1

Poslovni broj:Gž-960/2024-2

 

 

 

 

Poslovni broj:Gž-960/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak –Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. J. (OIB: ...) iz Z., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i P., protiv tuženika C. o. d.d. (OIB: ...) iz Z., zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i P. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1756/2021-14 od 22. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I/Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1756/2021-14 od 22. svibnja 2024.

 

II/Odbija se tužiteljica sa zahtjevom radi naknade joj troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7313/07 od 23.04.2008. pa je toč.II. izreke obvezana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.000,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

 

2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a - dalje: ZID ZPP 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl.107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/22 te 114/22) i kako navodi  "zbog odluke o trošku", s prijedlogom da je ovaj sud preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

5. Naime, obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud polazi od nespornih – i tijekom prvostupanjskog postupka utvrđenih činjenica:

 

- da je tuženik kao ovrhovoditelj temeljem presude zbog ogluhe istog prvostupanjskog suda broj Pn-7313/07 od 23. travnja 2008. koja je postala pravomoćna dana 22.05.2008. inicirao ovrhu na novčanim sredstvima tužiteljice kao ovršenice dana 3. lipnja 2015. te da je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-6853/15 dana 15. lipnja 2015;

 

- da je FINA dana 28. studenog 2018. izvijestila ovršni sud da je osnova za plaćanje broj Ovr-6853/15 od 15. lipnja 2015. isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: ZPONS - "Narodne novine" 68/18) no da je ista djelomično naplaćena u iznosu od 768,62 kn;

 

- da je rješenjem broj Ovr-6853/2015-9 od 28. veljače 2019. ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-6853/15 od 15. lipnja 2015. obustavljena te su ukinute sve provedene radnje.

 

-da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 30. prosinca 2020. podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem pravomoćne presude zbog ogluhe istog prvostupanjskog suda broj Pn-7313/07 od 23. travnja 2008.,

 

te zaključuje da je podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 3. lipnja 2015. prekinuta zastara u smislu odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 31/08 125/11, 25/13 i 78/15) pa je po obustavi tog postupka 28.veljače 2019. zastara počela teći iznova (sukladno odredbi čl.245.stav.1. ZOO) koja se do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu dana 3. prosinca 2020. nije navršila u trajanju od deset godina (sukladno odredbi čl.233.stav.1. ZOO-a).

 

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

 

7. No ponajprije, a u odnosu na isticani žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valja navesti da tužiteljica u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga slijedom čega se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a i  posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

 

7.1. Nastavno valja navesti da je žalba tužiteljice u cijelosti svedena na osporavanje stajališta prvostupanjskog suda da zastara u konkretnom slučaju nije nastupila jer je prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 3. lipnja 2015. te počela iznova teći obustavom ovršnog postupka dana 28. veljače 2019. Iako se tužiteljica pri tom ne referira na konkretna utvrđenja prvostupanjskog suda, poziva se na – kako smatra – istovjetno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev-180/2005 od 15. ožujka 2005. (koje se međutim odnosi na situaciju kada nastupi presumpcija odustanka vjerovnika od radnje koje je poduzeo - tužbe ili prijedloga - u smislu odredbe čl.242.stav.1. Zakona o obveznim odnosima/05 posljedično nepostupanju po pozivu suda po odredbi čl. 109. stav. 4. ZPP) i na pravno stajalište iz ovosudne presude broj Gž-476/2012 od 22. svibnja 2012. (koja se odnosi na situaciju kada ovrhovoditelj nije postupio po zaključku suda i dostavio naziv i adresu sjedišta novog poslodavca ovršenika odnosno jer je postupak obustavljen iz razloga što je ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog).

 

7.2. No imajući u vidu da je ovršni postupak broj Ovr-6853/15 obustavljen rješenjem od 28.veljače 2019. jer je ovrha postala nemoguća pozivom na odredbu čl. 12. stav. 1. ZPONS-a kojom je propisano da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, a nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje, to je evidentno da do obustave ovrhe nije došlo zbog činjenica koje se mogu pripisati u odgovornost ovrhovoditelja/ovdje tuženika. Pri tom okolnost što tuženik kao ovrhovoditelj nije u roku iz čl.5.stav.4. Ovršnog zakona na poziv suda nije obavijestio sud o promjeni predmeta/sredstva ovrhe nije od utjecaja na činjenicu da je ovrha broj Ovr-6853/15 obustavljena iz razloga propisanih ZPONS-om, a ne zbog činjenice što nije predložena promjena predmeta/sredstva ovrhe jer bi ovrha vođena pod brojem Ovr-6853/15 bila obustavljena i u slučaju da jest (sukladno odredbi čl.5.stav.3. Ovršnog zakona).

 

8. Obzirom da ranije iznesenim žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude to je njezinu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a potvrditi toč.I. izreke, a i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.II izreke koju tužiteljica pobija očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja niti visinu dosuđenih troškova, uz napomenu da drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a.

 

8.1. Imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku to je odbijena i sa zahtjevom radi naknade joj troškova tog postupka.

 

9. Konačno, imajući u vidu da tužiteljica u izjavljenoj žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti, zbog svih zakonskih žalbenih razloga i zbog odluke o trošku – drži se svrsishodnim naglasiti da pobijanje odluke o troškovima postupka ulazi u opseg pobijanja presude (normiranog odredbom čl.350.stav.2. ZPP-a) pa ne može biti razlogom njezinog pobijanja (koji su normirani odredbom čl.353.stav.1.toč.1-3 ZPP-a) slijedom čega je pogrešno i protivno citiranim odredbama ZPP-a koje normiraju institut žalbe u sudskom parničnom postupku, označavanje opsega pobijanja određene sudske odluke istodobno razlogom njezinog pobijanja.

 

Varaždin, 25. rujna 2024.