1

Poslovni broj: Gž-321/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-321/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. S., OIB: ... K., zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku u K., protiv tuženice G. H., OIB: ... K., zastupane po punomoćnicima K. V.1 i K. V2., odvjetnicima u O. društvu V. & V. d.o.o. K., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Psp-6/2023-13 od 23. studenog 2023., dana 18. listopada 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Psp-6/2023-13 od 23. studenog 2023.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja J. S. koji glasi:

„1. Tužena H. G. iz K., OIB: ... smetala je tužitelja J. S. iz K.,  u mirnom i posljednjem suposjedu stana u K., a koji je sagrađen na kčbr. 1549/3 površine 309 m2, Stambena zgrada kb. 11 E površine 309 m2, Ukupno: površine 309 m2, 21. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-21), trosobni stan na 3. katu, ukupne površine 55.78 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, lođe i drvarnice u podrumu, upisane u z.k. ul. 12690, posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj: 21, k.o. K., kod Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Koprivnica, na način da je na istom promijenila bravu, pa joj se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da vrati staru bravu ili da preda novi ključ od ulaznih vrata opisanog stana tužitelju, te se tuženici zabranjuje takvo i tome slično smetanje posjeda, pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 5.000,00 EUR, sve to u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenje prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 8 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja 23. studenoga 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi mu troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila žalbene navode tužitelja i predložila odbiti žalbu kao neosnovanu, tražeći dosudu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Ispitujući na takav način pobijano rješenje ocjena je ovog suda da u njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.1. Nije u pravu žalitelj kada rješenje pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni su jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između razloga rješenja sa odlučnim činjenicama, kao ni proturječnost rješenja samoga sebi, pa se pobijano rješenje može ispitati.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu suposjeda nekretnine - trosobnog stana na 3. katu stambene zgrade u K., sagrađene na kčbr. 1549/3 k.o. K., 21. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-21), odnosno da se uspostavi ranije posjedovno stanje na način da tuženica vrati staru bravu ili da mu preda novi ključ od ulaznih vrata opisanog stana, te da joj se zabrani takvo i tome slično smetanje posjeda.

 

8. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, saslušanjem svjedokinje A. M. i stranaka, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da su parnične stranke (bivši izvanbračni partneri) suposjednici predmetne nekretnine, stana na 3. katu stambene zgrade u K., sagrađene na kčbr. 1549/3 k.o. K., Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-21)

- da je Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici rješenjem broj KP-DO-112/2023-7 od 6. travnja 2023., temeljem čl. 98. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje: ZKP/08), osumnjičeniku J. S. (ovdje tužitelju) naložilo mjere opreza - zabranom približavanja G. H. (ovdje tuženici), kojoj se ne smije približiti bliže od 30 metara i zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s njom iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08, te udaljenje iz doma iz čl. 98. st. 2. toč. 10. ZKP/08, sa adrese K., time da će naložene mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude

- da je tuženica 6. travnja 2023. promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana

- da je temeljem prihvaćenih iskaza svjedokinje A. M. i tuženice, te sadržaja isprave dostavljene od Policijske postaje K., utvrđeno da je tuženica primjenu brave ulaznih vrata stana izvršila nakon što je obaviještena da su tužitelju izrečene navedene mjere opreza

- da tuženica nije predala tužitelju ključ promijenjene brave ulaznih vrata stana, niti je to tužitelj od nje tražio prije podnošenja predmetne tužbe

- da je tužitelj 6. travnja 2023., nakon promjene brave, u nazočnosti policijskih službenika nesmetano ušao u predmetni stan kroz ulazna vrata koja su bila otključana i iz stana uzeo svoje osobne stvari

- da su navedene mjere opreza još uvijek na snazi, te iz iskaza tužitelja proizlazi da ih se pridržava, dok iz navoda tuženice proizlazi da se obvezuje tužitelju predati ključ promijenjene brave ulaznih vrata stana nakon ukidanja mjera opreza.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tuženica time što je 6. travnja 2023. promijenila bravu na ulaznim vratima stana nije samovlasno smetala tužitelja u suposjedu predmetnog stana u smislu odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a), odnosno da poduzetom radnjom nije isključila tužitelja od dotadašnjega suposjeda niti je bitno ograničila tužitelju dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, jer je prije promjene brave ulaznih vrata stana tužitelj već bio ograničen u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti na predmetnom stanu, time što mu je Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici naložilo mjere opreza, između ostalog i udaljenje iz doma, dakle iz predmetnog stana u kojem tuženica nesporno stanuje, pa tužitelj u taj stan ne smije ulaziti dok traju naložene mjere opreza, tako da činjenica da za trajanja navedenih mjera opreza ne raspolaže ključem promijenjene brave stana nije od utjecaja na njegovu mogućnost izvršavanja faktične vlasti na stanu, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio.

 

10. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

11. Naime, tužitelj u žalbi u bitnome navodi da u konkretnom slučaju nije odlučna činjenica što su mu u kaznenom postupku izrečene mjere opreza, već parnični sud u ovom postupku treba primijeniti Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te mu pružiti zaštitu posjeda u smislu odredbe čl. 22. navedenog Zakona, jer je nesporno da je tuženica promijenila bravu na ulaznim vratima zajedničkog stana, te da mu novi ključ nije predala.

 

12. Prije svega valja reći da posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom te da unatoč zaštiti koji pravni poredak pruža posjedniku, posjed nije pravo pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj posjedovne parnice je uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Isto tako suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnim odnosima sa drugim posjednikom, pri čemu jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugoga u dotadašnjem načinu obavljanja faktične vlasti na stvari u njihovom posjedu.

 

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj prije nego što je tuženica promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana bitno ograničen u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti na predmetnom stanu, time što su mu izrečene navedene mjere opreza, između ostalog i mjera udaljenja iz doma, dakle iz predmetnog stana, u kojeg ne smije ulaziti dok traju naložene mjere opreza, pa ga tuženica time što je nakon saznanja za naložene mjere opreza 6. travnja 2023. promijenila bravu na ulaznim vratima stana nije samovlasno smetala u suposjedu predmetnog stana u smislu odredbe čl. 24. st. 1. ZVDSP-a.

 

13.1. Naime, upravo je izrečenom mjerom opreza tužitelj udaljen iz predmetnog stana, odnosno za vrijeme trajanja mjera opreza onemogućen u izvršavanju faktične vlasti na stanu, pa ono što je uslijedilo nakon toga - promjena brave na ulaznim vratima i neraspolaganje ključem promijenjene brave za vrijeme trajanja navedenih mjera opreza, nije od utjecaja na tužiteljevu mogućnost izvršavanja faktične vlasti na stanu, niti predstavlja čin smetanja suposjeda stana, koji u tom trenutku nije ni egzistirao, te bi sam suposjed predstavljao kršenje izrečenih mjera opreza, slijedom čega je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama čl. 22. i 24. st. 1. ZVDSP-a kada je tužbeni zahtjev za pružanje (su)posjedovne zaštite odbio kao neosnovan, uz dodatnu napomenu da posjednik u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZVDSP-a nije ovlašten svoj posjed u odnosu na osobu koja mu je smetala posjed štititi pod prijetnjom novčane kazne.

 

14. Obzirom da tužitelj u žalbi navodi da rješenje pobija u cijelosti, proizlazi da pobija i odluku o troškovima postupka, no bez konkretiziranja razloga osporavanja tog dijela rješenja, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

 

15. Slijedom svega iznijetog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

16. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

17. Tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak odnosno sadržaj odgovora nije bio od utjecaja na odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

 

Varaždin, 18. listopada 2024.