1

Poslovni broj: Gž-288/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-288/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. V., OIB:... iz R., zastupane po punomoćnicima N. K. i M. C., odvjetnicima u R. protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB:... Z., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u O. društvu G. i partneri u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-461/2018-45 od 19. srpnja 2022., na sjednici vijeća 26. rujna 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-461/2018-45 od 19. srpnja 2022.:

 

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.000,00/2.389,00 EUR kn s pripadajućom zateznom kamatom od 30. svibnja 2018., te pod točkom III. izreke (odluci o trošku),

 

- preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 26.561,98 kn/3.525,38 EUR za razdoblje od 23. lipnja 2016. do 29. svibnja 2018. na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan,

 

- preinačuje u dosuđujućem dijelu točke II. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.517,00 kn/599,50 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 19. lipnja 2018. kao neosnovan.

 

II. U nepobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.561,98 kn/1.136,37 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 30. svibnja 2018., te odbijajućem dijelu točke I. i II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

 

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 70,86 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 26.561,98 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 23. lipnja 2016. do isplate, dok je u preostalom dijelu iznad iznosa od 26.561,98 kn do ukupno 50.000,00 kn zahtjev odbijen. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.517,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 19. lipnja 2018. do isplate, dok je u preostalom dijelu iznad iznosa od 4.517,00 kn do ukupno 18.221,36 kn zahtjev odbijen. Pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točki I. izreke za iznos od 18.000,00 kn s naslova dosuđene pravične novčane naknade, u točki II. izreke u cijelosti te osporava i odluku o trošku (točka III. izreke) zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjenično stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti zahtjev tužiteljice, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova liječenja, troškova prijevoza i odvjetničkog troška, te zahtjev za isplatu imovinske štete s osnova nabave podiznog radnog stola, troškova liječenja u L. T., odvjetničkog troška i troška zamjenskog radnika po ugovoru o ustupu potraživanja od 10. listopada 2018. sklopljenog s trgovačkim društvom D. d.o.o., koju štetu je pretrpjela u prometnoj nesreći dana 13. lipnja 2016. u kojoj je sudjelovala kao vozač osobnog automobila, a koju prometnu nesreću je skrivila osiguranica tuženika.

 

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, dok je sporan osnov i visina neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (tuženik tvrdi da okolnosti slučaja i težina povrede ne opravdavaju dosudu zatraženog iznosa, te da je tužiteljici prije podnošenja tužbe s osnova pravične naknade zbog povreda prava osobnosti isplatio nesporni iznos od 15.000,00 kn, kojim je u cijelosti podmirena šteta po tom osnovu), te imovinske štete s osnova tuđe pomoći (tuženik navodi da nije dokazana i da je iznos od 30,00 kn po satu pomoći previsok) i troškova liječenja (za privatno provedene fizikalne terapije i pregled u privatnoj poliklinici), kao i imovinske štete s osnova kupnje radnog stola, zamjenskog radnika i trošak smještaja i liječenja u L. T. (jer je riječ o troškovima koji su nastali pravnoj osobi D. d.o.o., koja pravna osoba nije oštećenik u ovom štetnoj događaju i kao posredni oštećenik nema pravo na naknadu tog troška, pa posljedično to potraživanje nije niti mogao ugovorom o ustupu potraživanja prenijeti na tužiteljicu), radi utvrđivanja da li je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i kvalifikatornih okolnosti iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a) proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju, saslušanjem tužiteljice te vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke doc.prim.dr.sc. D. G., specijalistu neurokirurgu, temeljem kojih utvrđuje:

 

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu vratne kralježnice i čeljusti, koje su okarakterizirane kao lakša tjelesna ozljeda,

 

- da je liječenje tužiteljice završilo 15. siječnja 2018.,

 

- da iz nalaza i dopuna nalaza vještaka medicinske struke, a koje nalaze i dopune sud prihvaća u cijelosti, proizlazi da je tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju trpjela fizičke bolove (jake bolove 7 dana, bolove srednje jakosti 30 dana i bolove slabije jakosti 60 dana), time da je u usmenoj dopuni vještak naveo da je kod tužiteljice kroz određeno vrijeme postojao bolni sindrom koji traje do nekoliko sati (ne cjelodnevno) i u srednjoj jakosti do 30 dana trajao je max. 6 sati kumulativno, a u slabijoj jakosti do 60 dana do 4 sata, strah (sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) 4 tjedna i slabog intenziteta (manje bojazni i strahovanja, zabrinutost za zdravlje) 4 mjeseca), te da su joj smanjene životne aktivnosti u ukupnom omjeru od 7%,

