1

Poslovni broj: Gž-784/2022-2

 

 

Poslovni broj: Gž-784/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Verica Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M., OIB: …, iz S., … , kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: … , Z., … , kojeg zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u O. društvu G. & G. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-779/2020-30 od 25. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 09. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika protiv rješenja kojim se dopušta preinaka tužbe.

 

II. Žalba tužitelja u pobijanom dijelu (točka IV i V izreke) i žalba tuženika u pobijanom dijelu (točka I. II, III i V izreke) odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-779/2020-30 od 25. kolovoza 2022

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj:                           P-779/2020-30 od 25. kolovoza 2022., suđeno je:

 

" Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od … .

 

 

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Utvrđuje se da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena točkom 2. Ugovora o kreditu broj: … od … ništetna.

 

II Utvrđuje se da su odredba točke 1. i 7. Ugovora o kreditu broj: … od … o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odnosno odredba ugovora o valutnoj klauzuli iz članka 1. i 7. Ugovora o kreditu ništetne.

 

III Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: … , isplatiti tužitelju B. M., OIB: … , iznos 32.151,78 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

- na iznos 74,82 kune od 1. rujna 2009.

- na iznos 110,55 kuna od 1. listopada 2009.

- na iznos 92,87 kuna od 1. studenog 2009.

- na iznos 126,05 kuna od 1. prosinca 2009.

- na iznos 152,66 kuna od 1. siječnja 2010.

- na iznos 190,50 kuna od 1. veljače 2010.

- na iznos 181,82 kune od 1. ožujka 2010.

- na iznos 233,18 kuna od 1. travnja 2010.

- na iznos 223,44 kune od 1. svibnja 2010.

- na iznos 242,42 kune od 1. lipnja 2010.

- na iznos 406,80 kuna od 1. srpnja 2010.

- na iznos 372,96 kuna od 1. kolovoza 2010.

- na iznos 476,33 kune od 1. rujna 2010.

- na iznos 440,62 kune od 1. listopada 2010.

- na iznos 383,16 kuna od 1. studenog 2010.

- na iznos 504,38 kuna od 1. prosinca 2010.

- na iznos 658,58 kuna od 1. siječnja 2011.

- na iznos 549,39 kuna od 1. veljače 2011.

- na iznos 587,69 kuna od 1. ožujka 2011.

- na iznos 538,98 kuna od 1. travnja 2011.

- na iznos 547,73 kune od 1. svibnja 2011.

- na iznos 754,45 kuna od 1. lipnja 2011

- na iznos 774,58 kuna od 1. srpnja 2011.

- na iznos 944,33 kune od 1. kolovoza 2011.

- na iznos 855,89 kuna od 1. rujna 2011.

- na iznos 759,08 kuna od 1. listopada 2011.

- na iznos 742,37 kuna od 1. studenog 2011.

- na iznos 734,98 kuna od 1. prosinca 2011.

- na iznos 780,77 kuna od 1. siječnja 2012.

- na iznos 820,69 kuna od 1. veljače 2012.

- na iznos 826,03 kune od 1. ožujka 2012.

- na iznos 798,42 kune od 1. travnja 2012.

- na iznos 817,06 kuna od 1. svibnja 2012.

- na iznos 829,82 kune od 1. lipnja 2012.

- na iznos 808,36 kuna od 1. srpnja 2012.

- na iznos 814,00 kuna od 1. kolovoza 2012.

- na iznos 12.996,02 kune od 1. rujna 2012.

do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

IV Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja B. M., OIB: … , za isplatu iznosa 8.759,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

- na iznos 63,41 kunu od 1. prosinca 2007.

- na iznos 63,41 kunu od 1. siječnja 2008.

- na iznos 63,41 kunu od 1. veljače 2008.

- na iznos 63,41 kunu od 1. ožujka 2008.

- na iznos 63,41 kunu od 1. travnja 2008.

- na iznos 63,41 kunu od 1. svibnja 2008.

- na iznos 96,12 kuna od 1. lipnja 2008.

- na iznos 96,12 kuna od 1. srpnja 2008.

- na iznos 96,12 kuna od 1. kolovoza 2008.

- na iznos 96,12 kuna od 1. rujna 2008.

- na iznos 96,12 kuna od 1. listopada 2008.

- na iznos 96,12 kuna od 1. studenog 2008.

- na iznos 96,12 kuna od 1. prosinca 2008.

- na iznos 96,12 kuna od 1. siječnja 2009.

- na iznos 96,12 kuna od 1. veljače 2009.

- na iznos 96,12 kuna od 1. ožujka 2009.

