i tužitelja.