1

Poslovni broj: Gž-27/2024-2

Poslovni broj: Gž-27/2024-2

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak- Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. Đ., OIB:... iz V. G., zastupane po punomoćniku D. D., odvjetniku u B., protiv tuženika H. T. d.d., OIB:..., Z., zastupanog po punomoćnici I. M. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & p., u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju od 09. studenog 2023. poslovni broj: P-168/2023-15, u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2024.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju od 09. studenog 2023. poslovni broj: P-168/2023-15.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se proglasi nedopuštenom pljenidba i provedba prijenosa njenih zaplijenjenih novčanih sredstava na račun H. T. d.d. temeljem zahtjeva za naplatu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) od dana 22.11.2021. i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-44792/07 pravomoćnog i ovršnog dana 13.12.2007. izdanog po javnim bilježnicama I. H. Ž., L. Š.- S. iz Z.. Ujedno je odbijen i njen zahtjev da joj tuženik nadoknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Toč. II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 186,56 EUR / 1.405,64 kune, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštene pljenidbe i provedbe prijenosa u postupku izravne naplate, sa njenih računa zaplijenjenih novčanih sredstava, na račun H. T. d.d., a na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. H. Ž. i L. Š.-S. poslovni broj: Ovrv-44792/07 od 13. prosinca 2007.

6. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, dok tužiteljica iako uvodno u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede postupka istu ne konkretizira niti sadržajem žalbe upućuje na bilo koju bitnu povredu.

7. Neosnovano tužiteljica tvrdi i da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njezin tužbeni zahtjev.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da je tužiteljica rješenjem ovršnog suda upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. - dalje OZ) budući je tuženik kao ovrhovoditelj 22. studenoga 2021. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. H. Ž. i L. Š.-S. poslovni broj: Ovrv-44792/07 od 13. prosinca 2007. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužiteljice, čemu je ona prigovorila. Sud je utvrdio i kako je ista ovršna isprava ranije već jednom podnesena na izravnu naplatu dana 28. prosinca 2013. te da je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20.,dalje: ZPONS) utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje s datumom prestanka izvršenja 4. kolovoza 2018. Sud u svojoj odluci zauzima stav da je pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. H. Ž. i L. Š.-S. poslovni broj: Ovrv-44792/07 od 13. prosinca 2007. ovršna isprava na koju se u smislu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05. dalje ZOO) primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, time da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno dana 13. prosinca 2007. Sud nadalje zaključuje i da zastarni rok nije bio protekao do 28. prosinca 2013. kada je predmetna ovršna isprava prvi puta predana na naplatu Financijskoj agenciji, već da je toga dana, a na temelju čl. 241. ZOO-a, zastara prekinuta. Po stavu prvostupanjskog suda taj ovršni postupak je završen na drugi način kada je Financijska agencija prestala izvršavati osnovu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-44792/07 od 5. prosinca 2007. temeljem čl. 12. ZPONS, dana 4. kolovoza 2018. i u tom trenutku je zastara počela teći iznova, a kako je zastarni rok 10 godina, to onda svakako on nije protekao računajući od 4. kolovoza 2018. pa do 22. studenog 2021. kada je tuženik podnio novi zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji. Kako pored toga tužiteljica nije dokazala da je potraživanje podmirila to je sud odbio tužbeni zahtjev.

10. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice kojima ista u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka ističući da ovrha pokrenuta 28.12.2013. nije dovela do prekida zastare, jer je ta ovrha okončana na način da ju je Financijska agencija isknjižila iz očevidnika i da je prestala postupati. Budući je ovršnom ispravom broj Ovrv-44792/07 određena ovrha općenito na imovini, to je tuženik, prema ocjeni tužiteljice, bio dužan sukladno čl. 5. st. 3. OZ-a predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe, kada je vidio da je ovrha na novčanim sredstvima nemoguća. Budući da isti nije predložio tu promjenu predmeta i sredstva ovrhe, njegovom pasivnošću ovrha je u biti obustavljena. Stoga je po ocjeni tužiteljice, novopodneseni prijedlog od 22.11.2021. u zastari, jer prijašnjom radnjom (podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu dana 28.12.2013.) koja je završena obustavom ovrhe, nije prekinuta zastara.

11. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, u ovom je predmetu riječ o izvansudskoj ovrsi te o dispoziciji ovrhovoditelja ovisi na koji način će pokušati namiriti tražbinu iz ovršne isprave. Citiranom odredbom čl. 5. st.3. OZ-a propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može (ne mora) radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. Međutim, isto tako ovrhovoditelj može predmetnu ovršnu ispravu ponovno predati Financijskoj agenciji na naplatu (time da ona neće u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije zadržati onaj red prvenstva koji je imala u ranijem postupku u kojem je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje). Stoga, isključivo o raspolaganju ovrhovoditelja ovisi na koji način će tražbinu namiriti.

12. Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je, uz zaključak da na temelju odredbe čl. 233. ZOO-a nije nastupila zastara naplate tražbine iz predmetne ovršne isprave, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na način kako je to pobliže opisano u točki I. izreke pobijane prvostupanjske presude.

13. Zakonita je i odluka o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude), jer je ista pravilno utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je žalba tužiteljice i u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka neosnovana, to tim više što žalba ne sadrži razloge zbog kojih se odluka o troškovima postupka pobija.

14. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi za koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 368. st.1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

15. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (čl. 166. st. 1. ZPP), imajući na umu da tužiteljica sa žalbom nije uspjela, odbijena je sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 26. rujna 2024.

                                                                                                  Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.