Poslovni broj: Gž-1134/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-1134/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Z., OIB:... Z.,  kojeg zastupa punomoćnica M. M., dipl. iur., zaposlena kod tužitelja, protiv tuženika A. o. d.d., OIB:... Z., kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu G.&P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2024. poslovni broj P-1976/2022-20, u sjednici vijeća 26. rujna 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2024. poslovni broj P-1976/2022-20.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

"I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku A. o. d.d. Z., OIB: ... da plati tužitelju H. Z., Z., OIB: ... svotu od 14.339,94 kn sa zateznom kamatom koja teče od 27.11.2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st., 2 i 8 ZOO-a, a sve u roku do 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tužitelju H. Z., Z., OIB:... 84397956623 naknaditi tuženiku A. o. d.d. Z., OIB:... trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za naknadu štete u iznosu od 14.339,94 kn sa zateznom kamatom, nastale tužitelju iz razloga što je u razdoblju od 1. svibnja 2019. do 31. listopada 2021. isplaćivao osiguraniku B. G. invalidsku mirovinu koja je posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi u omjeru od 20% koju je skrivio osiguranik tuženika, te utvrđenih činjenica:

 

- da je rješenjem tužitelja od 16. srpnja 2009. broj 190671 osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, kojoj je uzrok 20% ozljeda izvan rada (posljedica prometne nezgode) i 80% bolest, te da je u razdoblju od 1. svibnja 2019. do 31. listopada 2021. tužitelj isplatio svom osiguraniku invalidsku mirovinu u iznosu od 71.699,72 kn od čega 20% iznosi utuženi iznos od 14.339,94 kn

 

- da je prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika M. D. čije je vozilo bilo osigurano kod tuženika temeljem police broj 0682082023 i da je kaznenom presudom Općinskog suda u Pregradi broj K-42/1999 proglašen krivim radi izazivanja prometne nezgode

 

- da je između istih stranaka vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-504/2018 radi naknade štete zbog isplaćene mirovine u razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. kolovoza 2016., u kojem je utvrđeno provedenim vještačenjem da je ozljeda koju je zadobio osiguranik tužitelja u prometnoj nezgodi pridonijela umirovljenju u omjeru od 10%, kao i da je u tom postupku izraženo stajalište da obračun isplata i bankarski ispis podataka doznačenih mirovinskih primanja ne predstavljaju javnu ispravu u smislu čl. 230. Zakona o parničnom postupku,

 

te spornog pravnog pitanja o primjeni mjerodavnog prava s obzirom da tužitelj zahtjev temelji na čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., u daljnjem tekstu: ZOMO), dok tuženik smatra da se njegova odgovornost za naknadu štete procjenjuje primjenom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP), prvostupanjski sud ukazuje da je VSRH u više svojih odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Revx-338/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i dr.) izrazio pravno shvaćanje da u situaciji kada tužitelj zahtijeva protiv društva za osiguranje naknadu štete nastalu isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku ili članovima njegove obitelji da se primjenjuje ZOOP koji je važio u vrijeme isplate mirovine. Pozivajući se na čl. 27. ZOOP prema kojem bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.), pri čemu se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi prema propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe (st.2.), dok se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.), što prevedeno na konkretan slučaj znači da je tužitelj bio dužan dokazati da mu pripada naknada štete u vidu razmjernog iznosa isplaćene mirovine svom osiguraniku zbog opće nesposobnosti za rad uslijed ozljede izvan rada i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a da tužitelj, na kojemu je teret dokaza visine potraživanja, tijekom postupka nije predlagao izvođenje dokaza kojim bi se utvrdio razmjerni iznos isplaćene mirovine u smislu citiranog čl. 27. st. 3. ZOOP, te se tome izričito i protivio smatrajući da je za odluku o visini zahtjeva mjerodavna odredba čl. 161. ZOMO, to primjenom čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva pa je pod toč. I. izreke presude odbio zahtjev.

 

6. U žalbi tužitelj navodi da pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to iz razloga što je u konkretnom slučaju ZOMO specijalni zakon koji propisuje kada Zavod ima pravo na naknadu štete i u kojem opsegu ima to pravo, na način da u čl. 161. propisuje da tužitelj ima pravo na štetu u opsegu "punog iznosa isplaćene mirovine" dok je čl. 164. st. 1. ZOMO propisana pasivna legitimacija, a u st. 5. cit. zakonske odredbe da su za utvrđivanje visine štete mjerodavne odredbe ZOMO, ukazujući da je takvo stajalište izraženo u odlukama Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-215/2022 i Županijskog suda u Sisku Gž-808/2021.

 

7. Dakle, tužitelj pobija presudu isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava s obzirom na suprotstavljene teze stranaka o mjerodavnom pravu koje se primjenjuje na konkretan pravni odnos.

 

8. Uzimajući u obzir izražena pravna shvaćanja VSRH u velikom broju odluka (npr. Rev-x-388/2018, Rev-5292/219, Rev-12/2022, Rev-664/2022, Rev-264/2022, Revd-1700/2024) i do sada već ustaljenu sudsku praksu iz koje proizlazi da se u pravnoj situaciji kao što je u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 27. ZOOP, koji u st. 1. propisuje da je društvo za osiguranje (tuženik) obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), a kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je određeno u st. 2. i 3. cit. zakonske odredbe da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koje je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koja shvaćanja prihvaća i ovaj sud, valja zaključiti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da iz razloga što tužitelj nije predložio provođenje dokaza kojim bi se utvrdilo da li postoji stvarna šteta za koju je odgovoran tuženik da u konkretnom slučaju nije dokazao osnov i visinu zahtjeva, pa je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja na koje se poziva u obrazloženju presude odbio zahtjev tužitelja.

 

9. Kako je iz navedenih razloga presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava, kao i da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

 

10. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

 

11. Tužitelj osporava odluku o troškovima postupka u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, pa kako ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a), to je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. II. izreke.

 

U Varaždinu 26. rujna 2024.