- na iznos 148,12 kuna od 1. travnja 2009.

- na iznos 148,12 kuna od 1. svibnja 2009.

- na iznos 148,12 kuna od 1. lipnja 2009.

- na iznos 148,12 kuna od 1. srpnja 2009.

- na iznos 148,12 kuna od 1. kolovoza 2009.

- na iznos 148,12 kuna od 1. rujna 2009.

- na iznos 148,12 kuna od 1. listopada 2009.

- na iznos 148,12 kuna od 1. studenog 2009.

- na iznos 148,12 kuna od 1. prosinca 2009.

- na iznos 148,12 kuna od 1. siječnja 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. veljače 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. ožujka 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. travnja 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. svibnja 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. lipnja 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. srpnja 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. kolovoza 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. rujna 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. listopada 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. studenog 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. prosinca 2010.

- na iznos 148,12 kuna od 1. siječnja 2011.

- na iznos 148,12 kuna od 1. veljače 2011.

- na iznos 148,12 kuna od 1. ožujka 2011.

- na iznos 148,12 kuna od 1. travnja 2011.

- na iznos 148,12 kuna od 1. svibnja 2011.

- na iznos 148,12 kuna od 1. lipnja 2011.

- na iznos 148,12 kuna od 1. srpnja 2011.

- na iznos 140,99 kuna od 1. kolovoza 2011.

- na iznos 140,99 kuna od 1. rujna 2011.

- na iznos 140,99 kuna od 1. listopada 2011.

- na iznos 121,80 kuna od 1. studenog 2011.

- na iznos 121,80 kuna od 1. prosinca 2011.

- na iznos 121,80 kuna od 1. siječnja 2012.

- na iznos 121,80 kuna od 1. veljače 2012.

- na iznos 121,80 kuna od 1. ožujka 2012.

- na iznos 121,80 kuna od 1. travnja 2012.

- na iznos 121,80 kuna od 1. svibnja 2012.

- na iznos 121,80 kuna od 1. lipnja 2012.

- na iznos 121,80 kuna od 1. srpnja 2012.

- na iznos 121,80 kuna od 1. kolovoza 2012.

- na iznos 1.629,20 kuna od 1. rujna 2012.

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

V Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: … , naknaditi tužitelju B. M., OIB: … , parnični trošak u iznosu 10.994,00 kune, sa zateznim kamatama koje teku od 25. kolovoza 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana".

 

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je izjavio tuženik, pobijajući presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu (toka I, II, III I V izreke) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom  da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Žalbu je protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP izjavio i tuženik pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka IV i V izreke) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati zahtjev tužitelja.

 

 

3. Na žalbu tuženika je odgovoreno.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu br. … od … i to onih kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarske franke (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi.

 

6. Ugovorom o kreditu tuženik je kao kreditor odobrio tužitelju kredit za kupnju motornog vozila i to kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 32.579,63 CHF, te je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, uz kamatnu stopu od 5,20% promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Kredit je prijevremeno otplaćen 30. kolovoza 2012.

 

7. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je li zahtjev tužitelja za vraćanje stečenog bez osnove zastario

 

8. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima. Radi se presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u CHF odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2221/18.

 

9. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da su više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni  ugovorene kamatne stope, kao i da su povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03,- dalje u tekstu: ZZP/03) te kasnije protivno odredbama članka 96 i 97  Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09, - dalje u tekstu: ZZP/07).

 

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi te članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19-dalje u tekstu: ZZP/14) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice.

 

11. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio djelomično osnovanim, navodeći da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od pet godina obzirom da se radi o stjecanju bez osnove (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), da je zastara počela teći od trenutka pravomoćnosti odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite, a presuda u pogledu promjenjive kamatne stope je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a koji rok je u konkretnom slučaju protekao obzirom da je tužba podnesena 12. veljače 2020, zbog čega je prvostupanjski sud točkom IV izreke odbio zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove s obzirom na promjenu kamatne stope. U odnosu na valutnu klauzulu vezanu uz CHF, prvostupanjski je sud prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da zastara u pogledu preplaćenih anuiteta uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018., kada je ta presuda postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije protekao petogodišnji zastarni rok.

 

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je više plaćeno s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu ukupno 32.151,78 kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev.

 

13. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja pod točkom I., II i III. izreke prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na članak 323., 1111. i članak 1115. ZOO.

 

14. Ispitujući presudu u smislu članka 365. stavak 2. ZPP u granicama žalbenih razloga kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda i postupak koji je prethodio bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, pa ni onom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji.