 

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega prvih 15 dana u trajanju do 1 sat dnevno kod svakodnevnih aktivnosti njege, oblačenja i sl. zbog bolnog sindroma i nošenja Shantz ovratnika,

 

te zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a), pa je prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje te usmene dopune nalaza i mišljenja liječničkih vještaka, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinsku štetu) u ukupnom iznosu od 40.000,00 kn cijeneći kao kvalifikatorne okolnosti fizičke bolove, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te vodeći računa o životnoj dobi tužiteljice (u vrijeme štetnog događaja bila u dobi od 48 godina, kada je osoba u punoj radnoj i životnoj sposobnosti), dok je u preostalom dijelu zahtjev (do zatraženih 50.000,00 kn) ocijenio neosnovanim.

 

6.1. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o potrebi pomoći tužiteljici te opravdanosti troškova liječenja i prijevoza, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 450,00 kn (po cijeni sata tuđe pomoći u iznosu od 30,00 kn), za troškove prijevoza radi odlaska na liječničke i specijalističke preglede iznos od 1.000,00 kn i za troškove liječenja (trošak Shantzovog ovratnika) iznos od 111,98 kn, a što ukupno iznosi 1.561,98 kn, dok je u preostalom dijelu (do zatraženog iznosa od 6.624,28 kn) zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim.

 

6.2. Nakon što je ukupni utvrđeni iznos neimovinske i imovinske štete od 41.561,98 kn umanjio za nesporno plaćeni iznos od 15.000,00 kn, prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio iznos od 26.561,98 kn, na koji iznos joj je dosudio zatezne kamate od 23. lipnja 2016. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku primjenom odredbe čl. 1103. i čl. 29. ZOO-a, dok je u preostalom iznosu je odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

6.3. Prvostupanjski sud je, ocijenivši ugovor o ustupu potraživanja koji je tužiteljica dana 10. listopada 2018. sklopila s trgovačkim društvom D. d.o.o. (njezino privatno trgovačko društvo u kojem je ona jedini zaposlenik – napomena ovog suda) preuzevši potraživanje u iznosu od 18.221,36 kn (predmet istog je trošak zamjenskog radnika kroz dva mjeseca u iznosu od 9.017,86 kn, trošak kupnje podiznog radnog stola u iznosu od 4.526,00 kn i trošak smještaja tužiteljice na rehabilitaciji u L. T. u iznosu od 8.277,00 kn) i o tome u smislu čl. 82. st. 1. ZOO-a obavijestila tuženika, valjanim i sukladnim odredbi članka 80. ZOO-a, te prihvaćajući nalaz vještaka i podatke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška kupnje radnog stola (jer njezina ozljeda i zaostale smetnje nisu opravdavale kupnju navedenog stola, obzirom se kod bolnog sindroma preporučuje izbjegavanje dužeg sjedenja) i troška rehabilitacije u navedenom lječilištu (jer je ta rehabilitacija mogla biti ostvarena i na teret HZZO po odobrenju liječničkog povjerenstva Zavoda, a koje odobrenje tužiteljica nije zatražila). Prvostupanjski sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu troška zamjenskog radnika u iznosu od 9.017,86 kn, iz razloga što tužiteljica, kao jedina zaposlenica tvrtke D. d.o.o. (bavi se knjigovodstvenim uslugama), zbog bolova i liječenja nije mogla obavljati poslove svog radnom mjesta pa je u svrhu zadržavanja stranaka i poslova angažirala treću osobu – radnika, a koji iznos je umanjio za nesporno plaćeni iznos od 4.500,00 kn, te dosudio tužiteljici iznos od 4.517,00 kn sa zateznom kamatom od 19. lipnja 2018. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tvrtke D. d.o.o. tuženiku, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 18.221,36 kn odbio zahtjev kao neosnovan.

