1

Poslovni broj: Gž-1126/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-1126/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. M. T., Ž., , OIB: ..., pod 2. B. M., Ž., OIB:..., pod 3. I. P., Ž., , OIB: ..., pod 4. G. R., P. - Ž., P., , OIB: ..., pod 5. A. P., G. S., S., OIB: ..., pod 6. Ž. M., S., , OIB: ..., pod 7. D. – Z. P., G. S., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., protiv tuženica pod 1. M. G., S., OIB: ..., pod 2. N. G., S., G. S., OIB: ..., obje zastupane po punomoćniku E. Š., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženica izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 21. ožujka 2024. poslovni broj: Psp-31/2022-18, 18. listopada 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tuženica M. G. i N. G. odbija se kao neosnovana dok se žalba tužitelja djelomično odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava pa se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-31/2022-18 od 21. ožujka 2024.:

 

-          potvrđuje u točki I. izreke

 

-          preinačuje u točki III. izreke na način da se tuženice obvezuju pored dosuđenog parničnog troška od 1.227,68 EUR naknaditi tužiteljima i daljnji parnični trošak u iznosu od 398,17 EUR (slovima: tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi) sa zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

 

 

II. Nalaže se tuženicama da tužiteljima naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 39,85 EUR (tridesetdevet eura i osamdesetpet centi) u roku 15 dana dok se s preostalim zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 376,51 EUR tužitelji odbijaju.

 

III. Odbijaju se tuženice sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

 

IV. Prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere ostaje neizmijenjen.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da su tuženice M. G. i N. G. smetale tužitelje u posljednjem posjedu prava služnosti puta tj. pravu staze, progona stoke i kolnika preko nekretnine označene kao čest. zem. 1120, K.O. Ž., u korist nekretnina tužitelja pod 1/ M. T. označenih kao kat. čest. br. 1143 i 1141, tužitelja pod 2/ B. M. označenih kao kat. čest. br. 1142 i 1144, tužitelja pod 3/ I. P. označene kao kat. čest. br. 1121, tužitelja pod 4/ G. R. označene kao kat. čest. br. 1140, tužitelja pod 5/ A. P. označene kao kat. čest. br. 1122, tužiteljice pod 6/ Ž. M. označene kao kat. čest. br. 1116 i tužitelja pod 7/ D. – Z. P. označene kao kat. čest. br. 1116, sve K.O. Ž., time što su 2. lipnja 2020. putem treće osobe bagerom razrovale predmetni put označen kao čest. zem. 1120, K.O. Ž. u njegovom sjevernom djelu koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka A. M., dipl. ing. geod. „S.,30.11.2020.” označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, površine 54m2, te nabacale kamenje i ostatke betona na isti, pa im se nalaže da uspostave ranije posjedovno stanje na način da uklone sve odloženo sa tog dijela puta nabacano kamenje i ostatke betona, izvrše poravnanje i armirano betoniranje puta označenog kao čest. zem. 1120 K.O. Ž. koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka A. M., dipl. ing. geod. „S.,30.11.2020.” označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, površine 54m2, a koje vještvo čini sastavni dio ovog rješenja, te im se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, sve u roku 8 dana. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere a pod točkom III. izreke tužene su dužne u roku 8 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.227,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

2. Prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobijaju tužitelji u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se tuženice obvežu naknaditi tužiteljima i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.411,23 EUR sa kamatama kao i trošak žalbe.

 

3. Tuženice prvostupanjsko rješenje pobijaju u točki I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud usvoji njihovu žalbu i preinači pobijano rješenje u njihovu korist na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te tužiteljima naloži da im naknade parnični trošak.

 

4. Parnične stranke nisu odgovorile na žalbu protivne stranke.

 

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana dok je žalba tuženica neosnovana.

 

6. Predmet postupka zahtjev je tužitelja za posjedovnu zaštitu prava služnosti puta i kolnika preko nekretnine čest.zem. 1120 k.o. Ž. kao poslužne u korist nekretnina tužitelja označenih kao kčbr. 1143, 1141, 1142, 1144, 1121, 1140, 1122 i 1116 sve u k.o. Ž. kao povlasnih, u kojem pravu tužitelji tvrde da su smetani na način da su tuženice 2. lipnja 2020. putem treće osobe bagerom razrovale dio nekretnine čest.zem. 1120 čime su im onemogućile dosadašnji prolaz i provoz do njihovih nekretnina.

