1

Poslovni broj: Gž Ovr-395/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-395/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. u. K. u likvidaciji, OIB:..., Ž., kojeg zastupa likvidator J. L. iz Ž., OIB:..., protiv ovršenika K. N., OIB:... i ovršenice N. N., OIB:..., oboje iz P., koje zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu od 13. ožujka 2020. poslovni broj Ovr-233/2020-3, dana 9. listopada 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se žalba nakon proteka roka ovršenika N. N. i K. N. izjavljena 4. siječnja 2022. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu od 13. ožujka 2020. poslovni broj Ovr-233/2020-3 kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi od 13. ožujka 2020. broj Ovr-233/2020-3 sud je pod toč. I. izreke odredio predloženu ovrhu temeljem prijedloga ovrhovoditelja od 12. ožujka 2020., dok je pod toč. II. izreke odredio trošak ovrhovoditelja u iznosu od 5.000,00 kn. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenici nisu izjavili žalbu te je isto postalo pravomoćno 22. svibnja 2020. (list 61 spisa).

 

2. Navedeno rješenje o ovrsi žalbom nakon proteka roka, koja je dostavljena ovome sudu na odlučivanje 2. listopada 2024., pobijaju ovršenici zbog zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., u daljnjem tekstu: OZ), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje o ovrsi i odbiti prijedlog za ovrhu.

 

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima i predlaže žalbu odbaciti.

 

4. Žalba ovršenika nije dopuštena.

 

5. Ovršenici navode da žalbu izjavljuju temeljem čl. 53. st. 1. OZ iz žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ i to iz razloga što je prestala tražbina na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ovršenici to nisu mogli istaknuti u postupku iz kojeg proistječe odluka na temelju koje se traži ovrha, odnosno da se radi o činjenicama koje nisu mogli iznijeti u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Tvrde da nisu primili cjelokupan iznos kredita koji je naveden u Ugovoru o kreditu broj 0011800323 od 24. listopada 2018. nego svega iznos od 116.617,96 EUR, dok je preostali iznos od 102.812,80 EUR ovrhovoditelj zadržao kao polog, odnosno kao članarinu u kreditnoj uniji, iz čega proizlazi da ovrhovoditelj potražuje nešto što zapravo ne postoji. Nadalje, ističu da je nekretnina oznake kčbr. 1273/1 k.o. P. njihov dom i dom njihove obitelji pa bi provedbom ovrhe ostali "na ulici", a da se radi o njihovom domu razvidno je iz podataka o adresi koja je na predmetnoj nekretnini. Iz tog razloga smatraju da im je provedbom ovrhe na predmetnoj nekretnini povrijeđeno pravo zajamčeno Ustavom RH iz čl. 34., čl. 35. i čl. 61., te konvencijsko pravo na zaštitu doma, obitelji i obiteljskog života zajamčeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i da je trebalo primijeniti čl. 80.b OZ o tom prigovoru odlučiti primjenom testa razmjernosti.

 

6. Iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud 30. ožujka 2020. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-233/2020-3 kojim je odredio ovrhu na nekretninama ovršenika sukladno prijedlogu ovrhovoditelja od 10. ožujka 2020., na temelju zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika K. M. 24. listopada 2018. pod brojem OV-5038/2018, koja je izdana radi namirenja tražbine vjerovnika Kreditne unije Krajcar u visini glavnice od 1.617.204,70 kn uvećane za ugovorene kamate u iznosu od 882.795,24 kn, i to radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 2.501.549,53 kn sa zateznom kamatom od 29. siječnja 2020. do namirenja i troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom, na način da je odredio ovrhu na nekretninama u vlasništvu ovršenika upisanim u zk.ul. 1214, 918, 920, 7951 i 449 k.o. P. zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

 

6.1. Navedeno rješenje o ovrsi dostavljeno je ovršenicima N. N. i K. N. 13. svibnja 2020. (dostavnice na poleđini lista 61) te je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 22. svibnja 2020. (zabilješka uređujućeg suca na listu 61).

 

7. Ovršenici su izjavili žalbu nakon proteka roka pozivom na čl. 53. OZ, koji propisuje da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. toga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja (st.1.), da se žalba iz st. 1. toga članka može podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka (st.2.), da je ovršenik dužan u žalbi iz st. 1. toga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode kao i da je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi (st.3.), a ako ovršenik ne postupi sukladno stavku 3. toga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu (st.4.).

 

8. Kako su ovršenici primjenom citirane zakonske odredbe bili ovlašteni izjaviti žalbu nakon proteka roka samo ako taj razlog nisu mogli iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, a da ovršenici u konkretnom slučaju uopće ne navode razloge radi kojih nisu izjavili redovnu žalbu, a prema ocjeni ovog suda razlozi koje sada navode – da im nije isplaćen kredit u iznosu koji je ugovoren, nego znatno manji iznos kao i da su primljeni iznos vratili ovrhovoditelju (bez konkretiziranja tvrdnji kada i na koji način je kredit vraćen, kao i bez prilaganja dokaza tih tvrdnji) – sadržajno predstavljaju razloge koje su ovršenici mogli istaknuti i ranije (da su izjavili redovnu žalbu), radi čega je ovaj sud žalbu ovršenika odbacio primjenom čl. 53. st. 4. OZ.

 

9. Daljnje tvrdnje ovršenika da im je povrijeđeno pravo na dom jer na kčbr. 1273/1 žive zajedno s obitelji nisu od pravno relevantnog značenja s obzirom da su se ovršenici u zadužnici usuglasili da se provede ovrha na njihovoj cjelokupnoj imovini pa primjenom čl. 75. st. 5. OZ ne uživaju zaštitu (prava na dom), a niti pak u toj situaciji nalazi primjenu čl. 80.b OZ koji propisuje posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini, s time da je na nekretnini upisano i založno pravo u korist ovrhovoditelja.

 

10. Stoga je ovaj sud primjenom čl. 380. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.), u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbacio žalbu ovršenika kao nedopuštenu.

 

U Varaždinu 9. listopada 2024.