Poslovni broj: P-875/2023-15

      

Republika Hrvatska                                                                                                    

Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-875/2023-15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz A.,  OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Ž., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. rujna 2024., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te uz javnu objavu presude, 4. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

             

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz Ugovora o kreditu broj …, sklopljenog dana 11. siječnja 2007. godine između tužitelja I. V. iz A., OIB …. i tuženika R. A. d.d., Z., OIB …, potvrđen dana 12. siječnja 2007. godine kod javnog bilježnika L. P. iz O., pod brojem OU-52/07, u dijelu kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i to dop odredbe čl.7.st.1. Ugovora o kreditu broj 528-50-3872086 koji glasi:”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”, te je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

 

II. Nalaže se tuženici R. A. d.d. Z., P. O., OIB:… da tužitelju I. V. iz A., OIB: … plati iznos od 1.593,17 EUR-a (tisuću-petstodevedesettri-eura-sedamnaest-centi) zajedno sa zateznom kamatom koje teku na iznos:

 

-          8,91 EUR-a od 01. studenog 2008. do isplate

-          12,41 EUR-a od 01. siječnja 2009. do isplate

-          14,83 EUR-a od 01. veljače 2009. do isplate

-          16,06 EUR-a od 01. ožujka 2009. do isplate

-          10,74 EUR-a od 01. travnja 2009. do isplate

-          11,64 EUR-a od 01. svibnja 2009. do isplate

-          7,88 EUR-a od 01. lipnja 2009. do isplate

-          5,20 EUR-a od 01. srpnja 2009. do isplate

-          6,40 EUR-a od 01. kolovoza 2009. do isplate

-          8,41 EUR-a od 01. rujna 2009. do isplate

-          8,67 EUR-a od 01. listopada 2009. do isplate

-          7,43 EUR-a od 01. studenog 2009. do isplate

-          10,92 EUR-a od 01. prosinca 2009. do isplate

 

-          13,82 EUR-a od 01. siječnja 2010. do isplate

-          17,78 EUR-a od 01. veljače 2010. do isplate

-          17,40 EUR-a od 01. ožujka 2010. do isplate

-          22,65 EUR-a od 01. travnja 2010. do isplate

-          22,19 EUR-a od 01. svibnja 2010. do isplate

-          24,43 EUR-a od 01. lipnja 2010. do isplate

-          40,41 EUR-a od 01. srpnja 2010. do isplate

-          37,71 EUR-a od 01. kolovoza 2010. do isplate

-          48,00 EUR-a od 01. rujna 2010. do isplate

-          45,13 EUR-a od 01. listopada 2010. do isplate

-          40,18 EUR-a od 01. studenog 2010. do isplate

-          52,25 EUR-a od 01. prosinca 2010. do isplate

 

-          67,53 EUR-a od 01. siječnja 2011. do isplate

-          57,66 EUR-a od 01. veljače 2011. do isplate

-          61,90 EUR-a od 01. ožujka 2011. do isplate

-          57,79 EUR-a od 01. travnja 2011. do isplate

-          59,21 EUR-a od 01. svibnja 2011. do isplate

-          79,75 EUR-a od 01. lipnja 2011. do isplate

-          82,33 EUR-a od 01. srpnja 2011. do isplate

-          99,72 EUR-a od 01. kolovoza 2011. do isplate

-          91,78 EUR-a od 01. rujna 2011. do isplate

-          83,00 EUR-a od 01. listopada 2011. do isplate

-          82,64 EUR-a od 01. studenog 2011. do isplate

-          82,57 EUR-a od 01. prosinca 2011. do isplate

 

-          87,78 EUR-a od 01. siječnja 2012. do isplate

-          88,06 EUR-a od 01. veljače 2012. do isplate

 

do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila  zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri  čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana

 

 

III. Nalaže se tuženici da tužitelju plati trošak postupka u iznosu 1.456,81 EUR-a (tisućučetristopedesetšesteura-osamdesetjedancent) sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri  čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

 

