1                    Poslovni broj: 25 : Pn-28/2024-8  

 

 

                                                                                 Poslovni broj: 25 : Pn-28/2024-8

 

 

                                   U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah - Stojan, a na prijedlog sudske savjetnice Irene Hoblaj, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB:, zastupana po O.d. o. u Č., G.-u. o., protiv tuženika N. O., OIB: , P. 82, zastupan po punomoćniku D. K., odvjetniku u I., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 12. rujna 2024. u nazočnosti zakonskog zastupnika Z. B., zamjenika u O. d. o. u Č., G. – u. o., te punomoćnika tuženika, D. K., odvjetnika u I., 04. listopada 2024., objavio je i

 

p r e s u d i o   j e:

 

I Nalaže se tuženiku N. O., OIB:, P. 82, da tužiteljici R. H., OIB: isplati iznos od 2.315,37 eura (dvije tisuće tristo petnaest eura i trideset sedam centi) zajedno sa zateznom kamatom po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se da prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako slijedi:

 

na iznos od 85,63 eura od 21. svibnja 2020. pa do isplate,

na iznos od 318,53 eura od 20. lipnja 2020. pa do isplate,

na iznos od 318,53 eura od 23. srpnja 2020. pa do isplate,

na iznos od 318,53 eura od 21. kolovoza 2020. pa do isplate,

na iznos od 318,53 eura od 22. rujna 2020. pa do isplate,

na iznos od 318,53 eura od 22. listopada 2020. pa do isplate,

na iznos od 318,53 eura od 20. studenoga 2020. pa do isplate,

na iznos od 318,53 eura od 22. prosinca 2020. pa do isplate,

 

u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku N. O., OIB:, P. 82, da tužiteljici R. H., OIB: nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 900,00 eura (devetsto eura) zajedno sa zateznom kamatom po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se da prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 04. listopada 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

Obrazloženje :

 

1. Tužitelj je 08. ožujka 2024. podnio tužbu u kojoj navodi kako je kućanstvu tuženiku rješenjem C. z. s. s. Č., Klasa: UP/I-551-06/19-01/189 od 21. lipnja 2019., priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu i to od 6. ožujka 2019. u ukupnom iznosu od 300% osnovice (106,18 eura), što iznosi 318,53 eura mjesečno. Točkom IV. navedenog rješenja određeno je da je korisnik dužan odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene, prijaviti centru za socijalnu skrb svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava. U postupku preispitivanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, pokrenutom po obavijesti supruge tuženika, utvrđeno je da se tuženik zaposlio te da kućanstvo tuženika više ne ispunjava zakonom propisane uvjete za daljnje korištenje prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Stoga je C. z. s. s. Č., 24. studenoga 2020. donio rješenje Klasa: UP/I-551-06/20-01/645 kojim se ukida rješenje istog centra Klasa: UP/I-551-06/19-01/189 od 21. lipnja 2019., a kojim je kućanstvu tuženika bilo priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Iz kartice korisnika novčane pomoći te izračun zajamčene minimalne naknade radi naknade štete vidljivo je da je tuženik za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 30. studenoga 2020. primio iznos od 2.866,81 eura s osnove zajamčene minimalne naknade, a obzirom na to da je imao pravo samo na iznos od 20,55 eura, za ukupan iznos od 2.846,26 eura je oštećena tužiteljica. Navodi kako je tuženik pozivom C. z. s. s. Č. od 26. veljače 2021. pozvan da se javi u istu ustanovu radi naknade štete. Također je dana 25. ožujka 2021. tuženiku upućena opomena pred tužbu, međutim, unatoč pozivu i opomeni, dug do današnjeg dana nije u cijelosti podmirio. Tuženik je čak u telefonskom razgovoru s djelatnicom C. za s. s. Č. izjavio da štetu nema namjeru podmiriti. Iz dopisa H. z.z. s.r., P. u. Č. Klasa: 552-08/21-03/59 od 20. veljače 2024. razvidno je kako je tuženik tijekom 2022. periodično vršio uplate u iznosu od 66,36 eura, te je do 31. prosinca 2022. ukupno uplatio 530,89 eura. Međutim, iz pregleda stanja potraživanja za 2023. vidljivo je da tijekom 2023. tuženik nije izvršio nikakve daljnje uplate po osnovi povrata naknade štete, pa stoga preostali iznos glavničnog potraživanja prema njemu iznosi 2.315,37 eura. Tužiteljica se obratila tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora 7. veljače 2022., a koji je tuženi zaprimio 15. veljače 2022., no spor nije riješen mirnim putem. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice jer je od dana podnošenja tužbe protekao zastarni rok od tri godine. Ističe kako se iz dokaza priloženih uz tužbu ne vidi kada je točno C. z. s.s. Č. tuženiku isplatio utužene iznose kao što se i ne vidi kada je navodno tuženik vršio plaćanja, jer kartica korisnika novčane pomoći, niti dopis, kao niti pregled stanja potraživanja, nisu dokazi da je tuženik doista nešto primio.

