1                     Poslovni broj: P Ob-1/2021-90

 

            

      Republika Hrvatska

     Općinski sud u Sisku                                                 Poslovni broj: P Ob-1/2021-90

Sisak,  Trg Ljudevita Posavskog 5                                                                                                  

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Sisku, OIB:74610670107 po sutkinji toga suda Nataši Ljuba-Čobanov u parničnom predmetu tužiteljice D. S., OIB: …, iz S., K. B. 9, koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica iz S., protiv tuženika J. S., OIB: …, iz S., G. 284, uz sudjelovanje H. zavod za socijalni rad, P. ured S., OIB: …., S., I. M. 21, radi razvoda braka i spora o roditeljskoj skrbi za mlt. N. S., OIB: … i mlt. L. S., OIB: …, oboje iz S., K. B. 9, koje zastupa posebni skrbnik P. V., iz C. za posebno skrbništvo Z., nakon zaključena glavne nejavne rasprave održane dana 5. rujna 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice, tuženika osobno, a u odsutnosti posebnog skrbnika mlt. djece, dana 3. listopada 2024.,

                                       p r e s u d i o     j e

I./              Razvodi se brak sklopljen između J. S. koji je rođen dana …. u S. i D. S. ranije V. koja je rođena dana …. u S., a koji brak je sklopljen dana …. u S., a upisan je u maticu vjenčanih matičnog područja Sisak za godinu 2016. pod rednim brojem 00049.

              II./              Mlt. L. S., rođ. …., OIB: .. i mlt. N. S., rođ. … OIB: ….stanovati će s majkom D. S., OIB: …. na adresi S., K. B. 9.

                   Roditelji J. S., OIB: …. i majka D. S., OIB: …. ostvarivati će roditeljsku skrb za mlt. L. S., OIB: …. i mlt. N. S., OIB: …zajednički i sporazumno.             

III./              Osobni odnosi mlt. L. S., OIB …. i mlt. N. S., OIB:…. i oca J. S., OIB: …. određuju se u vidu susreta i druženja svakog utorka i četvrtka od 17 od 20 sati, kao i svakog drugog vikenda od petka u 18 sati  do nedjelje u 18 sati, 15 dana u kontinuitetu tijekom srpnja  i 15 dana u kontinuitetu tijekom kolovoza svake godine, kao i svaki drugi državni blagdan i praznik i to na način da će tuženik J. S. dolaziti preuzimati mlt. djecu na adresi prebivališta ili boravišta tužiteljice D. S., a nakon održanih susreta i druženja djecu vrati majci na svakodnevnu skrb na adresi prebivališta ili boravišta tužiteljice D. S., s tim da se primopredaje djece ima odvijati u nazočnosti treće osobe od povjerenja dok god je na snazi mjera opreza zabrane približavanja tuženika J. S. u odnosu na tužiteljicu D. S..

Preostalo vrijeme mlt. djeca provoditi će s tužiteljicom D. S..

              IV./ Otac J. S., OIB: …. je dužan za mlt. L. S. plaćati uzdržavanje u iznosu od 200 E. mjesečno počev od 10. veljače 2023. do 31. prosinca 2023., te od 1. travnja 2024. pa nadalje s tim da je dospjele iznose dužan platiti odjednom, a nadolazeće s dospijećem svakog mjesečnog iznosa zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a slučaju zakašnjenja uz zakonsku zateznu kamatu koja teče prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, sve na ruke ili račun majke D. S. OIB.: ….

 

              Tužiteljica se odbija s dijelom tužbenog zahtjeva na ime uzdržavanja mlt. L. S. u visini od 200 eura mjesečno za period od dana podnošenja tužbe do 9. veljače 2023. s pripadajućom kamatom.

 

              V./              Otac J. S., OIB: …. je dužan za mlt. N. S. platiti za uzdržavanje u periodu od 22. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. u iznosu od 200 Eura mjesečno, a za period od 1. srpnja 2021. do 1. srpnja 2024. u iznosu od 124 Eura mjesečno, a od 2. srpnja 2024. pa nadalje u iznosu od 200 Eura mjesečno s tim da je dospjele iznose dužan platiti odjednom, a nadolazeće s dospijećem svakog mjesečnog iznosa zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a slučaju zakašnjenja uz zakonsku zateznu kamatu koja teče prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima  izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, sve na ruke ili račun majke D. S. OIB.: ….

 

              VI./              Odbija se prijedlog tužiteljice D. S. da se tuženik J. S. liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. N. S..

 

              VII./              Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

 

r i j e š i o    j e

 

Djelomično se mijenja privremena mjera poslovne oznake P Ob-1/2021-38 od 9. svibnja 2022. u točki II i III, te se određuje kako slijedi:

Osobni odnosi mlt. L. S., Oib.. i mlt. N. S., Oib…  i oca J. S., O.: 02388671373 određuju se u vidu susreta i druženja svakog utorka i četvrtka od 17 od 20 sati, kao i svakog drugog vikenda od petka u 18 sati  do nedjelje u 18 sati, 15 dana u kontinuitetu tijekom srpnja  i 15 dana u kontinuitetu tijekom kolovoza svake godine, kao i svaki drugi državni blagdan i praznik i to na način da će tuženik J. S. dolaziti preuzimati mlt. djecu na adresi prebivališta ili boravišta tužiteljice D. S., a nakon održanih susreta i druženja djecu vrati majci na svakodnevnu skrb na adresi prebivališta ili boravišta tužiteljice D. S., s tim da se primopredaje djece ima odvijati u nazočnosti treće osobe od povjerenja dok god je na snazi mjera opreza zabrane približavanja tuženika J. S. u odnosu na tužiteljicu D. S..

Preostalo vrijeme mlt. djeca provoditi će s tužiteljicom D. S.

Ova privremena mjera ima pravni učinak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda pod poslovni brojem P Ob-1/2021 ili do drugačije odluke suda.

Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađa provedbu ove privremene mjere.

 

                                                          Obrazloženje

 

1. Tužiteljica D. S. ( nastavno: tužiteljica ) podnijela je tužbu dana 22. siječnja 2021. protiv tuženika J. S. ( nastavno: tuženik) radi razvoda braka i odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju zajedničke mlt. djece i to L. S. ( nastavno: kćer stranaka) i N. S. ( nastavno: sin stranaka). U tužbi se navodi da je tužiteljica zbog nasilničkog ponašanja napustila zajedničko kućanstvo te je protivno volji majke mlt. kćer ostala kod oca u Njemačkoj, dok se mlt. sin nalazi s majkom u Republici Hrvatskoj gdje je rođen nakon prestanka zajedničkog života s tuženikom. Vezano uz mlt. djecu predlaže se da sud donese presudu temeljem koje će mlt. djeca stanovati s majkom, te da se odrede osobni odnosi oca i mlt. kćeri, a zabrani u odnosu na mlt. sina (kasnije predloženo), a naloži ocu da plaća uzdržavanje za mlt. djecu. S obzirom na protek vremena, složene okolnosti ovog spora i promjena okolnosti tužbeni zahtjev tužiteljice se mijenjao, te je postavila konačni tužbeni zahtjev na ročištu dana 20. lipnja 2024. o kojem ovaj sud donosi presudu. Predlaže da sud razvede brak između stranka , da u odnosu na  mlt. kćer stranaka odluči da tužiteljica ima samostalnu roditeljsku skrb, a u odnosu na mlt. sina stranaka da se tuženik liši prava na roditeljsku skrb, da se u odnosu odrede osobni odnosi kćeri i tuženika jedanput tjedno po dva sata uz nazočnost stručne osobe, a da se tuženiku zabrani održavanje osobnih odnosa sa sinom. S obzirom da je tuženik izvršio tijekom ovog postupka neke uplate za uzdržavanje kćeri predlaže se da se tuženik obveže da plaća iznos od 200 eura mjesečno i to za period od podnošenja tužbe do kraja 2023. godine, a onda od tek od travnja 2024. pa nadalje i za ubuduće. Za sina se potražuje također iznos od 200 eura mjesečno, no kako je tužiteljica za to dijete ostvarila pravo na privremeno uzdržavanje od 76 eura mjesečno, potražuje se za period od srpnja 2021. do srpnja 2024. iznos od 124 eura mjesečno, a od tada pa nadalje i ubuduće iznos od 200 eura mjesečno. Osim toga potražuje se i trošak ovog parničnog postupka.

2.U početku ovog postupka tuženika je zastupala posebna skrbnica koja je imenovana rješenjem Centra za socijalnu skrb Sisak, sada Hrvatskog Zavoda za socijalni rad, Područni ured Sisak (nastavno: Zavod) od 17. kolovoza 2021.g. jer je tuženik bio nedostupan sudu i nepoznatog boravišta više od tri mjeseca a nije imao punomoćnika. Međutim, naknadno se tuženik uključio u ovaj postupak i imenovao punomoćnicu, odvjetnicu iz Siska i dao odgovor na tužbu u kojem se nije protivio razvodu braka, niti da mlt. sin nastavi stanovati s majkom, ali se protivio da mlt. kćer stanuje kod majke, od čega je protekom vremena odustao, te se tome više nije protivio. Cijelo vrijeme se protivio da se omogući tužiteljici samostalna roditeljska skrb za mlt. kćer, a također se protivio da ga se liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na zajedničkog sina, jer tvrdi da ima razvijen emotivni odnos sa oba djeteta. Smatra da je pogrešno i protivno njegovom interesu i interesu djeteta da mu se zabrane osobni odnosi sa sinom, jer ga je vidio više puta protivno tvrdnjama tužiteljice. Slaže se s prijedlogom Zavoda da mu se omoguće i odrede osobni odnosi s oba djeteta bez nazočnosti treće osobe i to dinamikom koja odgovara uobičajenoj sudskoj praksi. Ne osporava svoju obvezu uzdržavanja, progovara visini uzdržavanja traženoj u tužbi, a kasnije se posebno nije izjašnjavao po pitanju smanjenog tužbenog zahtjeva za uzdržavanje djece. Iako je tuženik imao tijekom ovog postupka nekoliko različitih punomoćnika odvjetnika, nije potraživao troškova ovog parničnog postupka.

