1

Poslovni broj: Gž-336/2024-5

 

 

Poslovni broj: Gž-336/2024-5

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. (OIB:...) iz Z., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Z. protiv tužene N. D. (OIB:...) iz R. A., B., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4913/2022-30 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužene djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4913/2022-30 od 26. siječnja 2024. u toč.I. izreke u dijelu kojim se raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja u obliku javnobilježničkog akta kod javnog  bilježnika V. K. iz Z. dana 25. rujna 2010. pod brojem OU-100/10.

 

   r i j e š i o  j e

 

I/ Žalba tužene se u preostalom dijelu se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana pa se navedena presuda :

 

- ukida u toč.I. izreke u dijelu kojim se raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika V. K. iz Z. dana 25. rujna 2010. pod brojem OU-100/10 između pok. S. K.1 i tužene kao davateljice uzdržavanja pa se  predmet u ukinutom dijelu vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

 

- potvrđuje u odluci o troškovima postupka u toč.II izreke za iznos od 11.067,32 Eur (jedanaest tisuća šezdeset i sedam eura i trideset i dva centa) sa pripadajućom kamatom, a preinačuje u preostalom dijelu i odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 Eur.

 

II/ Odbija se tužitelj sa zatraženim troškovima žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u toč. I izreke raskinut je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja i njegove sada pok. supruge S. K.1 kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja, koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika V. K. iz Z. dana 25. rujna 2010. pod brojem OU-100/10. Toč.II izreke naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 11.567,32 Eur sa zateznom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

2. Pravovremenom žalbom tužena pobija navedenu presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), s prijedlogom da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužene odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora po Tbr. 10/6 i naknadu po Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) u iznosu od 625,00 Eur.

 

4. Žalba tužene je djelomično osnovana.

 

5. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju zauzetog stajališta polazi od nesporne činjenice da su tužitelj i njegova u međuvremenu preminula supruga S. K.1 sa tuženom (njihovom nećakinjom) 25. rujna 2010. sklopili predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju u obliku javnobilježničkog akta, da je S. K.1 umrla 30. studenoga 2019. u Njemačkoj te od odredbe čl. 579. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) koja propisuje da se sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

 

5.1. Koncentrirajući dokazni postupak na raspravljanje prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja za zahtjev radi raskida ugovora i u dijelu koji se odnosi na pok. primateljicu S. K.1 te tužbene teze o neispunjenju odnosno neurednom ispunjenju po tuženoj preuzetih ugovornih obveza, prvostupanjski sud zaključuje da su u konkretnom slučaju tužitelj i njegova supruga sklopili predmetni ugovor kao primatelji uzdržavanja, pa ako tijekom davanja uzdržavanja umre jedan od bračnih drugova da je preživjeli bračni drug, dakle tužitelj, ovlašten tražiti raskid tog ugovora u cijelosti ako su za to ispunjeni uvjeti (te se pri tom poziva na istovjetna pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odlukama broj Rev-689/11 od 15. rujna 2011. i Rev 1505/95 od 21. lipnja 1995.), a kako je tužitelj istovremeno i zakonski nasljednik iza pok. S. K.1, a što proizlazi iz odnosnog rješenja o nasljeđivanju broj O-8872/22 od 19. prosinca 2022. to je kao njezin univerzalni sukcesor legitimiran tražiti raskid cijelog ugovora (istovjetno pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je u odluci broj Rev-1955/13 od 20. ožujka 2018.).

 

5.2. Nastavno prvostupanjski sud iz sadržaja predmetnog ugovora zaključuje da se tužena obvezala doživotno uzdržavati tužitelja i njegovu pok. suprugu na način da se brine o namirenju njihovih životnih potreba te obavlja sve ostale obveze iz ugovora savjesno, uredno i odgovorno, a posebno da im osigura potrebnu njegu u njihovoj starosti i nemoći, liječničku pomoć i bolničko liječenje, u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja i nemogućnosti samostalnog života da ih - isključivo na njihov zahtjev - smjesti na trajnu ili privremenu njegu u odgovarajuću ustanovu (čl. 3.), da brine o njima i uzdržava ih do kraja života (čl. 4.), osobito osobno ili angažiranjem druge osobe, da im osigura svu potrebnu materijalnu pomoć u visini u kojoj je ona potrebna za zadovoljenje njihovih osnovnih životnih potreba, a koju oni nisu u mogućnosti osigurati iz svojih vlastitih primanja, a da u slučaju bolesti da im osigura svu potrebnu njegu te plaća sve troškove liječenja i lijekova, uključujući i bolničke troškove ako nisu namireni na teret zdravstvenog osiguranja, da po potrebi brine o pripremi hrane i to najmanje tri obroka dnevno u granicama normativne zdrave ishrane, da im osigura spremanje i održavanje čistima prostorije u kojima primatelji uzdržavanja borave i koriste, da im osigura pranje rublja i odjeće, posteljine, posuđa, pribora za jelo

i drugih predmeta koje koriste, da brine o njihovoj osobnoj higijeni, te da u slučaju  smrti organizira njihov pokop po mjesnim običajima i kulturi (čl. 5.), dok su se primatelji uzdržavanja obvezali da nakon njihove smrti tužena stekne vlasništvo njihovog jednoiposobnog stana sa 48,29 m2, na IV (četvrtom) katu zgrade u Z. na adresi...(čl. 1 i 6.).