 

7. Rukovodeći se odredbom članka 21. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) kojom je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda te stavkom 3. istog članka kojim je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utemeljio je na ocjenom provedenih dokaza i to pregledom fotografija, čitanjem službene bilješke MUP RH, PU S. d., Druge policijske postaja od 15. lipnja 2020. i od 2. lipnja 2020., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, čitanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke A. M. dipl.ing.geod. od 8. prosinca 2020., saslušanjem tužitelja M. T., I. P. i G. R., saslušanjem tuženice M. G. i saslušanjem svjedoka I. L., N. L. i A. J., slijedećem utvrđenom činjeničnom stanju:

 

- da je smetanje posjeda prava služnosti počinjeno 2. lipnja 2020. zbog čega je tužba podnesena unutar prekluzivnog roka od 30 dana

- da je predmet spora dio puta tj. dio katastarske čestice 1120 k.o. Ž. koji dio počinje cca 3 m od sjevernog ruba te čestice (sjeverna međa je definirana betonskim podzidom ispod koje je sjeverni rub željezne kapije kroz koju se ulazi u čest.zem. 1119 i proteže u smjeru juga do željezne armature koja viri iz betonskog platoa

- da je sporni dio u dužini od 21 m i širini od 2,5 m2 u cijelosti razrovan na koji način je onemogućen prolaz motornim vozilima i otežan pješački prolaz što je prikazano u skici lica mjesta likom omeđenim slovima A,B,C,D,E,F,G,K,I,A površine 54 m2

- da se čest.zem 1120 nastavlja dalje prema jugu još cca 30 m i taj dio je u cijelosti betoniran kao i prva 3 m puta koja nisu razrovana

- da se u naravi radi o dijelu puta koji vodi od naselja Ž. do polja koji može koristiti neograničen broj osoba te predstavlja odvojak javnog puta „P. M.“

- da je predmetni put jasno odvojen od međašne parcele čest.zem. 1119 k.o. Ž. (kuća i okućnica tuženica) koja je ograđena ogradnim zidom

- da tužitelji predmetni put koriste za kolni pristup na svoje poljoprivredne nekretnine na kojima imaju uglavnom maslinike kao jedini put do svojih poljoprivrednih nekretnina te da i ostali mještani oduvijek isti koriste kao put za svoja polja te nikad nije izgubio svoju funkciju

- da tuženice svojataju predmetni put iz razloga što su u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasnice čest.zem. 1120 k.o. Ž. dok je tuženica M. G. i svom iskazu iskazala da ne zna tko koristi put i zašto ga koristi

- da su tuženice 2. lipnja 2020. angažirale bageristu koji je bagerom čekičarem razrovao predmetni put te da su tužitelji 15. lipnja 2020. pokušali putem samopomoći sanirati put u razrovanom dijelu u čemu su ih spriječile tuženice pozvavši policiju

- da su tužitelji predmetni put do njihovih polja koji je tu oduvijek postojao samodoprinosom betonirali u dijelu na kojem postoji velika uzbrdica kako bi mogli prolaziti motornim vozilima

- da su tužitelji posjednici slijedećih nekretnina: M. T. čest.zem. 1143 i čest.zem. 1141, B. M. čest.zem. 1142 i čest.zem. 1144, I. P. čest.zem. 1121, G. R. čest.zem. 1140, A. P. čest.zem. 1122, Ž. M. čest.zem. 1116, D. Z. P. čest.zem. 1116 do kojih nekretnina kao povlasnih su redovno pristupali preko čest.zem. 1120 obzirom se aktivno bave poljoprivredom

- da su navodi tuženica o postojanju alternativnih pristupa paušalni, neargumentirani i usmjereni na odugovlačenje postupka,

