1                                    

                                  Poslovni broj: Gž-795/2022-2

             

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  

                     

             Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik

 

 

Poslovni broj: Gž-795/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz O., P., … , OIB: … , kao nasljednika iza pok. J. P. iz O., … , OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik iz R., protiv tuženika I. sustavi Š., obrt za instalacijske usluge, vl. M. Š., V., … , OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik K. S., odvjetnik iz V., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-466/2022-9 od 13. srpnja 2022., u sjednici održanoj                         09. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba tuženika se u pobijanom dijelu (točka I izreke) uvažava, dok se žalba tužitelja u pobijanom dijelu (točka II i III izreke) odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-466/2022-9 od  13. srpnja 2022.,

 

a) preinačava

 

- u dijelu pod točkom I izreke, kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju s osnova najamnine iznos od 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od                      16. listopada 2019. pa do isplate, tako da se u tom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan,

 

b) potvrđuje

 

- u preostalom dijelu (točka II i III izreke)

 

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-466/2022-9 od 13. srpnja 2022., odlučeno je:

 

" I. Nalaže se tuženiku I. sustavi Š., obrt za instalacijske usluge, vl. M. Š., V., … , OIB: … platiti tužitelju T. P. iz O., P., … , OIB: … s osnova najamnine iznos od 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2019. pa do isplate, po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stupi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, po stopi od 5,75 % godišnje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., a od 1. srpnja 2021. do isplate 5,61 % godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

 

II. Odbija se tužitelj, kao neosnovan sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Obvezuje se tuženik I. sustavi Š.,obrt za instalacijske usluge, Vl. M. Š.,V., ulica … OIB … , platiti tužitelju, ukupni novčani iznos od 48.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki neplaćeni iznos najamnine , i to kako sijedi:

 

-          Iznos od 12.000,00 kn sa kamatom počevši od dana 16.12.2019 pa do dana plaćanja

-          Iznos od 12.000,00 kn sa kamatom počevši od dana 16.01.2020.pa do dana plaćanja

-          Iznos od 12.000,00 kn sa kamatom počevši od dana 16.02.2020.pa do dana plaćanja

-          Iznos od 12.000,00 kn sa kamatom počevši od dana 16.03.2020.pa do dana plaćanja

za vrijeme od 01.07.2019.-31.12.2019 po stopi od 6,30% a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

III. Nalaže se tužitelju T. P. iz O., P., … , OIB: … da tuženiku I. sustavi Š., obrt za instalacijske usluge, vl. M. Š., V., … , OIB: … , naknadi parnični trošak u iznosu od 3.209,41 kn, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

r i j e š i o j e

 

Odbacuje se tužba i tužbeni zahtjev za iznos od 12.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2019. do isplate".

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka II i III izreke), zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati zahtjev tužitelja.

 

2.1. Žalbu je protiv presude izjavio i tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I izreke, također zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZPP, s prijedlogom da se zahtjev tužitelja odbije i u pobijanom dijelu.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje najamnine za mjesece listopad, studeni i prosinca 2019., a temeljem zaključenog Ugovora o najmu stana od … , zaključenog na određeno vrijeme. Tijekom postupka tužitelj je povećao tužbeni zahtjev za iznos od 24.000,00 kn, a odnosi se na najamninu za siječanj i veljaču 2020.,  a koju preinaku je nakon drugostupanjske odluke ovog suda poslovni broj: Gž-1056/2021 od 16. ožujka 2022., prvostupanjski sud dopustio rješenjem donesenim na ročištu glavne rasprave održane 02. lipnja 2022., a temeljem članka 190. stavak 2. ZPP.

 

6. Tužitelj tvrdi da tuženik nije ni na koji način raskinuo zaključeni ugovor, pa je u obvezi platiti ugovorenu najamninu prema zaključenom ugovoru o najmu.

 

6.1. Tuženik tvrdi da je između stranaka došlo do sporazumnog raskida zaključenog ugovora o najmu, pa nije u obvezi platiti najamninu za utuženo razdoblje.