 

5.3. Analizirajući citirane odredbe kojima su navedene obveze tužene iz aspekta odredbe čl. 319. stav. 2. ZOO, prvostupanjski sud zaključuje da izraz "davati uzdržavanje" pruža mogućnost širokog tumačenja dakle i da se obveze tužene s obzirom na zdravlje i životnu dob tužitelja i njegove pok. supruge s vremenom mijenjaju što podrazumijeva da pred kraj životnog puta primatelja uzdržavanja ispunjenje ugovorne obveze tuženice, kao davateljice uzdržavanja, iziskuje veći angažman, osobito ako ne žive u istom mjestu kao u konkretnom slučaju. Na to je tuženica i pristala jer su u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanja primatelji uzdržavanja živjeli u Njemačkoj, a ona u Austriji pa smatra da je tužena mogla predvidjeti da će s vremenom prostorna udaljenost biti otežavajući faktor u urednom ispunjenju njezine obveze. Obveze iz ugovora nisu ugovorene kao strogo osobne obveze što znači da je tuženica mogla (djelomično) ispunjenje istih povjeriti i trećoj osobi pa prema tome i svojoj sestri kako to tijekom postupka i tvrdi.

 

5.4. Iz iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka prvostupanjski sud nalazi dokazanim da tužena živi u Austriji a da je tužitelj (rođ.1940.) nakon smrti supruge S. K.1 (2019.) veći dio godine živio sam u Njemačkoj do preseljenja sredinom 2022. u Bosnu i Hercegovinu, da je 2022. pao na parkingu ispred Kauflanda u Njemačkoj slijedom čega je hitno hospitaliziran i operiran, da o tome ni tužena niti njezina sestra D. L., koje su navodno skrbile o njemu nisu imale saznanja, da se prvi za njega zabrinuo njegov brat I. K. jer se tužitelj par dana nije javljao na telefon pa je stoga bratova supruga S. K.2 nazvala i alarmirala D. L. koja je potom saznala da se tužitelj nalazi u bolnici i da je operiran te je potom ona o tome obavijestila tuženu, da je tužitelj otpušten iz bolnice nakon 10 dana te da mu ni tužena niti njezina sestra nisu osigurali prijevoz, da tužitelj po izlasku iz bolnice nije mogao ući u vlastiti stan jer nije imao ključeve (primjerak ključeva je imala D. L.) slijedom čega je morao angažirati bravara da bi ušao u isti, a tu noć je prespavao kod susjeda, da je nakon opisane operacije tužitelj bio slabo pokretan te da je mjesec dana nakon otpuštanja iz bolnice autobusom sam otputovao u K., BIH gdje živi njegov brat I. K. gdje su ga krajem listopada 2022. posjetili tužena, njezin suprug I. D. i njezina sestra D. L. te su mu nosili njegovu karticu bankovnog računa, zdravstvenu iskaznicu i njegovih 10.000,00 Eur i tražili da potpiše "papir" (potvrdu) koju je sastavio suprug tužene, a pročitao (saslušani) svjedok N. P. koji je iskazao da je u toj potvrdi pisalo da tužitelj neće raskidati ugovor o doživotnom uzdržavanju a što prvostupanjski sud ocjenjuje protivnim moralu i temeljnim načelima ZOO-a, a osobito načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) i potvrdom neurednog ispunjavanja preuzetih ugovornih obveza po tuženoj jer u protivnom ne bi tražila da tužitelj potpiše navedenu potvrdu.