 

te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da su tužitelji zadnji mirni posjednici prava služnosti staze i kolnika preko čest.zem. 1120 za korist svojih poljoprivrednih nekretnina u kojem posjedu su smetani postupanjem tuženica po čijem nalogu je betonski dio puta u površini od 54 m2 prikazan u skici mjerničkog vještaka razrovan na način da je tužiteljima onemogućeno koristiti posjed prava služnosti i zbog čega primjenom članka 21. stavka 1. i 3. ZV u svezi članka 22. stavka 1. ZV usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

 

8. Tuženice u žalbi prije svega ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13,  89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP) tvrdeći da postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju iskaza stranaka i svjedoka saslušanih tijekom postupka i samih iskaza saslušanih stranaka i svjedoka. Međutim, u obrazloženju tog žalbenog razloga navode da sud prvog stupnja nije poštovao uputu drugostupanjskog suda u pravcu da utvrdi aktivnu legitimaciju tužitelja, da je netočno utvrđenje da predmetni put postoji oduvijek već je sud trebao utvrditi kad je nastao, te da predmetni put nije jedini put kojim tužitelji mogu doći do svojih nekretnina niti su svi tužitelji uopće legitimirani za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda u vezi čega su predlagale dopunsko vještačenje koje sud nije izveo. Navedeno obrazlažu činjenicom da tužitelj B. M. za kojeg se navodi da je aktivno legitimiran kao posjednik nekretnina čest.zem. 1142 i čest.zem. 1144 k.o Ž. uopće nije uknjižen kao vlasnik čest.zem. 1142 koja se nalazi neposredno uz sporni put niti kao vlasnik čest.zem. 1144 k.o Ž. koja se nalazi sa istočne strane, da ni tužitelj I. P. nije uknjižen kao vlasnik nekretnine čest.zem. 1121 k.o. Ž. niti je u katastru upisan posjednikom te nekretnine, da na nekretnini čest.zem. 1140 nije upisan tužitelj G. R. već R. D. za cijelo i da ta čestica nije prikazana na skici lica mjesta u nalazu vještaka od. 30.11.2020, da čes.zem. 1122 A. P. nema pristupa na spornu čest.zem. 1120 k.o. Ž. te da ni čest.zem. 1116 tužiteljice Ž. M. nema pristupa na spornu nekretninu niti je ta tužiteljica upisana vlasnicom i posjednicom te nekretnine.

 

9. Nastavno, obrazlažući žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tuženice ukazuju da su predlagale da se dopuni vještačenje na okolnost da li tužitelji imaju drugih pristupnih puteva do svojih nekretnina, a da prvostupanjski sud nije proveo taj predloženi dokaz. Tvrde da tužitelji nisu dokazali da su stekli pravo služnosti prolaza predmetnim putem te da je utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o putu dostupnom neograničenom broju osoba, odnosno putu u općoj uporabi u suprotnosti s utvrđenjem da su tužitelji u posjedu prava služnosti prolaza i kolnika na istoj toj nekretnini. Osim toga da prvostupanjski sud nije izveo dokaz pribavom i pregledom snimke priloga N. T. na okolnost da tužene nisu počinile smetanja posjeda već naložile rušenje betonskog zida kojeg je izgradio M. M. na njihovoj čestici o čemu se vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-5344/19 po tužbi tuženica kao tužitelja u tom postupku te da bager nije razrovao predmetni put već su betonski pokrov i blokove pomicali i rušili sami tužitelji. Tvrde da im je time što je sud odbio provesti sve predložene dokaze povrijeđeno zajamčeno pravo na pravično suđenje. Ukazuju i da za nalaganje uspostave ranijeg posjedovnog stanja armiranim betoniranjem nema uporišta u provedenim dokazima budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi da su mještani Žrnovnice prije 30 godina samodoprinosom taj put armirano izbetonirali već samo betonirali betonom. Pogrešnim smatraju i utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužitelji 15. lipnja 2020. pokušali putem samopomoći sanirati predmetni razrovani put u čemu su ih spriječile tužene pri tome se pozivajući na službene bilješke Druge policijske postaje od 2. lipnja i 15. lipnja 2020. iz kojih izvode zaključak da su upravo tužitelji ti koji su razrovali predmetni put i učinili ga neprohodnim.