 

7. U postupku je utvrđeno:

 

- da je između stranaka zaključen Ugovor o najmu stana na određeno vrijeme od … do … , te je u članku 5. ugovora navedeno da ugovorne stranke ugovor mogu otkazati ranije sporazumom uz najavu tri dana ranije. U članku 2. stranke su ugovorile da najamnina iznosi 50,00 kn po ležaju dnevno, te da je u cijenu najma uključen i smještaj i režije (struja i voda), te zakonom propisani porez i prirez,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka (T. P., S. B.) radnika tuženika, proizlazi da su u prostoru kojeg su koristili bilo prilično hladno, jer je tužitelj gasio klimu, govoreći da je struja skupa, pa su rekli tuženiku da više u tom prostoru ne mogu biti i da su nezadovoljni smještajem, zbog čega im je tuženik pronašao drugi smještaj, te su krajem listopada napustili iznajmljeni stan.

 

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije ispunio ugovornu obvezu prema tuženiku u cijelosti, tj. prostor nije održavao u stanju potrebnom za stanovanje jer je bio hladan i nije bio dovoljno grijane vode, stoga je obzirom da je utvrđeno da je jednostrano raskinut zaključen ugovor o najmu stana, zahtjev za isplatu najamnine za mjesec studeni i prosinac 2019., te siječanj i veljaču 2020., odbio kao neosnovan (točka II izreke),  dok je zahtjev za isplatu najma za pola mjeseca rujna 2019., prihvatio (točka I izreke), a kako je o zahtjevu za mjesec listopad 2019. ranije je odlučeno pravomoćnom odlukom (P-4381/2019-25), sud je u tom dijelu odbacio tužbu s tužbenim zahtjevom, a pozivajući se pri tom na odredbu članka 553. stavak 1. i članka 368. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

 

 

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud ne nalazi  da je počinjena povreda odredbi iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ni počinjena ni povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se upire navodima žalbe tužitelja. Činjenično stanje u postupku je pravilno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i ovaj žalbeni razlog.

 

10. Suprotno navodima žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud provedene dokaze ispravno procijenio, a svoje zaključke o odlučnim činjenicama pravdao logičnim i uvjerljivim razlozima.

 

11. Potraživanje tužitelja temelji se na ugovornom odnosu, a svaki od sudionika u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovara za njezino ispunjenje (članka 9. ZOO), dok je  prema članku 553. stavak 1. ZOO najmodavac dužan najmoprimcu predati i održavati stvar u stanju podobnom za ugovorenu uporabu.

 

12. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je krajem listopada i početkom studenog 20219. došlo do jednostranog raskida ugovora jer tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku u cijelosti jer prostor za koji je bio zaključen ugovor o najmu nije bio grijan i nije bilo dovoljno tople vode, a sve kraj činjenice da su u cijenu najma koja je između stranaka nesporna uključeni i troškovi električne energije, dakle da je postupio suprotno članku 553. stavak 1. ZOO, pa tužitelj ima pravo raskinuti ugovor stavkom 2. istog članka. Kako su djelatnici tuženika  predmetni prostor napustili i oslobodili od svojih stvari krajem listopada, početkom studenog 2019., (a što između stranaka i nije sporno) raskidom ugovora tuženik više nije u obvezi plaćanja najamnine za utuženo razdoblje studeni, prosinac 2019., te siječanj i veljača 2020.,  pa žalba tužitelja nije osnovana.

 

13. Međutim žalba tuženika je osnovana u dijelu pod točkom I izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu najamnine za polovicu mjeseca rujna 2019., jer ne samo da je iz tužbe vidljivo da je najamnina za rujan 2019., plaćena, pa tužitelj potražuje isplatu za listopad, studeni i prosinac 2019., nego i iz prometa na žiro računu na koji je tuženik vršio uplate sukladno ugovoru proizlazi da je najamnina za srpanj, kolovoz i rujan 2019. uplaćena u cijelosti (po 12.000,00 kn) pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev za isplatu najamnine za polovicu rujna 2019., pa je stoga u tom dijelu pod točkom I izreke valjalo preinačiti zahtjev tužitelja i isti odbiti kao neosnovan.

 

14. Odluka o troškovima je zakonito i pravilno donesena, pa žalba tužitelja nije osnovana, jer su troškovi pravilno odmjereni temeljem članka 154. stavak 2. i članak 155. ZPP, a prema poduzetim radnjama u postupku i postignutom uspjehu. Ni žalba tuženika protiv odluke o troškovima nije osnovana, jer iako je tuženik uspio sa žalbom, obzirom na visinu zahtjeva isti je imao neznatnog utjecaja na njegov uspjeh u parnici prema kojem su i odmjereni troškovi.

 

 

 

 

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. i članak 373. točka 3. ZPP.

 

 

         U Dubrovniku 09. listopada 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković,V.R.