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 27. kolovoza 2024.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 11. siječnja 2007. s tuženicom sklopio Ugovor o kreditu broj …, potvrđen dana 12. siječnja 2007. kod javnog bilježnika L. P. iz O., pod brojem OU-52/07, prema kojem je tuženica tužitelju, odobrila i stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 18,543.76 švicarskih franaka (CHF). Tužitelj je preuzetu obvezu ispunio u cijelosti. Pored iznosa glavnice, tužitelj je temeljem članka 2. navedenog Ugovora bio dužan tuženici plaćati i redovnu kamatu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20%. Kamatna stopa se sa početnih 5,20 % godišnje, tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja, tj. ista se povećavala, bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Nadalje, navodi da je prethodno podnio tužbu radi ništetne promjene kamatne stope i neosnovano preplaćenog anuiteta, a postupak se vodi kod Općinskog suda pod brojem P-2977/2019. Isto tako, navodi da tuženica prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije tužitelju pružila dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, čime je također uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. U presude se poziva i na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženica, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da je pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani sa tuženikom u razdoblju između 10. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine., a tužitelj je ugovor sklopio dana 11. 1. 2007. godine, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (nadalje ZOO) dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Ističe kako je tuženica tužitelja, kao potrošača, poticala na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Navodi tuženica nije na transparentan način objasnila tužitelju i informirala ga da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Nadalje, ističe kako je tuženica sukladno čl. 323. ZOO-a, dužna vratiti sve što je primila na temelju ništetnih odredbi Ugovora, te se u smislu toga poziva i na čl. 1111. st.1. i 3. te čl. 1115. ZOO-a, kao i na čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog, predložio je sudu donijeti presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja. Potražuje i trošak postupka.

 

2. Tijekom postupka, a nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 27. kolovoza 2024. uredio tužbeni zahtjev koji glasi: toč. I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu broj ... u dijelu kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), toč. II. Nalaže se tuženici da u roku od petnaest dana plati tužitelju po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 1.593,17EUR-a zajedno sa zateznom kamatom i  toč. III. Nalaže se tuženici da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa nadalje do isplate. Nadalje, tužitelj se protivio tuženicinom prigovoru radi prebijanja navodeći da su tuženicina potraživanja zastarjela

 

3. Tuženici je tužba bila dostavljena dana 19. rujna 2023. uz poziv na davanje pisanog odgovora na istu u roku od 30 dana, te upozorenjem na pravne posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu u ostavljenom roku, donošenjem presude zbog ogluhe, temeljem čl. 331. b Zakona o parničnom postupku. Unatoč tome što tuženica nije podnijela odgovor na tužbu, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva nisu proizlazili iz navoda tužbe, pa sud nije donio presudu zbog ogluhe nego je odredio da će se održati pripremno ročište. Iako uredno pozivana na ročišta, tuženica se nije odazivala na pozive, a nije imala ni primjedbe na nalaza i mišljenje vještaka, kao ni na uređeni tužbeni zahtjev tužitelja nakon provedenog vještačenja. 

 

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao potvrdu Ureda državne uprave O.-b. ž. od 7. kolovoza 2014. (list spisa 8), rješenje ovog suda poslovni br. P-2977/2019-4 od 3. kolovoza 2020. (list spisa 9-11), Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika (list spisa 12-17), Prijepis knjigovodstvene kartice (list spisa 18-22), Otplatni plan (list spisa 23-29), nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 50-64) te je saslušao vještaka i tužitelja.

 

5. Budući da je nakon provedenog vještačenja tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na način da je potraživao veći iznos od iznosa koji potraživao tužbom, sud je navedeni podnesak kojim je izvršena preinaka tužbe dostavio tuženici. Tuženica se nije očitovala na navedeni podnesak, a nije niti pristupila na ročište koje je održano18. rujna 2024.

 

5.1. Odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu ako ju bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Budući da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao, jer nije imao dovoljna stručna znanja, prije zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a i prema ocijeni ovoga suda preinaka je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, sud je sukladno čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe, te je odlučivao o preinačenom tužbenom zahtjevu (tako i u Zaključku Vrhovnog suda Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021), pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženice radi isplate koju je tužitelj učinio tuženici temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: ….