3. Mlt. djecu je zastupao posebni skrbnik kojeg je sud imenovao odmah na početku ovog postupka. Posebni skrbnik mlt. djece predložio je donošenje privremene mjere u odnosu na mlt. kćer stranaka koja se u početku nalazila u Njemačkoj na način da se odluči o pitanju stanovanja djeteta i održavanja osobnih odnosa s drugim roditeljem i o uzdržavanju i na takav način omogućiti mlt. kćerki stranaka da boravi u RH.  Po dolasku djeteta u RH i nakon adaptacije djeteta novim okolnostima  proveo je razgovor s kćerkom stranka i prenio saznanja o tome sudu. U daljnjem tijeku postupka a po uvidu u mišljenje i prijedlog Zavoda, koje ocjenjuje detaljnim i sveobuhvatnim, nije imao primjedbe , pa se s istim u biti složio.

4. Zavod je cijelo vrijeme aktivno uključen u postupak te je na traženje suda i po praćenju stranka dostavljao izvješća, očitovanje i prijedloge vezano uz odlučivanje o roditeljskoj skrbi za mlt. djecu. Zbog promjena okolnosti tijekom postupka, Zavod je u nekoliko navrata dostavljao različita mišljenja i prijedloge o roditeljskoj skrbi za mlt. djecu stranka, te dopune istih. Posljednji prijedlog Zavoda od 19. lipnja 2024. je da se donese presuda kojom će se omogućiti tužiteljici i tuženiku kao roditeljima zajedničke mlt. djece da izvršavaju roditeljsku skrb zajednički u odnosu na oba djeteta, da oba djeteta nadalje stanuju s majkom te da se osobni odnosi tuženika i djece odvijaju u nazočnosti treće osobe od povjerenja, s obzirom na mjeru opreza zabrane približavanja tuženika tužiteljici.

5. Dana 09. svibnja 2022. pod gornjom poslovnom oznakom ovaj sud donio je privremenu mjeru koja je kao pravomoćna i ovršna na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda. Odluka je donesena u vrijeme kada je kćer stranaka bila u Njemačkoj, a sin s tužiteljicom u RH. Tom odlukom ovaj sud je odredio kako slijedi i isto i sada važi:

- zajednička mlt. djeca stranka i to mlt. kćer i mlt. sin stranaka, privremeno se povjeravaju na stanovanje tužiteljici.

- osobni odnosi mlt. kćeri stranka i tuženika određuju se u vidu susreta i druženja tijekom boravka tuženika u Republici Hrvatskoj jednom mjesečno u trajanju od sat vremena u prisutnosti stručne osobe.

- osobni odnosi mlt. sina stranka i tuženika se zabranjuju.

- tuženik je dužan za mlt.  kćer plaćati uzdržavanje u iznosu od 1.211,93 kuna ( odnosno 160,85 eura mjesečno počev od 09. svibnja 2022.g., donosno dana donošenja privremene mjere, pa nadalje s dospijećem svakog mjesečnog iznosa zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a slučaju zakašnjenja uz zakonsku zateznu kamatu na ruke ili račun tužiteljice

- privremena mjera ima pravni učinak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda pod poslovni brojem P Ob-1/2021 ili do drugačije odluke suda.

-tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađa provedbu ove privremene mjere.

              6. Valja napomenuti da ovaj sud nije donosio privremenu odluku o uzdržavanju mlt. sina stranaka jer je utvrdio da je u drugom postupku( po drugom sucu)  donesena privremena mjera pod poslovnom oznakom Ovr Ob-1/20 od 2. rujna 2020.  temeljem koje je tuženik obvezan plaćati uzdržavanje za mlt. sina u iznosu od 1.098,00 kn ( odnosno 145,73 eura) počev od 1. lipnja 2020. pa nadalje, koja je i dalje na snazi.

              7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka od 20.10.2020., vjenčani list MU Sisak od 6.11.2019., rodni list MU Sisak od 20.9.2018. i 6.11.2019., medicinsku dokumentaciju za mlt. kćer stranaka, medicinsku dokumentaciju za mlt. sina stranaka, dopis PP Sisak od 25.6.2019. , preslik presude zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku br. P Ob-10/2020-5 od 23.4.2020., preslik rješenja Općinskog suda u Sisku br. Ovr Ob-1/2020-12 od 2. rujna 2020. , potvrdu o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područni ured Sisak, Ispostava Sisak od 24.2.2021., dopis HZMO-a, Područni ured u Sisku od 17.2.2021., izvješće o imovnim i obiteljskim prilikama stranaka te mišljenje o roditeljskoj skrbi od 6.10.2021. Centra za socijalnu skrb Sisak, dopis Ministarstva rada i mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike CZSS Sisak od 6.4.2021.,potvrdu PP Sisak od 7.2.2022., preslik rješenja ŽS u Sisku posl. br. Kir-83/2022 od 21.2.2022., te rješenje Županijskog suda u Sisku posl. br. Kv II-32/2022-3 (Kir-201/2021) od 11.2.2022., ovjereni prijevod sa njemačkog jezika na hrvatski dopisa Regionalnog tima Ried tužiteljici od 15.11.2021., dopis Opće bolnice dr. I. Pedišić Sisak CZSS Sisak od 22.5.2019., dopuna mišljenja i prijedloga o roditeljskoj skrbi te izviješće o novo nastalim okolnostima CZSS Sisak od 22.3.2022., preslik presude Općinskog suda u Sisku br. 25 Pp-571/2022-3 od 17.3.2022.,prijevod dopisa Centra za skrb Ried, Njemačka od 3.12.2021., obračunske liste plaće tuženika njemačkog poslodavca iz 2019. , ovjereni prijevod Opće socijalne službe regionalni tim Ried od 9.2.2023., nalaz i mišljenje Centra Coralina obrt za savjetovanje i poduku, isplatne liste plaće tužiteljice iz 2022. , izvješće CZSS od 20.3.2023. , rješenje HZZO od 20.04.2023., medicinska dokumentacija za tužiteljicu, mišljenje o utvrđenoj psihofizičkoj spremnosti djeteta za upis u prvi razred osnovne škole od 13.6.2023., dopuna mišljenja i prijedloga Zavoda od 12.10.2023., optužnicu ODO Sisak od 15.4.2022., rješenje Općinskog suda u Sisku posl. br. Kov-139/2022-17 od 22.12.2022. i Kov-139/2022-13 od 22.11.2022., potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, Pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidenciju i pomilovanja odjela za prekršajne evidencije od 24.3.2023., Uvjerenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 24.10.2023., zapisnik CZSS od 14.12.2022. i suglasnost CZSS od 25.11.2022., dopunu mišljenja i prijedloga o roditeljskoj skrbi u pitanju s kojim roditeljem bi djeca trebala živjeti te osobnim odnosima stranaka Zavoda od 19.6.2024., rješenje CZSS od 21.7.2021., izvješće kartice prometa Raiffeisen bank , saslušana je svjedokinja B. L., te je tužiteljica saslušana dana 22.2.2022., dana 13.11.2023., te 20.6.2024., a tuženik je saslušan dana 22.03.2022. ,13.11.2023., te 20.6.2024.

              8. Iako je predloženo po posebnom skrbniku, te po tuženiku izvođenje dokaza vještačenjem, taj dokaz je i prihvaćen u ranoj fazi postupka, no kako su se okolnosti bitno promijenile te na zadnjem ročištu stranke nisu ustrajale u izvođenju tog dokaza, sud donio odluku na posljednjem ročištu glavne rasprave da se daljnji dokazi neće provoditi te da se zaključuje glavna rasprava. Izvršenjem privremene mjere u Njemačkoj koju je donio ovaj sud, mlt. kćer stranaka preuzela je tužiteljica te se mlt. dijete adaptiralo nakon razdvojenosti od majke. Osim toga, tuženik je tijekom postupka odustao od ranijeg izjašnjavanja, te se više ne protivi da mlt. djeca stanuju s majkom, pa se ukazuje nepotrebnim provoditi vještačenje. 

              9. U ovom postupku radi razvoda braka sud i sudionici ovog postupka bili su suočeni sa nizom složenih okolnosti koje su se pojavljivale tijekom ovog postupka ali i koje su se bitno mijenjale, te je iste potrebno istaknuti, a to su:  nedostupnost tuženika na početku postupka, razdvojenost sestre i brata-zajedničke djece stranka, inozemni element, izdvajanje kćeri stranka iz obitelji oca u Njemačkoj i smještaj u udomiteljsku obitelj u Njemačkoj, izvršenje privremene mjere koju je donio ovaj sud u Njemačkoj, Covid ograničenja, prilagodba kćeri stranka nakon povratka u RH, zahtjevno zdravstveno stanje oba djeteta, izručenje tuženika iz zatvora u Njemačkoj u RH, preseljenje tuženika u RH nakon povratka, pomirenje tužiteljice i tuženika i zajednički život u periodu od 2 tjedna, djelomično plaćanje uzdržavanja po tuženiku. Te složene i promijenjene okolnosti uzrok su promjena mišljenja i prijedloga Zavoda i potrebe da se promijenjene okolnosti saznaju i obuhvate iskazima stranka.