 

7. Tuženik u žalbi osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio nalaz i mišljenje liječničkog vještaka glede trajanja fizičkih bolova srednjeg i slabog intenziteta kod tužiteljice te dosudio previsok iznos obzirom bi prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti mogla iznositi maksimalno 22.000,00 kn, koji iznos treba umanjiti za nesporno plaćenih 15.000,00 kn. Navodi da je u pogledu dosuđene naknade neimovinske štete pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO-a, a ujedno je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o težini povrede prava tužiteljice niti je prvostupanjski sud utvrdio težinu povrede prava tužiteljice i težinu oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (po čl. 338. st. 4. ZPP), te nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je utvrdivši da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede već ranije opisane u obrazloženju ove presude, a zbog kojih povreda je trpjela fizičke bolove i strah, te joj je smanjena životna aktivnost za ukupno 7%, a težina kojih povreda, kao i okolnosti slučaja, i po ocjeni ovog suda opravdavaju dosudu pravične novčane naknade,  pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 1100. ZOO-a kada je prihvatio zahtjev za pravičnu naknadu s osnova neimovinske štete. Naime, imajući u vidu znatne i dugotrajne neugodnosti i nelagodnosti koje je tužiteljica trpjela u tijeku liječenja (višekratni odlasci na liječničke i specijalističke pretrage i preglede, fizikalno liječenje i fizikalne terapije, MR, nošenje Shantzovog ovratnika, nošenje stomatološke stabilizacijske zagrizne udlage, dugotrajnost liječenja), te polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, kao i imajući na umu da su se u međuvremenu od donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, navedeno opravdava utvrđenje pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete u iznosu od 40.000,00 kn/5.308,91 EUR-a.

 

10. Tuženik i u žalbenom postupku osporava tijek zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete navodeći da je tužiteljica cjelokupnu medicinsku dokumentaciju dostavila uz odštetni zahtjev od 30. svibnja 2018., po kojem zahtjevu joj je 25. srpnja 2018. isplatio nesporni iznos, radi čega je trebalo odbiti zatezne kamate za ranije razdoblje, pri čemu ističe da je notorno da tužiteljica 10 dana poslije prometne nesreće dana 23. lipnja 2016. nije mogla postaviti argumentiran i potpun odštetni zahtjev, a prije postavljanja potpunog odštetnog zahtjeva nije mogao pasti u zakašnjenje, te ističe da je navedeno trebalo cijeniti primjenom odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje: ZOOP).

 

11. Osnovano ukazuje tuženik da je o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 12. ZOOP-a. Naime, u ovom konkretnom slučaju radi se o šteti nastaloj kao posljedici prometne nesreće, zbog čega se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kao i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice Rev-1048/2014 od 4. rujna 2018., Rev-1633/2016 od 16. srpnja 2019., Rev-415/2013 od 13. rujna 2017.) u slučaju kad postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu treba cijeniti prema odredbi čl. 12. ZOOP-a. Imajući u vidu da je tužiteljica dana 30. svibnja 2018. (dan zaprimanja odštetnog zahtjeva kod tuženika) podnijela tuženiku odštetni zahtjev kojim je na ime naknade štete zatražila iznos od 70.000,00 kn, to tužiteljica u smislu odredbe čl. 12. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate na iznos naknade neimovinske i imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30. svibnja 2018., a kako je to istaknuto i u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 12. travnja 2016. Ovdje valja istaknuti da je prvostupanjski sud obavijest tužiteljice od 23. lipnja 2016., a od kojeg je datuma dosudio tužiteljici zatezna kamate na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete, pogrešno tumačio kao odštetni zahtjev, jer iz sadržaja te obavijesti proizlazi da je tužiteljica samo obavijestila tuženika da je dana 13. lipnja 2016. doživjela prometnu nesreću u kojoj je zadobila ozljede, ali u istom nije zatražila isplatu naknade neimovinske štete niti zatražila isplatu naknade niti naznačila iznos koji potražuje na ime naknade neimovinske štete, pa se takva obavijest u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZOOP-a ne može smatrati odštetnim zahtjevom od čijeg bi podnošenja tekle zatezne kamate sukladno čl. 12. st. 6. ZOOP-a), a kako to osnovano ističe i tuženik u svojoj žalbi.