 

5.5. Prvostupanjski sud analizom provedenih dokaza zaključuje da je s obzirom na prostornu udaljenost između primatelja uzdržavanja i tužene, a posebno imajući u vidu dob tužitelja (83 godine) te činjenicu da je sam živio u Njemačkoj, neuvjerljiva teza tužene da je bilo dogovoreno da radi ispunjavanja ugovorne obveze uzdržavanja ona tek "bude na raspolaganju" tužitelju (kako to u svom iskazi navode tužena i njezina sestra), već da je životno očekivano da mu kontinuirano i aktivno pruža brigu i skrb, što u konkretnom slučaju podrazumijeva ostvarenje svakodnevnog ili učestalog telefonskog kontakta s tužiteljem kako bi  utvrdila njegovo psihofizičko stanje i trenutne životne potrebe, a koji propust je posebno vidljiv po padu tužitelja na parkingu ispred Kauflanda u Njemačkoj, hospitalizacije i hitne operacije, a da o tome ni tuženica ni njezina sestra nisu imale saznanja 3 ili 4 dana niti bi za to znale da ih nije o tome obavijestila tužiteljeva šogorica. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je došlo do odlučnog zanemarivanja bitnih ugovornih obveza isključivo krivnjom odnosno propustom tuženice (i njezine sestre) te da se radi o valjanim razlozima za raskid predmetnog ugovora u smislu čl. 583. stav. 3. ZOO-a pri čemu utvrđene propuste tužene kvalificira iznimno teškom povredom ugovorne obveze to više što je bila svjesna situacije u kojoj se nalazi tužitelj te neovisno o tome o njegovoj skrbi nije primijenila minimum dužne pažnje. Posebno je prvostupanjski sud izdvojio iskaz same tužene u kojem je navela da od sklapanja predmetnog ugovora do 2019. nije ispunjavala obveze iz ugovora tužitelju i pok. S. K.1 jer su navodno bili zdravi, da bi istodobno priznala da je znala da je S. bila teško bolesna i da je slomila nogu, a iz sadržaja računa pogrebnih usluga tvrtke  F. d.o.o. od 7. prosinca 2019. (kojeg je predočio tužitelj) zaključuje i da je sam tužitelj organizirao prijevoz pok. supruge iz Njemačke u BIH.

 

5.6. Detaljno analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i parničnih stranaka, otklonivši zbog niza proturječja vjerodostojnost pretežitog dijela iskaza tužene, njezine sestre D. L. i supruga tužene I. D. u dijelu u kojemu su proturječni podudarnim iskazima svjedoka I. K.., S. K.2, N. P. i tužitelja prvostupanjski sud je obzirom na intenzitet, trajanje i narav povreda ugovornih obveza od strane tužene zaključio da su ispunjene pretpostavke za raskid navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanu pa je pozivom na odredbu čl. 583. stav. 3. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev.

 

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda o neispunjenu ugovorom preuzetih obveza uzdržavanja tužitelja i njegove pok. supruge S. pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud.

 

7. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na kojemu – iznošenjem njegovog zakonskog opisa – pledira tužena, valja navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tužene utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

 

7.1. Pravilno je utvrđeno i ocjenjeno činjenično stanje što tužena svoji uopćenim žalbenim osporavanjem (i isticanjem da prvostupanjski sud nije pažljivo cijenio sve provedene dokaze, već je izvodio zaključke na temelju svojih pretpostavki te isticanjem teze da su ugovorne strane u trenutku sklapanja ugovora bile potpuno svjesne činjenice da žive poprilično udaljene jedni od drugih te da je u dogovoru sa primateljima uzdržavanja dogovoreno da će najveći dio skrbi oko primatelja uzdržavanja izvršavati svjedokinja D. L. koja je živjela blizu njih) nije dovela u sumnju jer navedene tvrdnje nisu podržane dokazima na koje se pri tom sama poziva. Žalbena koncepcija svedena je na tezu da predmetna tužba uopće na odražava pravu volju tužitelja već da je posljedica pritiska njegove obitelji – brata I. K. i njegove supruge S. K.2.

 

8. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a valja navesti da način na koji tužena osporava analizu provedenih dokaza i način na koji obrazlaže žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, bez da se referira na konkretna utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda i bez iznošenja argumentiranih i vjerodostojnih tvrdnji kojima bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda eventualno dovela u sumnju, a niti njezini u žalbi izneseni osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica - nemaju uporišta u provedenim dokazima na koje se sam tužena poziva. Naime tužena zanemaruje da je sama iskazala da od sklapanja predmetnog ugovora (2010.) do 2019. nije ispunjavala obveze iz ugovora tužitelju i pok. S. K.1 jer su navodno bili zdravi, da bi istodobno priznala da je znala da je pok. S. bila teško bolesna i da je slomila nogu, a da je svjedokinja L. iskazala da zbog nesuglasica sa pok. S. K.1 niti ona "nije bila na raspolaganju".

 

8.1. Obzirom na način na koji u žalbi osporava ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu žaliteljicu valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu u tim dokazima, a čemu je u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljeno.