              10. Uvidom u izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka od 20.10.2020. utvrđeno je da nije došlo do sporazumnog rješavanja spora te da je tužiteljica iskazala namjeru pokretanja sudskih postupka radi razvoda braka.

              11. Iz vjenčanog lista MU Sisak od 6.11.2019. razvidno je da su stranke zaključile brak 19.3.2016. u Sisku, a uvidom u rodne listove MU Sisak od 20.09.2018. i 6.11.2019. da je tužiteljica navedena kako majka , a tuženik kao otac mlt. djece s tim da je kćer rođena 5.1.2017., a sin 10.08.2019.

              12. Iz izvješća o imovnim i obiteljskim prilikama stranaka CZSS Sisak od 6.10.2021. utvrđeno je da u vrijeme izrade istog tuženik nije bio dostupan Centru s obzirom da mu je boravište u Njemačkoj. Izvješće je sačinjeno temeljem uvida u postojeću dokumentaciju Centra, prikupljenih socioamnestičkih podataka, razgovora sa tužiteljicom, psihologijske obrade i izvršenog terenskog očevida kod tužiteljice. U bitnome je vidljivo da je tužiteljica prije bračne zajednice sa tuženikom imala brak koji je zasnovala 21.9.2022. te je tijekom te bračne zajednice rođeno dvoje djece sin koji je rođen 11.2.2005. i sin koji je rođen 10.3.2003.. Ta bračna zajednica prekinuta je u lipnju 2011. , obnovljena u listopadu , a zatim ponovno prekinuta u studenom 2011. kada se suprug preseli svojim roditeljima. Roditeljima je izricana mjera upozorenja na pogreške i propuste u skrbi o djeci. Tužiteljica je zbog prijetnji suprugu s kojim je bila u postupku razvoda braka da će ga ubiti kao i fizičkog nasrtanja na njega u prostorijama Centra bila prisilno hospitalizirana gdje je od tada još nekoliko navrata hospitalizirana pod dijagnozom poremećaja osobnosti i druga akutna pretežno sumanuta duševna oboljenja. Sudskim rješenjem određeno je da će djeca rođena u toj bračnoj zajednici stanovati sa bivšim suprugom tužiteljice ,a  da će ona održavati osobne odnose sa djecom u nazočnosti stručne osobe, te su susreti jedno vrijeme bili redoviti. Međutim, dolazi do zanemarivanja roditeljske uloge, kontakti sa djecom izostaju te je nakon provedenog postupka lišenja prava na roditeljsku skrb u odnosu na tu djecu  tužiteljica lišena prava na roditeljsku skrb u odnosu na oboje djece. Vezu sa tuženikom tužiteljica je započela 2014. te su tužiteljica i tuženik prvotno zajedno stanovali kod njegovih roditelja, a početkom 2015. preselili su u Njemačku. Tuženik je uhićen krajem kolovoza 2015., a po odsluženju kazne zatvora sklopili su brak 19.3.2016. te odselili u Njemačku , a u rujnu iste godine vratili se u RH. Odnosi između supružnika bili su opterećeni međusobnim nasilničkim ponašanjem, tužiteljica se izjašnjavala da se ne može nositi s budućim zahtjevima majčinstva, namjeravala je prekinuti tu trudnoću, nije redovito kontrolirala trudnoću, koristila je lijekove i pušila.  U konačnici je rodila kćer 5.1.2017. Djevojčica boluje od Kah bolesti koja joj je dijagnosticirana odmah po rođenju. Po rođenju kćeri tužiteljica je verbalizirala uredne odnose u obitelji, a postupak zaštite interesa kćeri stranaka ponovno je pokrenut 2018. kada je tuženik izvijestio Centar da je tužiteljica pobjegla sa psihijatrijskog liječenja iz bolnice u Njemačkoj i otišla u Sisak, a zajednička kćer ostala je s njim u Njemačkoj. Tužiteljica je 19.8.2018. došla u Sisak kod svog oca, negirala je da je pobjegla sa liječenja već tvrdi da je imala otpusno pismo. Odnosi između supružnika i dalje su bili problematični. Nakon iskazivanja bojazni tužiteljice o kvaliteti brige o kćeri s obzirom na njeno zahtjevno zdravstveno stanje, Centar je putem nadležnog ministarstva zatražio procjenu sigurnosti kćeri i potrebe o određivanju mjera za zaštitu interesa djeteta. Iz izvješća nadležnog tijela Njemačke saznaju da život i sigurnost djeteta nikada u obitelji nije bila ugrožena no da je bilo propusta roditelja o skrbi i zdravstvenom stanju djeteta. Tužiteljica je odlučila otići u Njemačku kako bi mogla vidjeti svoju kćer koja je tamo s ocem, unatoč navodima da je bila izložena nasilju od strane tuženika, što je i učinila. U travnju 2019. tužiteljica je ponovno došla u RH u 5. mj. trudnoće te se smjestila u kućanstvo majke i bake. Majka od tužiteljice u nekoliko navrata obraćala se centru opisujući njezine teškoće u svakodnevnom funkcioniranju tijekom trudnoće te namjeru da prekine i tu trudnoću. Tužiteljici je bila osigurana usluga privremenog smještaja u udomiteljskoj obitelji gdje se nije mogla prilagoditi kućnim pravilima, imala je osjećaj da su  njezina prava povrijeđena, te je u konačnici smještaj prekinut po nasilničkom ponašanju od strane tužiteljice prema udomiteljici. Nakon tog događaja tužiteljica se smjestila kod oca koji se isto obraćao Centru opisujući teškoće tužiteljice u svakodnevnom funkcioniranju. Naknadno je tužiteljica unajmila stan koji je prilagođen potrebama tužiteljice. 10.8.2019. tužiteljica je rodila sina te je po otpustu iz bolnice tužiteljica boravila s djetetom u unajmljenom stanu te se počinju pojavljivati poteškoće u skrbi tužiteljice nad novorođenčetom. Zbog toga i procjene stručnog tima o rizicima za sina Zavod je Općinskom sudu u Sisku podnio prijedlog radi oduzimanja prava majci na stanovanje sa djetetom i povjeri svakodnevne skrbi o djetetu udomiteljskoj obitelji, međutim, u konačnici je Zavod odustao od tog postupka s obzirom na poboljšanje prilika i sposobnosti tužiteljice za brigu oko sina te uočavanja poželjnih promjena kod tužiteljice koje su se manifestirale kroz poboljšano funkcioniranje i redovito sudjelovanje u psihijatrijskom tretmanu i adekvatnu brigu o djetetu. Zbog uočenih teškoća na planu ličnosti i ponašanja koje značajno reduciraju njene roditeljske kapacitete i preokupiranosti brojnim poteškoćama tužiteljici je izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora u ostvarivanju skrbi nad djetetom, te je iz izvješća voditeljice mjere utvrđeno da je tužiteljica suradljiva, brine o sebi i kućanstvu i adekvatno brine o djetetu. Nadalje, saznaje se iz dopisa od 16.4.2021. Ministarstva rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da je iz dopisa Središnjeg tijela SR Njemačke zajedno sa izvješćem nadležnog ureda za socijalnu skrb mladih vidljivo da kćer stranaka živi u kućanstvu sa ocem i bakom po ocu i da nije uočen niti jedan aspekt rizika za dobrobit djeteta te da baka i otac o djetetu primjereno brinu. Dogovoreno je da se organiziraju telefonski kontakti između tužiteljice i kćeri. Međutim, odnosi između tužiteljice i tuženika i dalje su teško narušeni i obilježeni agresivnim pristupom tuženika prema tužiteljici.

              13. S obzirom na novonastale okolnosti CZSS dostavlja sudu dopunu izvješća od 22.3.2022. s obzirom da je tuženik bio uhićen u Njemačkoj dana 9.11.2021., a izašao je iz zatvora 21.2.2022. te je po njegovom uhićenju istog dana kćer smještena u udomiteljsku obitelj u Njemačkoj gdje se i trenutno nalazi u vrijeme pisanja tog izvješća. Tuženik se tada privremeno nalazi u RH te je iznosio plan povratka u Njemačku i ponovnog zaposlenja u tvrtki u kojoj je tada radio. Isto tako saznaje se da je protiv tuženika podnesen optužni prijedlog zbog verbalnog nasilja prema tužiteljici putem telefonskih poziva i društvene mreže kao i kaznena prijava od strane tužiteljice za počinjenje kaznenog djela prijetnje. Rješenjem ODO u Sisku od 21.2.2022. određena je mjera opreza zabrane približavanja tuženika tužiteljici i zabrana uspostavljanja i održavanja veze s tužiteljicom, sinom stranaka te tužiteljičinim sinovima iz prvog braka. Po izvršenom terenskom očevidu u obitelji tužiteljice 11.3.2022. utvrđeni su uredni uvjeti, nisu zamijećena nikakva odstupanja u ponašanju te je zapažen topao odnos između majke i sina stranaka.