 

12. U žalbenom postupku sporna je osnovanost naknade imovinske štete s naslova troška zamjenskog radnika, što tuženik u žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka osporava tvrdnjom da se radi o trošku koji nije nastao tužiteljici već njezinom trgovačkom društvu D. d.o.o., kojemu bi taj trošak nastao i da nije bilo prometne nesreće jer bi plaću i doprinose trebao platiti i da je tužiteljica radila, te da je trgovačko društvo D. d.o.o. posredni oštećenik, koji ima pravo na naknadu štete samo i isključivo kada mu Zakon daje to pravo, a u ovom konkretnom slučaju Zakon pravnoj osobi koja je poslodavac neposrednog oštećenika ne daje pravo na naknadu štete zbog toga što je štetu pretrpio neposredni oštećenik, radi čega niti tužiteljica ugovorom o ustupu potraživanja nije mogla preuzeti to potraživanje.

 

13. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

14. U ovom konkretnom slučaju izvorni oštećenik je tužiteljica, i u smislu gore citiranih zakonskih odredbi tužiteljica ima pravo na naknadu izgubljene zarade. Međutim, trošak zamjenskog radnika, a koji trošak tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe obrazlaže tvrdnjom da se radi o trošku drugog radnika kojeg je njezin poslodavac angažirao radi obavljanja poslova njezinog radnog mjesta u razdoblju od dva mjeseca kada je ona zbog bolova i liječenja bila nesposobna za rad, je trošak koji je nastao njezinom poslodavcu. Poslodavac tužiteljice trgovačko društvo D. d.o.o., u smislu gore citiranih odredbi, nije neposredni oštećenik, već posredni oštećenik koji nema pravo na naknadu štete s osnova troška zamjenskog radnika angažiranog radi obavljanja poslova radnog mjesta umjesto tužiteljice (neposredne oštećenice) koja te poslove nije mogla obavljati u razdoblju od dva mjeseca zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio tuženiku naknaditi joj štetu po tom osnovu jer poslodavac tužiteljice nije osoba na koju je upravljena štetna radnja, već je posredno oštećena osoba koja nema pravo na naknadu tog oblika štete, pa posljedično tome nema tražbinu prema tuženiku koju bi mogao cesijom valjano prenijeti na tužiteljicu.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom

I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 30. svibnja 2018., dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu te preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 26.561,98 kn za razdoblje od 23. lipnja 2016. do 29. svibnja 2018. i u dosuđujućem dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.517,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 19. lipnja 2018. i u tim dijelovima odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

16. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, te je vodeći računa o uspjehu tužiteljice u dokazivanju osnove zahtjeva, kao i uspjehu stranka u pogledu visine (tužiteljica uspjela s 45,55%, a tuženik sa 54,45%), odredio da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

17. Tuženik odluku o trošku pobija samo vezano za osporavanje dosuđene visine neimovinske štete.

 

18. Iako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, nije došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, jer i uslijed preinačenja tužiteljica i tuženik u parnici su djelomično uspjeli u približno jednakim dijelovima, slijedom čega je već prvostupanjski sud pravilno odredio da sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

 

19. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je tužiteljicu obvezati da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka, koji sukladno vrijednosti pobijanog dijela u iznosu od 2.988,52 EUR-a/22.517,00 kn i Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15, 37/2022 i 126/2022) iznosi za trošak sastava žalbe 165,00 EUR-a/1.250,00 kn uvećano za trošak PDV-a od 25% 41,25 EUR-a i trošak sudske pristojbe na žalbu 76,33 EUR-a, a što ukupno iznosi 282,58 EUR-a. Budući da je tuženik uspio sa žalbom u omjeru od 25%, valjalo je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a obvezati tužiteljicu da mu u skladu s uspjehom naknadi trošak žalbenog postupka, a što iznosi 70,65 EUR-a, a za više zatraženi trošak odbiti zahtjev tuženika kao neosnovan.

 

20. U nepobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.561,98 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 30. svibnja 2018., te odbijajućem dijelu točke I. i II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

 

U Varaždinu, 26. rujna 2024.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                      Sanja Bađun v.r.