1

Poslovni broj: Gž R-109/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž R-109/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. D., OIB:… iz H. K., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u B., protiv tuženice R. H., OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 29. travnja 2024. broj Pr-123/2022-22, dana 16. listopada 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 29. travnja 2024. broj Pr-123/2022-22 i sudi:

 

Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju s osnova razlike naknade plaće za godišnji odmor bruto iznos od 479,12 EUR sa zateznom kamatom, osim na iznose poreza i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim pojedinačnim bruto iznosima, koja teče:

 

-na iznos od 54,25 EUR od 15. rujna 2014.

-na iznos od 3,54 EUR od 15. siječnja 2015.

-na iznos od 48,08 EUR od 15. veljače 2015.

-na iznos od 3,87 EUR od 15. lipnja 2015.

-na iznos od 14,79 EUR od 15. srpnja 2015.

-na iznos od 7,08 EUR od 15. kolovoza 2015.

-na iznos od 54,24 EUR od 15. rujna 2015.

-na iznos od 7,40 EUR od 15. studenog 2015.

-na iznos od 3,54 EUR od 15. travnja 2016.

-na iznos od 11,10 EUR od 15. lipnja 2016.

-na iznos od 19,37 EUR od 15. kolovoza 2016.

-na iznos od 35,38 EUR od 15. rujna 2016.

-na iznos od 52,82 EUR od 15. veljače 2017.

-na iznos od 23,71 EUR od 15. kolovoza 2017.

-na iznos od 33,12 EUR od 15. rujna 2017.

-na iznos od 52,56 EUR od 15. veljače 2018.

-na iznos od 7,85  EUR od 15. kolovoza 2018.

-na iznos od 46,42 EUR od 15. rujna 2018.

 

do isplate, i to po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.081,25 EUR sa zateznom kamatom od 16. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

 

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 EUR, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 479,12 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose od dospjelosti do isplate i zahtjev za naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 400,00 EUR.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.) uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste zakonske odredbe, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti, ukazujući na veći broj odluka drugostupanjskih sudova u kojima je izraženo identično pravno stajalište.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 28. rujna 2013. do 28. rujna 2018., a koji je tuženica osporila kako u osnovu tako i visini za razdoblje od 8. svibnja 2014. do 28. rujna 2018. dok za razdoblje od 28. rujna 2013. do 7. svibnja 2014. pravni osnov nije sporan (ali ne postoji niti utvrđena razlika naknade plaće – opaska ovoga suda), te provedenog dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na bazi dokumentacije tuženice i obračuna visine naknade primjenom čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02., 68/11., u daljnjem tekstu: Pravilnik/11) za razdoblje od „7. kolovoza 2011.“ do 7. svibnja 2014., te čl. 4 st. 2. i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik/14) za razdoblje od 8. svibnja 2014. do „7. kolovoza 2016.“, te primjenom čl. 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 30/18.) za razdoblje od 8. travnja 2018., iz kojeg proizlazi da tužitelju na ime naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 28. rujna 2013. do 28. rujna 2018. pripada razlika u iznosu od 479,12 EUR, kao i da je sud nalaz i mišljenje vještaka ocijenio vjerodostojnim tim više što na sam obračun stranke nisu imale primjedaba,

 

prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u utuženom razdoblju nema pravo na razliku naknade plaće jer je primjenom mjerodavnog prava iz čl. 4 st. 2. i 3. Pravilnika/14 propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu bez ikakvih dodataka (dodatka za vojnu službu), pa u tom razdoblju ne postoji razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, što je u skladu i sa Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13., 75/15.). Kako Pravilnik/14 i Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ne propisuju da se pri obračunu naknade plaće za godišnji odmor uračunavaju sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad, pa to znači da se ne uračunava dodatak za vojnu službu, niti pak se naknada obračunava prema prosječnoj mjesečnoj plaći koja je isplaćena u prethodna tri mjeseca kako je propisivao Pravilnik/11, to je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

 

6. U žalbi tužitelj navodi da presuda ima nedostataka radi koje se ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva i proturječna njezinim razlozima, da o odlučnim činjenicama nisu navedeni razlozi, a oni koji su navedeni da su proturječni provedenim dokazima. Naime, prvostupanjski sud citira u obrazloženju presude odredbe Pravilnika/11 i Pravilnika/14 temeljem kojih zaključuje da tužitelj nema pravo na isplatu razlike naknade plaće jer se ista obračunava u visini plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu bez ikakvih dodataka, a kako je utuženo razdoblje od 28. rujna 2013. do 28. rujna 2018. to je evidentno da prvostupanjski sud za dio utuženog razdoblja od travnja 2018. do rujna 2018. nije primijenio materijalno pravo koje propisuje pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Nastavno navodi da je vještak u nalazu obračunao visinu razlike naknade plaće za razdoblje od 8. svibnja 2014. do 7. travnja 2018. primjenom Pravilnika/14, pri čemu je uzeo u obzir i sve dodatke koje tužitelj ostvaruje na plaću kada radi u redovnom radnom vremenu. Osim toga čl. 60. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09.) te čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine“ broj 93/14.) propisuju minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i to najmanje u visini prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, a isto tako i čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, što znači da kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti propisana samo povoljnija naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Stoga u konkretnom slučaju smatra da se primjenjuje čl. 9. st. 3. Zakona o radu koji propisuje primjenu za radnika najpovoljnijeg prava, pa uzimajući u obzir intenciju zakonodavca da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora dobije prosječno jednaku plaću kao što ju je dobio u prethodna tri mjeseca, te uzimajući u obzir Odluku o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14.) koja propisuje pod toč. V. trajanje i raspored radnog vremena, te pod toč. IV. da djelatna vojna osoba ima pravo na dodatke na plaću, a koji su uređeni Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15.) te Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske koji u čl. 136. i čl. 137. propisuje da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću, kao i da je evidentno iz isplatnih lista da je tužitelju za vrijeme redovnog radnog vremena isplaćivan dodatak za posebne uvjete službe koji je uziman u obzir prilikom obračuna naknade plaće, to smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev ocijenio neosnovanim. U prilog svom stajalištu prilaže veći broj odluka drugostupanjskih sudova.