14. Kako je došlo do novih okolnosti slijedi izvješće Zavoda od 20.3.2023. da je tužiteljica temeljem rješenja o privremenoj mjeri ovog suda izvršila mjeru na način da je preuzela mlt. kćer u Njemačkoj te da od 10.2.2023. kćer stranaka stanuje sa majkom na adresi prebivališta u Sisku. Tužiteljica je ishodila obvezno zdravstveno osiguranje, obavila sve liječničke kontrole i upisala kćer u dječji vrtić. O svemu je obaviješten tuženik 14.3.2023. te je Zavod donio rješenje kojim se imenuje stručna osoba pod čijim se nadzorom trebaju ostvarivati osobni odnosi kćeri stranaka i tuženika sukladno rješenju o privremenoj mjeri ovog suda počevši od 20.3.2023.

15. Nastavno, zbog opetovano izmijenjenih okolnosti Zavod dopunjuje ranije izvješće te dostavlja novo od 12. 10. 2023., te se doznaje o urednom i bliskom odnosu kćeri stranaka s tuženikom. Iz izvješća voditeljice mjere susreta pod nadzorom saznaje se da su susreti obilježeni igrom i primjerenim razgovorima, a susretima prisustvuju i baka i djed po ocu s kojima je kćer stranaka uspostavila uredan odnos. Tužiteljica iskazuje da sin od rođenja nije dobro upoznao oca niti se raspituje o ocu, te je primjetno kako odgovornost za uspostavu odnosa između sina i tuženika tužiteljica prebacuje na dijete navodeći da bi podržala susrete ako bi ih sin htio. S obzirom na produljenje mjere opreza zabrane približavanja tuženika tužiteljici tuženik u to vrijeme ne predlaže kontakte sa sinom.

16. Konačno, Zavod dostavlja zadnje izvješće koje dopunjuje novonastale okolnostima dana 19.6.2024. Iz istog proizlazi da je došlo do bitnih promjena u odnosima između tužiteljice i tuženika i djece, da su ukinute mjere opreza, da se tuženik redovito telefonski čuje sa tužiteljicom vezano uz djecu više puta tjedno, te da je upoznao sina s kojim gradi odnos te da tužiteljica i tuženik surađuju te uredno komuniciraju po pitanju vršenja roditeljske skrbi u odnosu na oboje djece što proizlazi iz izvješća voditeljice mjere stručne pomoći i potpore za siječanj 2024. Razvidno je da tuženik ostvaruje osobne odnose i sa sinom. Međutim, dana 12.3.2024. tužiteljica je podnijela prijavu protiv tuženika radi nametljivog ponašanja s čim u svezi je provedeno kriminalističko istraživanje, a 12.4.2024. ponovno je određena mjera opreza zabrane približavanja u odnosu na zabrane tuženiku u odnosu na tužiteljicu. Iz toga se vidi da su odnosi između tužiteljice i tuženika ponovno narušeni. Proveden je razgovor sa mlt. kćerkom stranaka po psihologinji Zavoda.

17. U prvom mišljenju CZSS od 6.10.2021. navodi se da kćer stranaka živi sa ocem i s majkom ostvaruje neredovite osobne odnose , a sin stranaka u kontinuitetu živi sa majkom, dok s ocem ne održava osobne odnose. S obzirom da je prošlo dvije godine od neposrednog kontakta majke sa kćerkom, procijenjeno je da majka i kćer nisu uspostavile privrženi odnos, a u obitelji oca nisu utvrđeni rizici za dijete, pa je mišljenje CZSS da je u interesu tog djeteta da stanuje u obitelji oca. S druge strane s obzirom na majčinu kontinuiranu angažiranost i brigu i odgoju za sina i  s obzirom da otac nije sudjelovao u njegom životu od rođenja, mišljenje je da zajednički sin stranaka treba i dalje živjeti sa tužiteljicom, a da tužiteljica u odnosu na to dijete ostvaruje potpunu samostalnu roditeljsku skrb. Radi uspostave osobnih odnosa roditelja i djece sa kojima roditelj ne živi predloženo je da se osobni odnosi djece i roditelja održavaju nedjeljom u 15 sati putem video poziva.

18. Nadalje, u dopuni mišljenja i prijedloga CZSS od 22.3.2022. , a kako je došlo do promijenjenih okolnosti te se zajednička kćer stranaka nalazila u to vrijeme na smještaju u udomiteljskoj obitelji u Njemačkoj, predloženo je da majka vrši samostalnu roditeljsku skrb u odnosu i na to dijete jer da je u interesu zajedničke kćeri da živi sa tužiteljicom. Sve to zato što je utvrđeno da tužiteljica ima uvjete, kontinuiranu visoku motivaciju za preuzimanje i brige o djevojčici te da ima potrebne roditeljske kompetencije. Predloženo je da otac osobne odnose sa kćerkom ostvaruje tijekom boravka u RH jednom mjesečno po sat vremena u prisutnosti stručne osobe. U odnosu na zajedničkog sina stranaka tada CZSS predlaže da se tuženik kao otac liši prava na ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na sina te da mu se zabrane kontakti sa djetetom. To stoga, što isti nije sudjelovao od rođenja zajedničkog sina u životu djeteta niti se na bilo koji način uključivao u skrb o njemu, te zbog toga što je izrečena mjera opreza zbog prijetnje u odnosu i na to mlt. dijete.

19. Nadalje, u novoj dopuni mišljenja i prijedloga vezano uz opseg roditeljske skrbi i susreta i druženja od 12.10.2023. Zavod predlaže da zajednička kćer i zajednički sin stranaka i nadalje stanuju sa majkom, a da roditelji vrše zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na oba djeteta. Mišljenja su da se osobni odnosi tuženika i kćeri trebaju ostvarivati sukladno uobičajenoj sudskoj praksi, a da se primopredaje djeteta treba odvijati u nazočnosti treće osobe od povjerenja jer je produljena mjera opreza zabrane približavanja tuženika tužiteljici. Mišljenja su da se osobni odnosi tuženika i sina stranaka trebaju zabraniti s obzirom da je produljena mjera opreza zabrane približavanja tuženiku u odnosu na tužiteljicu.

20. U konačnom mišljenju i prijedlogu Zavoda od 19.6.2024. navodi se da stručni tim Zavoda smatra da je najbolji interes mlt. djece da i nadalje stanuju sa majkom odnosno tužiteljicom, te da roditelji vrše zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na oba mlt. djeteta. Također iznose mišljenje da se osobni odnosi između tuženika i oba djeteta trebaju ostvarivati sukladno uobičajenoj sudskoj praksi, a da se primopredaja djeteta odvija u nazočnosti treće osobe od povjerenja jer da je aktualno na snazi mjera opreza zabrane približavanja tuženika tužiteljici.

              21. Uvidom u posljednju medicinsku dokumentaciju iz lipnja 2023. za zajedničku kćer stranaka vidljivo je da su utvrđene sljedeće dijagnoze:

              - Izostanak očekivanog normalnog fiziološkog razvoja (R 62.8.), Kongenitalna adrenalna hiperplazija – deficit 21-hidroksilaze (E 25.0), Specifični poremećaj izgovora.

              Uvidom u posljednju medicinsku dokumentaciju iz listopada 2023. za zajedničkog sina stranaka vidljivo je da su utvrđene sljedeće dijagnoze:

- Senzoričke poteškoće, Poremećaj iz autističnog spektra, Epiletogeno promijenjen EEG, Praćen kao kašnjenje u usvajanju posturalnih aktivnosti dob, Fluktuacija posturalnog tonusa (hiper) uz distona izvijanja, Nm asimetrija, Status postIVHgr I latdex, Planovalgus stopala, Otvoren foramenovale s hemodinamski neznačajnim L-D šantom, Exotropia intermitens o.dex. (h 50.1), Insuff. convergencae o.dex., F84.5., F80.9.

22. Tijekom ovog postupka stranke su u više navrata dale svoj iskaz, to stoga što su se protekom vremena okolnosti mijenjale pa je bilo nužno utvrditi činjenično stanje.

