1                            Broj: Ppž-3459/2024

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

      Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Renate Popović i Anđe Ćorluke, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika E. O., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 19. ožujka 2024., poslovni broj: Pp-539/2024-6, na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2024.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac te se ukida pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik E. O. oslobođen je optužbe da bi počinio prekršaje iz članka 282. st. 9. i čl. 72. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanih u izreci pobijane presude te je odlučeno kako troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude policijska uprava ličko-senjska, Policijska postaja Otočac, pravodobno je podnijela žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U odnosu na prekršaj iz čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji se okrivljeniku stavlja na teret, ovlašteni tužitelj ističe da je policijski službenik pravilno primijenio odredbe standardnog operativnog postupanja policijskih službenika te okrivljenik upoznao sa svim pravima, obvezama i posljedicama te ni na koji način predmetnog nije mogao prisiliti na vađenje krvi i urina radi analize jer je isti imao mogućnost odbijanja što je i učinio. Okrivljenik je priznao odbijanje testiranja kao i konzumaciju kokaina te tužitelj smatra da ga je sud trebao proglasiti krivim te izreći odgovarajuću sankciju. U odnosu na prekršaj iz čl.72. st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ovlašteni tužitelj navodi kako je točno da u činjeničnom opisu navedenog prekršaja u optužnom prijedlogu nije navedena riječ „most“ koja stoji u zakonskom tekstu navedenog prekršaja, no da je nadvožnjak zapravo vrsta mosta pa da je okrivljenika trebalo proglasiti krivim i za taj prekršaj.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da prvostupanjska odluka preuranjena budući da prvostupanjski sud nije izveo sve potrebne dokaze i zbog čega nije pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice niti dinamiku inkriminiranog događaja.

5. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je okrivljenik u svojoj obrani u odnosu na prekršaj iz čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije sporio da je preliminarni test pokazao reakciju na kokain niti spori da je kokain konzumirao, no brani se da nije znao da čini prekršaj odbijanjem vađenja krvi i urina obzirom mu je policijski službenik prilikom kontrole ostavio mogućnost da sam izabere.

6. Svjedok L. J., koji je utvrdio postojanje prekršaja iskazao je da je okrivljeniku rekao da preliminarni test nije dokaz, da ima pravo ići na vađenje krvi i urina ili da to može odbiti, a na okrivljenikovo pitanje u čemu je razlika, rekao mu da je kazna ista ali da se u slučaju pozitivnog rezultata plaćaju troškovi vještačenja, nakon čega je okrivljenik rekao da neće ići na vađenje krvi i urina. Na upit suda je li istome rekao da je dužan podvrgnuti se ispitivanju vađenjem krvi i urina kako je to propisano prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama čl. 282. st. 3. (u protivnom čini prekršaj) iskazao je da mu je rekao da može odbiti ili prihvatiti.

7. Stoga je prvostupanjski sud, uz navođenje kako nepoznavanje propisa na strani okrivljenika ne otklanja odgovornost za prekršaj, okrivljenika primjenom načela in dubio pro reo oslobodio odgovornosti jer da je nedvojbeno da okrivljeniku na jasan način nije prezentirana njegova zakonska obveza iz čl. 282. st. 3. i st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je dužan podvrgnuti se testiranju jer u protivnom čini prekršaj, već mu je ostavljeno na dispoziciji da sam izabere, pri čemu se razlika svodila na troškove vještačenja, a koje je okrivljenik, budući da nije sporno da je kokain konzumirao) htio izbjeći.

8. Odredba čl. 282. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje kako će policijski službenik odvesti na vađenje krvi i uzimanje urina radi analize ili na liječnički pregled  osobu za koju se ispitivanjem utvrdi da u organizmu ima droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, utvrđene odgovarajućim sredstvima ili uređajima, dok je stavkom 4. istog članka propisano kako su osobe iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka dužne su postupati prema zahtjevima policijskog službenika.

9. U konkretnom slučaju policijski službenik je upoznao okrivljenika sa značenjem odredbe čl. 282. st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sastavio Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, a okrivljenik je priznao kako je konzumirao kokain i odbio vađenje krvi i urina, koji zapisnik je vlastoručno potpisao. Stoga okrivljeniku navedeno nije ostavljeno na dispoziciji, već je isto decidirano odbio, a policijski službenik mu je rekao kako je kazna ista, čime je bio upoznat da svojim odbijanjem čini prekršaj.

10. U odnosu na prekršaj iz čl. 72. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljenik je oslobođen optužbe budući je u optužnom prijedlogu PP Otočac, u činjeničnom opisu prekršaja navedeno  kako je isti “ pretjecanje izvršio za vrijeme dok se kretao nadvožnjakom...“, dok zakonska odredba navedenog članka glasi „ Na kolniku na kojem se promet odvija u dva smjera, a koji ima po jednu prometnu traku namijenjenu za promet vozila u jednom smjeru, vozač ne smije vozilom pretjecati drugo vozilo u tunelu, na mostu, ispred vrha prijevoja ceste ili u zavoju kad je preglednost ceste nedovoljna.“

11. Budući da se u zakonskom opisu navedenog prekršaja ne navodi riječ „nadvožnjak“ sud je okrivljenika oslobodio optužbe ocijenivši kako djelo na način na koji se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj.

12. Iz žalbe tužitelja u kojem se navodi tumačenje pojma nadvožnjak proizlazi kako navedena definicija opisuje stvarno stanje u konkretnom slučaju, u kojem je okrivljenik zatečen u pretjecanju, a uzimajući u obzir kako bi nadvožnjak bilo naročito opasno mjesto za pretjecanje, prvostupanjski sud je trebao utvrditi može li se riječ nadvožnjak podvesti pod riječ most ili ona ima neko drugo značenje. Ako što nije izrijekom navedeno u zakonskome tekstu, to ne znači da se iz rodnoga pojma ne može zaključiti da to postoji ili ne postoji.

13. S obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak, ukoliko je potrebno od nadležnih institucija zatražiti tumačenje riječi nadvožnjak i most te po potrebi provesti i druge potrebne dokaze, a nakon toga savjesnom i brižljivom ocjenom svih provedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, vodeći računa o ishodu provedenog suočenja donijeti na zakonu osnovanu odluku.

14. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2024.

Zapisničar:                                                                                 Predsjednica vijeća:                                                                  

Mirna Prišlin, v. r.                                                                Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.