 

7. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj, s obzirom da presuda nema nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu zakonitost. Međutim, radi pogrešnog pravnog shvaćanja - da se u obračun visine naknade plaće za utuženo razdoblje od 8. svibnja 2014. do 28. rujna 2018. ne ubraja dodatak na vojnu službu – prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.

 

8. Kako je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba, to se na njegov radno pravni status prvenstveno primjenjuju odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., u daljnjem tekstu: ZSOS RH) koji u Glavi VI. naslovljenoj - Prava iz radnog odnosa - sadrži odredbe o plaći i dodacima na plaću te odredbe o naknadi plaće, pa tako u čl. 135. propisuje da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (st. 1.), te da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada plaća za sate odnosno dane neopravdane odsutnosti s posla (st. 2.). Nadalje, čl. 136. st. 1. i 2. ZSOS RH propisuje da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću i da se plaća određuje odlukom o rasporedu, dok čl. 137. st. 1. ZSOS RH propisuje da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Isto tako odredba čl. 139. ZSOS RH propisuje da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke (st. 1.), da se dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (st. 2.), da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe (st. 3.), da dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada (st. 4.), te da se dodaci iz stavka 1. toga članka utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće (st. 5.), kao i da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak (st. 6.).

 

9. Prema čl. 142. ZSOS RH djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

 

10. U Glavi II. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, ("Narodne novine" br. 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17., 39/18., u daljnjem tekstu: Pravilnik o dodacima na plaću) propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, pa tako čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću propisuje u st. 1. da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe u iznosima (…), kao i da djelatna vojna osoba iz stavka 1. toga članka može ostvariti pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu (st. 2.), dok čl. 7. Pravilnika o dodacima na plaću propisuje da dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na određenim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letenja (st. 1.), da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak iz stavka 1. toga članka (st. 2.).

 

11. Odredba čl. 4. st. 2. Pravilnika/14 koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i čl. 142. tada važećeg ZSOS RH, propisuju da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok se prema čl. 4. st. 3. Pravilnika/14 redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena, a točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" br. 66/14., 23/15., 84/15., 106/17., 39/18., 46/18.) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

 

12. Polazeći od sadržaja citiranih odredaba proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. Međutim, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOS RH i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

Ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe, pa stoga u konkretnom slučaju i dodatak za vojnu službu - kao sastavni dio redovne plaće koju je tužitelj ostvario u redovnom radnom vremenu – treba uračunati prilikom obračuna naknade za godišnji odmor sukladno čl. 142. ZSOS RH i čl. 4. st. 2. Pravilnika/14.

 

13. Vrhovni sud RH je u presudi od 24. travnja 2024. broj Rev-347/2023-2 odgovarajući na pravno pitanje: „Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri tom uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?“, iznio sljedeće pravno stajalište:

 

„Djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja 2016. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu.“

 

14. Osim toga valja ukazati da je čl. 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 30/18.)  izmijenjen dotadašnji čl. 142. na način da sada glasi: »Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.«, pa stoga za razdoblje nakon stupanja na snagu tih izmjena (8. travnja 2018.) pravo tužitelja na razliku naknade plaće ima uporišta u navedenom Zakonu.

 

15. Kako prema ocjeni ovoga suda primjenom citiranog mjerodavnog prava tužitelj ima pravo na razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utvrđenim iznosima nalazom i mišljenjem vještaka, na koji stranke nisu imale primjedaba u obračunskom smislu, s time da iako vještak navodi u pisanom dijelu nalaza da je naknada obračunata od „7. kolovoza 2011.“ kao i da je obračunata temeljem Pravilnika/14 do „7. kolovoza 2016.“, evidentno je iz obračunskog dijela da je nalazom i mišljenjem vještaka obuhvaćeno upravo utuženo razdoblje od 28. rujna 2013. do 28. rujna 2018. Stoga je prihvaćanjem žalbe preinačena presuda i usvojen zahtjev tužitelja primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

16. S obzirom da je ovaj sud preinačio presudu, to je o troškovima postupka odlučeno primjenom čl. 166. st. 2., 154. st. 1. i 155. ZPP.

 

17. Tužitelj ima pravo na trošak sastava tužbe primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 100,00 EUR, zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100,00 EUR primjenom Tbr. 32. toč. 1. Tarife, za sastav podnesaka od 24. srpnja 2019. i 30. rujna 2019. po 100,00 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, podneska od 27. rujna 2023. u iznosu od 25,00 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 4. Tarife, za zastupanje na raspravama 2. svibnja 2023. i 9. travnja 2024. po 100,00 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, PDV na sve poduzete radnje primjenom Tbr. 46. Tarife u iznosu od 156,25 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, što daje ukupni trošak od 1.081,25 EUR, dok preostali troškovi navedeni u zahtjevu za naknadu troškova (s lista 326 spisa) nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Zatezna kamata na trošak dosuđena je primjenom čl. 151. st. 3. ZPP.

18. Tužitelj ima pravo na trošak sastava žalbe temeljem čl. 154. st. 1. ZPP u iznosu od 156,25 EUR primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife.

 

U Varaždinu 16. listopada 2024.

                           

                                                                                                                              

                                Sutkinja

 

                            Sanja Bađun              v.r.