 

8. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženica dana 11. siječnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj … kojim je tuženica stavila tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 18,543.76, a da je ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

 

9. Iz Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika (list spisa 12-17) proizlazi da je sporno da su tužitelj i tuženica dana 11. siječnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj … kojim je tuženica stavila tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 18,543.76, a da je ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

 

10. Iz prijepisa knjigovodstvene kartice (list spisa 18-22) proizlazi visina anuiteta, te datumi plaćanja anuiteta.

 

11. Iz Otplatnog plana (list spisa 23-29) proizlazi visina rata s datumima dospijeća.

 

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 50-64) proizlazi da je tijekom otplate kredita, kamata plaćena više radi promjena kamatnih stopa, u iznosu od ukupno 3.600,20 HRK, odnosno, 477,83 EUR-a. Tijekom otplate kredita kamatna stopa nije nikada bila manja od prvougovorene, pa nije bilo niti negativnih stavki razlike kamata. Tijekom otplate kredita, radi promjena tečaja za CHF, anuiteti su plaćeni u iznosu većem od anuiteta koliko bi isti iznosili da nije bilo promjena tečaja, u ukupnom iznosu od 10.963,78 HRK, odnosno, 1.455,14 EUR-a. Ukoliko se izdvoje samo pozitivne stavke tečajne razlike, odnosno, samo one kada je tužitelj anuitet u odnosu na prvobitno ugovoreni platio više tečajna razlika bi iznosila 12.003,71 HRK, odnosno, 1.593,17 EUR-a, dok negativne stavke tečajne razlike iznose 1.039,93 HRK, odnosno, 138,03 EUR-a. Tužitelj je tijekom otplate kredita radi promjena kamatnih stopa i promjena tečaja za CHF anuitete platio u većem iznosu od anuiteta koliko bi isti iznosili da nije bilo promjena kamatne stope i tečaja, uključujući i negativne razlike kamata i tečajne razlike, u ukupnom iznosu od 14.563,98 HRK, odnosno, 1.932,97 EUR

 

12.1. U svom iskazu vještakinja je navela da ostaje kod nalaza i mišljenja te da je vještačenje izradila sukladno zadatku iz rješenja. Navela je da je prilikom izrade nalaza koristila dokumentaciju sadržanu u sudskom spisu i dokumentaciju koju je naknadno pribavila od tuženika. Utvrdila je razliku anuiteta nastalu temeljem promjena kamatne stope i promjene važećeg tečaja. Nalazom je utvrdila da je tečajna razlika uključujući pozitivne stavke iznosila ukupno 12.003,71 kn odnosno, 1.593,17 EUR-a, dok negativne tečajne stavke iznosile ukupno 1.039,93 kn, odnosno, 138,03 EUR-a.

 

12.2. Iskaz vještaka te nalaz i mišljenje sud je cijenio vjerodostojnim jer je izrađen sukladno pravilima struke, bez proturječnosti i nejasnoća, a stranke nisu imale primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

 

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je otišao u R.b. kako bi dignuo kredit radi kupnje osobnog automobila. U banku je otišao sa suprugom. Primila ih je osobna bankarica, a ponudili su mu kredit u CHF i rekli mu da je to najpovoljniji kredit i da jedino njega može dignuti u tom trenutku. Prvo su se bili u banci informirati oko uvjeta za dizanje kredita, te su im rekli da dođu nakon par sati. Kada su došli nakon par sati ugovor je bio pripremljen, a nisu im obrazlagali članke ugovora. Pročitao je ugovor i razumio je isti koliko je to mogao, s tim da nije po struci ekonomist. Automobil je kupio za osobne svrhe i nije imao u to vrijeme OPG ni obrt, a nema ni sada OPG, ali ima kuću za iznajmljivanje od 2008. godine. Prva rata mu je bila 1.500,00 kn, a na kraju je plaćao 2.300,00 kn. Da je znao da će tako biti ne bih podigao kredit. Nisu mu u banci obrazložili da HNB ne štiti tečaj CHF, dok to isto radi sa ugovorima u eurima.

 

13.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan i jasan, bez proturječnosti i nejasnoća.

