1

Poslovni broj: Gž R-105/2024-2

Poslovni broj: Gž R-105/2024-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja M. M., OIB:…, iz J., zastupanog po punomoćnici A. B., odvjetnici iz O., protiv tuženika klinika Z., OIB:…, Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2024. poslovni broj Pr-13492/2021-13, 19. rujna 2024.,

riješio je

I. Žalba tuženika u cijelosti se uvažava te se prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2024. poslovni broj Pr-13492/2021-13 u dijelu odluke o parničnom trošku (točka II. izreke) preinačuje tako da se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 334,00 EUR (slovima: tristo trideset i četiri eura) sa zakonskom zateznom kamatom.

II. U preostalom, a nepobijanom dijelu kojim je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 656,25 EUR (slovima: šesto pedeset i šest eura i dvadeset pet centi), kao i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos glavnice od 806,74 EUR (slovima: osamsto šest eura i sedamdeset četiri centa) bruto sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku klinika Z., Z., OIB:…, da tužitelju M. M. iz J., OIB:… na ime razlike manje isplaćenih plaća isplati novčani iznos od 806,74 eura bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude. Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 990,25 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude i to samo u dijelu odluke o parničnom trošku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, a pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o parničnom trošku preinači sukladno navodima žalbe ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.-Odluka USRH i 70/19.; dalje: ZPP) te je tužitelju priznao troškove zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora. Tako je prvostupanjski sud  tužitelju dosudio troškove zastupanja po odvjetniku u ukupnom iznosu od 656,25 eura i taj dio prvostupanjske presude nije pobijan žalbom tuženika. Kako je ovaj postupak započeo 29. siječnja 2021., na ovaj postupak primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku kako su dopunjene i izmijenjene Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.). Temeljem odredbi članka 61. tog zakonskog propisa drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Dakle, u odnosu na odluku o parničnom trošku drugostupanjski sud na pravilnu primjenu materijalnog prava pazi samo u okviru žalbenih navoda, a ne i po službenoj dužnosti, zbog čega je ovaj sud prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o troškovima ispitivao samo u onom dijelu gdje tuženik  osporava prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužitelju priznat trošak u iznosu od 334,00 eura, a koji se odnosi na trošak upotrebe vlastitog automobila pomoćnika tužitelja na relaciji O.-Z.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tom dijelu i to na pravilnu primjenu materijalnog pravo, ovaj sud smatra da su navodi žalbe tuženika u cijelosti osnovani i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na ime troškova, a koji se odnose na upotrebu vlastitog automobila njegovog punomoćnika na relaciji O.-Z., dosudio iznos od 334,00 eura. Prema odredbi Tbr. 50. stavak 3. Tarife za upotrebu vlastitog automobila odvjetniku pripada nadoknada u visini 30 % cijene bezolovnog benzina od 100 oktana za svaki prevaljeni kilometar te trošak cestarine. Dakle, nije sporno da prema toj odredbi odvjetniku pripada naknada troškova za upotrebu vlastitog automobila, ali ta naknada troškova koju propisuje Tarifa propisana je za odnos odvjetnika i njegove stranke, a sudovi kada dosuđuju trošak postupka na teret suprotne strane primjenjuju odredbe Tarife samo u slučaju kada je taj trošak potreban za vođenje parnice, a kako to propisuje odredba članka 155. ZPP-a. Ocjenjujući dosuđeni trošak od strane prvostupanjskog suda, koji se odnosi na trošak upotrebe vlastitog automobila punomoćnika tužitelja, a u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, ovaj sud smatra da je u pravu tuženik kada u žalbi navodi da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Naime, po pravnom stavu ovoga suda kada tužitelje zastupaju punomoćnici odvjetnici čije je sjedište odvjetničkog ureda izvan područja nadležnosti suda pred kojim se vodi postupak, tada putni trošak punomoćnika tužitelja pada na teret samog tužitelja iz razloga što je tužitelj mogao angažirati punomoćnika odvjetnika sa sjedištem odvjetničkog ureda na području suda gdje se vodi postupak, a što u ovom slučaju znači na području Općinskog radnog suda u Zagrebu. Budući da pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi sud uzima u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, to ovaj sud zaključuje da kako u sjedištu prvostupanjskog suda postoje odvjetnici koji su mogli zastupati tužitelja u ovoj parnici, onda se tužitelju ne mogu dosuditi putni troškovi za dolazak njegovog  punomoćnika iz O. do Z. radi upotrebe vlastitog automobila, nego samo troškovi vezani za samo zastupanje odnosno za sastav tužbe, podnesaka i pristup na ročišta.

7. Radi naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. ZPP-a kada je tužitelju dosudio na ime troškova postupka i iznos od 334,00 eura koji se odnosi na trošak upotrebe vlastitog automobila punomoćnika tužitelja za relaciju O.-Z. Zbog toga je valjalo uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o parničnom trošku na način da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 334,00 eura.

8. U preostalom, a nepobijanom dijelu kojim je tužitelju na ime troškova postupka dosuđen iznos od 656,25 eura, kao i u odnosu na dio prvostupanjske presude kojim je na ime glavnice tužitelju dosuđeni iznos od 806,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom, prvostupanjska presuda je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

Koprivnica, 19. rujna 2024.