 

10. Prema članku 365. stavku 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu (rješenje) u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

11. Ispitujući na taj način pobijano rješenje utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP budući je protivno navodima žalbe utvrđeno da ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju iskaza stranaka i svjedoka saslušanih tijekom postupka i samih iskaza saslušanih stranaka i svjedoka. Doduše, nejasno je na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da je čest.zem. 1120 k.o. Ž. javni put u općoj uporabi budući je ista u suvlasništvu tuženica te da nitko od stranaka nije tvrdio da bi predmetna nekretnina u spornom dijelu bila javni put, a takva činjenica ne utvrđuje se osobnim opažanjem suda kako to čini prvostupanjski sud. Takvo utvrđenje je protivno utvrđenju da su tuženice smetale tužitelje u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti prolaza i provoza, no zbog toga pobijano rješenje nema nedostataka radi kojih se ne bi moglo ispitati.

 

12. Činjenična utvrđenja na temelju kojih je prvostupanjski sud tužiteljima pružio zahtijevanu posjedovnu zaštitu prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženica čest.zem. 1120 k.o. Ž. ovaj sud u cijelosti prihvaća pravilnim budući su rezultat ocjene svih provedenih dokaza na način kako to određuje članak 8. ZPP te ista nisu dovedena u sumnju naprijed iznesenim žalbenim navodima kojima tuženice pokušavaju preocjenom pojedinih provedenih dokaza na način koji govore u prilog njihove teze o nepostojanju aktivne legitimacije tužitelja zahtijevati posjedovnu zaštitu, ali i teze da uopće nisu uz pomoć bagera razrovale sporni dio nekretnine kčbr.1120 k.o. Ž. kojim putem su tužitelji dolazili do poljoprivrednih nekretnina u njihovom posjedu uz neprimjereno nametanje činjenice o postojanju drugih puteva do kojih tužitelji mogu doći do svojih polja kao odlučnim za predmet spora.

 

13. Protivno navodima žalbe, iz službene bilješke II Policijske postaje PU S.-d. od 2. listopada 2020. nedvojbeno se može zaključiti da je bagerom kojim je upravljao B. V., angažiranim po tuženicama, osim betonskog zida izgrađenim ispred kuće na adresi ... uklonjen i beton postavljen na zemlji, te da su na lice mjesta pristupili i tužitelji „I. P. i M. T. u namjeri dolaska na poljoprivredna imanja do kojih dolaze prolaskom prostorom za koji tvrde da je put, a na kojem su vršeni radovi razbijanja i uklanjanja betona i zida“ te da je u namjeri sprečavanja radova za koje smatra da su nezakoniti, I. sjeo ispred bagera, te je B. V. obustavio daljnje radove“. U službenoj bilješci od 15. lipnja 2020. navedeno je da je ista sastavljena povodom dojave tuženice M. G. da ima problema sa susjedima, a nastavno da je pregledom mjesta događaja razvidno da je betonski put razbijen i onemogućeno istim prolaziti čak i pješke jer je problem velika nizbrdica odnosno uzbrdica te da su jutros vlasnici okolnih čestica zemlje dogovorili da će put poravnati u koju svrhu su se spustili s motokultivatorom s priključnom prikolicom u namjeri da poprave razrovani beton i da se može normalno proći, no da je ih u tome spriječila gđa. M. mašući s vlasničkim listom te im rekla da odmah prestanu raditi na njenom privatnom vlasništvu što su i učinili. U toj službenoj bilješci navedeno je i da je nakon ponovnog razgovora M. G. dopustila da poprave dio puta da bi motokultivator mogao izaći na glavni put te da je pomakla svoje vozilo da bi se bager mogao udaljiti sa mjesta događaja. Uz naprijed izneseni sadržaj službenih bilješki, ocjenom provedenih dokaza saslušanjem tužitelja M. T., I. P. i G. R. te tuženice M. G. i svjedoka I. L., N. L. i A. L., prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da su svi tužitelji godinama predmetnu čest.zem. 1120 koristili za prolaz i provoz u svrhu dolaska na obližnje poljoprivredne nekretnine koje su obrađivali te da su istu dijelom prije 30-tak godina izbetonirali vlastitim sredstvima radi lakšeg prolaza i provoza budući se u spornom dijelu radi o jačoj uzbrdici, odnosno nizbrdici.