3. Podneskom zaprimljenim 07. svibnja 2024. tužiteljica se očitovala na navode tuženika te navela kako su neosnovani navodi tuženika iz odgovora na tužbu. Prigovor zastare tuženika je neosnovan jer je zastara potraživanja prekinuta 2022. godine tijekom koje je supruga tuženika J. I. periodično vršila uplate u iznosu od 66,36 eura, te je tako do 31. prosinca 2022. ukupno platila iznos od 530,89 eura. Također su iz ovjerene kartice korisnika novčane pomoći, a koja predstavlja vjerodostojnu ispravu, vidljivi proknjiženi iznosi isplata zajamčene minimalne naknade tuženiku kao korisniku, kao i datumi kada su ti iznosi isplaćeni tuženiku. Iz ovjerenog izlista potraživanja H. z. z. s. r., P. u. Č., koji predstavlja službenu knjigovodstvenu evidenciju vidljive su dobrovoljne uplate tuženiku i preostali iznos potraživanja tuženika.

4. Na ročište održano 12. rujna 2024. pristupio je zakonski zastupnik tužiteljice, te punomoćnik tuženika. Zakonski zastupnik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Punomoćnik tuženika ostao je kod odgovora na tužbu, te naveo kako je tužitelj trebao podnijeti prijedlog za ovrhu, jer je uz tužbu dostavljena vjerodostojna dokumentacija. Također  kako se potraživanje tužitelja sastoji od više pojedinačnih glavnica sa različitim rokovima dospijeća, pa tako glavnicu od 2.400 kuna tužitelj nije zatvarao navodnim uplatama tuženika, pa je tako u odnosu na ta potraživanja zastara nastupila. Zakonski zastupnik tužiteljice naveo je kako je zakonskim odredbama jasno propisano kada je tužiteljica ovlaštena pokretati parnične postupke radi naknade štete, vezano za povrat utuženog iznosa dobivenog na osnovu zajamčene minimalne naknade. Kako stranke u postupku nisu stavile daljnje dokazne prijedloge, to je sud zaključio prethodni postupak, te je odmah proveo glavnu raspravu uvidom u dokumentaciju u spisu, te je nakon toga istu i zaključio, a kako se ne bi stvarali daljnji troškovi postupka.

5.  U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupni spis, u dopis od 1. travnja 2021. na listovima 5-6 spisa, u rješenje C z. s. s. Č. Klasa UP/I-551-06/19-01/189 od 21. lipnja 2019. na listovima 7-8 spisa, u rješenje C. z. s. s. Č. Klasa UP/I-551-06/20-01/645 od 24. studenog 2020. na listovima 9-10 spisa, u izračun zajamčene minimalne naknade radi naknade štete na listu 11 spisa, u poziv tuženiku na listu 12 spisa, u preslik povratnice na listovima 13-14 spisa, u službenu zabilješku od 25. ožujka 2021. na listu 15 spisa, u opomenu pred tužbu C. z. s. s. Č.od 25. ožujka 2021. na listovima 16-17 spisa, u zapisnik sastavljen kod Centra za socijalnu skrb Čakovec od 1. travnja 2021. na listovima 18-19 spisa, u karticu korisnika novčane pomoći za razdoblje od 1.3.2020. do 30.11.2020. na listu 20 spisa, u izračun zajamčene minimalne naknade radi naknade štete na listu 21 spisa, u zahtjev za mirno rješenje spora od 7. veljače 2022. na listu 22 spisa, u nacrt tužbe od 7. veljače 2022. na listovima 23-25 spisa, u dopis H. z. z. s. r. P. u. Č. od 13. ožujka 2023. na listu 26 spisa, te u pregled stanja potraživanja na listovima 27-31 spisa.

6. U postupku je utvrđeno kako je tužiteljica podnijela 07. veljače 2022. zahtjev za mirno rješenje spora protiv tuženika, koji nije uspješno okončan, čime je ispunjena pretpostavka iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje Zakon o parničnom postupku).

