1

Poslovni broj: Gž-890/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-890/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. A. iz B., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., protiv tuženika T. K.-A. iz Z., OIB:... i J. K.-A. iz Z., OIB:..., oboje zastupanih po punomoćniku L. Š., odvjetniku u P., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ps-40/2019-44 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ps-40/2019-44 od 20. svibnja 2024.

 

II. Odbijaju se tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženicima iseliti iz prostorije koja se nalazi u prizemlju sjeveroistočne strane kuće izgrađene na k.č.br. 446/1 k.o. B. te tu prostoriju zajedno s dvorištem na koje se iz te prostorije izlazi, a koji su dijelovi k.č.br. 446/1 k.o. B. na skici sudskog vještaka P. P. od 15. srpnja 2021. označeni slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, predati u posjed tužitelju i A. A. iz S., (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 3.451,26 EUR.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobijaju tuženici iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. i 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da s preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije. Zahtijevaju i naknadu troškova sastava žalbe.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Nisu u pravu žalitelji kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama iz kojih se može ispitati.

 

7.1. Činjenica da žalitelji osporavaju ili problematiziraju pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da tuženici drže sporni dio nekretnine koja je u suvlasništvu tužitelja bez pravne osnove ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženici izražavaju shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.

 

7.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženici pozivanjem na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a zapravo pobijaju ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o pravu na posjed prijepornog dijela nekretnine. Navodi kojima žalitelji osporavaju utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su i prigovori činjenične naravi kojima žalitelji iznose svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

 

7.3. Činjenica da žalitelji ocjenom dokaza odlučnim za odluku nisu zadovoljni nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s navodno pogrešnom primjenom članka 8. ZPP-a na koju se u žalbi određeno pozivaju tuženici. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelji ocjenom dokaza odlučnim za odluku nisu zadovoljni i smatraju da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što oni tvrde i njihovo tumačenje odlučnog i istinitog (da imaju pravo na posjed prijepornog dijela nekretnine), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih prigovori tuženika ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

 

8. Predmet spora je reivindikacijski zahtjev za predaju u posjed dijela nekretnine zk.č.br. 446/1 k.o. B. njezinim suvlasnicima.

 

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u isprave, očevidom, geodetskim vještačenjem i saslušanjem svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik 4/7 (72/126) dijela zk.č.br. 446/1 od 1347 m2 upisane u zk.ul.br. 3970 k.o. B. kao izgrađeno zemljište, dvorište i oranica

- da je A. A. suvlasnik preostalih 3/7 (54/126) dijela te nekretnine te da je taj suvlasnički dio stekao darovanjem od svog oca i pravnog prednika L. A.

- da je suvlasništvo tužitelja od 65/126 dijela i L. A. od 47/126 na predmetnoj nekretnini uknjiženo na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-1363/2015 od 13. studenog 2018.

- da je ta presuda donesene protiv četvero tuženika, uključivo i ovdje tuženih T. K.-A. i J. K.-A. koji su sudjelovali u tom postupku

- da tuženici drže u posjedu dio te nekretnine i to sobu u sjeveroistočnom dijelu prizemlja kuće izgrađene na toj nekretnini zajedno s dvorištem ispred te sobe te da su ti dijelovi nekretnine na skici geodetskog vještaka P. P. od 15. srpnja 2021. označeni slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je uz primjenu članka 46. stavka 2. u vezi s člancima 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) prihvatio zahtjev za predaju dijela stvari koju u posjedu drže tuženici njezinim suvlasnicima.

 

11. Navedena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. Sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Neosnovan je stoga žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve odlučne činjenice, a činjenična osnova na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

 

12.1. Pravilno je sud prvog stupnja uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrdio da su tužitelj i A. A. suvlasnici predmetne nekretnine.

 

12.2. Tvrdnje tuženika o tome da su oni dosjelošću, od 1988. do 2010., stekli suvlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine, koje ponavljaju u žalbi, ne mogu se prihvatiti. To stoga što je pravo (su)vlasništva tužitelja u preostalom dijelu (izvan 2/18 koliko su tužitelj i prednik A. A., L. A. (već) imali prije spora koji se pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Makarskoj vodio pod poslovnim brojem P-1363/2015) utvrđeno u postupku pred sudom u kojem su kao tuženici sudjelovali i žalitelji. Ipak, u ovom postupku tuženici nastoje da se unatoč postojanju pravomoćne i obvezujuće presude kojom su tužitelj i pravni prednik A. A. utvrđeni suvlasnicima nekretnine zk.č.br. 446/1 k.o. B. od 1347 m2 (čiji dio tuženici drže u posjedu) omogući nova rasprava o činjenicama koje su već postojale u trenutku donošenja pravomoćne presude P-1363/2015 od 13. studenog 2018. te da se donese nova odluka o predmetu spora i to na način da se utvrdi da su zapravo tuženici suvlasnici spornog dijela predmetne nekretnine i to na temelju činjenica koje su postojale već 2010., dakle prije donošenja obvezujuće odluke u predmetu u kojem je odnos među strankama utvrđen na način da su suvlasnici predmetne nekretnine isključivo tužitelj i pravni prednik A. A..