 

 

14.1. Ovaj sud ne nalazi da bi time što je sud dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva s obzirom na osnovu razlike povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora bila počinjena bitna povreda u vezi s člankom 354. stavak 1. ZPP. Naime prema članku 190. stavak 2. ZPP  tužba se može iznimno preinačiti sve do zaključenja glavne rasprave, a ovaj sud nalazi da je upravo riječ o takvoj situaciji, budući je tužba preinačena nakon financijskog vještačenja, a kako je to pravilno naveo prvostupanjski sud zbog čega je žalbu tuženika valjalo odbiti.

 

14.2. Tuženik u žalbi pokušava dovesti u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne, a do tog je zaključka došao na osnovu odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

 

15. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima, dakle nije bilo predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o tim rizicima, ali predloženi dokazi na tu okolnost ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, ni saslušanje svjedokinje S. N. koju je predložio tuženik ne bi dovelo do drugačijeg zaključka jer navedena svjedokinja nije u konkretnom slučaju pregovarala s tužiteljem oko sklapanja konkretnog ugovora, a ni neprovođenjem dokaza saslušanjem tužitelja nije tuženiku onemogućeno dokazivanja navoda isticanih tijekom postupka koji se odnose na način pregovora vođenih prilikom sklapanja ugovora o kreditu, jer tuženik i ne tvrdi da su tužitelju bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promijeni kamatne stope, a niti da je tužitelja informirao o specifičnim rizicima koje iznosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF.

 

15.1. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene, pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

 

16. Protivno navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud prigovor zastare u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je utvrđena ništetnim ocijenio osnovanim i u tom dijelu (točka IV izreke) zahtjev odbio kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014., pa je do podnošenja tužbe                           12. veljače 2020., protekao petogodišnji zastarni rok. Kako je zastara u pogledu preplaćenih anuiteta uslijed tečajne razlike počela teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (12. veljače 2020.) nije protekao petogodišnji zastarni rok za povrat preplaćenih iznosa zbog valutne klauzule.

 

17. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115.ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

 

18. Iako žalitelj tek u žalbi tvrdi da tužitelj nije dokazao status potrošača, treba reći da je tu činjenicu prvostupanjski sud valjano utvrdio, jer je tužitelj fizička osoba, kredit je uzeo radi kupnje vozila, pa je s obzirom na navedeno na tuženika prebačen teret dokazivanja postojanja okolnosti koje bi tužitelju status potrošača oduzele.

 

19. Vezano za žalbene prigovore kojim tuženik upire na to da je nalaz vještaka izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit, treba reći da je obveza tužitelja na otplatu predmetnog kredita, a time i na plaćanje svakog pojedinog anuiteta bila vezana uz valutnu klauzulu, na način da je člankom 7. Ugovora propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, pa uređenjem tečaja kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a imajući u vidu da se zahtjev za uvećanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (članka 1111. ZOO), proizlazi da je stjecatelj obvezan vratiti stečeno bez osnove što u konkretnom slučaju znači da je tuženik dužan vratiti tužitelju svaki pojedini pretplaćeni iznos u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kredita za CHF važećem na dan dospijeća, slijedom čega je izračun vještaka u skladu s odredbama ugovora.

 

20. Prvostupanjski je sud i odluku o troškovima postupka pravilno donio primjenjujući članak 154. stavak 5. i članak 155. ZPP jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog čega nisu nastali posebni troškovi. U odnosu na navode žalitelja koji se odnose na neosnovano priznanje troškova financijskog vještačenja u cijelosti, iako je tuženik uspio u djelu zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove s obzirom na promjenu kamatne stope koji je zbog zastare odbijen, treba reći da s obzirom na visinu ovog troška (2.000,00 kn) ne proizlazi da bi ovaj trošak bio manji i za koliko da se vještačila samo visina onog što je prihvaćeno tužbenim zahtjevom, zbog čega nije bilo razloga za preinačenje odluke. Tuženik također žalbenim navodima neosnovano prigovara dosuđenim troškovima za sastav podneska od 24. kolovoza 2020.,  jer se radi o trošku kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženika (Tbr.8. točka 1. Tarife), a neosnovan je i prigovor na dosuđene troškove sudske pristojbe za presudu u iznosu od 747,00 kn, jer je sukladno rješenju suda tužitelj navedeni iznos i podmirio.

 

21. Kako su i žalba tuženika i žalba tužitelja odbijene kao neosnovane, to je i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti zbog čega je odlučeno kao u točki III izreke, a temeljem članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. ZPP.

 

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. stavak 2. i članka 368. stavak 1. ZPP.

 

 

U Dubrovniku 09. listopada 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković,v.r.