23. U svom iskazu od 22.2.2022. tužiteljica je u bitnome rekla da je podnijela tužbu protiv tuženika jer je on na nju vršio psihičko, fizičko i emocionalno nasilje i da njihova bračna zajednica prestala u travnju 2019. tako što je ona otišla iz Njemačke, a nakon što se vratila radi pokušaja obnavljanja bračne zajednice. Neposredno prije njezinog odlaska imali su intimne odnose zbog čega se dogodila trudnoća te se rodio  zajednički sin nakon njezinog odlaska. Nakon što je napustila tuženika i otišla iz Njemačke, nije povela zajedničku kćer. Rekla je da joj to nije dopustio tuženik. Inače je ona vodila brigu o kćerki koja ima značajnih zdravstvenih teškoća jer joj je dijagnosticiran KAH odmah nakon rođenja. Rekla je da je tuženik samo povremeno i usputno proživljavao ono što je bilo potrebno za brigu o  djetetu jer se više zabavljao svojim potrebama i odlazio na posao. Tvrdi da se nakon njenog odlaska tuženik nije nastavio adekvatno brinuti o djetetu jer da je dijete hranio slatkišima zbog čega je došlo do problema sa zubima, nije izvodio dijete van i omogućio socijalizaciju jer nije pohađala vrtić i da nije odvodio doktoru na cijepljenje. Za to vrijeme je sprječavao kontakte sa kćerkom te je kćer vidjela preko video poziva jedanput ili dva put pri čemu je dijete nju vrijeđalo ponavljajući uvrede koje je čula od oca i bake. Od kako je smještena u udomiteljsku obitelj s djetetom se redovito čuje i vidi preko video poziva te ima uobičajen normalan odnos majka dijete. Rekla je da kćer zna da je otac u zatvoru , a baka koja je tamo boravila nelegalno i da je deportirana u RH. Kaže da s djetetom ima topli roditeljski odnos i da joj je kćerka rekla da želi živjeti sa njom i bratom. Objasnila je da je kćer izdvojena iz obitelji oca u studenom 2021. temeljem odluke tamošnjeg tijela za socijalni rad prvo u ustanovu, a onda je smještana u hrvatsku udomiteljsku obitelj. Stalno je u kontaktu sa CZSS i njemačkim CZSS. Navodno je tuženik u istražnom zatvoru jer mu se stavlja na teret da je počinio kazneno djelo prijetnje prema njoj, nekom susjedu i njezinom partneru s kojim ima emotivnu vezu, ali s kojim ne živi. Misli da je iznos od 3000 kn mjesečno visina mjesečnih troškova života kćeri. Živi sa sinom u iznajmljenom stanu od 2.7.2019. Rekla je da je tuženik imao plaću od 3200-3600 eura mjesečno kao prijavljeni radnik,ali da je radio i neprijavljeno poljoprivredne i građevinske poslove u posljednje vrijeme. Za tuženika je rekla da je prema kćeri bio otac koji nije znao usmjeravati dijete te da joj je prepuštao sve na volju, no da joj je osiguravao sve materijalno i da prema djetetu nije bio nasilan. Kako je zajednički sin rođen nakon prestanka faktične zajednice sa tuženikom to dijete nema nikakav odnos sa ocem jer ga nije vidio u živo, dapače tuženik je iskazivao sumnju da je to dijete njegovo. Procjenjuje da su troškovi života za zajedničkog sina između 1500 i 2000 kn mjesečno, no nije se mogla specificirano izjasniti. Zbog njegovog zdravstvenog stanja prilagođava mu prehranu i daje mu kvalitetnu raznovrsnu hranu. Odlazi na redovite preglede u Zagreb svaka tri mjeseca, ali joj HZZO podmiruje putni trošak, no ima trošak u tim prilikama prilagoditi hranjenje djeteta te povremeno platiti prijevoz drugima zbog puno stvari.

24. U iskazu kojeg je dala tužiteljica 13.11.2023. u bitnome je rekla da je morala poduzimati različite aktivnosti da bi dijete preuzela u Njemačkoj gdje je kćer bila smještena u udomiteljsku obitelj zato što joj tuženik nije omogućio da preuzme skrb o tom djetetu sukladno sudskoj odluci (privremenoj mjeri) donesenoj u ovom predmetu. Primjerice da se nije odazvao na pozive CZSS i općenito da je aktivno radio na tome da dijete ne dođe u RH i da ona preuzme skrb. Čak je rekao da misli da je za dijete bolje da bude smješteno u ustanovu ili kod udomitelja njego kod nje. S obzirom da na dobrovoljni način nije mogla izvršiti preuzimanje djeteta izdan je europski ovršni nalog nakon čega joj je dijete predano za par dana. Vlastitim sredstvima pokrila je trošak dolaska u Njemačku i prevođenje dokumenata da bi dijete preuzela. Već tada je tuženik je bio u Sisku. Prije konačnog preuzimanja skrbi o kćeri tijekom 5 dana imala je susrete sa kćerkom radi prilagodbe i zajedničkog vremena s njom i tek nakon toga joj omogućeno odvođenje djeteta. Po dolasku u RH dijete se dobro prilagodilo, te je u početku tražilo da vidi oca, a kasnije to više nije bio slučaj jer djevojčica zna što je otac učinio i samo govori da je on kriv za situaciju u kojoj su se našli. Privremena mjera u dijelu viđanja sa ocem se izvršava tako da ona odvodi dijete k ocu. Dijete nije u otporu viđati oca, ali ne pokazuje radost. Smatra da se tuženik ne može brinuti o zdravlju kćeri, jer radi , njegovi roditelji nisu za to sposobni, ali i zbog toga što je i prije tuženik dao djetetu krivu terapiju i nije ju odveo na cijepljenje pa je kao posljedica toga kćerka ostala malena i ima zdravstvene posljedice. Za zajedničkog sina je rekla da to dijete zna tko mu je otac i da zna da i on i sestra imaju istog oca no da to dijete ne pita za oca. Rekla je da ima sve uvjete i motivaciju da skrbi o oba djeteta. Po prihodima tuženika ne zna ništa. Dalje je izjavila da oba djeteta imaju uvećane troškove života s obzirom na zdravlje jer svaki dan idu doktoru, odlaze u Zagreb u Goljak, a djeca traže slatkiše te da ju odlazak u Zagreb košta 80 eura , za gorivo i stvari koje se moraju kupiti ( primjerice pecivo, slatkiše, sokove, nagrada za dobivanje injekcije). Također je rekla da je imala trošak kupnje mobitela i psa koje je otac obećao pa onda ona to platila. Misli da je 200 eura mjesečno minimalan iznos kojima bi se mogli pokriti ukupni troškovi života. Kada je kćer trebala biti upisana u vrtić otac je trebao dati suglasnost , a kako je izrečena mjera zabrane kontaktiranja između nje i tuženika to je morao učiniti CZSS. Tada je CZSS pozvao tuženika da potpiše suglasnost. Rekla je da se tuženik kao otac raspitivao o djetetu dok je dijete bilo u Njemačkoj, no da su joj udomitelji rekli da se tuženik založio da dijete bude i ostane udomljeno, no kasnije da se prestao protiviti da dijete dođe u RH.

25. S obzirom na promijenjene okolnosti tužiteljica je ponovno dopunski saslušana dana 20.6.2024.  te je rekla da je točno da je tuženik živio sa njom u ožujku 2024. tijekom dva tjedna, da su bili u emotivnoj vezi i da su djeca živjela zajedno sa njima, ali da za to vrijeme tuženik nije viđao sina. Željela je dati šansu tuženiku da upozna djecu, ali se razočarala. Za to vrijeme zajednički sin nije odbijao oca. Tijekom tog vremena upoznala je oca sa zdravstvenim potrebama kćerke. S tuženikom nakon ožujka  2024. nema više kontakta nakon što je prijavila njegovo nametljivo ponašanje pa je izdana mjera zabrane približavanja. Sada živi sama sa djecom a ima partnera sa kojim je u emotivnoj vezi koja traje s prekidima 4 godine.

              26. Prvi iskaz na sudu tuženik je dao 22.3.2022. te je tom prilikom u bitnome rekao da je bio uhićen 9.11.2021. u Njemačkoj temeljem Europskog uhidbenog naloga jer ga nisu mogli pronaći, jer se nije nalazio na adresi koju se prijavio, a sve povodom terećenja za prijevaru. Nakon uhićenja bio je tri mjeseca u zatvoru u Njemačkoj ,a potom izručen u RH. Iste večeri kada je uhićen kćerka koja je živjela sa njim izdvojena je iz njegove obitelji. Po izručenju u RH dovezen je u zatvoru Remetinec u Zagrebu. Cijelo vrijeme njegova majka je živjela sa njim i kćerkom u Njemačkoj , a nakon njegovog uhićenja svejedno je dijete izdvojeno jer prema objašnjenjima socijalne službe dijete nije moglo ostati sa bakom. Tada je rekao da se po davanju iskaza ovom sudu namjerava vratiti u Njemačku i kod istog poslodavca kod kojeg je i radio prije uhićenja jer poslodavcu treba kao radnik. Za vrijeme dok nije boravio u Njemačkoj nije imao prihoda. Planira nastaviti skrbiti o kćerki kako je to činio i ranije. Rekao je da sa tužiteljicom nije u dobrim odnosima i da s njom nije u kontaktu , da sa sinom također nije u kontaktu jer mu to tužiteljica nije omogućavala iako je on želio. Poriče da je posumnjao u svoje očinstvo iako mu je jednom prilikom tužiteljica rekla da sin nije njegovo dijete. Za tužiteljicu je rekao da je osoba koja je imala psihičkih problema, bila agresivna prema njemu i drugima, da je pod utjecajem alkohola počinila prometnu nezgodu u Njemačkoj zbog čega je dužna platiti troškove. Također je rekao da se protiv nje vodi neki postupak zbog utaje poreza. Ne smatra za sebe da je agresivna osoba. Do uhićenja je imao plaću između 1600 i 1700 eura, a misli da će tako i nadalje. Obavlja poslove montaže balkonskih ograda. Kaže da je nakon rođenja sina slao tužiteljici novac putem Westernuniona u različitim iznosima ponekad 50, ponekad 300, a najviše 1500 eura. Od 2021. nije slao novac za djecu, a rekao je da tužiteljica njemu nikada ništa nije poslala za uzdržavanje zajedničke kćerke niti ga je pitala da li mu je bila potrebna kakva pomoć. Za svoje troškove hrane (dok je u Njemačkoj) treba mu oko 250 eura mjesečno, a za zajedničku kćer isti iznos. Rekao je da kćer ima pravo na dječji doplatak u iznosu od 198 eura mjesečno, a za sina ne zna. Misli da se od tužiteljice potražuje povrat dječjeg doplatka od strane njemačkog državnog tijela za jedan period kojeg je ona primala. Smatra da je za zajedničku kćer ako je u Njemačkoj dovoljno 250 eura mjesečno za pokrivanje troškova života, a da je u Hrvatskoj sve duplo skuplje. Rekao je da osim svoje plaće nema drugih prihoda, da nema imovine, osim osobnog automobila starog 18.g. Nema saznanja o visini troškova života za zajedničkog sina niti po iznosu niti po vrstama tih troškova, samo zna da to dijete ima zdravstvenih problema. Nadalje, rekao je da je njegova majka došla u Njemačku kada je tužiteljica drugi puta bila u psihijatrijskoj ustanovi te da se zajedno sa majkom skrbio o djetetu, a poriče da nije davao potrebne suglasnosti npr. za izradu osobne iskaznice za sina koju je dao, poriče da nije kćer vodio na druženje sa drugom djecom, da je nesocijalizirana,te da je izbjegavao odazvati se pozivima CZSS. Sa kćerkom održava kontakte. Poriče da je tužiteljica napustila obiteljsku zajednicu zbog obiteljskog nasilja prema njoj u prisutnosti djeteta. Poriče da je izrekao prijetnju prema djeci tužiteljice iz ranije bračne zajednice.

