1

                            Poslovni broj: Gž Ob-81/2024-2

Poslovni broj: Gž Ob-81/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Amalije Švegović kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Snježane Šaško, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. O. iz O., OIB:..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. L. i T. B. B. iz O., protiv tuženika T. O. iz O., OIB:..., zastupanog po punomoćnici A. B., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P Ob-41/2022-12 od 3. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2024.,

r i j e š i o j e

Usvaja se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj P Ob-41/2022-12 od 3. siječnja 2024., te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica na osnovu bračne stečevine stekla pravo suvlasništva jedne polovine dijela nekretnine pobliže opisane u izreci, te ju je pod točkom II. izreke sud ovlastio da temeljem iste zatraži i uknjiži pravo suvlasništva na ½ dijela navedene nekretnine na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika. Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 915,78 EURA.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji te ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica smatra kako je presuda sačinjena temeljito, ima razloga o svim činjenicama te su provedeni dokazi koji su relevantni za donošenje odluke, pa tvrdi da žalbu tuženika treba odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Kako među parničnim strankama nije sporno da je zemljište na kojem je izgrađena obiteljska kuća koja je predmet ovog spora bilo u vlasništvu tuženikovih roditelja, koje je tijekom trajanja braka temeljem kupoprodajnog ugovora prešlo u vlasništvo tuženika, prvostupanjski sud smatra primjenjujući odredbu čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20 i 49/23) da na temelju provedenih dokaza proizlazi da je nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i da predstavlja bračnu stečevinu u smislu naprijed navedene zakonske odredbe, te da prihvaća da je namjera tuženikovih roditelja bilo darovanje zemljišta za izgradnju obiteljske kuće strankama i to upravo u vrijeme kada su iste odlučile izgraditi kuću i podignule stambeni kredit. Stoga zaključuje da je zemljište darovano i tužiteljici a ne samo tuženiku jer je ista trebala služiti za izgradnju obiteljske kuće stranaka i rješavanje njihova stambena pitanja, zbog čega je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem građevinskog vještačenja.

6. Stoga je na osnovu navedenog prvostupanjski sud utvrdio da su stranke suvlasnici sporne nekretnine svaki u ½ dijela, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. U žalbi tuženik ističe da je sud u obrazloženju pobijane presude poklonio vjeru tuženiku u dijelu u kojem navodi da je zaključeni kupoprodajni ugovor u svezi zemljišta sporne nekretnine zapravo ugovor o darovanju, obzirom da kupoprodajna cijena nikada nije isplaćena tuženikovim roditeljima, kojima je bila namjera darovanje a ne kupoprodaja, ali da je potpuno nejasno iz kojeg razloga sud smatra da je navedeno zemljište darovano strankama zajedno, s obzirom da isto nikada nije navela tužiteljica, a niti tuženik. Posebno nelogičnim tuženik ističe zaključak prvostupanjskog suda da se tužiteljica isto ima smatrati obdarenikom zemljišta sporne nekretnine, kada ista poriče da bi se radilo o darovnom ugovoru, a što posljedično dovodi i do zaključka da sa tužiteljičine strane nedostaje i prihvat dara. Tuženik ponavlja da se ne protivi utvrđivanju bračne stečevine, ali se protivi da se tužiteljica utvrdi suvlasnicom u ½ dijela cijele nekretnine, obzirom da je zemljište na kojem je sagrađena kuća isti stekao darovanjem svojih roditelja te predstavlja njegovu posebnu imovinu, slijedom čega zaključuje da mu pripada veći suvlasnički udio iste nekretnine.

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ) na koju ukazuje tuženik, s obzirom da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u proturječju sa stanjem spisa.

9. Naime, pravilno ukazuje tuženik da je nejasno na osnovu čega prvostupanjski sud zaključuje da je zemljište na kojem je izgrađena sporna nekretnina bilo predmet darovanja u odnosu na obje stranke kad to niti tužiteljica tvrdi u činjeničnim navodima tužbe niti tijekom postupka, pojašnjavajući u svom iskazu na ročištu 15. studenog 2023. da joj je poznato da je tuženik stekao predmetno zemljište temeljem kupoprodajnog ugovora na osnovu kojeg ona roditeljima tuženika nije isplatila kupoprodajnu cijenu, a ne zna da li je tuženik dao svojim roditeljima novac za zemljište, pa je opravdano žalbenim navodima tuženik doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da su stranke suvlasnice sporne nekretnine svaki u ½ dijela, odnosno da zemljište nije njegova posebna imovina, s obzirom da je sukladno odredbi čl. 36. st. 1. ObZ-a bračna stečevina samo imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

10. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuti pobijanu presudu u točki I. i II. izreke, a posljedično i u odluci o troškovima postupka u točki III. izreke i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

11. U nastavku postupka prvostupanjski će sud prije svega detaljno i okolnosno raspraviti prigovor tuženika da je zemljište na kojem je izgrađena obiteljska kuća dobio na dar od svojih roditelja, zbog čega smatra da se radi o njegovoj posebnoj imovini i da tužiteljica zbog toga ne može biti suvlasnica sporne nekretnine temeljem bračne stečevine u ½ dijela kao i tuženik, te će ovisno o provedenim dokazima ponovno odlučiti i o provođenju dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost vrijednost samog zemljišta u odnosu na vrijednost obiteljske kuće, a radi utvrđenja suvlasničkih udjela stranaka u navedenoj imovini, kako bi u novoj odluci za svoje razloge iznio jasne i logične zaključke koji imaju uporišta u stanju spisa i provedenim dokazima. Novom odlukom odlučit će i o troškovima postupka uključujući i zatraženi trošak žalbe tuženika.

U Varaždinu 26. rujna 2024.