7. Analizom izvedenih dokaza, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

8.  U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku je određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.  Nesporno je tuženiku rješenjem C.z s.s. Č., Klasa: UP/I-551-06/19-01/189 od 21. lipnja 2019. priznato kućanstvu tuženika pravo na zajamčenu minimalnu naknadu i to od 06. ožujka 2019. u ukupnom iznosu od 318,53 eura mjesečno, te je nesporno kako je tuženiku rješenjem C. z. s. s. Č. Klasa: UP/I-551-06/20-01/645 od 24. studenog 2020. ukinuto pravo na zajamčenu minimalnu naknadu

10. Sporno je utvrditi je li potraživanje tužitelja s osnove naknade štete osnovano temeljem gore navedenih rješenja, s obzirom na to kako tuženik osporava pravnu osnovu i visinu potraživanja. Sporno je također da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

11. Sukladno čl. 26. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20 - dalje Zakon o socijalnoj skrbi) zajamčena minimalna naknada je pravo na novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samca ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Člankom 28. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se zajamčena minimalna naknada priznaje samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za uzdržavanje u visini propisanoj u čl. 30. st. 1. i 2. Zakona niti ih je u mogućnosti ostvariti radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja.

12. Sukladno čl. 37. st. 5. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se rješenje o priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu ukida kućanstvu ako član kućanstva nije omogućio centru za socijalnu skrb uvid u prihod i imovinu, dok je st. 6. istog članka propisano kako se rješenje o priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu u slučaju iz st. 5. tog članka ukida danom nastanka promijenjenih okolnosti zbog kojih bi pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestalo.

13. Nadalje, čl. 251. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da je korisnik koji je ostvario pravo u sustavu socijalne skrbi dužan nadoknaditi štetu ako je na temelju neistinitih ili netočnih podataka za koje je znao ili morao znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je na drugi način neosnovano ostvario pravo iz sustava socijalne skrbi na koje nije imao pravo ili ga je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada, odnosno ako je pravo iz sustava socijalne skrbi ostvario zbog toga što nije prijavio promjenu koja utječe na prestanak ili opseg prava, a znao je ili je morao znati za tu promjenu.

14. Čl. 253. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da kad centar za socijalnu skrb utvrdi da je nastala šteta iz članka 251. Zakona o socijalnoj skrbi, poziva korisnika da u određenom roku nadoknadi nastalu štetu, a ako šteta ne bude nadoknađena u određenom roku, Republika Hrvatska ovlaštena je podnijeti tužbu radi naknade štete putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja centar za socijalnu skrb.

15. U čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje Zakon o obveznim odnosima) određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Sukladno čl. 1046. šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja, te povreda prava osobnosti.

16. Iz rješenja C. z. s. s. Č., Klasa: UP/I-551-06/19-01/189 od 21. lipnja 2019. vidljivo je kako je točkom 1. rješenja kućanstvu tuženika priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu i to od 06. ožujka 2019. u ukupnom iznosu od 300% osnovice (106,18 eura), što iznosi 318,53 eura mjesečno. Točkom 4. utvrđeno je kako je korisnik dužan odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene, prijaviti C. z. s. s. svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava. Nadalje, iz rješenja C. z. s. s.Č. Klasa: UP/I-551-06/20-01/645 od 24. studenog 2020. vidljivo je kako je istim ukinuto rješenje C. z. s. s. Č., Klasa: UP/I-551-06/19-01/189 od 21. lipnja 2019., i to iz razloga što se predstavnik kućanstva, ovdje tuženik zaposlio u poduzeću "N-K" d.o.o. N. i to 02. ožujka 2020., čime je utvrđeno kako kućanstvo tuženika ne ispunjava zakonom propisane uvjete za daljnje korištenje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

17. Sukladno čl. 253 Zakona o socijalnoj skrbi tuženik je pozvan u nadležni C. z.s. s. Č., koji se telefonskim putem 25. ožujka 2021. javio nadležnom C. z. s. s., te nakon što mu je predočena činjenica da je nastala šteta u iznosu od 21.445,18 kuna zbog primljene zajamčene minimalne naknade, izjavio kako nema namjeru štetu podmiriti. Navedeno je vidljivo iz službene zabilješke C. z. s. s. Č. od 25. ožujka 2021. Kako tuženik nastalu štetu nije podmirio, R. H., ovdje tužiteljica, podnijela je tužbu protiv tuženika. Stoga su neosnovani navodi tuženika o tome da je tužiteljica trebala pokrenuti ovršni postupak, jer uz tužbu dostavlja vjerodostojnu dokumentaciju, već je tužba podnesena sukladno čl. 253. Zakona o socijalnoj skrbi kojim se tužiteljica ovlašćuje na pokretanje parničnog postupka zbog naknade štete.