 

14. Nadalje, potrebno je reći da pravomoćna presuda Trgovačkog suda broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.

 

14.1. Naime, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te odlukom br. Revt-575/16 od 03.10.2017. kao i presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

 

-da je tuženici u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženici postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. u nastavku: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZOO).

 

- da je tuženica u razdoblju 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženici postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

 

14. 2. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice kako je to propisano odredbom čl. 118 ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

 

14.3. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

 

14.4. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača na tuženici (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nije potrošač upravo na banci, a ne na tužitelju).

 

14.5. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 2. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tužene, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

 

14.6. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.

 

15. Prema stavu Ustavnog suda iz odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženica ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

 

15.1. Tuženica nije dokazala okolnosti jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno o valuti kredita. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije pregovarao s tuženicom u vezi spornih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, tužitelj u svom iskazu naveo je bio u banci informirati oko uvjeta za dizanje kredita, te mu je rečeno da dođe nakon par sati. Kada je došao nakon par sati ugovor je bio pripremljen, a nisu obrazlagali članke ugovora. Pročitao je ugovor i razumio je isti koliko je to mogao, s tim da nije po struci ekonomist. Potrebno je još jednom naglasiti da teret dokazivanja na tuženici da je potrošač odnosno tužitelj bio u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da su ugovorne strane pregovarale o valuti kredita. Nadalje, da tužitelj nije pregovarao s tuženicom o odredbama ugovora, kao i da mu odredbe ugovora nisu objašnjene.

 

15.2. Nadalje i iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj ima status potrošača jer je vozilo kupio za osobnu namjenu. Slijedom navedenog, a budući da na tuženici, na kojoj je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazala, a niti je učinila vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužitelja u smislu odredaba ZZP-a, to se nedvojbenim utvrđuje status potrošača (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).

 

15.3. Dakle, slijedom svega navedenoga, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženica informirala tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženicu kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

 

15.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 11. siječnja 2007. dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženice, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženica, s druge strane, nije iznosila, pa time ni dokazivala, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

 

16. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženica temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a dužna vratiti sve što je primila s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira na je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.

 

16.1. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio ništetnost odredbe iz čl.7.st.1. Ugovora o kreditu broj 528-50-3872086 u dijelu odredbe koji glasi:”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”, te je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude. U vezi s navedenim potrebno je reći da je sud u izreci presude naznačio točno određeni dio ugovorne odredbe koji je ništetan.

 

17. Dakle, budući je navedena odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženica nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženicu, koja je sastavila predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

 

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji L. B., dipl. oecc, a iz kojeg Nalaza i mišljenja proizlazi da je visina izračunate tečajne razlike iznosi odnosno 1.593,17 EUR -a.

 

19. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih Iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

 

20. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja na ime razlike između stvarno plaćenih anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita u visini od 1.593,17 EUR -a. sa zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. II. izreke presude.

 

22. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1114. u vezi odredbe čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženica kao ugovorna strana bila dužna prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinila iako je toga morala biti svjesna. Slijedi stoga da joj u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim potrebno je reći da je tuženica bila nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (čl. 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženica je povrijedila prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i koja pri zaključenju ugovora nije omogućila pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

 

21. Dakle, budući da je tuženica primitkom uplata svakog anuiteta bila nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a) tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženice.

 

22. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.:

 

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.06.2014., jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.06.2014. posl.br. Pž-7129/13

 

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.06.2018. godine kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.06.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.06.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.

 

23. Dakle, nije nastupila zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti valutne klauzule. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.06.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018., odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 31. lipnja 2023., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina.

 

24. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a i vrijednosti predmeta spora pripada naknada troška postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 13. veljače 2024. i 18. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podnesak od 27. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr.9. toč. 3. Tarife, što sveukupno iznosi 900,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.125,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak vještačenja u iznosu od 331,18 EUR-a te trošak što sveukupno iznosi 1.456,81 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. 2. ZOO-a u vezi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22., u nastavku: OZ). Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

 

            Osijek, 4. listopada 2024.

                                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                 Helena Topić Vuković, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. 

 

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice