1

                            Poslovni broj: Gž-424/2024-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

              Poslovni broj: Gž-424/2024-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., Z., OIB: …, protiv tuženika L. Č. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-1/2023-10 od 15. travnja 2024., 2. listopada 2024.

 

r i j e š i o  j e

 

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-1/2023-10 od 15. travnja 2024.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadnu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskim rješenjem doslovce je odlučeno:

 

" I/ U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik L. Č. dana 6.12.2022. smetao tužitelja G. Z. u posljednjem i mirnom posjedu zemljišta koje se nalazi sjeverno od zgrade „…“ na adresi Z., a koje odgovara k.č.br. …, k.č.br. …, k.č.br. … i k.č.br. …, sve k.o. D. i sprava postavljenih na navedenom zemljištu na način da je s navedenog zemljišta uklonio sprave i to: četiri konstrukcije ljuljački s dva zasebna sjedala za ljuljanje, dvije klackalice te dvije penjalice i drveno-metalnu klupu te se nalaže tuženiku L. Č. uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da na zemljište koje se nalazi sjeverno od zgrade … na adresi Z., a koje odgovara k.č.br. …, k.č.br. …, k.č.br. … i k.č.br. …, sve k.o. D. vrati sprave i to: četiri konstrukcije ljuljački s dva zasebna sjedala za ljuljanje, dvije klackalice te dvije penjalice i drveno-metalnu klupu i omogućiti tužitelju G. Z. nesmetano korištenje opisanog zemljišta i sprava, u roku od 8 dana, te mu se zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda predmetnog zemljišta i navedenih sprava i ubuduće.“.

 

II/ Odbija se zahtjev tužitelja G. Z. za naknadu troškova parničnog postupka, u cijelosti.

 

III/ Nalaže se tužitelju G. Z. naknaditi tuženiku L. Č. troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a (NN 155/23) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, počevši od 15.4.2024. do isplate, sve u roku 8 dana."

 

2.     Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja ili podredno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3.     Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4.     Na žalbu nije odgovoreno.

 

5.     Žalba nije osnovana.

 

6.     Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na zemljištu koje se nalazi sjeverno od zgrade …, na adresi Z., koje odgovara k.č.br. …, k.č.br. …, k.č.br. … i k.č.br. … sve k.o. D. i postavljenim spravama tako što je sa zemljišta uklonio četiri konstrukcijske ljuljačke sa dva zasebna sjedala za ljuljanje, dvije klackalice, dvije penjalice i drveno-metalnu klupu. Zemljište se duži niz godina koristilo kao dječje igralište.

 

7.     Nije sporno među parničnim strankama da je tuženik 6. prosinca 2022. s predmetnog zemljišta uklonio dječje sprave i pozvao tužitelja da mu podmiri nastali trošak. Sporno je tko je bio u posjedu zemljišta i sprava na zemljištu.

 

8.     Tuženik je tvrdio da je posjed tužitelja prestao tijekom 2019. kada je on (tuženik) postavio žičanu ogradu oko zemljišta i vrata s lokotom i ključem. Prije toga tuženik je postao vlasnik zemljišta.

 

9.     Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

 

-          da je tuženik 2019. kupio nekretninu na kojoj se nalazi dječje igralište;

-          da je zemljište ogradio ali su nedugo nakon toga nepoznate osobe dijelom uklonile ogradu;

-          da su stranke pregovarale o "rješenju pitanja" s tim da je tužitelj nudio otkup zemljišta a tuženik tražio zamjenu;

-          da dogovor nije postignut;

-          da je tuženik 8. i 9. lipnja 2022. pozivao predsjednika gradske četvrti D. D. na uklanjanje sprava s obzirom da dogovor s tužiteljem nije postignut;

-          da je Vijeće gradske četvrti D. D. donijelo zaključak o izmjeni Plana komunalnih aktivnosti 22. rujna 2022. kojim su predviđena sredstva za uklanjanje dječjih sprava i opreme sa predmetnog zemljišta;

-          da je tuženik elektronskom poštom 25. lipnja 2022. ponovo molio predsjednika četvrti D. D. da ukloni sprave i opremu s igrališta do 1. studenog 2022.;

-          da je tuženik uklonio sprave i opremu i ostavio ih uz zgradu mjesne samouprave;

-          da je vijećnik Vijeća gradske četvrti D. D. A. B. u ljeto 2022. obavještavao građane da više ne koriste predmetno zemljište jer se nalazi u privatnom vlasništvu;

-          da je tužitelj najkasnije u ljeto 2022. prestao putem svog trgovačkog društva održavati navedeno zemljište.

 

10. Na temelju ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dobrovoljno napustio posjed predmetnog zemljišta najkasnije u ljeto 2022., a sprave su ostale na zemljištu samo zato jer nije imao predviđenih novaca za uklanjanje tih pokretnina, iz čega sud zaključuje da tužitelj nije imao volje da zadrži posjed time što je sprave ostavio još uvijek na zemljištu, a od tada mirni posjed zemljišta je preuzeo tuženik.

 

11. Primjenjujući na ovako utvrđeno činjenično stanje odredbe članka 10. stavak 1., 21. stavak 3., 22. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) i članak 441. ZPP-a prvostupanjski sud je odbio postavljeni tužbeni zahtjev jer je utvrdio da tužitelj nije bio posljednji mirni posjednik zemljišta na dan 6. prosinca 2022.

 

12. Činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda ovaj sud smatra ispravnim, te se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na te razloge.

