1

Poslovni broj: Gž Ovr-314/2024-3

Poslovni broj: Gž Ovr-314/2024-3

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. O. d.o.o., OIB:..., Z., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & P. iz Z., protiv ovršenika S. K., OIB:..., Š., zastupanog po punomoćnici K. F. G., odvjetnici u Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: Ovr-862/2023-59 od 11. lipnja 2024., dana 23. rujna 2024.,

r i j e š i o   j e

I. Uvažava se žalba ovršenika, te se preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: Ovr-862/2023-59 od 11. lipnja 2024., tako da se isto ukida u cijelosti i prijedlog za ovrhu od 10. lipnja 2024. odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku troškove žalbenog postupka u iznosu od 299,37 EUR u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 62,50 EUR) zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke odredio predloženu ovrhu po prijedlogu ovrhovoditelja od 10. lipnja 2024., koji je sastavni dio donesenog rješenja o ovrsi, dok je pod točkom II. izreke odredio trošak ovrhovoditelja u iznosu od 250,00 EUR.

2. Navedeno rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenik ne navodeći zakonske žalbene razloge, no predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje o ovrsi i predmet vrati prvostupanjskom suda na ponovni postupak uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, kojeg je podnio nakon proteka roka, ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenika i predložio odbiti žalbu.

4. Žalba ovršenika je osnovana.

5. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je odredio ovrhu na 1/3 suvlasničkog dijela kčbr. 729 šuma Škalinka, upisane u z.k. ul. 799 k.o. Z., sukladno prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 10. lipnja 2024., koji je sastavni dio rješenja o ovrsi. U navedenom prijedlogu ovrhovoditelj navodi da je rješenjem o ovrsi istoga suda poslovni broj: Ovr-7263/2015 od 4. veljače 2016., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž Ovr-75/2024-2 od 16. veljače 2024., određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, koja je ostala bezuspješna obzirom da je Financijska agencija (dalja: FINA) rješenje o ovrsi isknjižila iz redoslijeda naplate, pa kako tražbina nije podmirena, ovrhovoditelj je pozivom na odredbu čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ-a) predložio na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-7633/99-37 od 26. rujna 2005., potvrđene presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž-1565/06 od 20. svibnja 2009., radi namirenja tražbine od 5.227,95 EUR sa zateznim kamatama i troškova tog postupka u iznosu od 1.629,70 EUR sa zateznim kamatama, troška ovršnog postupka od 165,90 EUR sa zateznim kamatama i namirenja daljnjeg troška ovog ovršnog postupka od 250,00 EUR sa zateznim kamatama - odrediti ovrhu na navedenoj nekretnini u suvlasništvu ovršenika u 1/3 dijela zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem nekretnine i njenom predajom kupcu.

6. U žalbi ovršenik navodi da ovrhovoditelj tijekom postupka ničime nije dokazao tvrdnju da je ovrha na motornom vozilu određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj: Ovr-359/04 od 16. listopada 2010. obustavljana rješenjem od 5. svibnja 2015., pa prvostupanjski sud nije imao ovlaštenja udovoljiti prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta ovrhe.

7. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu navodi da je točno da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj: Ovr-359/04 od 16. listopada 2010. određena ovrha na motornom vozilu ovršenika, koja je nastavljena pod poslovnim brojevima: Ovr-206/2010, Ovr-1312/2011 i Ovr-1382/2015, no na kraju je obustavljena rješenjem od 5. svibnja 2015., kojim su ukinute sve ovršne radnje. Ista je vođena u zasebnom postupku, te ne utječe na njegovo pravo da pokrene novi ovršni postupak na drugom predmetu ovrhe, jer je prema odredbi čl. 5. st. 1. i 2. OZ-a slobodan u odabiru predmeta ovrhe, dakle ovlašten je predlagati i voditi onoliko ovršnih postupaka koliko je nužno radi namirenja njegovog dospjelog nepodmirenog potraživanja.

8. Ispitujući pobijano rješenje primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP-a), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, te primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi kod donošenja pobijanog rješenja o ovrsi prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba ovršnog/parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, u konkretnom slučaju glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 EUR, a nedvojbeno je da se ne namiruje tražbina radi zakonskoga uzdržavanja ili naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

9.1. Naime, odredbom čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 131/20, dalje: ZIDOZ/20) izmijenjen je čl. 80.b st. 1. OZ/17 na način da je propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 40.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Ranijom odredbom čl. 80.b st. 1. OZ-a, koja je u taj Zakon unesena čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 73/17, dalje: ZIDOZ/17), bilo je određeno da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine ne prelazi iznos od 20.000,00 kn. Osim toga, odredbom čl. 47. ZIDOZ/17 propisano je da ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama, osim odredbi čl. 24., čl. 25., čl. 26., čl. 27., čl. 29., čl. 30., čl. 31. i čl. 34. st. 2. tog Zakona koje stupaju na snagu 1. rujna 2017. Navedeni Zakon objavljen je u Narodnim novinama broj 73/17 od 26. srpnja 2017., pa proizlazi da je stupio na snagu 3. kolovoza 2017. Također, odredbom čl. 44. st. 1. ZIDOZ/17 propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršiti primjenom odredbi ranijeg Ovršnog zakona, a samo za određene odredbe (st. 2., 4. i 5. tog članka), među kojima nije ona iz čl. 15. ZIDOZ/17, propisana je iznimka, dakle njihova primjena i na postupke pokrenute prije njegova stupanja na snagu.