 

14. Točno je da je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o jedinom putu po kojem se dolazi do poljoprivrednih nekretnina tužitelja, međutim za zahtijevanu posjedovnu zaštitu nije odlučno da li je to jedini put, već je odlučno da su tužitelji niz godina koje su prethodile činu smetanja nekretninu čest.zem. 1120 k.o. Ž. koristili za prolaz i provoz u svrhu dolaska na svoje poljoprivredne nekretnine čest.zem. 1143, 1141, 1142, 1144,01121, 1140, 1122 i 1166 koje su dijelom susjedne čest.zem. 1120 a dijelom okolne zbog čega su osim kroz tu česticu morali prolaziti i kroz susjedne nekretnine i zbog čega nije odlučno da li su neposredno susjedne spornoj čestici, a isto tako nije relevantno što nekretnine u posjedu tužitelja nisu prikazane u skici vještaka od 30.11.2020. budući njihov položaj sadrži skica vještaka od 20.12.2022. Posjed naprijed navedenih čestica i posjed prava služnosti tužitelja prvostupanjski sud utvrdio je provedenim dokazima saslušanjem tužitelja te uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga i posjedovne listove iz kojih proizlazi da u tužitelji ili vlasnici nekretnina navedenih u izreci ili njihovi posjednici prema posjedovnom listu ili da su vlasnici ili posjednici njihovi članovi obitelji budući je prema članku 23. stavku 1. ZV zaštitu posjeda ovlašten tražiti i posredni posjednik. Stoga navodima žalbe nije dovedena u sumnju aktivna legitimacija tužitelja tražiti posjedovnu zaštitu.

 

15. Prema članku 22. stavku 2. ZV sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a prema članku 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

16. Imajući u vidu sadržaj citiranih zakonskih odredbi za ocjenu osnovanosti zahtijevane posjedovne zaštite odlučno je posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje zbog čega prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio prijedlog tuženica za dopunskim vještačenjem na okolnost da li tužitelji imaju drugi pristupni put do svojih nekretnina jer postojanje te činjenice nije odlučno za predmet spora. Kako je odlučne činjenice utvrdio iz provedenih dokaza koje su potkrepljene ne samo službenim bilješkama II Policijske postaje PU S. d. od 2. lipnja 2020. i 15. lipnja 2020. kao javnim ispravama već i fotografijama, to prvostupanjski primjenom članka 220. ZPP opravdano nije pribavljao dokaz – snimku N. T. o predmetnom događaju, a time što je  postupao sukladno ovlastima iz članka 220. ZPP tuženicama nije povrijeđeno zajamčeno pravo na pravično suđenje.

 

17. Tvrdnje tuženice da predmetni put u spornom dijelu nije bio armirano betoniran također se ne može prihvatiti osnovanim. Da se radilo o betoniranom putu sa ugrađenim željeznim šipkama razvidno je na fotografijama broj 9., 10., 11., 12., 13. i 14., a tu činjenicu tuženice nisu otklonile ispitivanjem svjedoka i saslušanih tužitelja niti je to tuženica M. G. otklonila svojim stranačkim iskazom, pa navodi tuženica da put nije bio armirano betoniran nemaju podlogu u procesnoj građi.

 

18. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je žalbu tuženica odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi pobijano rješenje u točki I. izreke.

 

19. Odluku o parničnom trošku koju tuženice pobijaju samo posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari ne navodeći konkretne žalbene razloge, a tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavku 1. i članka 155. ZPP priznajući tužiteljima trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23) u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak  bez obzira na broj radnji koje su poduzeli u iznosu od 389,17 EUR uvećano za PDV od 25% i za 40% za zastupanje više osoba što ukupno iznosi 696,79 EUR te za trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR i pristojbe za tužbu i rješenje u iznosima od po 66,36 EUR ili sveukupno 1.227,68 EUR.