 

12.3. Presudom donesenom u predmetu P-1363/2015 od 13. studenog 2018. sud je pravomoćno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja i pravnog prednika tuženika i time im je pružio pravnu zaštitu određenog sadržaja – utvrdivši ih jedinim (su)vlasnicima predmetne nekretnine. Zbog toga se ne mogu prihvatiti tvrdnje žalitelja da iz te presude ne proizlazi utvrđenje da je tužitelj suvlasnik cijele nekretnine, odnosno da je suvlasnik prijepornog dijela nekretnine. Za odgovoriti je žaliteljima da su tužitelj i pravni prednik A. A. uknjiženi vlasnici cijele nekretnine zk.č.br. 446/1 k.o. B. od 1347 m2, što prema načelu jedinstva nekretnine i prirodi stvari uključuje spornu sobu u kući na toj nekretnini i dvorište ispred nje. Osim toga i neovisno o tome, sporna soba, kao dio građevine izgrađene na čestici zemlje, niti ne može biti (samostalni) objekt prava vlasništva.

 

13. Načelo prema kojem je pravomoćna presuda res iudicata i rješava spor između stranaka s pravomoćnim učinkom temeljni je element prava na pošteno suđenje koje u građanskim stvarima jamči članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je u ustavnom poretku Republike Hrvatske po pravnoj snazi iznad zakona. Nijednu pravnu odredbu domaćeg prava, uključivo i odredbe ZPP-a o presuđenoj stvari, ne treba tumačiti i primjenjivati na način nespojiv s obvezama Republike Hrvatske iz Konvencije.

 

14. Prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, P-1363/2015 od 13. studenog 2018. tužitelj i pravni prednik A. A. utvrđeni su suvlasnicima u preostalom suvlasničkom dijelu od ukupno 112/126 dijelova zk.č.br. 446/1 od 1347 m2 k.o. B.. U preostalih 14/126 (1/9) dijela već su bili uknjiženi kao suvlasnici (svaki u 1/18 dijela). U ovom postupku tuženici u biti traže da sud njih utvrdi suvlasnicima predmetne nekretnine i stoga odbije tužbeni zahtjev. Iako nije ukinuta, pravomoćna presuda P-1363/2015 od 13. studenog 2018. bila bi lišena bilo kakva pravna učinka utvrđenjem da su tuženici suvlasnici predmetne nekretnine što u ovom postupku predlažu utvrditi tuženici jer bi tim utvrđenjem o pitanju prava vlasništva nekretnine zk.č.br. 446/1 od 1347 m2 k.o. B. bilo odlučeno drukčije od načina na koji je o tom pitanju (već) odlučeno pravomoćnom presudom donesenom u predmetu P-1363/2015. To bi dovelo do toga da tuženici imaju pravo na posjed nekretnine na temelju novog ispitivanja činjenica na temelju kojih je donesena ranija pravomoćna presuda. To bi značilo da se tuženicima u ovom postupku pruža druga prilika za raspravljanje spora koji je već okončan pravomoćnom presudom. Kako pravo na pošteno suđenje prema članku 6. stavku 1. Konvencije, tumačeno u svjetlu načela vladavine prava i pravne sigurnosti, obuhvaća zahtjev da se presuda u situacijama kada su sudovi odlučili o sporu s pravomoćnim učinkom ne bi trebala dovoditi u pitanje (takvo je i pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. i Jelčić Stepinac protiv Hrvatske od 26. rujna 2023.) bespredmetni su žalbeni navodi o tome da je sud prvog stupnja pogriješio kada je već na temelju izvatka iz zemljišne knjige i pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, P-1363/2015 od 13. studenog 2018. utvrdio da tuženici nisu suvlasnici sporne nekretnine.

 

15. U skladu s člankom 161. stavkom 1. ZV-a, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. ZV-a).

 

15.1. Prema članku 46. ZV-a, svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

15.2. Prema odredbi članka 64. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim njegovim vjerovnicima zajedno ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

 

16. Zbog toga je na pravilno utvrđene činjenice da je predmet spora u suvlasništvu tužitelja i A. A. te na nespornu činjenicu da predmet spora u posjedu drže tuženici, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz članaka 161. i 162. u vezi s člankom 46. ZV-a kada je prihvatio tužiteljev zahtjev za predaju u (su)posjed spornog dijela nekretnine (svim) suvlasnicima. Zbog toga je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.

 

17. S obzirom na to da žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točci II. izreke pobijane presude niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

18. Tuženici koji sa žalbom nisu uspjeli, odbijeni su sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 2. listopada 2024.

                           

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer v.r.