 

13. Posjedovnu zaštitu sud će pružiti posljednjem mirnom posjedniku u smislu odredbe članka 22. stavak 2. ZV-a, a kako je sud utvrdio da tužitelj nije posljednji mirni posjednik zemljišta sa kojeg su uklonjene sprave, to je osnovano odbio tužbeni zahtjev.

 

14. Žalitelj tvrdi da nije dobrovoljno napustio posjed zemljišta, a  kao razloge koji podupiru njegovu tvrdnju ukazuje na činjenice da je podnio tužbu radi zaštite posjeda, te da nije uklonio stvari sa zemljišta, jer da je namjeravao napustiti posjed stvari bi svakako uklonio i ne bi tražio više posjedovnu zaštitu.

 

15. Tvrdnji žalitelja da nije dobrovoljno napustio posjed zemljišta jer je podnio tužbu radi ostvarenja prava na zaštitu posjeda i jer nije uklonio stvari, ne može se poreći stanovita uvjerljivost, posebno kada se promatraju izvan konteksta konkretne činjenične situacije.

 

16. Međutim, činjenica da se zemljište prestalo koristiti u skladu sa svojom namjenom tijekom ljeta 2022., da je prije toga tuženik pregovarao s tužiteljem i tražio da se zamijene zemljišta i da se na taj način omogući tužitelju daljnje korištenje zemljišta, na što tužitelj nije pristao, da je tuženik vodio pregovore i dogovorio prenošenje sprava i opreme sa zemljišta sa Vijećem gradske četvrti D. D., da je upravo zbog toga Vijeće gradske četvrti D. D. izmijenilo Plan komunalnih aktivnosti 22. rujna 2019. u kojem su predvidjeli novčana sredstva za uklanjanje sprava i opreme sa ovog zemljišta, da je tužitelj prestao održavati zemljište iako ga je ranije redovno održavao, da je trgovačko društvo Z. 1. studenog 2020. trebalo doći na lice mjesta i ukloniti sprave i opremu, ali zbog pritiska javnosti do toga nije došlo, ukazuju da je tužitelj odustao od korištenja zemljišta tj. da je jasno manifestirao volju da ne koristi zemljište, da više nije korišteno, te da je ostalo jedino tehničko pitanje kada će se njegove stvari odnijeti sa zemljišta, te je pravilan zaključak da tužitelj nije bio posljednji mirni posjednik zemljišta u vrijeme uklanjanja pokretnina sa zemljišta.

 

17. Žalitelj dovodi u pitanje iskaz svjedoka A. B., navodeći da ga je predložio tuženik, da je nejasno kako je on mogao obavijestiti sve građane da je zemljište postalo privatno vlasništvo tijekom ljeta 2022. i da stoga više ne mogu koristiti to zemljište, da je taj svjedok bio predstavnik udruge a ne tužitelja. Međutim prvostupanjski sud je pravilno cijenio iskaz tog svjedoka. Kao prvo svjedok je imao osobno saznanje o činjenicama o kojima je iskazivao. Bilo mu je poznato da su se vodili pregovori između stranaka, da se nisu uspjeli dogovoriti, da je Vijeće gradske četvrti D. D. izmijenilo Plan komunalnih djelatnosti kojim su predviđena sredstva za uklanjanje stvari da zemljišta, da je trgovačko društvo Z. odustalo od uklanjanja stvari zbog pritiska javnosti. Svjedok je bio član Vijeća gradske četvrti D. D. a ušao je u vijeće kao član nezavisne građanske inicijative radi očuvanja dječjeg parka (igrališta) i da su u više navrata tražili od tužitelja da kupi zemljište da bi park ostao na korištenju građanima, ali sluha nije bilo, dakle bio je uključen u sva događanja koja se tiču ovog igrališta i mogle su mu biti poznate sve okolnosti o kojima je svjedočio. Logično je i da je preuzeo obvezu obavještavanja građana o tome da je igralište sada privatno vlasništvo i da ga više ne mogu koristiti. Žalitelj problematizira na koji je način svjedok mogao upoznati sve građane o tim činjenicama i s tim u vezi napada zaključak da građani nisu koristili zemljište od ljeta 2022. Zemljište je bilo ograđeno, što samo po sebi predstavlja zapreku i ukazuje da je netko iskazao volju za posjedom te stvari. Svjedok naravno nije mogao sve građane obavijestiti da je dječje igralište u vlasništvu tuženika, ali je zasigurno obavijestio dio građana koji su koristili igralište i prema stanju raspravne građe od sredine 2022. građani više nisu koristili navedeno igralište. Za donošenje pravilne odluke nije bilo potrebno utvrđivati da li su svi građani bili upoznati sa ovom činjenicom, već je bilo dovoljno utvrditi da se dječje igralište više nije koristilo i da je tužitelj konkludentno, kao što je to navedeno pod točkom 16. obrazloženja ove odluke, iskazao volju da mu prestane posjed na ovoj nekretnini.

 

18. Dakle, prvostupanjski sud je izvedene dokaze valjalo analizirao i cijenio a stečeno uvjerenje je opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima.

 

19. Protivno shvaćanju žalitelja prvostupanjsko rješenje nije opterećeno proturječnostima, to rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i one nisu u protivnosti sa stanjem raspravne građe.

 

20. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

21. Budući je cijelosti izgubio spor pravilno je naloženo tužitelju platiti parnične troškove tuženiku.

 

22. Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je odbijena tužiteljeva žalba.

 

 

Dubrovnik, 2. listopada 2024.

 

Sudac:

 

Emir Čustović, v.r.