 

20. Tužitelji smatraju da je prvostupanjski sud trebao primijeniti novu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa/23) sukladno Tbr. 52. te Tarife prema kojoj im na temelju Tbr. 7. točka 2. pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak radi smetanja posjeda dok odvjetniku za svaku daljnju radnju pripada nagrada u visini od 50 bodova  što konkretno znači da im uz jednokratnu nagradu pripada i daljnji trošak za sastav podneska od 31. prosinca 2020. i zastupanja na ročištima dana 27.1.2021., 25.3.2021.. 9.6.2021. i 8.7.2021. od 250 bodova, za sastav žalbe 100 bodova i za drugi prvostupanjski podnesak 250 bodova ili 1.700,00 EUR što sve uvećano za 40% i za PDV od 25% te troškove vještačenja od 530,89 EUR i pristojbi na tužbu i odluku iznosi ukupno 3.638,91 EUR.

 

21. Člankom 164. ZPP propisano je da o naknadi troškova postupka odlučuje sud na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja (stavak 1.) te da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (stavak 2.) Točno je, kako to navode tužitelji u žalbi, da je Tbr. 52. stavkom 3. Tarife određeno da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Međutim Tbr.53. stavkom 4. Tarife određeno je da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Tbr.7. stavkom 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa/15) koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ove parnice određeno je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u postupcima smetanja, radi služnosti i dr.

 

22. Konačno tužitelji su na ročištu održanom 27. travnja 2023. na kojem je zaključena glavna rasprava zatražili trošak za zastupanje „2 x 398,17 eura, uvećano za PDV, te uvećano za 40% na ime zastupanja više tužitelja, te troškove vještačenja u iznosu od 398,17 eura, te pristojbu na tužbu i rješenje i privremenu mjeru po 66,36 eura“. U vrijeme zaključenja glavne rasprava bila je snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa/22) te je i odredbom Tbr. 48. stavkom 3. te Tarife bilo određeno da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

 

23. Povezujući naprijed navedene odredbe Tarifa koje su se primjenjivale u razdoblju od pokretanja postupka do objave presude sa odredbama članka 164. stavka 1. i 2. ZPP te s odredbom članka 2. stavkom 1. ZPP prema kojoj u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 2. i članka 164. stavka 1. i 2. ZPP priznao tužiteljima zahtijevani trošak koji se odnosi na trošak vještačenja u zatraženom iznosu od 398,17 EUR te trošak pristojbi za tužbu i rješenje u iznosu od po 66,36 EUR, ali da je pogrešnom primjenom Tbr. 7. točke 2. Tarife/15 tužiteljima trošak koji se odnosi na jednokratnu nagradu za zastupanje priznao u iznosu od 389,17 EUR samo za jedan prvostupanjski postupak budući da prema tom Tbr. odvjetniku pripada jednokratna nagrada u postupcima smetanja posjeda za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo i u visini od 200 bodova.

 

24. Obzirom na naprijed izneseno žalba tužitelja ukazuje se djelomično osnovanom zbog djelomično pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega je primjenom članka 380. točke 3. ZPP valjalo djelomično uvažiti žalbu tužitelja i djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke te tužiteljima pored dosuđenog iznosa od 1.227,68 EUR dosuditi daljnji iznos troškova postupka od 398,17 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja ovog rješenje na temelju članka 151. stavka 3. ZPP, te primjenom članka 380. točke 2. ZPP djelomično odbiti žalbu tužitelja u preostalom dijelu kojim zahtijevaju daljnji trošak od 2.013,06 EUR.

 

25. Obzirom na djelomični uspjeh žalbe tužitelja koji izraženo u postotku iznosi 16,51% valjalo je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP obvezati tuženice da tužiteljima u tom postotku naknade trošak sastava žalbe u iznosu od 28,89 EUR sukladno Tbr. 10. točka 4., Tbr. 40., Tbr.46. i 54. Tarife/23 (100 bodova x 50% x 2,00 EUR x 25% x 40% x 16,51%) te trošak pristojbe na žalbu na rješenje o troškovima postupka od 66,36 EUR sukladno Tar.br. 3. stavku 4. Uredne o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) u postotku uspjeha od 16,51 % što iznosi 10,95 EUR ili sveukupno 39,85 EUR, dok je u ostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (376,51 EUR) kao neosnovan.

 

26. Prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere ostaje neizmijenjen.

 

U Varaždinu 18. listopada 2024.