              27. U dopunskom saslušanju od 13.1.2023. tuženik je u bitnome izjavio da ne može imati trenutno kvalitetan odnos sa tužiteljicom zbog postojeće zabrane približavanja i kontaktiranja, no kada zabrana bude ukinuta da će moći surađivati sa tužiteljicom po pitanju zajedničke djece na svakodnevnoj bazi. Priznaje da nije plaćao uzdržavanje za djecu, navodi da nije bio u mogućnosti, ali da se sada u RH zaposlio i da neće biti problema. Rečeno mu je da će imati plaću između 1200 i 1300 eura mjesečno , kao sjekač i voditelj grupe sjekača, a u proljeće ima namjeru obavljati jednodnevne poslove i od toga imati dodatne prihode oko 120 do 130 eura dnevno  na račun, a ostalo na ruke. Opisuje da se kćerka raduje kada se vide, da ga kćer zagrli, poljubi, te ponekad plaće kod rastanka. Ponovno izjavljuje da silno želi vidjeti sina. Smatra da je iznos ukupnih troškova života po djetetu najmanje 200 eura mjesečno.

              28. Ponovno dopunski saslušan na ročištu dana 20.6.2024. tuženik je u bitnome rekao da je sa tužiteljicom u veljači ili ožujku 2024. obnovio zajednicu te da su živjeli zajedno tijekom dva tjedna i da su za to vrijeme oba djeteta živjela sa njima. Sa tužiteljicom zajedno odvozio je djecu u vrtić. Pokušaj obnove njihove veze nije uspio te je nastavio viđati kćer po privremenoj mjeri uz osobu određenoj za nadzor. Jedan susret je odgođen zbog njegovog posla, ali je nadoknađen. Cijelo vrijeme susreta nazočna je voditeljica nadzora, a on se igra sa kćerkom, priča s njom , ali ne o majci. Kaže da jako dobro zna sve o zdravstvenim potrebama kćerke jer je s njom živio i on joj je davao terapiju, te misli da bi se mogao skrbiti i o zdravstvenim potrebama sina.  Potvrdio je uplate za uzdržavanje koje je sama tužiteljica predočila sudu i naveo da mimo toga nije plaćao ništa.

              29. Svjedok B. L. u svom iskazu rekla je da je određena rješenjem Zavoda kao osoba koja nadzire održavanje susreta i druženja djece i tuženika jednom mjesečno. Rekla je da su se susreti dogovarali pri čemu je uzeto u obzir kakvih su mogućnosti stranke. Iako rješenjem suda nije određeno da se tuženik susreće sa sinom ipak je jedan susret održan u prostoru McDonaldsa u Sisku, a kojem je nazočila tužiteljica i kćer stranaka. Opisala je susret dobrim, ali je napomenula da je atmosfera bila napeta. Do tog susreta je došlo zato što je to željela zajednička kćerka stranaka. Susreti između tuženika i kćerke uglavnom prođu u dobroj atmosferi, u igri, a ponekad je potrebno sugerirati tuženiku neka ponašanja no on ih prihvaća i provodi. Majka upozori na neke posebne okolnosti vezano uz zdravstveno stanje kćerke, a tako se i provodi uputa koju tuženik i poštuje. Ne pamti bilo kakvih incidentnih situacija u smislu neprimjerenih ponašanja roditelja ili otpora djeteta. Sjeća se da joj je djevojčica jednom prilikom rekla da se boji da bi je otac mogao ispitivati o majci, ali ona ju je razuvjerila.    Za tuženika je rekla da je u početku bilo potrebno informirati se o zdravlju kćerke, što je ona prenosila onda tuženiku i kaže da ih je on usvojio i da se sve bolje u tome snalazi. Sa sigurnošću može reći da otac može provoditi s kćerkom sat vremena samostalno i bez prisutnosti nadzora, ali ne može reći da li je to moguće i za duže vrijeme. Rekla je da otac često šalje stvari za oba djeteta preko nje. Susret sa sinom prošao je uredno i nije bilo nikakvog otpora od strane djeteta , a otac je bio motiviran. Sigurna je da postoji nešto što bi se dalo opisati kao emotivna veza između sina i oca, a kaže da definitivno sin poznaje oca i zna da se otac vidio sa sinom i kćerkom i mimo njezinog sudjelovanja. Dalje je izjavila da djevojčica želi da svi žive zajedno te da je točno da je plakala i da je rekla da je to zbog straha da će ostati živjeti kod oca, ali joj je ona objasnila da se to neće dogoditi i da će je vratiti k majci. Osobno nije čula da je tuženik ispitivao djevojčicu o majci, ali je od djeteta čula da se to znalo dogoditi. Tada je upozorila tuženika da to ne smije raditi i da će prekinuti susret ako se to ponovi. Rekla je da je istina da se u nekoliko navrata dogodilo da je djevojčica bila pripremljena da se održi susret s ocem, a tuženik je u posljednji tren javio da ne može doći jer je spriječen pa je ukazala tuženiku da se to ne smije ponoviti jer smatra da je to loše. O tome je samo razgovarala sa tužiteljicom preko telefona , a nije vidjela kako je to doživjela kćer stranaka, mada joj je djevojčica sama rekla da je plakala zbog toga i da je bila razočarana.

              30. Uvidom u ovosudnu presudu poslovne oznake P Ob-10/2020-5 od 23. 4. 2020. utvrđeno je da je naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja tužiteljice plaća iznos od 2.000,00 kn mjesečno.

              31. Uvidom u ovosudno rješenje poslovne oznake Ovr Ob-1/2020-12 od 2. 9. 2020. vidljivo je da je tuženiku privremenom mjerom naloženo da na ime uzdržavanja mlt. sina plaća iznos od 1.098,00 kn ( 145,73 eura) mjesečno.

              32. Analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je donio odluku kao u izreci presude.

33. U ovom postupku sud je morao odlučiti o razvodu braka između stranaka, kao i o tome s kojim roditeljem će mlt. djeca stanovati , o održavanju osobnih odnosa u vidu susreta i druženja djece sa onim roditeljem s kojim neće živjeti te o uzdržavanju djeteta. Između stranaka nije bilo sporno da oboje žele razvod braka te da mlt. djeca trebaju stanovati s tužiteljicom. Međutim, u ostalom stranke nisu postigle sporazum te je bilo sporno u kojem opsegu će roditelji izvršavati roditeljsku skrb, dapače tužiteljica traži za tuženika lišenje roditeljske skrbi u odnosu na sina, te je bilo sporno u kojem opsegu i kojom dinamikom će se održavati osobni odnosi između mlt. djece i tuženika, te uzdržavanje mlt. djece.

34. Od relevantnih činjenica za donošenje odluke sud je utvrdio slijedeće:

-          Tužiteljica i tuženik su zaključili brak dana 19. 3. 2016. u Sisku

-          U braku je rođeno dvoje mlt. djece i to kćer dana 5. 1. 2017. i sin dana 10. 8. 2019.

-          Tužiteljica je prije braka s tuženikom bila u braku te je u tom braku rodila dva sina, a nakon razvoda braka zanemarila je roditeljsku skrb u odnosu na tu djecu pa je lišena prava na roditeljsku skrb

-          Tužiteljica je imala određene psihijatrijske teškoće tijekom obje bračne zajednice zbog čega je bila i hospitalizirana

-          Tuženik je evidentiran kao počinitelj nekoliko prekršajnih djela i kaznenih djela, određeno vrijeme proveo je na izdržavanju kazne zatvora, te je u nekoliko navrata bio u istražnom zatvoru

-          Obiteljska i bračna zajednica između tužiteljice i tuženika u nekoliko navrata je prekidana odlaskom tužiteljice

-          tužiteljica je napustila tužitelja i zajedničku kćer i otišla iz stana u kojem su do tada živjeli u Njemačkoj, tužitelj je, uz pomoć svoje majke, skrbio o kćeri, dok je tužiteljica otišla u RH te nekoliko mjeseci kasnije rodila zajedničkog sina

-          oba djeteta imaju značajne zdravstvene teškoće

-          socijalna služba u Njemačkoj vršila je provjere brige i skrbi tuženika kao oca za dijete, napose vezano uz zdravstveno stanje djeteta, te je utvrđeno da isti adekvatno skrbi o kćeri

-          nakon rođenja zajedničkog sina Centar za socijalnu skrb Sisak pokrenuo je postupak radi izricanja mjere zaštite prava i interesa mlt. djeteta na sudu radi oduzimanja prava tužiteljici da stanuje sa svojim mlt. sinom, međutim taj prijedlog je povučen jer je Centar za socijalnu skrb utvrdio da se tužiteljica adekvatno skrbi o sinu, ima uredno svakodnevno funkcioniranje i redovito se liječi

-          po uhićenju tuženika u Njemačkoj mlt. kćer je dana 9. 11. 2021. izdvojena iz obitelji i smještena u udomiteljsku obitelj u kojoj se govori hrvatski jezik

-          u ovom postupku donesena je privremena mjera da se zajednička mlt. djeca privremeno povjeravaju na stanovanje tužiteljici, određeni su osobni odnosi u vidu susreta i druženja kćeri i tuženika jednom mjesečno za vrijeme dok on boravi u RH i to u prisutnosti stručne osobe, zabranjeni su osobi odnosi sina i tuženika te je određeno uzdržavanje po kojem je tuženiku naloženo plaćati iznos od 1.211,93 kune ( 160,85 eura) mjesečno za kćer. Navedena odluka je aktualna

-          privremenom mjerom za uzdržavanje mlt. sina određeno je tuženiku u drugom postupku kod ovog suda poslovne oznake Ovr Ob-1/2020 da plaća iznos od 145,73 eura mjesečno

-          presudom doneseno u drugom postupku kod ovog suda poslovne oznake P Ob- 10/2020 naloženo je tuženiku da plaća uzdržavanje za tužiteljicu u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno

-          privremena mjera donesena u ovom postupku izvršena na način da je tužiteljica  preuzela mlt. kćer u Njemačkoj od udomiteljske obitelji kojoj je dijete bilo povjereno i smješteno dana 10.  2. 2023.