9.2. Odredbom čl. 3. st. 1. OZ-a, kako je ona glasila i u vrijeme kada je ovrhovoditelj radi ostvarenja predmetne tražbine pokrenuo ovaj postupak (22. rujna 2015.) na novčanim sredstvima ovršenika, propisano je da se ovršni postupak pokreće prijedlogom ovrhovoditelja, pa je u tom smislu predmetni ovršni postupak pokrenut prije stupanja na snagu ZIDOZ/17 i ZIDOZ/20.

9.3. U svezi primjene tog Zakona Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 231/2019-2 od 27. travnja 2022. izrazio je pravno shvaćanje da se odredba čl. 15. ZIDOZ/17 primjenjuje u svim ovršnim postupcima u kojima je nakon stupanja na snagu toga Zakona, 3. kolovoza 2017., podnesen prijedlog za ovrhu na ovršenikovoj nekretnini, pa i kada se radi o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe podnesenom u postupku u kojemu je prvi prijedlog za ovrhu podnesen prije 3. kolovoza 2017. Navedeno shvaćanje obrazloženo je okolnostima da se još od stupanja na snagu Ovršnog zakona (NN 57/96) u ovršnom postupku vodi računa o zaštiti ovršenikova dostojanstva, odnosno propisano je da se pri provedbi ovrhe pazi na to da ovrha za ovršenika bude što manje nepovoljna (čl. 6. tog Zakona), a koje načelo je sadržano i u odredbi čl. 6. OZ-a, koji se primjenjuje u ovom predmetu, štoviše, nastavljeno je njegovom podrobnijom razradom, pa su tako ZIDOZ-om/17 po prvi puta u ovršnom postupku propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na ovršenikovoj nekretnini, kojima je takva ovrha, pa i neovisno o tome je li ona jedina ovršenikova nekretnina, osim uz iznimku koja se odnosi samo na ostvarenje tražbina radi zakonskog uzdržavanja i tražbina radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, isključena za sve ovrhovoditeljeve tražbine koje ne prelaze određenu visinu (čl. 15. ZIDOZ/17 odnosno čl. 8. ZIDOZ/20), time da čak i za ovrhovoditeljeve tražbine koje prelaze tako određeni limit omogućeno da sud odbije provesti ovrhu unovčenjem ovršenikove nekretnine, primjenom kriterija pravične ravnoteže. Dakle, u postupcima u kojima je prijedlog za ovrhu podnesen prije stupanja na snagu ZIDOZ/17 i ZIDOZ/20 valja poći od toga da je pri navedenoj izmjeni i dopuni OZ-a očita intencija zakonodavca bila da se takva ovrha više ne određuje radi ostvarenja tražbina koje se smatraju bagatelnima, imajući u vidu ravnotežu ovrhovoditeljeva interesa da naplati takvu bagatelnu novčanu tražbinu prodajom ovršenikove nekretnine i ovršenikova interesa da sačuva vlasništvo na nekretnini.

9.4. U kontekstu navedenog, odredba čl. 8. ZIDOZ/20, kojim je limit ovrhovoditeljeve tražbine radi ostvarenja koje se ovrha neće odrediti na ovršenikovoj nekretnini povećan na iznos od 40.000,00 kn, odnosno odredba čl. 3. Zakona o izmjenama Ovršnog zakona (NN 114/22, dalje: ZIOZ/22) kojim je limit izražen u važećoj valuti - 5.300,00 EUR, primjenjuju se u svim ovršnim postupcima u kojima je nakon stupanja na snagu tih Zakona, podnesen prijedlog za ovrhu na ovršenikovoj nekretnini, pa i kada se radi o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe podnesenom u postupku u kojemu je prvi prijedlog za ovrhu podnesen prije stupanja na snagu ZIDOZ/20 i ZIOZ/22.

10. Kako je dakle prvostupanjski sud zanemario da visina glavnice predmetne tražbine ne prelazi iznos od 5.300,00 EUR, te je propustio primijeniti zakonsku odredbu iz čl. 80.b st. 1. OZ-a, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava preinačiti prvostupanjsko rješenje o ovrsi i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

11. Budući da je ovršenik uspio sa žalbom valjalo mu je primjenom odredbe čl. 14. st. 5. OZ-a priznati trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 250,00 EUR, ovo sukladno Tbr. 12. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 49,37 EUR, dakle ukupno 299,37 EUR, dok je za iznos od 62,50 EUR zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

Varaždin, 23. rujna 2024.

                                                                                    Sutkinja

Snježana Šaško v.r.