18. Također sud smatra prigovor zastare tuženika neosnovanim. Sukladno čl. 230. tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stoga se u ovom predmetu primjenjuje trogodišnji zastarni rok jer se radi o potraživanju tužiteljice s osnove naknade štete nastale zbog isplate zajamčene minimalne novčane naknade tuženiku, iako za isplatu iste nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti. Zastarni rok započeo je za tužiteljicu teći pravomoćnošću rješenja C. z. s. s. Č.Klasa: UP/I-551-06/20-01/645 od 24. studenog 2020., koje je postalo pravomoćno 17. prosinca 2020. Iz pregleda stanja potraživanja za tuženika C. z. s. s. Č. proizlazi kako je supruga tuženika J. I. tijekom 2022. izvršila uplate na ime obveznika N. O., ovdje tuženika, s osnove povrata zajamčene minimalne naknade u ukupnom iznosu od 4.000,00 kuna, pa je tako uplate od po 500,00 kuna mjesečno izvršila 07. travnja 2022., 09. travnja 2022., 10. lipnja 2022.,07. srpnja 2022., 08. kolovoza 2022., 06. rujna 2022., 06. listopada 2022., te 09. studenog 2022. Također je utvrđeno kako 2023. nisu izvršene nikakve uplate od strane tuženika po navedenoj osnovi.

19. Sukladno čl. 240. st.1. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida kad dužnik prizna dug. Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što je davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja (čl. 240.st.2. Zakona o obveznim odnosima). Nadalje, sukladno čl. 245. st.1. Zakona o obveznim odnosima, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja (čl. 245. st.2. Zakona o obveznim odnosima). Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (čl. 245.st.6. Zakona o obveznim odnosima).

20. Kako je supruga tuženika, J. I prvu uplatu s osnove povrata zajamčene minimalne naknade na ime obveznika uplate – N. O., ovdje tuženika, izvršila 07. travnja 2022., time je tuženik na posredan način priznao dug, čime je sukladno čl. 240. Zakona o obveznim odnosima zastara potraživanja tužiteljice prekinuta, te je iznova počela teći. Stoga, kako je tužba podnesena 08. ožujka 2024., ista je podnesena unutar zastarnog roka od tri godine, te je prigovor zastare tuženika u cijelosti neosnovan, kako je ranije obrazloženo.

21. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i visinu potraživanja tužitelja. Iz kartice korisnika novčane pomoći vidljivi su proknjiženi iznosi isplata zajamčene minimalne naknade tuženiku kao korisniku, te su vidljivi i datumi kada su isti isplaćeni tuženiku. Također je iz izlista potraživanja H. z. z. s. r., P. u. Č., vidljivo kada su izvršene dobrovoljne uplate tuženika, kao i preostali iznos potraživanja. Kao što je ranije navedeno, iz navedenih izlista vidljivo je kako je supruga tuženika ukupno tijekom 2022. uplatila 530,89 eura, dok preostalo potraživanje tužiteljice iznosi ukupno 2.315,37 eura. Sud je prihvatio dokumentaciju tužiteljice jer se radi o dokumentaciji koja je ovjerena i potpisana od ovlaštenih osoba u H. z. z. s. r., P.u. Č., dok s druge strane tuženik, glede visine tužbenog zahtjeva nije sudu dostavio nikakve dokazne prijedloge. Slijedom navedenog sud je zaključio da je potraživanje tužitelja osnovano, te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

 

22. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da ako je tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dospijeća iznosa pa do isplate.

23. Odluka o naknadi troška parničnog postupka temelji se na čl. 155. Zakona o parničnom postupku, kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22;,  u daljnjem tekstu Tarifa).

24. Tužiteljici su priznati troškovi sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 07. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura, sastava tužbe od 08. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 07. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 12. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te zastupanja na ročištu za objavu presude 04. listopada 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9. t. 3. Tarife), odnosno, ukupno 900,00 eura.

25. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 900,00 eura

26.  Paricijski rok (rok za izvršenje) u ovom postupku iznosi petnaest dana, sukladno čl. 328. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Čakovec, 04. listopada 2024.

 

 

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah – Stojan

 

Sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

Sukladno čl. 467.a Zakona o parničnom postupku u postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije.

 

 

O tome obavijest:

1. Tužiteljica

2. Tuženik po pun.