-          tuženik je izručen vlastima Republike Hrvatske te je nakon puštanja na slobodu kratko otišao u Njemačku s namjerom da tamo i ostane, ali se konačno vratio i preselio u RH, gdje se i zaposlio

-          zbog prijave tužiteljice određena je mjera opreza zabrane približavanja i kontaktiranja tuženika prema tužiteljici, sinu stranka ( i drugima) , koja je ukinuta, a onda zbog nove prijave tužiteljice izrečena je nova mjera opreza zabrane približavanja i kontaktiranja tuženika prema tužiteljici koja je aktualno na snazi

-          tijekom trajanja ovog postupka tuženik je viđao kćer jednom mjesečno uz nadzor stručne osobe, a unatoč zabrani izrečenoj u privremenoj mjeri u ovom postupku i sina.

-          Tužiteljica i tuženik u veljači ili ožujku ove godine pokušali su obnoviti bračnu emotivnu zajednicu te su tijekom dva tjedna zajedno sa oba zajednička djeteta boravili u stanu tužiteljice

-          Tuženik ima kvalitetan i emocionalno topao odnos sa kćerkom. Nakon ostvarenog kontakta i obostranog upoznavanja njega i sina, počinje se razvijati snažniji odnos i sa tim djetetom. Tuženik pokazuje motivaciju za čvršćim odnosom s njim

-          Tužiteljica je upoznala tuženika tijekom pokušaja obnavljanja njihove emotivne veze sa zdravstvenim zahtjevima djece

-          Tuženik nije redovito plaćao uzdržavanje ali je izvršio dvije uplate na ime uzdržavanja kćeri i to u siječnju 2024. ukupno 442,29 eura te u ožujku 2024. 400 eura

-          Tužiteljica je ostvarila pravo na privremeno uzdržavanje od Zavoda vezano za uzdržavanje mlt. sina u visini od 76 eura mjesečno rješenjem od 21. 7. 2021.

-          Tužiteljica nije plaćala uzdržavanje za mlt. kćer u periodu od podnošenja tužbe do preuzimanja djeteta 10. 2. 2023.

-          Tuženikovi prihodi od rada u Njemačkoj i sada u RH iznose između 1600 i 1900 eura

-          Visina troškova života kćeri iznose 200 eura mjesečno, te visina troškova života sina iznose 200 eura mjesečno

-          Posebni skrbnik proveo je razgovor s mlt. kćerkom, a također je proveden razgovor psihologa Zavoda s tim djetetom. S sinom stranka isto nije provedeno zbog dobi djeteta

35. Sud je razveo brak između tužiteljice i tuženika s obzirom da je tuženik nakon podnošenja tužbe za razvod braka pristao na razvod braka pa se ima smatrati da su oba bračna druga sporazumno zahtijevala razvod braka, slijedom čega je donesena odluka temeljem čl. 51. točka 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19,47/20,49/23, 156/23 nastavno: Obz).

              36. Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da je sporazum roditelja o tome s kojim roditeljem će ubuduće stanovati mlt. djeca u skladu s interesom mlt. djece. Naime, sud je utvrdio da je sporazum tužiteljice i tuženika kao roditelja mlt. djece u skladu s mišljenjem i prijedlogom Zavoda, a kojeg je podržao i posebni skrbnik. Zbog naprijed  navedenog sud je donio odluku o roditeljskoj skrbi temeljem članka 420. Obz-a.

              37. U odnosu na odluku o roditeljskoj skrbi sud je odlučio da tužiteljica i tuženik izvršavaju roditeljsku skrb zajednički te time nije prihvatio prijedlog tužiteljice da se tuženiku ograniči izvršavanje roditeljske skrbi u odnos na djecu.  Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da je odnos stranaka kao roditelja  mlt. djeteta u  većoj mjeri narušen, ali tužiteljica nije dokazala razloge da zajednička roditeljska skrb nije u interesu mlt. djece.

              38. Članak 104. ObZ propisuje da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Roditelji su dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.

39. Dakle, makar roditelji živjeli i razdvojeno, kad imaju zajedničku roditeljsku skrb za zajedničku djecu, dužni su surađivati o svih pitanja bitnih za djecu, te svoja ponašanja i namjere prilagoditi interesu djeteta. U ovom postupku dokazano je da se tuženik tijekom vremena sve više uključivao u život mlt. djece. Iako je točno da je u ranijoj fazi tuženik  uskratio suradni odnos nakon donošenja privremene mjere, valja primijetiti i to da je tužiteljica napustila bračnu i obiteljsku zajednicu i tuženika koji je ostao skrbiti o mlt. kćerki unatoč tome što je riječ o djetetu koje ima potrebu za pojačanom skrbi zbog svog zdravstvenog stanja. Kako su se okolnosti kod roditelja mijenjale tako se ukazala i nužna izmjena mišljenja i prijedloga Zavoda. S obzirom da se odluka suda donosi uzimajući u obzir aktualne okolnosti, tada sud uzima kao relevantno posljednje mišljenje i prijedlog Zavoda. Ostala mišljenja Zavoda predstavljaju dokaz ovom sudu najviše u dijelu u kojem se kronološki navode socioanamnestički podaci o strankama i važnim okolnostima. Iz izvješća i mišljenja Zavoda, vidljivo je da tužiteljica i tuženik imaju narušene odnose, pa je stoga kao najvažniji dokaz za donošenje odluke o roditeljskoj skrbi prihvatio zaključak stručnog tima Zavoda iz mišljenja od 19. lipnja 2024.g.  Mišljenje Zavoda se temelji na obradi koja je izrađena po timu u sastavu pravnika, socijalnog radnika i psihologa, pa je zato sud prihvatio mišljenje Zavoda i donio odluku sukladno njihovom prijedlogu, jer je i iz ostalih dokaza, napose ocjenom svih iskaza stranaka te svjedokinje B. L., zaključio da je upravo takvo mišljenje u interesu mlt. djece.

              40. Članak 105. stavak 1.  Obz-a propisuje da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. U stavku 3. iste odredbe predviđa se da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.

              41. U ovom postupku sud je utvrdio da je tuženik roditelj koji je spreman na suradnju i dogovor, dok tužiteljica pokazuje da je njezin stav o roditeljskoj skrbi ovisan o odnosima koje aktualno ima sa tuženikom. Kako će mlt. djeca stanovati s tužiteljicom, donošenje odluku kojom bi se odredila samostalna roditeljska skrb tužiteljici u odnosu na kćer, bilo bi nepotrebno i neopravdano ograničavanje roditeljskog prava tuženika. Tvrdnja tužiteljice da su određeni postupci tuženika ugrozili zdravlje kćeri u vrijeme kada je on bio jedini roditelj koji je skrbio o njoj nisu provjereni i izneseni su na paušalnoj, nestručnoj  i neprovjerenoj subjektivnoj ocjeni tužiteljice.

              42. Članak 170. i 171. Obz-a predviđa da će se roditelj lišiti prava na roditeljsku skrb u predviđenim slučajevima. Takvu odluku sud treba donijeti kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, odnosno u posebnim slučajevima i to ako je napustio dijete, ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji, ako na temelju izvješća centra za socijalnu skrb proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio centar za socijalnu skrb ili sud, ako na temelju izvješća i procjene centra za socijalnu skrb proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj te ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta.

43. Sud nije utvrdio da postoje elementi koji ukazuju na opravdanosti izricanje najteže mjere prema tuženika kao roditelju u odnosu na mlt. sina. Nije krivnja tuženika što ga je tužiteljica odlučila napustiti u vrijeme kada je bila trudna s tim djetetom, da bi se rodio u drugoj državi u vrijeme strogih ograničenja kretanja zbog koronavirusa, pa što je tuženik vidio sina nakon dužeg vremena nego je mogao. Osim toga, prema novim i sada aktualnim okolnostima tuženik je s tim djetetom uspostavio kontakt, pokazuje motivaciju da ima roditeljski i emotivni odnos sa sinom, pa bi bilo protivno interesu djeteta da ga donese odluku o lišenju roditeljske skrbi.