 

9. Neutemeljeno tužena u žalbi i nadalje osporava aktivnu legitimaciju tužitelja pa valja odgovoriti da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je takav prigovor neosnovan jer je pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zato što druga strana ne izvršava svoju obvezu imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike pa kada je primatelj uzdržavanja za života imao pravo da traži raskid ugovora radi toga, što druga strana ne izvršava svoju obavezu, onda i njegovi nasljednici mogu na toj osnovi tražiti raskid ugovora (isto i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1955/2013 od 20. ožujka 2018.). Toviše što je utvrđeno da tužena svoje ugovorne obveze – kako je i sama priznala – nije izvršavala niti u periodu od sklapanja do smrti pok. S..

 

10. No osnovano tužena sadržajem izjavljene žalbe ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 1. u vezi sa čl.190. ZPP-a navođenjem da je prvostupanjski sud rješenjem od 21.11.2023. pozvao tužitelja da dopuni odnosno ispravi tužbu jer da je ista nerazumljiva u smislu čl.186.stav.1. u vezi s čl.106. i čl.109. ZPP- a što je tužitelj i učinio podneskom od 21.11.2023. na način da je preinačio tužbu zahtijevajući da se predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju raskine i u odnosu na pok. S. K.1, a ne samo u odnosu na njega, a kojoj dispoziciji da se tužena usprotivila.

 

10.1. Razmatranjem stanja spisa i pobijane presude iz aspekta isticane relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud je navedeni žalbeni razlog utvrdio osnovanim. Naime neovisno od sadržaja rješenja prvostupanjskog suda broj P-4913/2022-26 od 21. studenog 2023. (i ne ocjenjujući njegovu pravilnost), dispozicija tužitelja iskazana u podnesku od 22. studenog 2023. kojom je intervenirao u dotadašnji tužbeni zahtjev unošenjem i imena svoje pok. supruge S., evidentno odražava preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. stav. 1. ZPP-a jer istom tužitelj zahtijeva da se predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju raskine u cijelosti (u odnosu na oba primatelja uzdržavanja) dok je dotadašnjim tužbenim zahtjevom tražio raskid isključivo u odnosu na sebe, i to unatoč činjenici što je aktivno raspravljanje (i tužene) tijekom postupka odražavalo i raspravu o njezinom ispunjenju ugovornih obveza i prema pok. S. K.1.

 

10.2. No obzirom da iz sadržaja izreke pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odlučivao o preinačenoj tužbi, a da pri tom nije izrazio svoje stajalište iz kojeg je razloga – unatoč protivljenju tužene i unatoč vremenskoj prekluziji za isticanjem preinake – istu dopustio, to je djelomičnim usvajanjem žalbe tužene valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na zahtjev tužitelja da se predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju raskine i u odnosu na njegovu pok. suprugu (pozivom na odredbu čl. 369. stav. 1. ZPP-a) te u tom dijelu predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

10.3. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će primjenom odredbi čl.190.stav.2. i 3. ZPP-a ponajprije odlučiti o preinaci tužbe čime će biti determinirano i njegovo nastavno postupanje. Imati će u vidu i stajalište ovoga suda vezano uz meritum predmetne prave stvari kako je izloženo u toč. 7. do 9. ovog obrazloženja te će konačnom odlukom odlučiti i o troškovima tuženika vezanim uz žalbeni postupak.

 

11. U odnosu na u toč.I. izreke pobijane presude u dijelu kojim se raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja u obliku javnobilježničkog akta kod javnog  bilježnika V. K. iz Z. dana 25. rujna 2010. pod brojem OU-100/10 žalbu tužene valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi taj dio pozivom na odredbu čl. 368. stav. 1. ZPP-a.

 

12. Žalba tužene osnovana je i u dijelu odluke o troškovima postupka i to u odnosu na tužitelju dosuđenu nagradu za prisustvovanje ročištu radi objave presude u iznosu od 625,00 Eur – imajući u vidu da prema Tbr. 9/3 Tarife takva nagrada može iznositi najviše 50 boda, dakle 125, 00 Eur, slijedom čega je djelomičnim usvajanjem žalbe tužene valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i odbiti odnosni tužiteljev zahtjev za iznos od 500,00 Eur. U preostalom dijelu odluku o troškovima valjalo je potvrditi pa i u odnosu na žalbom osporavanu nagradu za zastupanje na ročištu od 13. prosinca 2023., sve sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a obzirom da je tužitelj uspio sa izvorno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, dok će se o preinakom obuhvaćenom dijelu voditi nastavni postupak.

 

13. Konačno, tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka obzirom da sadržaj njegovog odgovora na žalbu nije bio od značaja za odluku o žalbi tužene u dijelu kojim je ista ocjenjena neosnovanom, dok se na dio žalbe koju ovaj sud jest ocijenio osnovanim, tužitelj nije ni referirao.

 

U Varaždinu 2. listopada 2024.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.