              44. Nadalje, uzimajući u obzir odluku suda da mlt. djeca stanuju s majkom, tada mlt. djeca i tuženik kao roditelj s kojim dijete neće stanovati temeljem članka 119. stavak 1. Obz-a imaju pravo na određivanje istih. Sud je kod donošenja odluke o tom zahtjevu imao na umu da se iz dokaza, a prije svega iz mišljenja i prijedloga Zavoda, susreti i druženja trebaju odvijati dinamikom i opsegom koji će zadovoljiti potrebe mlt. djece da održavaju emocionalnu vezu s tuženikom. Ovom odlukom stvaraju se okviri na kojima stranke imaju temelja dogovorom urediti da se isti održe, a na strankama je da se u okviru svojih mogućnosti i obaveza prilagode odluci suda, uz napomenu da je interes djeteta da se osobni odnosi održe, pa makar i u drugim terminima. Sud je u cijelosti prihvatio prijedlog  Zavoda od 19. lipnja  2024.g. Pri tom su otklonjeni argumenti tužiteljice da tuženik ne zna brinuti o zdravstvenim potrebama djece i da u tom smislu nije primjereno da se omogući tuženiku da djeca s njim borave kontinuirano dužen vrijeme. Iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je za vrijeme pokušaja obnove njihove emotivne zajednice i zajedničkog boravka roditelja i djece upoznala tuženika sa svim zahtjevima koji se tiču zdravstvenog stanja djece. Sud je temeljem iskaza svjedokinje B. L. utvrdio da se tuženik interesira o potrebnim radnjama i zahtjevima vezanim uz zdravstvene potrebe kćeri, te da po tom pitanju pokazuje razumijevanje i prihvaćanje svih uputa. Osim toga, tuženik je skrbio o kćeri i bez tužiteljice nakon što je ona napustila obiteljsku zajednicu te iz dokumentacije njemačkog tijela koje se bavi socijalnom skrbi proizlazi da je to činio primjereno i adekvatno. Nema opravdanog razloga misliti da tuženik to i nastavi činiti, te uz upute i savjete bude uspješan u toj skrbi o zdravlju djece.

45. Ostvarivanje osobnih odnosa pravo je i djeteta, ali i pravo roditelja i dužnost roditelja.  Mišljenje je suda je u interesu mlt. djece da ostvaruju osobne odnose sa tuženikom jer je to jedini način održavanja emocionalne veza djeteta i roditelja i to u dinamici i opsegu kako to Zavod predlaže. Stoga su osobni odnosi u vidu susreta i druženja određeni ovom odlukom usmjereni na dobrobit mlt. djece, a uzimajući u obzir aktualne odnose stranaka. Kako je iz mišljenja Zavoda vidljivo da je još uvijek na snazi zabrana tuženiku da se približava tužiteljici, valjalo je odrediti i ovom odlukom da se primopredaja vrši u nazočnosti treće osobe od povjerenja, dok za to postoji potreba ovisno o trajanju izrečene mjere.

46. Prijedlog tužiteljice da se zabrane osobni odnosi tuženika i sina nije opravdan. Naime, odredbom članka 123. Obz-a upućuje na to da je takva zabrana izuzetak koji se određuje samo iznimno. Pri tom je sud dužan ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje bude razmjerno potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost zabrane. Suprotno tome, sud je kroz dokazni postupak saznao da nema dokaza niti  elemenata koji na strani tuženika upućuju na potrebu zaštite djeteta kroz takvu mjeru niti da je takva mjera uopće nužna. Subjektivni dojam tužiteljice o tome ne vezuje sud. Sud smatra da je u interesu mlt. sina stranaka da se susreće sa tuženikom, te je tako odredio. Stoga je donesena odluka o osobnim odnosima kao u izreci presude.

              47. Odluka o uzdržavanju mlt. djece donesena je uvažavajući činjenice koje je sud utvrdio u ovom postupku.             

              48. U odredbi članka 288. Obz-a predviđeno je da je dužnost roditelja da uzdržavaju svoje maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

              49. Članak 310. Obz-a propisuje kako slijedi:

(1) Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

(2) Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.

50. Ukupne materijalne potrebe djece utvrđene su primjenom članka 311. Obz-a koji kaže:

(1) Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

(2) Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

51. Ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, u ovom slučaju tuženika, sud je utvrdio temeljem iskaza tuženika i obračunskih lista plaće tuženika. Tuženik tijekom postupka nije problematizirao visinu uzdržavanja koju potražuje tužiteljica za mlt. djecu te je u svom iskazu i sam potvrdio da je visina troškova života djece u iznosu od najmanje 200 eura za svako dijete. Također je u iskazu govorio o svojim prihodima kojima može plaćati traženo uzdržavanje.

52. Inače, članak 313. Obz-a propisuje da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, u ovom slučaju tuženika,  koje sud utvrđuje u parničnom postupku,  odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, te da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, da je dužan osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

              53. Tuženik je radno sposoban roditelj, u produktivnoj dobi ( ima 48 godina) , koji se nije izjašnjavao da se protivio obvezi uzdržavanja, a za kojeg je utvrđeno iz njegovog iskaza da ima prihode u visini od 1600 i 1900 eura, te sud smatra da tuženik može bez ugroze vlastite egzistencije plaćati uzdržavanje u visini traženog.

              54. Prema tome, zahtjev tužiteljice vezano uz uzdržavanje mlt. djece u iznosu od 200 eura po svakom djetetu  dijete primjeren je i osnovan, tim više što je sud vezan i odredbom članka 314. Obz-a. Naime ista odredba predviđa kako slijedi:

(1) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

(2) Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to:

1. za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće

2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i

3. za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće.

              55. Za djecu u dobi od 0-6 godina, u koju kategoriju ulaze mlt. dijete ovih roditelja, Odluka o minimalnim novčanim iznosima koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta koja je bila na snazi za svaku pojedinu utuženu godinu ( Narodne novine 30/2021, 37/2022, 48/2023 i 49/2024)  propisuju iznose od 1.017 kn do 195,16 eura, a kako je tuženik roditelj za kojeg je utvrđeno da je u mogućnosti doprinositi uzdržavanju mlt. djece prema svom iskazu u višem iznosu jer ima prihode i ulazi u platni razred obveznika uzdržavanja s višim prihodom sud je obvezao tuženika da pridonosi uzdržavanju djece u iznosima od 200 eura mjesečno.

56. Kako je nesporno između stranaka da je tuženik nakon podnošenja tužbe izvršio dvije uplate na ime uzdržavanja Laure i to u siječnju ukupno 442,29 eura te u ožujku 2024. u iznosu od 400 eura, tuženik je djelomično namirio svoju dospjelu obvezu, pa se stoga u odnosu na to dijete ne obvezuje na plaćanje onog periodu za koji nije utvrđeno da je podmiren.

              57. Sud je odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na period u kojem je dokazano da tužiteljica nije živjela s kćeri jer je to dijete živjelo s ocem a potom kod udomitelja. U vrijeme podnošenja tužbe pa sva do preuzimanja kćeri od udomitelja dana 10. 2. 2023. tužiteljica nije bila roditelj s kojim to dijete stanuje, pa nije ovlaštena podnijeti zahtjev za uzdržavanje i zastupati dijete u dijelu zahtjeva za uzdržavanje. U odredbi članka 424. stavak 2. Obz-a propisano je da dijete u postupku radi uzdržavanja djeteta zastupa roditelj s kojim dijete stanuje. Kako je nedvojbeno utvrđeno da u periodu od podnošenja tužbe do 10. 2. 2023. mlt. kćer stranaka nije stanovala s tužiteljicom, valjalo je odbiti tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na taj period.

              58. U pogledu troškova ovog postupka sud je odlučio sukladno članku 366. Obz-a, jer je s obzirom na okolnosti ovog slučaja nastale u ovom predmetu na koje se nije moglo utjecati, te činjenice da bez sudske odluke nije moguće regulirati statusna pitanja stranaka , te činjenice da je i tuženik imao u većem dijelu postupka odvjetnika koji ga je zastupao ( doduše više njih) primjenom načela pravičnosti odlučeno da svaka stanka snosi svoj trošak.

              59. Sud je po službenoj dužnosti donio drugačiju privremenu mjeru u dijelu koji se odnosi na održavanje osobnih odnosa. Takva odluka donesena je primjenom članka 534. stavak 1. i 2. Obz-a u svezi s člankom 536. stavak 1. Obz-a. Naime, privremena mjera koja je donesena 9. svibnja 2022. više nije u interesu mlt. djece. Provedenim dokaznim postupkom u periodu nakon što je stupila na snagu privremena mjera koja se sada djelomično mijenja utvrđeno je da je došlo do promijenjenih okolnosti jer je tuženik preselio u Republiku Hrvatsku, te da je u interesu mlt. djece da se održavaju osobni odnosi s tuženikom češće dinamikom kako to predlaže Zavod u svom mišljenju i prijedlogu od 19. lipnja 2024. Konačnom odlukom sud je presudio da se osobni odnosi imaju odvijati istom dinamikom, pa kako je ranijom privremenom mjerom određena zabrana osobnih odnosa tuženika i sina, te vrlo rijetki osobni odnosi tuženika i kćeri, što nije u njihovom interesu, valjalo je donijeti drugačiju odluku kojom se privremeno uređuju osobni odnosi tuženika i mlt. djece, a koja odluka će biti na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili drugačije odluke suda. Osim toga valja ukazati da privremena mjera ima učinak odmah po donošenju kako to propisuje članak 353. Obz-a.

              60. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Sisku, 3. listopada 2024.

                  Sutkinja

      Nataša Ljuba-Čobanov, v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog prijepisa presude i rješenja.

 

DNA:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik

3. poseban skrbnik mlt. djece

4. HZSR, PU Sisak

5. Matični ured Sisak-nakon pravomoćnosti